Nama nedostaju vezni igrači koji mogu držati produljeni napad, naši napadači ispadaju iz igre čim izgube loptu a obrambeni igrači ne sudjeluju u napadu: Jozić je na jedini mogući način 'zakrpio' sve te rupeTomislav Ivić (69) najtrofejniji je hrvatski trener jer su klubovi koje je on vodio osvojili šest nacionalnih prvenstava, pet nacionalnih kupova , Interkontinentalni kup i europski Superkup. Osim toga, devet puta klubovi koje je on vodio bili su ili drugoplasirani u prvenstvu ili u finalu kupa. Prvu momčad Hajduka prvi je put počeo trenirati 1972. a u inozemstvo se prvi put preselio 1976. i od tada je vodio klubove kao što su Ajax, Anderlecht, Galatasaray, Avellino, Panathanaikos, Porto, PSG, Atletico iz Madrida, Olympique, Benfica, Fenerbahce i Standard iz Liegea. Vodio je i reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata i kratko Irana, ali nikada nije bio izbornik hrvatske reprezentacije.
Razlozi su poznati: djelomice ni sam Ivić to nije želio pa je postao direktor hrvatskih nogometnih reprezentacija 1994., djelomice ga je politički vrh eliminirao kako bi Miroslav Blažević mogao samostalno voditi reprezentaciju, ali će ostati u pamćenju utakmica Hrvatske protiv Italije u Palermu 1994. u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo kad je Ivić jedini put bio izbornik umjesto Blaževića i Italija je pobijeđena s 2:1.
Ivićeva trenerska karijera završena je lani, kad su mu, dok je vodio Olympique iz Marseillea, liječnici savjetovali da se zbog srčanih tegoba okani toga stresnog posla. Danas živi mirno u Splitu a na razgovor za Nacional pristao je iako mu se žurilo u vikendicu. Razgovarali smo samo nekoliko sati nakon što je izbornik Mirko Jozić objavio imena igrača koji će otputovati na Svjetsko prvenstvo u Japan i Koreju. Jedini igrač za kojeg se raspitivao je li ušao u reprezentaciju bio je Silvio Marić. Ipak, iz pristojnosti nije želio komentirati Jozićev izbor.
NACIONAL: Je li moguće da je Igor Tudor namjerno gurnut u igru u posljednjem kolu talijanskog prvenstva, pod rizikom ozljede, upravo kako ne bi mogao nastupiti na SP-u za Hrvatsku? – Ne vjerujem, Talijani, posebno Juventus, preveliki su profesionalci za takvo što. Tudor već četiri-pet mjeseci vuče tu ozljedu i činilo se da se njegovo stanje poboljšava. No, kako je Juventus imao svoje potrebe, Tudor je igrao kad je smatrao da može odigrati. Na kraju je želio biti u pobjedničkoj ekipi prvenstva i kad se dogodilo to što se dogodilo, liječnici su mu odredili operaciju.
NACIONAL: Izbornik Jozić nakon te vijesti objavio je da je hrvatska reprezentacija bez Tudora 20 posto slabija. Je li Tudor toliko važan za našu reprezentaciju ili je reprezentacija slaba pa ovisi o Tudoru? – Tudor je velik igrač, takvih je u Hrvatskoj sve manje, polivalentni igrač koji je i konstitucijski fenomen. Koristan je i u fazi napada i u fazi obrane. Kad bi se problem gledao kroz njegov izostanak i igrača koji će ga zamijeniti, to nije 20 posto jer njegova zamjena može biti slabija od njega za 20 posto, ali ekipa ne bi trpjela toliko. S druge strane, klasni igrač može utjecati na druge igrače da igraju bolje, na tom će planu Tudor najviše nedostajati. Jedni igrači igraju za sebe, drugi čine da ostali uz njih igraju dobro, a baš u te spada i Tudor.
