Kad na porti upravne zgrade trgovačke tvrtke “Magma” u plavoj zgradi u Baštijanovoj ulici upitate za Biserku Preininger-Fižulić, većinsku vlasnicu i osnivačicu te tvrtke, odgovorit će vam da “Biba upravo stiže”. To ne znači da je energična predsjednica Nadzornog odbora “Magme” u familijarnim odnosima sa svojim zaposlenicima nego da inzistira na neposrednoj komunikaciji. “Važno je da svatko od nas postane društveno odgovoran i aktivan i da drugomu nešto pruži”, objašnjava svoju životnu filozofiju dok se džipom žuri na sastanak o proslavi 10. godišnjice udruge poslovnih žena Krug u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Biserka Preininger-Fižulić - 1956. rođena u Zagrebu, gdje je završila IV. gimnaziju - 1980. diplomirala njemački i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - 1982. udala se za Goranka Fižulića, rodila se kći Tihana -1987. osnovala vlastiti obrt za proizvodnju banana-čamaca - 1989. preregistrirala obrt u trgovačku tvrtku "Magma", preselila se s obitelji u novu kuću u Jurjevskoj ulici - 1990. rodila sina Domagoja - 1992. postala članicom International Inner Wheela - 2000. postala predsjednicom International Inner Wheel Districta Hrvatske - 2002. postala predsjednicom Hrvatske udruge poslovnih žena KrugKrug je malo poznata udruga stotinjak hrvatskih poduzetnica, vlasnica poduzeća, menedžerica, dekanica, odvjetnica i drugih poslovnih žena, koje svojim aktivnostima nastoje stvoriti bolje uvjete za razvoj ženskog poduzetništva. Biserka Preininger-Fižulić od veljače je predsjednica, zamijenila je Ameliju Tomašević, direktoricu hotela “Esplanade”. Krug surađuje s Vladom, nevladinim udrugama i međunarodnim organizacijama, a lani je sudjelovao i na I. forumu poslovnih žena Europe u sklopu Ekonomske konferencije UN-a.

Tvrtka “Magma” ima 14 trgovina modnih proizvoda, 18 s igračkama i dječjom opremom – “Turbolimač” te veliki “Turbolimač” i Turbosport centar na Žitnjaku, 8 sa sportskom opremom – Turbosport, a u Osijeku i Rijeci ima robne kuće u kojima radi više od 750 zapsolenika. Raspolaže s ukupno 12.000 četvornih metara. “Magma”, koja je rasla po godišnjoj stopi od 30 posto, jedan je od najvećih distributera sportske i modne odjeće u čijim se dućanima mogu pronaći marke poput Nike, Invicta, Timberland, Esprit, Mexx, Tom Tailor, TOP SHOP, Miss Selfridge, Tommy Hilfiger.
NACIONAL: Zašto je osnovana udruga poslovnih žena Krug, koja slavi desetu godina postojanja? – Udruga je utemeljena u prvom redu radi poticanja ženskog poduzetništva, nastala je iz sekcije poslovnih žena Croma, koja je radila do 1995. kaa je registriran Krug. Članice Kruga uglavnom su poduzetnice, vlasnice tvrtki il žene koje u njima imaju menadžerski položaj, te odvjetnice, profesorice, dekanice. Članice su odvjetnica Diana Vranković-Zoričić, osnivačica i spiritus movens udruge, Amelija Tomašević, direktorica hotela “Esplanade” i predsjednica udruge u dva mandata, Valnea Bressan, direktorica” Octopusa – jezičnih usluga”, Ivanka Avelini-Holjevac, dekanica Fakulteta za hotelski i turistički menedžment, Vlasta Hautz-Maričić, vlasnica i direktorica “Revizije Reamar” i “Hipokrata”, Marija Šola, predsjednica Uprave Partner banke. Iako nisam članica Kruga od osnutka, dobro se osjećam među poslovnim ženama koje imaju svjetonazor sličan mojemu pa možemo razmjenjivati iskustva.
