Objavljeno u Nacionalu br. 340, 2002-05-22

Autor: Željko Rogošić

Nacional otkriva

Sumnjiva kupnja Lopuda barunice von Habsburg

Nasljednici vlasnika nacionaliziranih hotela tvrde da su Hoteli 'Lopud' otjerani u stečaj kako bi ih barunica jeftino kupila

Francesca von Habsburg, rođena kao Francesca Thyssen-Bornemisza, kći nedavno preminulog industrijalca i milijardera Heinija Thyssena, faktički je ostala bez nasljedstva i novca. Nakon očeve smrti trebalo je najprije utvrditi koji će od zakona o nasljeđivanju biti primijenjen, jer je Heini Thyssen rođen u Nizozemskoj, imao je mađarsko državljanstvo, živio je u Švicarskoj i Britaniji, a umro u Španjolskoj. Francesca von Habsburg rođena je u njegovu trećem braku. Kad je umro, Heini Thyssen je bio u petom braku, s Titom, bivšom suprugom Lexa Barkera, glumca iz njemačkih vesterna 60-ih. Heini Thyssen ostavio je 2,8 milijardi eura koji bi trebali biti raspodijeljeni između njegovih petero djece – četvero kojima je i biološki otac te sina po imenu Boria kojeg je usvojio. Christoph Kerres, odvjetnik Francesce von Habsburg, potvrdio je da je njegova klijentica, po svemu sudeći, ostala bez nasljedstva, ali da joj je na upravljanju ostavljena velika i iznimno vrijedna zbirka umjetnina koju je sakupio njezin otac, ali nije točno utvrđeno kolika je vrijednost te zbirke.

Barunica Francesca von Habsburg je preko Erwina Rotha, direktora splitske firme 'Otočka rustika' već kupila neke manje ugostiteljske objekte na Lopudu, a cijela bi operacija trebala biti završena kupnjom svih hotela iz kompleksa 'Hotela Lopud': otok pokraj Dubrovnika austrijska barunica namjerava pretvoriti u stjecište svjetskog jet-setaKarl von Habsburg, suprug Francesce von Habsburg, potkraj 1998. našao se u središtu financijskog skandala kad je za potrebe svoje predizborne kampanje za Europski parlament potrošio znatan dio novca zaklade World Vision Austria, koja se na kraju našla u gubitku od 15 milijuna šilinga (oko milijun eura). World Vision zaklada ima sjedište u Kaliforniji a podružnice diljem svijeta. Skandali s njenim novcem nisu novost: samo malo prije nego što je otkrivena veza Karla von Habsburga s austrijskim World Visionom, u njemačkoj je podružnici otkrivena velika pronevjera. Karl von Habsburg pokušao se pravdati time što nije znao otkud dotječe novac za kampanju Paneuropskog pokreta, čiji je bio kandidat za Europski parlament, no javnost mu ipak nije oprostila što je potrošio novac koji je bio namijenjen siromašnoj djeci, a nije prihvaćen ni njegov pokušaj da za aferu okrivi Wolfganga Kronesa, koji je vodio financije. Osim toga, samo malo prije skandala s novcem World Visiona, Karla von Habsburga priveli su carinici koji su u njegovoj prtljazi otkrili poveći dragi kamen, na što se von Habsburg počeo ispričavati kako ga je zaboravio prijaviti. Nakon skandala s novcem, Karl von Habsburg, i dotad zastupnik u Europskom parlamentu, odlučio se povući iz njega.