NACIONAL: Kako ste doživjeli napade na Jozića nakon što smo pobijedili Belgiju i kvalificirali se za SP, pri čemu su neki čak tražili njegovu ostavku? – Teško je mijenjati selektore tako često kao što se mijenjaju treneri u klubovima. Istina je da je Hrvatska tek na kraju kvalifikacija našla najbolji put za dobre rezultate i za dobru igre. Kad je na kraju sve ispalo dobro, takoreći kompjutorski izračunato, ne smijemo sumnjazi u izbornika kakav je Jozić.
NACIONAL: Jesu li se reprezentativci prilagodili Joziću, budući da je on drukčiji izbornik od Blaževića, što ste često isticali? – Jesu, Jozić je poštovao prijašnji sustav igre te je nastao sklad. Kako je u zadnje vrijeme nogometni sustav, od onoga našeg koji je bio baziran na pet stražnjih igrača, evoluirao u sustav 4-4-2, mislio sam da će Jozić uvesti igru 4-4-2, što znači i promjenu igrača. No on je pametno nastavio sa starim načinom igre.
NACIONAL: Ali zbog takve igre stižu optužbe da igramo predefenzivno, sa sedam stopera i jednim veznim, a i vas su svojedobno proglašavali defenzivcem. – Mene su doista tako zvali, ali morate znati da su mene zvali u razne klubove i svi ti klubovi tražili su da nakon mjesec dana priprema ostvarimo maksimalne rezultate. To nisam mogao postći s igračima koje sam imao na raspolaganju a da prije ne zasnujem igru na organizaciji obrane, a tek tada krećemo naprijed. To je bilo u vrijeme kad su se za pobjedu dobivala dva boda, a neriješen rezultat bio je 50-postotni uspjeh. Danas je neriješen rezultat zapravo izgubljena utakmica, danas je igra evoluirala, igra se više naprijed, prema ofenzivi, potpuno je drukčiji pristup igri nego prije. Hrvatska reprezentacija u ovom trenutku nema igrače koji bi mogli zadovoljiti suvremene zahtjeve. Danas više nema kontranapada s jednim ili dva igrača u završnici, to su kolektivni kontranapadi. A trajanje napada se produljilo i morate imati igrače koji znaju držati loptu i vrtjeti je uokolo ne bi li našli slobodan prostor. Svaka dobra ekipa danas ima pet igrača koji su po vokaciji napadači, tako da onaj tko dobije loptu može nastaviti napad. Ako igrate samo s dva takva igrač, to vam na nekim mjestima nedostaje. Nadalje, kako svi igraju čvrstu obranu, napadi završavaju s puno igrača u šesnaestercu, a oni koji pobjeđuju nastavljaju s još jačim napadima kao sredstvom obrane. Mi takvih igrača nemamo. Nama u prvom redu nedostaju vezni igrači koji mogu držati taj produljeni napad. Imamo dobrih napadača, ali oni, kad izgube loptu, prekidaju igru i izgube se. Danas su se u svijetu pojavili fantastični napadači koji, čim izgube loptu, odmah prijeđu u obranu, a mi tu imamo zastoj. Naši obrambeni igrači imaju pak jake obrambene navike, nemaju smisao za izlazak s loptom naprijed i zato taj sustav postaje statičan, tako da se nedostaci lako uoče. Bilo bi najlakše da Jozić stavi pet napadača u igru, ali kad izgube loptu, ostat će ukopani na mjestu, ostat će prazna sredina ili stražnja linija.
NACIONAL: Znači li to da Jozić u ovom trenutku na jedini mogući način krpa te rupe? – Da, problem je u tome što ni klubovi ni reprezentacija nisu odgajali igrače za ono što se događa u suvremenom nogometu. Svi smo mi treneri za to krivi jer treba uvijek predviđati što će se događati.
