Martin Scorsese, Leonardo Di Caprio i Cameron Diaz akteri su filma "Gangs of New York"Na ovogodišnjem 55. filmskom festivalu u Cannesu kronično nedostaje velikih filmskih zvijezda koje zarađuju desetke milijuna dolara po filmu i za kojima se trči po Croissetti. U prvoj polovici festivala malo je takvih stiglo u Cannes, tek u subotu pojavio se Pierce Brosnan kako bi promovirao novi film o Jamesu Bondu “Die Another Day”, a u nedjelju su stigli Leonardo DiCaprio i Cameron Diaz radi promocije novog filma redatelja Martina Scorcesea “Gangs of New York”. U takvim okolnostima uopće nije čudno da su medijski najzanimljiviji dosad bili Woody Allen, čiji je film “Hollywood Ending” otvorio ovogodišnji festival, i Sharon Stone koja je članica žirija kojem predsjedava David Lynch.
Dva su razloga zbog kojih su brojne zvijezde zaobišle Cannes. Prvi problem tinja godinama a riječ je o strahu i nelagodi pred europskim kritičarima koji u Cannesu sasijeku svaku američku visokobudžetnu besmislicu tako da i nešto ozbiljniji filmaši, poput redatelja i glumca Tima Robbinsa, izjavljuju da ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi svoj film prikazali u Cannesu. Ove godine na taj se hrabar korak odlučio redatelj George Lucas koji je pristao prikazati svoju novu epizodu “Ratova zvijezda”, čak se i osobno, nakon 30 godina, pojavio u Cannesu. Prema onome što je kritika u Cannesu napisala o tom filmu Lucas se vjerojatno sljedećih 30 godina ponovno neće ondje pojaviti. Uzalud je na konferenciji za novinare govorio kako on ne snima komercijalne filmove nego ono što hoće, spasa mu ipak nije bilo. Nije pomoglo ni to što je izjavio kako nakon šestih “Ratova zvijezda” više neće biti snimanja nastavka nego da će se prebaciti na drukčiju tematiku.
NAJVEĆE FILMSKE ZVIJEZDE IGNORIRALE CANNES Zbog poziva američkih židovskih organizacija da ga bojkotiraju zbog antisemitizma u Francuskoj festival u Cannesu ignorirale su mnoge velike zvijezde, ali nisu ga zaobišli Leonardo DiCaprio, Cameron Diaz, Sharon Stone i Woody Allen Drugi je razlog nedolaska zvijezda u pozivu čelnih ljudi židovskih organizacija u Americi, objavljenom nekoliko dana prije početka festivala, u kojem se američki filmski djelatnici pozivaju da bojkotiraju festival u Cannesu jer je Francuska antisemitska nacija kojoj nema smisla ostavljati ni cent. Povod tom pozivu bio je drugi krug izbora za francuskog predsjednika, u koji je ušao ekstremni desničar Jean-Marie Le Penn. I Woody Allen, newyorški Židov, i Sharon Stone bili su dočekani istim pitanjem – što misle o pozivu na bojkot. Oboje su odgovorili otprilike isto, da je francuski narod dajući Chiracu 82 posto glasova, a Le Pennu 18, jasno pokazao što misli te da ne smatraju da je Francuska antisemitski nastrojena.
Bio je to kratak i jasan odgovor zbog kojeg su Francuzi trljali ruke a novinari jedva dočekali da hvalospjevima dočekaju Allenov novi film. Prema dosadašnjim Allenovim izjavama, Francuska je zemlja u kojoj se njegovi filmovi rado gledaju, često su tu gledaniji nego u ostalim europskim državama, ali kako je on osoba koja mrzi festivale i bilo kakav oblik filmskih natjecanja, nikada se dosad nije pojavio u Cannesu. Ove godine nije mogao reći ne, dijelom i zato što sada snima filmove za komercijalnu filmsku kuću “Dreamworks” u kojoj ne trpe da njihovi redatelji i glumci izbjegavaju novinare i ne promoviraju filmove, pa makar se radilo i o osobenjaku kakav je Woody Allen. Vjerojatno se nije razočarao što je došao, a došao je sa suprugom Soon Yi, posvojenom kćeri svoje bivše supruge Mie Farrow, jer je dočekan tako da je na konferenciji za novinare jedva susprezao suze govoreći o francuskom dočeku. Sa svojih 67 godina Allen, koji uživo djeluje smiješno kao i kad glumi, prvi put u Cannesu, promovirao je svoj film “Hollywood Ending”. Taj film u kojem Allen glumi redatelja koji je oslijepio zbog psihosomatskog poremećaja a treba režirati grandiozno djelo, smatra se sjajnim filmom za otvaranje festivala.
Sharon Stone je svojom slavom i izgledom zasjenila ostatak žirija, u kojem sjedi i Michelle Yeoh, poznata po filmu “Tigar i zmaj”. Igrom slučaja novinari Nacionala uspjeli su zateći i fotografirati Sharon Stone u drukčijem izdanju, bez blještavila i sjaja. Naime, u Cannesu je održan i ručak filmske kompanije “Miramax”, na koji su bili pozvani njihovi partneri iz cijelog svijeta, ali ne i novinari, kojima je ulaz bio zabranjen. Na ručku su se pojavili i vlasnici hrvatske kompanije UCD, “Miramaxova” hrvatskog partnera, koji su uveli na ručak i ekipu Nacionala predstavljajući nas kao svoje nove marketinške djelatnike. Bilo je zgodno ručati s Johnnyjem Deppom, Michelle Yeoh, Christinom Ricci, Rachael Leigh Cook, Debrom Messing i mnogim drugima, ali najveću pomutnju izazvao je dolazak Sharon Stone. S obzirom na majčinstvo i nedavni moždani udar, a i stoga što se pojavila nenašminkana, nepočešljana i u haljini koja je izgledala kao kućna, Sharon Stone isprva se nije mogla prepoznati. Čim je sjela za stol, stavila je na glavu veliki šešir kako je nitko ne bi mogao snimiti u tom neočekivanom izdanju. Budući da joj je šešir smetao pri ručku, morala ga je skinuti, ali su je odmah okružila tri tjelesna čuvara koji nam nisu dopustili fotografiranje. Poput Sharon Stone izgledao je i Johnny Depp: blijed kao krpa, s ogromnim naočalama koje su skrivale podočnjake. Depp je poznat po intenzivnom noćnom životu, prije nekoliko godina u Cannesu je otkazao sve intervjue u povodu filma “Strah i prezir u Las Vegasu” jer se nije mogao probuditi nakon još jedne lude noći. Međutim, Depp nas nije odbio kad smo ga zamolili za fotografiranje, a nije odbio ni Marinu Švabić, glasnogovornicu kraljevske obitelji Karađorđević, koja je 15 godina radila za brojne filmske kompanije u Los Angelesu i koja ga je pozvala da dođe u Beograd sljedeći mjesec na otvaranje Belog dvora. Na to je Depp sasvim ozbiljno rekao kako bi mogao doći jer tada snima novi film u Londonu pa to ne bi trebao biti prevelik problem.
Što se tiče filmova koji su do ponedjeljka prikazani u konkurenciji za Zlatnu palmu, smatra se da je kvaliteta filmova na visokoj razini ali da još nije viđen film koji će zadiviti žiri i novinare. Ističu se tri filma – britanski “Sve ili ništa” Mikea Leigha, kanadski dokumentarac “Bowling for Columbine” Michaela Moorea i američki “Punch-drunk Love” Paula Thomasa Andersona. Mike Leigh obožava Cannes, pobijedio je 1996. filmom “Tajne i laži” a lani je bio član žirija. Ljubavna priča iz radničke sredine južnog Londona, teritorija na kojem se najbolje snalazi, dosad je dobila najbolje ocjene kritičara. Slijedi ga “Bowling for Columbine”, zanimljiv dokumentarac koji istražuje zašto je Amerika država s toliko mnogo nasilja a sve završava poznatim događajima 11. rujna, pri čemu Moore jasno apostrofira da u cijeloj priči ni Amerikanci nisu nevini. Naravno da takav stav provocira, ali Moore se nije dao i novinarima je objašnjavao da su Amerikanci 80-ih obučavali i financirali Osamu bin Ladena i da im se to sada vratilo kao bumerang. Ekscentrični Paul Thomas Anderson, poznat po filmu “Magnolija”, za glavnog glumca filma “Punch-drunk Love” odabrao je poznatog komičara Adama Sandlera, koji glumi usamljenog tipa koji ne skida sa sebe svoje drečavo plavo odijelo. Zaposlen je u tvrtki koja proizvodi stalke za pregrade od užadi koje se postavljaju na ulazima u hotele a svoju je tvrtku pretvorio u skladište pudinga, skupljajući njihove nagradne kupone u nadi da će osvojiti besplatne avionske letove.
Cannesom i ove godine vlada pravilo koje izluđuje sve njegove goste: svi tulumi koji se održavaju na plaži moraju završiti do pola sata po ponoći, dok su iznimke tulumi za filmove koji se prikazuju u konkurenciji za Zlatnu palmu, koji moraju završiti do 2.30. Unatoč prosvjedima stanovnika Cannesa, i kad nema tuluma, plaža je puna do zore, kafići rade a buka odjekuje posvuda. Zato se cjelonoćni tulumi održavaju u zakupljenim vilama iznad Cannesa ili u zatvorenim prostorima u hotelima. Najznačajniji hotelski prostor je klub u hotelu “Martinez”, a ovogodišnja sezona tuluma otvorena je u četvrtak, i to za dokumentarni film “Searching for Debra Winger” koji je režirala glumica Rosanna Arquette i koji govori o problemima s kojima se glumice starije od 40 godina suočavaju u Hollywoodu, jer ih počnu odbacivati zbog mladih ljepotica. Zabava je počela sjajno, Rosanna Arquette je došla na mjesto DJ-a i puštala odličnu glazbu iz 80-ih, glumac Stephen Dorff zavodio je mlade djevojke a onda se dogodio šok o kojem pišu sve novine: ni jedno piće nije bilo besplatno i kad ste ga odlučili platiti, shvatili ste da ni jedno piće, pa ni mineralna voda, nije jeftinije od 10 eura. Filmski magazini optužili su ih da time žele naplatiti troškove reklame filma, svi su se zgražali. No, kako je isti taj prostor iskorišten za tulume ostalih dana i kako se i dalje naplaćivalo piće, svi su shvatili da tu nešto opako smrdi. Kulminacija je bio tulum u subotu navečer za film “24 Hour Party People”, koji se prikazao u službenoj konkurenciji za Zlatnu palmu, a kako film govori o manchesterskoj glazbenoj sceni iz 80-ih, o grupama poput Joy Division, New Order, Happy Mondays i drugima, očekivao se pakleni tulum. Međutim, potencijalni pakleni tulum pretvorio se u paklenu gužvu, lokalni momci ugurali su se na zabavu preko veze, podijeljeno je previše pozivnica i nervozni redari počeli su tući goste, među kojima je bila i nekolicina uglednih. Navodno su na zabavu ušli i Sharon Stone i Leonardo DiCaprio ali ih nitko nije vidio jer su na brzinu izjurili van kaa su vidjeli što se zbiva. Piće se, naravno, naplaćivalo a iz kompanije koja je organizirala tulum rekli su da nisu znali kako će se piće naplaćivati te su se svima ispričali zbog neugodnih prizora. Kako su to lijepo napisali u magazinu Hollywood Reporter, “Ian Curtis (pokojni pjevač grupe Joy Division) sigurno se okretao u grobu”. Zato je kudikamo ugodnije otići na ne tako zvučne tulume kakav je bio za španjolski film “Carnage”, održan u prekrasnoj vili Babylone iznad Cannesa, gdje je za više od tisuću uzvanika organizirana korida s četiri bika a sve je potrajalo do šest ujutro. A nije loše ni kad u gluho doba noći susretnete na Croissetti kultnog američkog redatelja Jima Jarmuscha, zamolite ga za fotografiranje a nakon toga se raspričate s njim o filmu, Tomu Waitsu, Nicku Caveu i dogovorite piće sutradan.
U cijeloj ludnici u kojoj svaka zemlja nastoji promovirati svoj film, Hrvatske ponovno nigdje nema. Susreli smo Dragana Bjelogrlića, srpskog glumca i producenta koji pokušava s međunarodnim partnerima dogovoriti financiranje novog filma, a Danis Tanović, redatelj “Ničije zemlje”, ponovno je u gradu, ovaj puta zbog filma “11’09”01”, omnibusa u kojem 11 redatelja nudi 11 priča dugačkih 11 minuta i devet sekundi, inspiriranih, nije teško pogoditi, događajima od 11. rujna. Tako se Tanović našao u uglednom društvu u kojem su još Sean Penn, Mira Nair, Ken Loach i drugi redatelji. A ako već tražite Hrvate u Cannesu, naći ćete mladog Barbierija i njegovu djevojku Sanju Duggan koji se provode čekajući utrku Formule 1 u Monte Carlu, a možete naići i na Nives Zeljković koja šeta Cannesom zajedno s prijateljem i prijateljicom. Problem je što se noćima u Cannesu tulumari a nju i njezino malo društvo vidjeli smo oko dva noću, trčeći sa zabave na zabavu, kako bezvoljno šeta Croissettom. Jednostavno, da biste tulumarili u Cannesu, nije dovoljno biti seks simbol u Beogradu. Uostalom, zgodnih djevojaka željnih provoda u Cannesu ima previše, čak su se i filmski magazini raspisali o djevojkama koje po Cannesu traže bogate filmske producente, seksa ovdje nikada nije nedostajalo. Pitanje je samo što će biti vrhunac. Mnogi tipuju na francuski film “Irreversible”, u kojem postoji devetminutna scena analnog silovanja Monice Bellucci, a koji će se u konkurenciji za Zlatnu palmu prikazati u petak.