Barunica Francesca von Habsburg kani postati vlasnicom Lopuda i na otoku pokraj Dubrovnika stvoriti turistički raj za svjetski jet-set. Iz dana u dan mještani Lopuda sve su uvjereniji u takav rasplet. Rasprodaja nekretnina i zemljišta po niskim cijenama, na prekrasnom otoku, već je počela, a imovinu “Hotela Lopud” d.d. u stečaju, vjeruju mještani, u interesu nadvojvotkinje von Habsburg i drugih tajanstvenih investitora, kupuje austrijski poslovni čovjek Erwin Roth. Ovih se dana očekuje da će stečajni upravitelj “Hotela Lopud” Mato Marić i peti put licitarati s “Lafodijom”, najvećim hotelom na Lopudu, koji će, svi su uvjereni, kupiti opet Erwin Roth, direktor splitske tvrtke “Otočna rustika”. Više od stotinu zaposlenika hotelskog poduzeća i njihovih obitelji uznemireni su mogućnošću da prodajom tvrtke u stečaju ostanu bez posla. Zabrinute su i starosjedilačke i nekoć bogate lopudske obitelji, jer bi zbog pomno pripremanog i dirigiranog stečaja mogle ostati bez svoga vlasništva, unatoč sudskim sporovima o povratu nacionalizirane imovine, koja je djelomice uvrštena u stečajnu masu “Hotela Lopud”. Zbog sumnji u korupcijske skandale širih razmjera roje se pitanja o ulozi tajnovite zaklade iz Lihtenštajna. Planovi o Lopudu kao elitnom okupljalištu i skupom mjestu za odmor povezuju se s obvezom Francesce von Habsburg da obnovi lopudski franjevački samostan iz 15. stoljeća. Iako su u austrijskim i njemačkim novinama učestale priče o njezinim velikim financijskim nedaćama, Francesca von Habsburg je 17. travnja kratko je boravila na Lopudu i s Erwinom Rothom razgledala nekretnine koje je u veljači Roth kupio u ime navodno nepoznatih vlasnika. Barunica, koja je u danima najtežih ratnih razaranja Dubrovnika mnogo učinila za zaštitu i restauraciju dubrovačke pokretne spomeničke baštine i umjetnina, prije petnaestak dana je u povijesnoj jezgri Grada kupila trokatnicu površine 250 četvornih metara. Francesca von Habsburg je kuću na kantunu ulice Prijeko i ulice Petilovrijenci, u neposrednoj blizini Straduna, koja se procjenjuje na 400.000 eura, kupila od poznatog kolekcionara slika i galerista Avda Ćimića, vlasnika galerije “Art 57” u prizemlju te kuće. U Dubrovniku se sve češće postavlja pitanje: je li Francesca von Habsburg predvodnik ili lobist i pripadnik grupacije stranih investitora i domaćih utjecajnih političara koji oko Lopuda “pletu svoju mrežu”? U priči o rasprodaji Lopuda, o Francesci, o prekrasnoj uvali Šunj, o ubrzanoj kupnji zemljišta, o rušenju hotela i gradnji elitnih vila, sve se češće spominje i ime bivšeg dubrovačkog gradonačelnika Vida Bogdanovića. Osobno prijateljstvo barunice von Habsburg, dugo neprijeporne nasljednice golema očeva bogatstva, industrijalca von Tyssena, s prvakom dubrovačkog HSS-a Vidom Bogdanovićem pšotječe iz ratnih dana i prvih Francescinih dolazaka na Lopud radi franjevačkog samostana. Pri svakom dolasku na Lopud ona odsjeda u kući Vidova oca, uglednog dubrovačkog liječnika dr. Stijepa Bogdanovića.