NACIONAL: Što smatrate najvećim uspjehom Kruga? – Jedan od uspjeha svakako je publikacija Poslovna žena – Društveni položaj, karijera, obitelj, koju je Krug objavio u suradnji s Institutom za međunarodne odnose. Riječ je o prvom istraživanju o položaju poslovnih žena u Hrvatskoj, koje je 2000. provedeno pod stručnim vodstvom prof. dr. Aleksandra Štulhofera. Htjeli smo pokazati da se žene u biznisu ipak susreću s drukčijim problemima nego muškarci. S obzirom na naš tradicionalni odgoj i sredinu, žena je voditeljica kućanstva i obitelji, što nužno utječe na njezin rad, radno vrijeme i napredovanje u karijeri.
NACIONAL: Što je sa samofinanciranjem ženskog poduzetništva? – Uskoro ćemo održati seminar o toj temi, što EU potiče kao iznimno važnu temu u tranzicijskim zemljama, gdje su upravo žene nakon zatvaranja velikih tvrtki ostale bez posla, uglavnom u dobi između 40 i 50 godina. No nezaposlenost se može smanjiti ako se žene prekvalificiraju ili dodatno obrazuju, odnosno ako im se pruže nove mogućnosti. Jedan je od najjednostavnijih to da žene otvaraju vlastita mikropoduzeća s malom kreditnom podrškom. No takvoj je ženi najvažnije pružiti podršku i uliti joj samopouzdanje da u tim godinama može početi s novim biznisom, obrazovati je o osnovama menedžerstva, knjigovodstva i marketinga. Žene mogu dobiti sve informacije o ženskom poduzetništvu na e-mail adresi poduzetna@zamir.net, a informacije o Krugu na www.businesswomen.hr.
NACIONAL: Ima li Krug dodirnih točaka s feminizmom? – Nema, mi želimo poboljšati položaj poslovnih žena u hrvatskom društvu i upozoriti na očite razlike ženskog i muškog poduzetništva. Spremne smo na permanentno obrazovanje i usavršavanje. Žene imaju dvostruku ulogu u suvremenom društvu: uloge poslovne žene i majke ponekad je teško pomiriti. Dok rađaju djecu i dok su djeca mala, žene su odsutne s posla i možda trebaju više sluha okoline za svoj privatni i obiteljski život, koji je po mom uvjerenju jednako važan kao i poslovni. Jer žena ima problema na poslu i zato što izostaje s posla u doba materinstva. S druge strane, u Europi i u nas već je stvorena pozitivna klima da se obrazovane žene, koje stručno vladaju svojim područjem, postavljaju na rukovodeće položaje. No statistike pokazuju da na njima žena ipak ima kudikamo manje nego muškaraca. Zato je glavna zadaća naše udruge da promovira sposobnosti žena i da se bori protiv predrasude da samo muškarac može biti na čelu kompanije jer je tobože sposobniji.
NACIONAL: Mora li se poduzetništvo u Hrvatskoj dijeliti na muško i žensko? – Naravno da ne mora, jer se poslovi obavljaju u miješanom okruženju. No živimo u društvu u kojem se očekuje da muškarac vodi strategiju tvrtke i ključne poslove. S tim sam i ja u minulih 12 godina bila suočena, ali sam shvatila da se jedino usavršavanjem i stalnim dokazivanjem mogu penjati na hijerarhijskoj ljestvici i tako doći za pregovarački stol. Jer ipak postoje razlike u komunikaciji i stilu pregovaranja kad su prisutni samo muškarci i kad su uključene i žene, ili kada pregovaraju samo žene. Mi, uspješne poduzetnice i menedžerice, više nemamo problema u poslovnom svijetu zbog spolnih razlika, ali htjele bismo vlastitim iskustvom pomoći mlađim ženama koje se vjerojatno susreću s raznim problemima u poslovnom okruženju i uvjeriti ih da se hrabrije upuste u rizik poslovanja kao poduzetnice.
NACIONAL: Jeste li primijetili da se u Hrvatskoj u minulih deset godina nešto drastično promijenilo u poslovnom svijetu u odnosu prema ženama? – Da, danas ima mnogo više saborskih zastupnica i žena na rukovodećim položajima, na primjer, u “Ericsson Nikoli Tesli” je Gordanu Kovačević, potpredsjednicu Uprave, časopis Zaposlena proglasio poduzetnicom godine. Prije 20 ili 30 godina žene nisu imale toliko mogućnosti za školovanje kao danas, pa su se teže probijale do rukovodećih položaja. Danas, s ekonomskim razvojem društva, ženama su pristupačniji fakulteti i češće upisuju magisterij, studij nije više privilegij sinova, pa je njihova uloga u društvu postala već.