NACIONAL: Vjerojatno zbog toga Šuker sada u reprezentaciji i igra u veznom redu. Je li to logičan i nužan potez? – Prije godinu dana predložio sam nešto slično, što ne znači da je to doprlo do Jozića, možda je on imao istu ideju. Šuker je s godinama izgubio probojnost u napadu, ne može se više kretati lijevo-desno, utrčavati po dubini. Međutim, vrlo je iskusan u baratanju loptom i, kad se povuče natrag, loptu koju dobije može bolje od drugih proslijediti naprijed. On je okomitiji nego Prosinečki, dok je Prosinečki lateralniji.
NACIONAL: Slažete li se s Jozićevom odlukom da ne poziva igrače koji ne igraju ili igraju jako malo u matičnim klubovima? – Teško je takve igrače stavljati u reprezentaciju u važnim utakmicama kakve su one na SP-u. No čini mi se da bi igračima poput Balabana, Bišćana i ostalih koji će nam trebati u bliskoj budućnosti trebalo posvetiti više pažnje. Trebalo je razgovarati s njima, pozivati ih i za njih napraviti poseban tretman treninga. Igrač koji nije odigrao dovoljno utakmica u klubu teško može igrati na SP-u, ali ako je istinski talent, treba ga pozvati na SP kao igrača koji neće igrati ali će sutra dobiti priliku. Ja bih radije pozvao takvog istinskog talenta nego nekoga tko nije talent ali trenutačno igra dobro. Mate Bilić sada ne igra u Realu iz Zaragoze, ali on ima ekstrakvalitete kao golgeter. Njemu su tek 22 godine i dobro će doći u 23. ili 24. godini i služiti do 30.
NACIONAL: Je li najveća snaga reprezentacije Italije njihov izbornik Trapattoni za kojeg ste svojedobno rekli da mu se divite? – Mislim da je Italija izabrala najbolje rješenje uzevši za izbornika stručnjaka koji se dokazao na svim poljima. Takav je čovjek najbolji selektor. Nije umoran kao kakav svakodnevni trener, ima mogućnosti fantastične kombinatorike a na raspolaganju mu je cijela nacija. On će zacijelo bolje iskoristiti svoje igrače nego kakav mlađi i manje iskusan izbornik. Italija ima velik potencijal, svrstavam je u favorite prvenstva.
NACIONAL: Ali Trapattoni i njegovi igrači bili su kritizirani u Italiji zbog lošijih igara u završnici kvalifikacija i pripremnim utakmicama. – Mnogi selektori u ovom razdoblju eksperimentiraju pripremajući reprezentaciju u prijateljskim utakmicama. Malo je reprezentacija kroz te utakmice pravilo ekipu i igru, svi su se bazirali na eksperimentima. S druge strane, igrači nisu bili snažno motivirani. Ekstramotivirani su samo klasni igrači kojima je igra zadovoljstvo, a ima mnogo igrača kojima je to posao pa im je utakmica u prvenstvu radi zarade važnija od prijateljske reprezentativne utakmice. Tako je i Trapattoni eksperimentirao i nije pokazao ono što Italija može pružiti kad se igraju utakmice života i smrti.
NACIONAL: Može li se Hrvatska pouzdati u slabosti Italije kao što su neuvjerljiv vezni red i tradicionalno slab početak na svjetskim prvenstvima? – Hrvatska je zadnjih godina igrala tradicionalno dobro protiv Italije. Ali Hrvatska ne treba tražiti slabost Italije nego se mora pripremiti da odigra svoju dosad najbolju utakmicu. Točno je da Italija počinje SP kao da uopće nije u formi, ali ambijent velikog natjecanja uvijek dinamizira tu ekipu i ona postaje sve jača i jača. Italija ima takav igrački potencijal da više ne treba misliti samo na obranu.
NACIONAL: Jeste li iznenađeni Trapattonijevom odlukom da ne pozove Roberta Baggia na SP? – Ni ja ga ne bih uzeo. Baggio ne može i stvorio bi problem u grupi. Kad ne bi bio uvršten u sastav za utakmicu, objesio bi nos, svi mediji bavili bi se samo njime i to bi stvorilo nervozu u momčadi.
NACIONAL: Gotovo svaki izbornik izostavio je ponekog igrača s popisa za SP, ali Brazil prednjači jer neće biti Jardela, Elbera, Ze Roberta i Romarija. – Jardel ima 34 godine i Europi je stalno najbolji strijelac. Romario ima 36 godina i izraziti je strijelac kao i Elber, Ze Roberto odlično prima loptu i predaje je još bolje. Ali sve su to igrači koji nemaju radne osobine da zadovolje ono što danas nogomet iziskuje: visok ritam igre, najkolektivniji pristup i znanje igre. Igrajući protiv Brazila lako je čuvati Jardela, udaljite ga od gola i on ne može pobjeći. Ze Roberto stoji uz aut liniju, kombinira, ali nikomu ne može pobjeći. Četvorica spomenutih igrača, uključite tu i Baggia, a možda i neke naše igrače, stvaraju defekt u suvremenom nogometu s mnogo zahtjeva. Takvi igrači i ne pitaju izbornika hoće li igrati, oni misle da je njihovo mjesto u momčadi rezervirano i kad ih izostave, stvaraju nered u grupi. A to je jako važno, danas nije problem trenirati nego voditi momčad. Zamislite momčad koja treba ostati mjesec dana na SP-u pa nastane mjesec dana razdora. Zato je potreban velik izbor igrača kako bi se izbornik mogao riješiti takvih, a mi to nemamo.
NACIONAL: Što mislite o Ekvadoru koji je iznenadio prošavši južnoameričke kvalifikacije i Meksiko koji je ipak poznatija momčad? – Meksiko je u svojoj kvalifikacijskoj skupini bio treći od šest reprezentacija, silno se namučio. Njegova je kvaliteta u znanju njegovih igrača. Oni su nepoznanica i lako se može dogoditi da prvi ispadnu. Njihov je problem velik medijski pritisak, a prednost u tome što su svoje prvenstvo završili prije mjesec i pol i otišli zajedno na pripreme. Ekvador se pak ne može usporediti s Brazilom, Argentinom i Urugvajem, ali u njihovoj je kvalifikacijskoj skupini bilo deset reprezentacija i oni su završili kao drugi iza Argentine a ispred Brazila i Urugvaja. Odigrali su 18 kvalifikacijskih utakmica, čak su pobijedili Brazil s 1:0, što nije za podcjenjivanje, a snaga im je u znanju, tehničkoj razini i grupnom radu. Ipak, njihov prolazak u drugi krug bio bi veliko iznenađenje, ali treba ih vrlo ozbiljno shvatiti jer je moguće da se rodila generacija sposobna za velik rezultat. Ipak, Hrvatska i Italija morale bi se plasirati u drugi krug.
NACIONAL: Zašto se Ekvador i Meksiko nadaju pobjedama nad Hrvatskom, a ne Italijom? Je li Hrvatska izgubila nogometni autoritet? – Nisu te dvije reprezentacije spavale, i oni su gledali videokasete s utakmicama naše reprezentacije i pratili nas. Nakon odlaska stare garde, Bobana, Asanovića i drugih, znaju su da će igra naše reprezentacije pasti. Na pobjedu protiv Italije ne računaju jer znaju za njihov jak naboj koji neće nestati na SP-u. Zato razmišljaju kako Italiju neće pobijediti ali mogu pobijediti Hrvatsku i Meksiko, odnosno Hrvatsku i Ekvador.