Još za prvih dolazaka u Dubrovnik, dok je razgledavala spomeničku baštinu na dubrovačkim otocima Lopudu, Šipanu i Koločepu, njoj se neobično svidio lijepi ali zapušteni franjevački Samostan rođenja Marijina na Lopudu, poznatiji kao samostan Gospe od Špilice. Franjevački gotičko-renesansni samostan izgrađen je potkraj 15. stoljeća i zaštićeni je spomenik kulture. Barunica von Habsburg pokrenula je još 1991. ARCH fondaciju, koja je pod njezinim vodstvom potpomogla restauraciju vrijednih djela dubrovačke slikarske škole, ponajprije Božidarevića i Hamzića, zaštitu srebrnih liturgijskih predmeta dubrovačkih franjevaca i dominikanaca, a posebno otvaranje restauratorske radionice u Dubrovniku. Zahvaljujući ARCH fondaciji i Francesci von Habsburg, u Dubrovniku su hrvatske restauratore obučavali poznati firentinski restaurator Stefano Scarpelli i drugi majstori restauracije slika, grafika, dijelova oltara, metala i papira. Ona je osigurala opremu za restauratorsku radionicu u franjevačkom samostanu Male braće, potom je umjetničkim izložbama i prezentacijom dubrovačkog kulturnog blaga u Salzburgu, Luganu i Grazu zadužila Dubrovnik i Hrvatsku, ali i osvojila naklonost franjevaca. Stoga je bilo razumljivo što se dalmatinska franjevačka provincija sa sjedištem u Zadru suglasila s namjerom dubrovačkih franjevaca da koncesiju nad Samostanom rođenja Marijina na Lopudu daju upravo barunici von Habsburg. Ugovorom potpisanim 1997. franjevci su Francesci von Habsburg ustupili samostan na 99 godina. Samostan je ionako propadao, zidovi su se urušavali, a franjevci i država nisu imali novca za njegovo održavanje. Francesca von Habsburg ugovorom se obvezala da će obnova samostanskog kompleksa, površine 12.500 četvornih metara, koji se sastoji od crkve, klaustra, velikog vrta i tvrđave, započeti u roku od pet godina. Upravo je na izmaku peta godina, a Francesca von Habsburg u obnovu franjevačkog samostana na Lopudu nije uložila ni groš. Iako je radi prikupljanja novca za obnovu samostana osnovana posebna zaklada Monastery Fondation. To je mnogima u Dubrovniku bio jasan signal da austrijska barunica doista ne raspolaže novcem za velike investicije te da se kupnja nekretnina na Lopudu, uz Francescino znanje, pokriva njezinim imenom u korist nepoznate poslovne grupacije. No tijekom zadnjeg svog boravka u Dubrovniku, Francesca von Habsburg dubrovačkom je Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture dostavila cjelovitu i opsežnu snimku stanja kompleksa samostana što ga kani obnoviti i veći dio pretvoriti u svoju rezidenciju. Tu dokumentaciju, kojom se upozorava na ruševno stanje zidova samostana, s prijedlogom mjera žurne zaštite od daljnjeg propadanja, izradio je Arhitektonski fakultet u Zagrebu, a potpisao arhitekt Nenad Fabijanić. Na Lopudu se očekuje vrhunska ekipa stručnjaka pod vodstvom njemačkog profesora Wenzela. Utoliko je izrada bazične dokumentacije napokon počela, ali još slijedi dug put do idejnog rješenja, lokacijske dozvole, izrade glavnog projekta, građevinske dozvole i početka obnove samostana koji će postati reprezentativna rezidencija za odmor austrijske barunice i njezine obitelji. Manji dio obnovljena samostana, koji je imao desetak redovničkih ćelija, Francesca će staviti na raspolaganje Crkvi.

Ali nije Samostan rođenja Marijina, pa ni crkva Sv. Nikole, jedina vrijednost Lopuda. Na otoku s prekrasnim plažama zarana se razvio turizam. Na otoku je sve više novih tajkunskih viletina, poput one generala Marinka Krešića. U sklopu “Hotela Lopud”, kojima je do afere i svog sloma upravljala Dubrovačka banka, nekoliko je hotela: prijeratni “Grand”, “Dubrava”, “Kuljevan” (ex “Sutjeska”), “Lujo”, “Pracat” i najveći “Lafodija”, s 400 kreveta, restoranom, terasom, vlastitom plažom, pristaništem, teniskim terenima, čija zgrada s pripadnim zemljištem ima površinu veću od 22.000 četvornih metara. U vlasništvu su “Hotela Lopud” i donedavna “Villa Slavica”, popularna Taverna, nekoć ljetnikovac obitelji Đorđić, potom vlasništvo talijanskog grofa Manierija, kojeg su partizani ubili 1943. No 16. veljače 2001. počeli su veliki problemi stanovnika Lopuda. Toga je dana Grad Dubrovnik, s potpisom gradonačelnika Vida Bogdanovića, Trgovačkom sudu u Splitu uputio prijedlog za otvaranje stečaja nad dužnikom “Hoteli Lopud” d.d., na temelju čl.39 Stečajnog zakona, jer je ta tvrtka dugovala Gradu “impozantnih” 137.476, 26 kuna za komunalnu i vodnu naknadu.

Na Lopudu se pitaju je li bivši gradonačelnik Bogdanović, njihov Lopuđanin, baš morao odmah zatražiti stečaj “Hotela” zbog samo 137 tisuća kuna duga za neplaćene komunalije i vodu, koji se i redovitim poslovanjem tvrtke mogao vratiti, ili su u pitanju zakulisni interesi? Stečajni sudac Trgovačkog suda u Splitu Ante Čapkun 12. ožujka 2001. obavijestio je “Hotele Lopud”, čiji je temeljni kapital prije samo nekoliko godina iznosio oko 80 milijuna kuna, da je prijedlog stečajnog postupka zaprimljen. Sudac Čapkun stečaj je otvorio 11. svibnja 2001. Zanimljivo je da je dubrovački odjel Hrvatskog fonda za privatizaciju 23. ožujka 2001. žurno izdao dionice restorana “Obala” arhitektu Mladenu Frki i njegovoj sestri Lidiji Levati nakon proglašenja stečaja, a prije stvaranja stečajne mase “Hotela Lopud” u čijem je društvenom kapitalu bio i restoran “Obala”, do 1960. vlasništvo Made Frke s Lopuda. Iako su gradonačelnik Vido Bogdanović i direktor “Hotela Lopud” Frano Labaš još u lipnju 1998. sa zakonitim nasljednicima potpisao je Predugovor o povratu restorana “Obala”, jasno je da se samo jednom od bivših vlasnika nacionaliziranih i konficiranih turističkih objekata na otoku išlo na ruku. Potkraj ožujka 2001. direktor “Hotela Lopud”, u zamjenu za dionice, vratio je objekt arhitektu Frki, koji je prije nekoliko godina vodio pokušaj uređenja i djelomičnog saniranja stanja na franjevačkog Samostana rođenja Marijina, nad kojim je koncesiju već imala Francesca von Habsburg.

