Objavljeno u Nacionalu br. 863, 2012-05-29

Autor: Nina Ožegović

Rad u rudniku težak je kao borba protiv homofobije

Osječka umjetnica i aktivistica Helena Janečić vizualno interpretira pjesme Le Zbora, poznatog po zalaganju za toleranciju prema različitim spolnim skupinama

Članice Le Zbora protagonistice su likovnih priča Helene Janečić: 'Subverzija pred Saborom' Članice Le Zbora protagonistice su likovnih priča Helene Janečić: 'Subverzija pred Saborom' U povodu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, 20. obljetnice prestanka tretiranja homoseksualnosti kao bolesti, mentalnog poremećaja, u Galeriji Prsten HDLU-a otvorena je zanimljiva izložba osječke umjetnice i aktivistice Helene Janečić, kojom ona u svom već poznatom stilu, služeći se elementima pop kulture, približava ljudima LGBTQ tematiku i tako pridonosi širenju tolerancije prema različitim rodnim i spolnim skupinama. Istim povodom održan je u zagrebačkoj Tvornici koncert Le Zbora, poznatog po aktivizmu i zalaganju za toleranciju, koji je promovirao svoj prvi album na kojem su snimljene neke od pjesama, poput "Ay Carmela", "Chapel of Love" i "Dodolska". Le Zbor je nastupio i na otvorenju izložbe Helene Janečić. A kakva je veza između Le Zbora i te umjetnice? Osim što se i Le Zbor i ona bave gay aktivizmom, Helena Janečić vizualno interpretira njihove pjesme, članice Le Zbora protagonistice su njenih likovnih priča.


Tako rad "One rade u rudniku", gdje članice Le Zbora udarnički rade jedan od najtežih poslova, koji je 80-ih, kad su članice uglavnom rođene, isključivo bilo muško zanimanje, sugerira "da je borba protiv homofobije iznimno težak posao, poput rudarskog". Helena Janečić najpoznatija je po svojoj ranoj kreaciji strip junakinje Horny Dyke, a radila je i strip prikaze pop hitova iz 90-ih, uvijek s puno humora, autoironije i sarkazma, ismijavajući stripovske i životne stereotipe, što je postalo njen zaštitni znak. Bila je i pjevačica i gitaristica u ženskom gay bendu - Bura bendu, koji je svirao obrade hitova iz kasnih 80-ih i ranih 90-ih, kao što su "Bambina" i "Tek je 12 sati". U sklopu diplomskog rada u klasi Igora Rončevića na likovnoj sceni Hrvatske promovirala je slavonske "Snaše", koje između pravljenja pekmeza uživaju u erotskim zagrljajima, pa je tako spojila tipične slavonske motive iz svog odrastanja i lezbijski identitet. A lani je na izložbi "Pop art is not dead" u Klovićevim dvorima izložila radove queer tematike.

Osim što otvoreno slika queer teme, i sama se javno deklarirala kao lezbijka, što nije skrivala ni dok je radila kao profesorica u srednjoj umjetničkoj školi u Osijeku. Poznata je u hrvatskom queer pokretu, gdje ju smatraju svojom ikonom, no sama priznaje da više voli da ju pamte po umjetničkom radu nego po gay aktivizmu. Umjetnica Helena Janečić izložila je slike na kojima preispituje položaj žene u hrvatskom društvu, naravno, uz puno ironije i humora. Slika "Ustanak" simbolizira borbu protiv nepravde, a "Subverzija pred Saborom" promovira slobodnu žensku ljubav. Slika "Hrvatske budnice" prikazuje djevojku Hrvatsku, a pokraj nje stoji druga, Budnica, koja će je "poljubiti i tako probuditi iz sna". Djevojka Hrvatska simbolizira "našu zemlju i društvo koji su uspavani što se tiče odnosa prema LGBTQ osobama", a Budnica "simbolizira Le Zbor koji će poljupcem probuditi Hrvatsku, kao što Le Zbor čini pjesmom".

"Otkad znam za Le Zbor, volim surađivati s njima", kaže slikarica Helena Janečić, odgovarajući na pitanje kako je nastao njezin najnoviji ciklus slika. "Već sam ih prije uključivala u svoje strip i glazbene projekte, kao i one mene u svoje nastupe. Ciklus 'Hrvatske budnice' jedna je od takvih suradnji; djevojke su odlučile izdati album 'Hrvatske budnice' koji bi okupio njihove uspješnice nastale u šest godina i pozvale me da napravim ilustracije. Ciklus se sastoji od sedam slika inspiriranih repertoarom i prikazuje moju viziju Le Zbora u raznim situacijama."
Kako nam je objasnila umjetnica, scena u crkvi odnosi se na pjesmu "Chapel of Love", koja govori o gay i lezbijskim vjenčanjima, "pa je zamislila Le Zbor na takvom vjenčanju". "U pozadini slike su vitraji na kojima su ikone pop kulture, a u centru je Lidija Dokuzović, maestra Le Zbora". Nastavlja objašnjavati značenja svojih slika: "Slika 'Subverzija pred Hrvatskim saborom' prikazuje cure kako lijepe postere na zgradu Sabora. Na posteru su prikazane dvije žene koje se ljube, a tim činom lijepljenja 'lezborice' ukazuju na slobodno izražavanje vlastite seksualnosti kao građanske slobode. Rad u rudniku je težak posao kao i borba protiv homofobije, ta je usporedba jasna, a tu probija i moja mala maštarija o djevojkama u radnim odijelima. Slično kao i na slici 'Resistence', gdje su djevojke prikazane kao članice francuskog pokreta otpora."