NACIONAL: Za vas kažu da ste glavni pokretač u “Magmi”. Možete li to komentirati? – Ne bih tako rekla. “Magma” je obiteljska tvrtka, osnovali smo je suprug i ja zajedno. On je on jači u ekonomskim aspektima, a ja sam u komunikaciji, jer sam neposredna u kontaktima. U naše zajedničke nastupe i pregovore unijela sam žensku crtu neposrednosti, iskrenosti i topline, pa se možda zbog toga govori o meni kao glavnom pokretaču. Energiju sam usmjerila na posao, ali želim da i jedna i druga strana budu zadovoljne. Također, inzistiram na timskom radu i pozitivnoj atmosferi, jer mislim da je za uspješan posao iznimno važno kako se ljudi osjećaju u radnoj okolini. Ako su zadovoljni, i posao napreduje, a nusefekti koji proizlaze iz pozitivnog naboja neprocjenjivi su. I to može itekako pridonijeti razvoju posla i profitabilnosti kompanije, kao i dobra strateška odluka. Nikad mi nije bilo žao što sam popila kavu sa svojim ljudima i ne mislim da sam čavrljajući izgubila vrijeme, jer se ljudi u takvim kontaktima lakše otvore, stvara se povjerljiv odnos i mogu bolje funkcionirati, slobodnije se izražavaju i tek tada dolazimo do pravih ideja. To je u ovom trenutku najvažnije za našu tvrtku.
NACIONAL: Potječete iz obrtničke obitelji. Vaš je otac bio tokar u tvornici ” Končar”, ali je još 1953. u obiteljskoj kući na Trešnjevci otvorio obrt, kojeg je poslije proširio na gumice za hidrauliku. Jeste li se pod utjecajem tog poduzetničkog okruženja i vi opredijelili za biznis? – To je prilično djelovalo na mene, odgoj i obiteljska okolina stvaraju kod djeteta pogled na život i radne navike. Odrasla sam u obitelji koja je u mene ucijepila stav da se u životu nešto može postići isključivo radom. Iako je otac bio poduzetnik, moja je majka držala tri kuta u kući. U našoj se kući uvijek radilo, a o poslu se razgovralo i za stolom, za mene je posao dio života i vjerojatno sam to preslikala u svoju novu obitelj. Ponekad sam se pitala je li to pravi put, a onda sam se uvjerila da drugi ne postoji. Ako se čovjek predano ne bavi svojim psolom i ako ne vjeruje u ono što radi, ne može ništa novo stvoriti. Nova vrijednost ne može se stvoriti tako da se kaže: danas ću raditi osam sati, a sutra ću se odmoriti! Nama danas tržište zadaje ciljeve i okvire i ne možemo stati kad mislimo da smo umorni i da smo dosta napravili. To je u poduzetništvu zakon, što prije nisam znala i dugo sam se borila s radnim vremenom i podijeljenošću između posla i obitelji, ali nema drugog izlaza.
NACIONAL: Kako ste poslovne obveze usklađivali s majčinstvom? – Nije bilo lako. Moj sin Domagoj rodio se 1990., istodobno kad i “Magma”. Bilo je jako naporno, sina nisam često viđala. U tim danima shvatila sam da u životu ne možeš imati baš sve što poželiš, da je život pun kompromisa i da je ono što očekuješ često posve drukčije od onoga što dobiješ. Tada sam sazrela i prestala živjeti u iluzijama. Domagoj je tražio svoje, a kći Tihana, kojoj je danas 20 godina, krenula je u prvi razred osnovne škole. Puno mi je pomogla svekrva u čuvanju djece i bez obiteljske pomoći ne bi bilo moguće stvarati tvrtku. Tada je počeo i rat, svekar mi se razbolio, imala sam tri teške godine. Ali čovjek ne može birati: kad iskrsne problem ili nastane traumatična situacija, moraš pronaći zadnje atome snage i djelovati sigurno i uvjerljivo prema svojoj djeci, a ujedno smirivati cijelu obitelj. Iako je tebi najpotrebnija utjeha, to ne smiješ pokazati nego moraš djelovati kao snažna, čelična žena, koja tu utjehu može i treba pružiti drugima.