Na Trgovačkom sudu u Splitu 13. srpnja 2001. održano je prvo stečajno ročište za “Hotele Lopud”. Na njemu su se uz vjerovnike pojavili i bivši vlasnici pojedinih lopudskih hotela koji su nacionalizacijom i konfiskacijom postali društveno vlasništvo dano na upravljanje otočnoj hotelskoj kući. Zakoniti nasljednici, koji su svojedobno uredno predali zahtjeve za povrat imovine, zatražili su da budu izlučni vjerovnici, odnosno da se hotel “Grand”, hotel “Dubrava”, hotel “Kuljevan” i hotel “Pracat” izdvoje iz stečajne mase. Ali sudac Čapkun i Vijeće kojim je predsjedavao sudac Mladenko Žužul odbili su taj zahtjev bivših vlasnika i uputili ih na parnicu pred Trgovačkim sudom u Splitu. Tako je omogućeno da i nacionalizirana imovina obitelji Glavović, Šimunović, Kristić i Krstelj u stečajnom postupku bude oglašena i prodana. Lopudska obitelj Glavović, koja se bavila hotelijerstvom, pomorstvom i poljoprivredom još prije Drugog svjetskog rata, posjedovala je dva hotela: “Glavović” (sada “Dubrava”), koji je nacionaliziran, i “Grand”, koji je konfisciran. “Grand”, reprezentativno turističko zdanje na tri kata s mansardom, još je 1939. godine imao je svoju električnu centralu na mazut, a viškom električne energije Glavovići, bogati predratni poduzetnici, osvijetlili su cijelo mjesto. Hotel “Dubrava” gradila su dva brata Glavovića i njihova sestra Marčela, udana za kapetana Antuna Sesana, jednog od vojnih zapovjednika i vođa pobune u austrougarskoj ratnoj mornarici u Boki Kotorskoj 1918. Hotel “Dubrava” je u pretvorbi procijenjen na 450.000 DEM, a “Grand” sa oko 2500 četvornih metara površine i više od 7000 četvornih metara zemljišta na 3 milijuna DEM. Logično je da zakonski sljednici toliku imovinu ne žele prepustiti nekomu tko je želi jeftino kupiti u stečajnom postupku. Tako misle i obitelj Krstelj, nekadašnji vlasnici hotela “Pracat”, te obitelj Kristić, vlasnici zapuštenog hotela “Lujo”. U studenome 2001. na dražbi prodajom imovine stečajnog dužnika imovinu svoje obitelji, hotel “Kuljevan” (ex “Sutjeska”) uspjela je kupiti Iris Šimunović. Ali tada na scenu stupa Erwin Roth.