NACIONAL: Koji su vaši favoriti Svjetskog prvenstva? – Danas svi znaju igrati, ako se maksimalno ne potrudite, nikoga nećete pobijediti. Favorizirana ekipa zbog malog kiksa može biti eliminirana, posebno u nokaut sustavu. Zato postoji široka paleta favorita. Francuska je možda najbolja reprezentacija, aktualni prvak Europe i svijeta, najbolji nogomet igra se u Španjolskoj a Engleska može sastaviti kvalitetnu ekipu. Najbolje nogometaše danas proizvodi Argentina i ona je uz Francusku drugi kandidat za titulu prvaka. No ne smijemo zaboraviti Brazil, Italiju ni Njemačku. Favoriti su reprezentacije koje su već osvajale svjetska prvenstva, Brazil, Njemačka, Italija, Argentina i Francuska. Pa Španjolska i Engleska koja je luda, može svašta napraviti. Beckham je rekao da su engleski igrači nesalomljivi.
NACIONAL: Očekujete li u igri na SP-u kakve revolucionarne pomake ili je nogomet već dovoljno evoluirao? – Meni je veći uzor nogometa Liga prvaka od reprezentativnih utakmica. U Ligi prvaka igraju najbolji igrači združeni u jednom klubu u kojem imaju automatizam, dok u reprezentacijama igraju igrači iz velikih klubova, ali je automatizam manji. Evolucija nogometa u Ligi prvaka je danas vrhunac, ali ima prostora i za unaprjeđenje igre., Real Madrid možda će biti prvak Europe, ali ima dvije slabe točke, Hierro i mladi Pavon. Zamislite da na tim mjestima imaju Zidanea i Raula u obrambenom smislu. Za razliku od njih i drugih klubova Bayer Leverkusen ima Lucia i Nowotnyja, obrambene igrače koji igraju i u napadu i zato Bayer igra s 10 igrača a ostali s osam. Prostori bolje igre proširili su se na obrambene igrače jer oni obrambeni igrači koji znaju odigrati u napadu time obogaćuju igru.

Hrvatska ne treba tražiti slabe detalje kod Italije već se treba pripremiti da odigra najbolju utakmicu otkad postoji: Italija ima takav potencijal da više ne treba misliti samo na obranu, i oni sigurno neće igrati prema natrag

Tomislav Ivić rođen je 30. lipnja 1933. u Splitu i nogometnu karijeru započeo kao igrač Splita. Jednu je sezonu igrao i u Hajduku. Iako je bio vrlo darovit, zbog tjelesne slabosti nije se proslavio kao igrač.
Već 1967. počeo je trenersku karijeru u Splitu. Od 1968. do 1972. vodio je juniore Hajduka koji su 70-ih stasali u najpoznatije igrači Hajduka. Trener prve momčadi Hajduka postao je potkraj sezone 1971./72., vodio ih je četiri posljednja prvenstvena kola ali nije ostao trener. Ponovno je postao trener Hajduka 1973. i osvojio dva prvenstva (1974. i 1975.) i tri kupa Jugoslavije (1973., 1975. i 1976.). Otišao je na dvije godine u Ayax gdje je 1977. osvojio naslov prvaka, vratio se u Hajduk da bi opet postao prvak 1979., slijede tri godine u Anderlechtu (prvak Belgije 1981.), da bi zatim trenirao Galatasaray, zagrebački Dinamo, Avellino, Panathinaikos i Porto s kojim je postao portugalski prvak i osvajač kupa, Superkupa i Interkontinentalnog kupa 1988. Nastavio je karijeru u Paris Saint Germaineu, Atleticu iz Madrida, Olympiqueu, Benfici i ponovno Portu.
Ivić je 1994. angažiran kao direktor hrvatskih nogometnih reprezentacija, kad je bio savjetnik u Monacu a zatim i trener Fenerbahcea da bi nakon svega otišao za izbornika u Ujedinjene Arapske Emirate i nakratko u Iran. Vratio se 1999. u Europu, u Standard iz Liegea, nakon čega je ponovno otišao u Olympique, ali su mu nakon srčanih tegoba potkraj prošle godine liječnici zabranili trenerski rad.