NACIONAL: Je li i vaša sestra Nada također poduzetnica? – Ona ima frizerski salon, i ona se bavi svojevrsnim biznisom. Vjerojatno se radi o nasljednoj komponenti. Ponavljam, radne navike stječu se u obitelji i ne mogu se nigdje poslije naučiti. Ako je dijete odgojeno u sredini gdje se ne cijene radne navike i gdje nema obveza prema sebi i drugima, kad odraste, bit će problematična osoba, kojoj će sve biti teško i koja će uvijek za vlastite nesupjehe kriviti druge. Najvažnije raditi prema vlastitim mogućnostima, a ako su one veće, pomognite drugima.
NACIONAL: Možete li više reći o svojim precima Preiningerima? – To je njemačko prezime. Moj djed potječe iz Osijeka, pretpostavljam da su lozu utemeljili austrijski vojnici u doba carice Marije Terezije koji su se naseljavali u te prostore. Moj djed je bio čuveni bravar, napravio je kompletnu bravariju i ukrasnu ogradu u zgradi Zagrebačke banke na Trgu bana Jelačića.
NACIONAL: Diplomirali ste njemački i engleski i čak ste sedam godina radili kao profesorica na IV. gimnaziji, koju ste i sami nekoć pohađali. Jeste li vi inicirali otvaranje privatnog biznisa? – Nisam. I moj suprug, koji je diplomirao na Građevinskom fakultetu, radio je sedam godina u društvenom sektoru, u “Industrogradnji” i “Konstruktor-inženjeringu”, bio je puno na terenu i zarada je bila dostatna, ali smo smatrali da možemo više, jer smo imali vlastite ideje. Ja sam prva otvorila vlastiti biznis za proizvodnju sklopivih banana-čamaca po licenci njemačkog proizvođača. Goranko se poslije pridružio mom ocu u njegovoj tvrtki, jer je mislio da bi mogao svojim znanjem pridonijeti modernizaciji proizvodnje. Kad je 1989. promjenom zakona privatnim tvrtkama omogućeno da se bave i trgovinom, a ne samo proizvodnjom, preregistrirala sam obrt i otvorila “Magmu” kao trgovačku tvrtku.
NACIONAL: Jeste li očekivali da ćete postati hrvatska ? – Ne, nismo mogli ni sanjati o tome. Željeli smo na hrvatskom tržištu stvoriti nešto novo. Odluka da se bavimo igračkama nije bila samo racionalna. Mi doista živimo u tom poslu.
NACIONAL: Jeste li požalili što ste napustili prosvjetu? – Svoje školske dane nosim u jako lijepoj uspomeni. U duši sam pedagog, volim raditi s djecom i dok sam radila u školi, imala sam osjećaj ne samo da obrazujem nego i da odgajam učenike. Smatrala sam da je koji put učeniku važnije dati dobar savjet ou privatnom životu nego inzistirati na suhoparnoj gramatici. Osim toga, radila sam četiri godine u Školi primijenjene umjetnosti, u Centru za kulturu i umjetnost te u Školi za djecu oboljelu od cerebralne paralize.
NACIONAL: Zagrepčanka ste, a vaš suprug Goranko Fižulić potječe iz Dalmacije. Kako su se spojili vaš kontinentalni i njegov mediteranski temperament? – On nije tipični Dalmatinac, jer je odrastao u Zagrebu, na Gornjem gradu, pa taj mentalitet nisam ni osjetila. Njegov otac je Dalmatinac, iz Dragova s Dugog otoka, a majka mu je iz Međimurja, pa je ta kombinacija rezultirala njegovim otvorenijim duhom. Mi smo zajedno išli u IV. gimnaziju, gdje je danas Muzej Mimara, on je bio mnogo načitaniji od nas ostalih. Razlikovao se i po pristupu životu, koji je bio zreliji i ozbiljniji od većine u razredu. Već tada je zagovarao slobodu izražavanja vlastitog mišljenja, što se meni jako sviđalo.