Na svim njezinim slikama nalazi se i lik same umjetnice, dok je na radovima iz najnovijeg ciklusa "Hrvatske budnice" ucrtala likove članica Le Zbora. Pitali smo je postoji li u tome kakva skrivena poruka. "Poput mnogih drugih umjetnika i umjetnica, najbolje poznajem svoj lik i najlakše mi ga je crtati. Jedan od razloga zašto prikazujem sebe u radovima je to što se mogu ljubiti s protagonisticama, barem na slici. Unatoč tomu, priznajem da mi je bio velik gušt napraviti seriju 'Hrvatske budnice' samo s likovima djevojaka iz Le Zbora", odgovorila je.
Na pitanje je li njena strip junakinja Horny Dyke njezin alter ego, te što taj lik promovira, Helena Janečić je rekla da "ona štiti svojih 10 posto LGBT populacije, dok Superman i Batman štite ostalih 90 posto". "Horny Dyke pomaže ženama u svakodnevnim poslovima. To su stvari za koje bih i ja koristila supermoći da ih imam, primjerice, mijenjanje roleta, pomicanje vešmašine, skidanje mace s drveta. Svi koji čitaju stripove zamišljaju sebe kao superjunake, to je sasvim normalna stvar, tako da je i moja dječja fantazija bila da kreiram superjunakinju na svoju sliku i priliku i udahnem joj unutarnji život koji je sličan mome", objasnila je umjetnica. Govoreći o svojim strip uzorima, rekla je da joj je strip "Dylan Dog" bio vizualno zanimljiv, oduvijek ga je čitala i crtački se često referirala na njega. "Osim njega tu je i 'Alison Beckdel', kanadska crtačica koja već 20 godina u stripu 'Dykes to watch out for' govori o lezbijskoj egzistenciji na duhovit i ozbiljan način. Od regionalnih stripašica pratim Irenu Jukić-Pranjić i Ninu Bunjevac. Nedavno sam na Stripiti festu u Sarajevu upoznala sjajnog njemačkog strip crtača Reinharda Kleista koji mi je pokazao nekoliko crtačkih trikova koje ću primjenjivati u daljnjem radu", rekla je umjetnica.

Kako je Helena Janečić studirala u Americi, kamo je došla kao srednjoškolka radi očeva posla, zanimalo nas je je li život u toj zemlji bio presudan za formiranje njenih stavova u vezi s oslobađanjem umjetničkih i svih ostalih potencijala. U njezinoj školi u mjestu Greenville bilo je nekoliko gay osoba i otvoreno se pričalo o spolnim orijentacijama. Odgovorivši potvrdno, objasnila je da je "američka sredina bila afirmativna prema njoj kao gay osobi, poticala je 'coming out', neskrivanje identiteta, tako da je to utjecalo na njezin osobni i umjetnički rast". "Na taj način i ja želim pozitivno utjecati svojim djelovanjem na sadašnje i buduće LGBTIQ naraštaje u Hrvatskoj i regiji", rekla je Helena Janečić. Na pitanje za koje se ideje zalaže u svom likovnom radu, te je li njena umjetnost neodvojiv dio njezina društvenog aktivizma, odgovorila je da joj je "bitno da prikaže žene kao aktivne, neovisne, samosvjesne likove, i zato su one protagonistice u njenim radovima".

"Vizualno ih oblikujem crpeći inspiraciju iz pop kulture, a posebno iz pjesama i filmova, jer me to zabavlja", nastavila je. "U svojim radovima odabirem motive koji prikazuju lezbijsku svakodnevicu bilo u lokalnom kontekstu, kao u seriji 'Snaše', ili u stripu Horny Dyke gdje junakinja koristi supermoći za uobičajene situacije kao npr. proljetno čišćenje ili odvoz krupnog otpada. Zato što prikazujem te teme slobodno moj rad će uvijek biti društveno angažiran. Tu aktivističku notu izgubit će tek kad biti gay u hrvatskom društvu, na svim razinama, bude uobičajena i najdosadnija stvar." Na kraju nas je zanimalo koliko je hrvatsko društvo tolerantno prema spolnim i rodnim manjinama, ali i prema svim ostalim formama različitosti, te da li se u zadnje vrijeme što promijenilo, odnosno je li Gay Pride pridonio liberalnijem stavu društva? "Iskreno mislim da je hrvatsko društvo još uvijek netolerantno prema spolnim i rodnim manjinama", rekla je umjetnica. "U svakodnevnom životu još je neobično čuti da je netko gay, a ako se radi o javnim osobama, to su uglavnom aktivisti i aktivistice. Ljudi se boje reći da su gay jer bi mogli imati problema u osobnom ili poslovnom životu, što pokazuje da je društvo i dalje netolerantno. Da bi se stvari promijenile, potrebno je da gay ljudi postanu vidljivi u društvu i to se polako mijenja nabolje. I Gay Pride je jedan od načina da se poveća vidljivost. Bila sam na nekoliko prideova u Americi i oni su vesele manifestacije poput proslave, a ovdje pride još uvijek nosi političku konotaciju", zaključila je Helena Janečić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika