Lennart JohanssonU petak, 10. svibnja, jedanaestorica članova Izvršnog odbora Fife, svjetske nogometne federacije, među kojima i petorica potpredsjednika Fife – Škot David Will, Šveđanin Lennart Johansson, Kamerunac Issa Hayatou, Talijan Antonio Matarrese i Južnokorejac Chung Mong-joon – sudu u Zurichu, gdje je sjedište Fife, pokrenulo je postupak protiv Fifina predsjednika Seppa Blattera zbog pronevjere. Višemjesečna istraga, u Fifi, otkrila je niz nezakonitosti. Lennart predsjednik Uefe (europske nogometne federacije) i potpredsjednik Fife, s preostalom četvoricom potpredsjednika priopćio je javnosti: “Mi smo od predsjednika Fife zbog zloupotreba tražili da podnese ostavku, no njegovo odbijanje da to učini, unatoč dokazima koji su predočeni Izvršnom odboru Fife, natjeralo nas je da zatražimo pomoć švicarskog pravosuđa, jer drugog izbora nismo imali. Pravni stručnjaci upozorili su nas da su činjenice, koje je u istrazi otkrila komisija, na čijem je čelu bio opći tajnik Fife Michel Zen-Ruffinen, toliko značajne da su posrijedi razna kriminalna djela, pa smo ih mi po švicarskom zakonu bili dužni predočiti nadležnoj švicarskoj vlasti.”
Švicarac Sepp Blatter na čelu je svjetske nogometne organizacije od 1998., a kandidirao se za novi četverogodišnji na skupštini Fife, 28. i 29. svibnja u Seulu, neposredno uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji. Švicarsko pravosuđe taj će zahtjev zacijelo razmotriti prije početka Fifina kongresa, ali ga sigurno u tako kratkom roku neće riješiti. No i sam početak suđenja Blatteru mogao bi ugroziti njegov ostanak na položaju, a za novog predsjednika Fife najvjerojatnije će biti izabran Kamerunac Issa Hayatou.
Blatter je, potkupljujući preko posrednika glasove afričkih delegata, uspio osvojiti predsjedničko mjesto 1998. i poraziti svog suparnika Lennarta Johanssona, otkriveno je tek sada. Postavši predsjednikom, golem Fifin novac preusmjerio je na projekte u raznim siromašnim zemljama, boreći se za podršku njihovih predstavnika u izvršnim tijelima Fife. Blatter je kriv za propast marketinške organizacije ISL, preko koje je Fifa dobivala novac od sponzorstva i za televizijske prijenose svjetskih prvenstava. Zadnja istraga, što ju je vodio Zen-Ruffinen, pokazuje da je Blatter kriv za gubitke i pronevjere čak 500 milijuna dolara.

Jedanaestorica članova Izvršnog odbora Svjetske nogometne federacije Fife, među kojima su petorica potpredsjednika, Šveđanin Lennart Johansson, Škotlanđanin David Will, Kamerunac Issa Hayatou, Talijan Antonio Mattarrese i Južnokorejac Chung Mong-joon, sudu u Zurrichu predali su zahtjev za pokretanje postupka protiv predsjednika Fife Seppa BlatteraCijeli svijet gleda nogomet

Međunarodnu federaciju nogometnih saveza (Federation international de football associations – Fifa) osnovalo je 1904. u Parizu samo sedam nacionalnih saveza, iz Belgije, Danske, Francuske, Nizozemske, Španjolske, Švedske i Švicarske. Danas Fifa ima 203 članice. Nogomet je u najvećem broju zemalja najpopularniji nacionalni sport, u nekima je drugi ili treći po popularnosti, a vrlo su rijetke zemlje – poput SAD-a – gdje nije među pet najpopularnijih sportova, no i ondje se mnogo ljudi bavi nogometom. Zadnje svjetsko nogometno prvenstvo, u Francuskoj 1998., prenosile su televizije 196 zemalja za ukupno 3,3 milijarde gledatelja. Finalnu utakmicu pratilo je milijardu ljudi. Fifa je za prava televizijskih prijenosa uspjela osigurati enormni prihod, a basnoslovno zarađuje i prodajom marketinških prava.
Poseban procvat Fifa je doživjela za desetljeća, kad je na njenom čelu bio Brazilac Joao Havelange. On je za predsjednika Fife izabran 1974. i vodio ju je 24 godine. Shvatio je marketinški i financijski potencijal nogometa i pretvorio ga u unosan posao, a Fifa je postala najmoćnijom sportskom organizacijom iza Međunarodnog olimpijskog odbora. Kad je Havelange 1998. odlazio s predsjedničkog položaja, pojavila žestoka konkurencija za njegova nasljednika. Znalo se da će taj biti Europljanin i za to su mjesto najveći kandidati bili predsjednik Uefe Šveđanin Lennart Johannson i dotadašnji opći tajnik Fife Švicarac Sepp Blatter. Na kongresu Fife u Parizu, neposredno uoči SP-a u Francuskoj 1998., novi predsjednik postao je Blatter, koji je dobio 111 glasova, prema Johanssonovih 80. Tako je Blatter preuzeo upravljanje Fifom uz pomoć sedmorice potpredsjednika i izvršnog odbora od 23 člana.

Kontroverzna karijera

Joseph (Sepp) Blatter rodio se 10. ožujka 1936. u Vispu u švicarskom kantonu Valais podno Matterhorna. Završio je koledž u obližnjem Sionu a potom diplomirao ekonomiju i poslovnu administraciju u Lausannei. Zaposlio se kao glasnogovornik turističke zajednice Valaisa, potom je 1964. postao općim tajnikom Švicarske federacije za hokej na ledu, a od 1972. do 1975. bio je zaposlen u švicarskoj urarskoj tvrtki “Longines” kao direktor odjela za sportsko mjerenje. Nakon što se 1975. zaposlio u Fifi, a tvrdio je da mu je nogomet najdraži sport, čak je od 1948. neko vrijeme igrao u jednom klubu prve švicarske amaterske lige.
U Fifi je od 1975. do 1981. bio tehnički direktor, od 1981. do 1998. opći tajnik, a s tog utjecajnog položaja uspio je stvoriti sportske veze pomoću kojih je 1998. postao predsjednikom Fife.
No odmah su zaredale glasine o korupciji. Od samog početka pričalo se da je najsumnjiviji bio način kako su glasovali afrički delegati. Johannson je bio teško pogođen svojim porazom, a iz njegova kruga dolazilo je najviše sumnji u regularnost izbora. No Blatter je preuzeo funkciju, a njegovi protivnici na čelu s Johanssonom, samo su čekali priliku da ga napadnu.
Blatter je nastojao financijski ojačati Fifu što efikasnijim marketingom, a pokrenuo je i programe da proširi i ojača nogomet u zemljama gdje je organizacijski još bio na početku. Lani je doživio prvi težak udarac. Propala je marketinška kompanija ISL, na koju je Fifa prebacila sva svoja prava na televizijske prijenose svjetskih prvenstva 2002. i 2006. ISL je ta prava dalje preprodao njemačkoj medijskoj grupi “Kirch” koja je sada pred bankrotom. ISL je lani bankrotirao, što je Fifu stajalo nekoliko desetaka milijuna dolara. Loše je poslovala i druga Fifina marketinška kompanija, ISMM, koja se bavila prodajom sponzorskih ugovora za SP 2002. i 2006. Zbog toga se u jednom trenutku činilo da će čak i SP u Japanu i Južnoj Koreji doći u pitanje. Zbog propasti ISL-a u Fifi su se pojavili prvi zahtjevi da se provede interna istraga kako bi se vidjelo tko je za to odgovoran.

Podmićivanje Afrikanaca

Potom se počelo govoriti da je Blatter potrošio golem novac za program širenja nogometa u nerazvijenim zemljama, a ispostavilo se da je sustavno korumpirao pojedine nacionalne saveze, kako bi njihovi predstavnici na sljedećem kongresu, kada se bude glasovalo o Blatterovu reizboru, ponovno glasovali za njega. Riječ je o programu “Goal”, u sklopu kojeg Fifa nogometnim federacijama u siromašnim zemljama daje novac za izgradnju nogometnih igrališta, obrazovanje trenera, financiranje sportskih klubova. Taj novac posebno je bio usmjeren u Afriku, gdje je čak 35 od 52 članica Fife po tom programu dobilo novac. Enormno mnogo novca otišlo je po tom programu i u federaciju koja okuplja saveze iz Sjeverne i Srednje Amerike, te s Kariba, čak i u neke zemlje, gdje je nogomet relativno razvijen pa ne bi trebale Fifinu pomoć. Propao je i Blatterov projekt svjetske nogometne klupske lige, za koju je tvrdio da će biti još spektakularnija od europske Lige prvaka i južnoameričke Cupe Libertadores.
Potkraj veljače ove godine londonski dnevnik Daily Mail objavio je neugodne podatke o podmićivanju prilikom izbora predsjednika Fife 1998. List je objavio izjavu potpredsjednika Afričke nogometne konfederacije, Somalijca Faraha Addoa, koji je otkrio da mu je neposredno uoči glasovanja ponuđeno 100.000 dolara da glasuje za Blattera, ali je on to odbio. Koliko on zna, 18 afričkih delegata prihvatilo je mito i glasovalo za Blattera, iako su se afrički delegati dogovorili da glasuju za Johanssona.
List citira i izjave drugih afričkih delegata. Jedan od posrednika u podmićivanju bio je somalijski veleposlanik u jednoj arapskoj naftnoj zemlji. Da pokažu kako je ponuda ozbiljna, oni koji su podmićivali svim podmićenim delegatima dan prije glasovanja dali su u gotovini po 5000 dolara u jednom pariškom hotelu. Nakon glasovanja, oni koji su svoj glas dali Blatteru dobili su i ostatak novaca, tvrdio je Addo. Blatter je optužbe demantirao, a Johansson je izjavio da je glasine o podmićivanju čuo već prije, ali da o tome ne želi govoriti kako ne bi ispao razočaranim gubitnikom.
Fifa je osnovala internu komisiju na čelu s općim tajnikom FIFA Zen-Ruffinenom. Blatter je pokušao spriječiti osnutak komisije pa zabraniti njen rad, ali Izvršnog odbor ga je preglasao. Nakon nekoliko mjeseci komisija je svoje zaključke u dugom izvještaju na 21 stranici predala članovima Izvršnog odbora.

Protekcija za Jacka Warnera

Zen-Ruffinenov izvještaj bio je poguban za Blattera: Fifa je za četverogodišnjeg Blatterova mandata izgubila gotovo 500 milijuna dolara zbog njegova lošeg poslovanja, korupcije i mnogih zloupotreba, Blatter je upravljao kao diktator, plaćajući milijune dolara svojim bliskim prijateljima, posve neopravdano platio je 9,75 milijuna dolara Nogometnoj konfederaciji Sjeverne i Središnje Amerike i Kariba (CONCACAF). U izvještaju se žestoko kritizira program “Goal” kao sredstvo podmićivanja. Milijuni dolara troše se na tobožnju nogometnu edukaciju, a ne vidi se na što je novac potrošen. Poseban dio izvještaja posvećen je odnosu Blattera i Jacka Warnera, predsjednika Nogometnog saveza Trinidada i Tobaga, predsjednika CONCACAF-a, jednog od najgorljivijih Blatterovih pristaša: Blatter je stalno donosio odluke koje su bile financijske pogodne za Warnera i članove njegove obitelji. Dok je još bio opći tajnik Fife, prava za televizijske prijenose nogometnih utakmica u kvalifikacijama za nogometna prvenstva 1990., 1994. i 1998. Blatter je dodijelio Warnerovoj kompaniji za tričavih milijun dolara, pa je Warner na tome izvanredno zaradio. Nastavio mu je ići na ruku i kao predsjednik. Jedan Warnerov sin dobio je posao kompjutorizacije nogometnih saveza na Karibima, drugi je dobio novac preko programa “Goal”. U izvještaju se tvrdi da je komisija prvi put potanko istražila Fifine gubitke zbog propasti marketinške agencije ISL i utvrdila da nisu iznosili samo 31 milijun dolara, kako je tvrdio Blatter, nego čak 115 milijuna.
Posebno poglavlje izvještaja, pod naslovom “Korupcija”, bavi se sumnjivim Blatterovim isplatama izvjesnim pojedincima. Dvije godine plaćao je godišnji honorar od 50.000 dolara predsjedniku Ruske nogometne federacije Vjačeslavu Koloskovu, za kojeg je tvrdio da je član Izvršnog odbora Ffife, iako on to nije bio. Plaćao je neke afričke nogometne funkcionare ne bi li ušutkali predsjednika Somalijskog nogometnog saveza Faraha Addoa, koji je javno progovorio o sumnjivom izboru Blattera za predsjednika. Dvojica Fifinih funkcionara vidjeli su kako je Blatter 25.000 dolara u gotovini dao nigerskom nogometnom sucu Lucienu Bouchardeauu, plaćajući mu unaprijed za informacije koje će kompromitirati Addoa, obećavajući mu još 25.000 dolara bude li te informacije mogao uspješno upotrijebiti.
Blatter je bijesno odgovorio da izvještaj vrvi konstrukcijama i lažima, da program “Goal” ne služi korumpiranju budućih delegata na Fifinu kongresu. Objasnio je da je predsjedniku Ruske nogometne federacije novac isplaćivao zabunom, jer nije znao da više nije član Izvršnog odbora. Za novac koji je dao Boucherdeauu imao je neobično objašnjenje: “Jednoga dana došao mi je u ured Boucherdeau i žalio se da je ostao bez posla, bez igdje ičega, jer ga je iz Afričke nogometne konfederacije (CAF) otjerao Addo. Oči su mu bile pune suza pa sam mu dao 25.000 dolara vlastita novca, da mu pomognem, jadnom siromahu. Što mogu kad sam čovjek dobra srca.”

Issa Hayatou

Njegovi pak protivnici misle da je on pokvarenjak kojeg treba smijeniti. Još zimus počelo se o tome govoriti. Najviše zahtjeva za Blatterovom smjenom ima iz Europe, no izvan Europe bilo je dosta otpora toj inicijativi, jer se doimala kao Johanssonov pokušaj da smijeni Blattera i zasjedne na njegovo mjesto. Johansson je dao do znanja da nema ambicija zamijeniti Blattera, da se neće kandidirati za predsjednika Fife. Isprva se mnogo govorilo da bi na tom položaju bio dobar predsjednik Južnokorejskog nogometnog saveza Chung Mong-joon, koji bi imao izgleda da pobijedi na kongresu u svojoj domovini. No polako se počela stvarati suglasnost o trećem čovjeku.
To je Issa Hayatou, predsjednik Nogometnog saveza Kameruna i Afričke nogometne konfederacije. Rodio se 9. kolovoza 1946. u gradu Garoua u sjevernom Kamerunu u kraljevskoj obitelji. Njegov otac bio je lamido, kralj jedne pokrajine u sjevernom Kamerunu, no nije imao mnogo vlasti. Ipak, obitelj je imućna pa su se djeca dobro školovala. Najstariji sin Sadou Hayatou bio je početkom 90-ih kamerunski premijer. Mlađi Issa Hayatou više se zanimao za sport pa je u mladosti bio međunarodno uspješni atletičar i košarkaš. Nakon završetka sportske karijere prešao je u trenere pa u sportsku administraciju. Od 1976. do 1982. bio je opći tajnik Nogometnog saveza Kameruna, a potom direktor za sport u vladi Kameruna do 1987. Nakon smrti Etiopljanina Ydnekatchewa Tesseme izabran je u dobi od 41 godine za predsjednika Afričke nogometne konfederacije. Tri je puta iznova izabran, zadnji put u siječnju 2000. Od 52 člana afričke federacije samo su tri glasovala protiv njega. Hayatou je u međuvremenu postao i potpredsjednikom Fife, a član je i Međunarodnog olimpijskog odbora, pa je i predsjednik organizacijskog odbora nogometnog natjecanja na Olimpijadi. Prilikom izbora za predsjednika Fife 1998. podržao je Johanssona i podržao dogovor afričkih delegata da kolektivno glasuju za Johanssona.
Afrikanci su danas jako razočarani Blatterom jer im je obećao da će se boriti da SP 2006. bude dodijeljen afričkoj zemlji, pa se kandidirala Južnoafrička Republika, a ipak je izabrana Njemačka. Hayatou je u Africi jako popularan, velikim dijelom i stoga što je mnogo pridonio razvitku nogometa u Africi, ali i zbog velikih uspjeha nogometne reprezentacije Kameruna, jedne od najjačih afričkih reprezentacija. Popularnost mu nije umanjena ni kad su ga 1998. na jednoj utakmici SP-a televizijske kamere uhvatile – kako spava.
Osim što ima široku podršku u Africi, koja daje čak 52 od 203 delegata, Hayatou uživa i podršku u Europi, gdje ga podržava Johansson, ali i u Aziji, gdje ga je javno podržao moćni Južnokorejac Chung. Nakon što je pokrenuo suđenje Blatteru, njegovi su izgledi još veći.