NACIONAL: Poznato je da je vaš suprug pasionirani jedriličar. Kako to utječe na vaš posao? – Mi se gotovo 18 godina bavimo jedrenjem, idemo i na regate i imamo gomilu pehara kod kuće, koje smo osvojili na jadranskim regatama, od Pule do Dubrovnika. Moj je suprug s Mladenom Šutejem 1986. na njegovoj 10-metarskoj jedrilici “Hir 3” preplovio Atlantik, ali ja nisam bila dalje od Sardinije. Jedrenje nije samo sport, to je stil života. Osim toga, naučiš promatrati prirodu i njezine mijene, te odmjeravati vlastite snage u opasnim situacijama u kojima te pogreška ili kriva procjena može stajati života. Od precjenjivanja vlastite uloge i mogućnosti, čemu smo svi skloni, na otvorenom moru nema efekta, dapače, važnije je biti jedan korak natrag i još jednom sve provjeriti. To iskustvo itekako pomaže u poslovnom svijetu. Stekneš realan pogled na život.
NACIONAL: Je li vam to što se vaš suprug bavi politikom pospješilo poslovanje i imidž “Magme”? – Meni je zapravo odmoglo jer se u javnosti često provlačila teza o sukobu interesa između njegova položaja ministra gospodarstva i poduzetnika i suvlasnika “Magme”. Koliko je kao ministar svojim odlukama pomogao svima u Hrvatskoj, toliko je pomogao i našoj tvrtki. Ali, društveno gledano, to razdoblje je bilo vrlo teško za mene.
NACIONAL: Jeste li i vi politički angažirani? – Ja sam zajedno s Gorankom jedan od utemeljitelja HSLS-a i u prvoj sam godini bila jako angažirana. U to doba vladala je euforija zbog stvaranja opozicije u odnosu na stari komunistički režim, a mi smo s mnogo zanosa vjerovali u stvaranje nove liberalne ideje i promicanje važnosti pojedinca u društvu. Kad su se ustrojila stranačka tijela, imala sam malo dijete i jednostavno sam se povukla. Svoj društveni angažman ostvarila sam u tvrtki, a poslije u hrvatskoj podružnici humanitarne, volonterske organizacije International Inner Wheel, u kojoj su supruge članova Rotary kluba, čija sam predsjednica. Ta se udruga zalaže za prijateljstvo, mir i pomoći onima kojima je najpotrebnija, ali osobnim angažmanom. Dakle, da članice u prvom redu daju sebe.
NACIONAL: Tko ima veću moć u društvu: onaj tko ima veće političko ili financijsko zaleđe? Za vas kažu da ste jedna od najmoćnijih žena Hrvatske. – Da? Mislim da je važnije financijsko zaleđe. Što uopće znači političko zaleđe? Kod pravog poduzetnika, onoga koji je sam vlastitim radom stvorio tvrtku, financije su glavni indikator. Čak mislim da politika smeta u poduzetništvu i da se ta dva područja ne smiju dodirivati.
NACIONAL: Za vas kažu da ste vrlo vješti s rukama i da čak znate popraviti automobil? – To je malo pretjerano. Ali nije ništa neobično – odrasla sam u obitelji u kojoj se stalno nešto radilo rukama. U životu sam se puno puta uvjerila da je jako važno imati osnovno tehničko znanje i snalažljivost, jer se nađeš u situaciji kad se osjećaš usamljeno i bespomoćno. Zato sam zaključila da treba zaboraviti klasične upute tipa “ti to ne trebaš znati, ti si žensko!”, jer to nije istina. Treba uvijek upotrijebiti mozak i djelovati.
NACIONAL: Smatrate li se poduzetnicom novoga doba – suvremenom ženom koja pazi na izgled i odijevanje, a istodobno uspješno vodi tvrtku? – Uspješna poduzetnica mora kombinirati i ženske i muške osobine. Treba zadržati ženstvenost, biti jasna u izražavanju stavova, ne smije biti isključiva, mora se znati nasmiješiti i neposredno komunicirati s ljudima. Na temelju iskustva tvrdim da ženski pregovori traju kraće i ne iscrpljuju, žene su spremnije na kompromise i lakše sagledaju prednosti i mane obiju strana pronalazeći što bolje zajedničko rješenje, koje bi zadovoljilo socijalni, humani i poslovni aspekt.