Austrijski poslovni čovjek Erwin Roth, mormon, stigao je u Hrvatsku sredinom 90-ih, navodno, na poziv pokojnog Krešimira Ćosića. Nakon uzaludnih pokušaja kupnje zemljišta na Šolti i apartmana na Braču, Rothova tvrtke “Otočna rustika” pojavila se u Zadru, a potom na Lopudu i Dubrovačkom primorju. Iako ima ured u Splitu, na Trgu braće Radić, registraciju “Otočne rustike” u Trgovačkom sudu u Splitu nismo uspjeli naći. Ali na dražbi 12. veljače 2001. Roth je već u prvom naletu kupio znatan dio imovine “Hotela Lopud”. Prije svega “Villu Slavicu” s restoranom i velikim dvorištem (nekadašnji ljetnikovac Đorđić-Maineri), po cijeni od 5 milijuna kuna. Roth je za 520.000 kuna kupio kafić “Kantun” na mjesnoj rivi a za 1 milijun kuna i restoran ”Šunj”, na istoimenoj najpoznatijoj pješčanoj plaži. No “Otočna rustika” i Roth kupili su i oko 4000 četvornih metara građevinskog zemljišta za 2,3 milijuna kuna. Dvojica Lopuđana, donedavnih zaposlenika “Hotela Lopud”, koji su zadnje dvije godine održavali restoran ”Šunj” i kafić “Kantun”, nisu se na dražbi cijenama mogli nadmetati s Rothom te su morali odustati. Nakon kupnje impozatnih nekretnina Erwin Roth je izjavio da na Lopud želi dovesti investitore koji će uložiti u razvoj elitnog turizma i izgradnju vila za goste goleme platežne moći. Nije želio javno govoriti koja to financijska grupacija stoji iza njega, kao što nije htio komentirati ni svoju povezanost s Francescom von Habsburg. Ali Roth je rekao da hotel “Lafodiju”, to betonsko čudovište, odmah treba srušiti. Već sutradan, 13. veljače 2001., Roth u ime “Otočne rustike” šalje punomoć Milanu Nedeljkovu iz Lopuda, kojom ga ovlašćuje da pribavi svu potrebnu dokumentaciju za “Grand”, “Villu Slavicu” i ostale objekte i zemljišta prema dogovoru. Lopuđani su doznali za tu punomoć koja je dodatno uvrijedila Lopuđane i uznemirila otočne duhove. Roth u kupnji nekretnina neće stati. Interes grupacije koju zastupa okrenut je hotelu “Lafodija” i hotelu “Grand”.

Vido Bogdanović je prije nekoliko godina kod svjetski ugledne savjetodavne tvrtke za turistička ulaganja Horwath Consulting iz Zagreba naručio studiju o turističkom razvoju cijelog Lopuda. Autor studije dr. Miroslav Dragičević tada je zagovarao rušenje “Granda” i moguću gradnju novog ladanjskog hotela sa 120 soba, s tri ili četiri zvjezdice, na pripadnoj vrijednoj parceli površine 13.500 četvornih metara. Takvom prijedlogu rušenja “Granda” suprotstavio se dr. Stijepo Bogdanović, predsjednik dubrovačke udruge za zaštitu starina i kulturnih vrijednosti “Dub” i otac Vida Bogdanovića. Dr. Bogdanović zalagao se za očuvanje najveće prijeratne zgrade od armiranog betona na Jadranu, podignute po rješenjima poznatog arhitekta Dobrovića. Najnovija rješenja Horwath Consultinga i dr. Dragičevića predviđaju obnovu i rekonstrukciju “Granda” za 5 milijuna eura, ali je vidljivo da postoji i opcija izgradnje 25 vila prosječne površine od 500 četvornih metara. Na Lopudu misle da su nova rješenja nastala po narudžbi Erwina Rotha i Francesce von Habsburg. Što se hotela “Lafodije ” tiče, fundacija koja pratila Erwina Rotha navodno je zakasnila uplatiti jamčevinu prilikom zadnje, u travnju zakazane dražbe. U Dubrovniku mnogi vjeruju da je zakazana peta dražba već sigurna Rothova dobitna kombinacija. Ali u 12. 000 četvornih metara “Lafodijina” za prodaju oglašena zemljišta ima i oko 4000 četvornih metara za povrat priznatog vlasništva obitelji Glavović! No to nije jedini problem.
Roth i “Otočna rustika” na Lopudu u stečajnom su postupku kupili nekretnine i zemljište vrijedne oko 9 milijuna kuna. Ali ugovor o kupnji između “Hotela Lopud” i “Otočne rustike” još nije potpisan. Umjesto splitske tvrtke kupnju lopudskih nekretnina plaća “Monastery Fondation” iz Lihtenštajna. Stečajni upravitelj “Hotela Lopud” Mato Marić je u čudu. On stoga odgađa potpisati ugovor sa Zakladom samostan, izgledno, fondacije koju je Francesca von Habsburg osnovala radi obnove franjevačkog samostana, jer u poslovnom smislu tajnoviti “Monastery Fondation” iz Lihtenštajna s imovinom hotelske kuće s Lopuda nema nikave veze.

Vezane vijesti

Vlahušić zadovoljan turističkim rezultatima

Vlahušić zadovoljan turističkim rezultatima

U prvih pet mjeseci na području grada Dubrovnika ostvareno je 157.214 ili 12 posto više dolazaka i 493.167, to jest 17 posto više noćenja nego u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika