Bokšić je javno upozorio Šukera da ne može praviti skandale i pozivati na neposluh igrače zbog dnevnica jer je sramotno da se nogometni milijunaši natežu oko novca, umjesto da se koncentriraju na obranu boja HrvatskeSamo nekoliko dana prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Koreji i Japanu u hrvatskoj reprezentaciji dramatični raskol opasno ugrožava rezultate hrvatske nogometne reprezentacije: najpopularniji hrvatski nogometaš Davor Šuker počeo je bespoštedni obračun za vlast u Hrvatskom nogometnom savezu. Zbog spora oko 800 kuna digao je na noge reprezentativce: umjesto da osigura mir i stabilnost momčadi, pokrenuo je hajku na vodstvo HNS-a. Predsjednika HNS-a Vlatka Markovića optužio je da igrači donose novac, a vodstvo ih samo troši. Pomoćnog trenera reprezentacije Ivana Katalinića obijedio je da je špijun koji nogometaše cinkari novinarima, dok je za tehničkog vođu reprezentacije Zorislava Srebrića rekao da se ne smije pojaviti među igračima.

I karizmatski splitski kvartet, Igor Štimac, Alen Bokšić, Aljoša Asanović i Slaven Bilić, po istom modelu po kojemu su preuzeli kontrolu nad Hajdukom, želi ovladati i HNS-om. Njihov je plan, koji podržava dalmatinski nogometni lobi, da Štimac postane predsjednikom HNS-a, Asanović tehničkim direktorom a Slaven Bilić trenerom reprezentacije.Mediji su to odmah opisali kao pokušaj puča i miniranja priprema, no oni koji bolje poznaju Šukera tvrde da on zapravo želi postati predsjednikom HNS-a.

Nije Šuker jedini igrač reprezentacije koja je prije četiri godine u Francuskoj osvojila brončanu medalju koji to želi. I karizmatski splitski kvartet, Igor Štimac, Alen Bokšić, Aljoša Asanović i Slaven Bilić, po istom modelu po kojemu su preuzeli kontrolu nad Hajdukom, želi ovladati i HNS-om. Njihov je plan, koji podržava dalmatinski nogometni lobi, da Štimac postane predsjednikom HNS-a, Asanović tehničkim direktorom a Slaven Bilić trenerom reprezentacije.

Te su pretenzije djelomice bile uzrokom žestokog sukoba dvojice najpoznatijih internacionalaca Davora Šukera i Alena Bokšića. Njihov je okršaj na pripremama, tvrde upućeni, samo uvod u opći rat sjevera i juga, odnosno Zagreba i Splita, koji će buknuti nakon SP-a kad će početi kampanja za izbor predsjednika HNS-a. Bokšić se, nakon što je zakasnio na pripreme, odmah suprotstavio Šukerovoj samovolji i pokušaju da se nametne kao gazda reprezentacije. Nacional je doznao da je dio igrača na čelu s Bokšićem uvjeren da Šuker igra sebično, da ne dodaje loptu kad treba te da sebi nastoji podrediti igru cijele reprezentacije. Bokšić je javno upozorio Šukera da ne može praviti skandale i pozivati na neposluh igrače zbog dnevnica jer je sramotno da se nogometni milijunaši natežu oko novca, umjesto da se koncentriraju na obranu boja Hrvatske. Poslije toga Bokšić je stao u obranu pomoćnog trenera Ivana Katalinića kojea je Šuker optužio da je dojavio medijima za probleme oko 800 kuna dnevnica. Katalinić je odgovorio da ”Šuker laže” jer je opće poznato da je tu informaciju u javnost plasirao sam Šuker. Bokšiću čaša je prekipjelo kad je Šuker na službenom prijemu odlučio sam predstaviti Japancima igrače, a da ga za to nitko nije ovlastio, pa je demonstrativno napustio taj skup.

Sukob Šukera i Bokšića težak je udarac izborniku Mirku Joziću. Dovedeno je u pitanje zajedništvo momčadi jer su njih dvojica igrači s najvećim ugledom i autoritetom. Jozić je čak zaprijetio odlaskom iz kampa u Austriji ako se njih dvojica, ali i svi ostali, smjesta ne smire. Priprijetio je i novinarima koji su, istini za volju, šturo izvještavali o pravim razmjerima sukoba. Tako su, barem javno, u hrvatskoj reprezentaciji zakopane ratne sjekire.

Šukerovim i Štimčevim planovima nepremostiva je prepreka nekadašnji kapetan reprezentacije Zvonimir Boban. Njegove ambicije, tvrde oni koji ga dobro poznaju, nadilaze mjesto predsjednika HNS-a, ali ono mu je potrebno kao sredstvo prema pravom cilju: tituli predsjednika države. Boban je, vele, sve podredio upravo toj ambiciji: upisao se na Filozofski fakultet, a aktualni predsjednik HNS-a Vlatko Marković obećao je da će mu prepustiti svoje mjesto čim diplomira. Duljina Markovićeva mandata sada ovisi o Bobanovoj marljivosti: Marković priznaje da predsjednik kani ostati još četiri godine, još jedan ciklus europskog i svjetskog prvenstva. No spreman je, ako Boban postane nestrpljiv, napustiti svoju funkciju i za dvije godine, EP-a.

Šuker i Štimac svjesni su da nemaju previše šansi pokraj Bobana pa ga pokušavaju pridobiti na svoju stranu i predstaviti ga kao svog kandidata za predsjednika, ali pod uvjetom, naravno, da Boban bude pod njihovom kontrolom. Boban, međutim, nikad ne bi pristao na ulogu formalnog predsjednika dok bi drugi upravljali HNS-om. Tako su se sukobili interesi čak četiriju ljudi iz nogometa, Davora Šukera, Igora Štimca, Vlatka Markovića i Zvonimira Bobana. Svi su oni igrali u najvećim europskim klubovima, ističu se inteligencijom i sposobnostima, poduzetničkim duhom i poslovnim umijećem. Jedino se Štimcu predbacuju pojedinci iz njegova društva osumnjičeni da su minirali i preuzimali ugostiteljske objekte u Splitu i Dalmaciji.

Šuker i Štimac imaju i dodatnih motiva za vlast u HNS-u: obojica su razgranali poslove unutar nogometnih struktura, imaju ”štale” s igračima kojima su vlasnici ili menedžeri i HNS im je potreban kako bi povećali svoju moć. Šuker je vlasnik nogometne akademije, biznisa koji se sjajno razvija, a menedžer je više mladih igrača. Među njima su i daroviti igrač Hajduka Srđan Andrić i Niko Kranjčar, prvotimac Dinama i sin trenera Zlatka Kranjčara. To je razlogom, tvrde upućeni, da Šuker forsira Zlatka Kranjčara za trenera reprezentacije. Uvjeren je da će on protežirati ne samo svog sina Niku nego i ostale igrače koji imaju ugovor sa Šukerom. A reprezentacija je lansirna rampa za svakog igrača: svaki nastup u reprezentaciji diže cijenu nogometaša, ali i zaradu menedžera. Stoga Šuker želi kontrolirati liniju zapovijedanja u HNS-u u kojoj neće biti slabe točke jer jedino tako mogućnosti zarade postaju neograničene.

Šuker je nekoliko tjedana prije početka SP-a počeo pomno planiranu akciju preuzimanja uloge neospornog vođe reprezentacije. Još prije nekoliko mjeseci bio je upitan njegov nastup u reprezentaciji, jer je dugo odsustvovao s terena. No nametnuo se javnosti brojnim intervjuima da je postalo nezamislivo da ne nastupi u Japanu. Postavio se kao moderator odnosa novinara i igrača te vodstva HNS-a i reprezentativaca. Odredio je koliko će dnevno nogometaši razgovarati s medijima te kako će se pregovarati s Vlatkom Markovićem i Zorislavom Srebrićem. Obasipa medije izjavama u kojima se predstavlja kao jedini istinski zaštitnik interesa igrača, pa su ga i stoga prozvali tiraninom i diktatorom. Svjedoci tvrde da se Šuker nastoji što češće kretati u krugu vodećih ljudi HNS-a, a na optužbe da želi preuzeti vlast u HNS-u on odgovara da to nije istina, da nikoga ne ugrožava, ali da je spreman pomoći svojim znanjem i iskustvom.

Interese slične Šukerovima imaju Štimac, Asanović i Bilić. Osim što je Štimac vlasnik sportske kladionice, on je, kao i Asanović i Bilić, menedžer nekolicine mladih darovitih igrača na kojima će u budućnosti, budu li dobro marketinški obrađeni, moći zaraditi golem novac. Asanović je već javno izrazio nezadovoljstvo što u reprezentaciji nisu igrači iz Štimčeve, Bilićeve i njegove ”štale”, prije svega Mario Carević, Goran Sabljić i Ivan Bošnjak, a u splitskim medijima mogu se pročitati prigovori izborniku Joziću što je neke igrače, primjerice Boška Balabana, uvrstio samo zbog navodnih pritisaka Zdravka Mamića. Već ove jeseni Štimac je najavio da će prodati najbolje igrače iz svog tabora: reprezentativce Stipu Pletikosu i Gorana Sabljića te Ivana Bošnjaka. Zbog toga je Štimcu, Asanoviću i Biliću itekako važno da preuzmu kontrolu nad HNS-om. Tvrdi se da je njihova udarna poluga zadarski nogometni sudac Reno Sinovčić. Taj je kontroverzni poduzetnik bio sumnjičen za razne protuzakonite postupke, ne samo u nogometnoj organizaciji. Zbog nekih od njih neko je vrijeme odsjedio u istražnom zatvoru. Sinovčić već dugo preko sudačke organizacije najgrubljim vrijeđanjima pokušava srušiti Vlatka Markovića, tvrdi se, za račun Igora Štimca i njegovih kolega.

Zvonimir Boban pak nije menedžer, vlasnik igrača ili član nekog nogometnog klana. Osim što Dinamu nije dostavio cijeli iznos od prelaska u Milan i što je uz protekciju predsjednika Tuđmana dobio najatraktivnije ugostiteljske objekte u Zagrebu, Bobanovo ime u javnosti se nije spominjalo u negativnom kontekstu. Štoviše, on je među suigračima prednjačio po ozbiljnosti pa su ga oni doživljavali kao intelektualca i nesporni autoritet. Uživao je i naklonost vodećih ljudi Katoličke crkve u Hrvatskoj i hadezeovske nomenklature.

HNS je institucija u kojoj se vrti golemi novac i preko
koje se ostvaruje utjecaj na cijelo hrvatsko nogometno tržište. Predsjednik HNS-a Marković poručio je ovih dana Šukeru, ali i svim ostalim potencijalnim nasljednicima, da će odmah odstupiti ako se pojavi netko tko će godišnje osigurati HNS-u 60 milijuna kuna. Marković se ne namjerava predati bez žestoke borbe niti će se lako odreći utjecajne i unosne funkcije.

Markovićeva četverogodišnja bilanca u HNS-u pozitivna je i sportski i poslovno. On je instalirao na mjesto selektora Jozića koji se potvrdio kao dobro rješenje, HNS posluje pozitivno, otvorena je Nogometna akademija i Kuća nogometa, ima novca i za pomoć klubovima.

Da se u HNS-u obrće golem novac, dokazuje i podatak da mjesečno samo na svoju administraciju troši 3,06 milijuna kuna, a veliki novac daje se za održavanje gotovo sedamnaest raznih selekcija, od seniorskih do juniorskih, muških i ženskih, čak i malonogometnih. Za sve njih valja osigurati sredstva za pripreme, odjeću, opremu, kampove, putovanja, trenere. Samo plasmanom na SP u Japanu i Koreji HNS je već inkasirao 5,5 milijuna švicarskih franaka. Za tri utakmice u kvalifikacijskoj skupini HNS će od Fife dobiti dodatnih 3,09 milijuna eura. Ako se hrvatska reprezentacija plasira u sljedeće kolo, dobit će za nagradu još 1, 1 milijun eura. Plasman u četvrtfinale donio bi novih 1,2 milijuna eura, a u polufinale 1,37 milijuna eura. Kad bi se ponovio rezultat iz Francuske, HNS bi ukupno zaradio oko 7,5 milijuna eura. Prema dogovoru vodstvu i igračima pripada 50 posto zarade, a HNS-u druga polovica. Plasman u drugi krug donio bi svakom reprezentativcu oko
100 tisuća eura.

Golem novac, milijune eura, HNS zarađuje i na reklamama i televizijskim pravima. Vodeći ljudi HNS-a potpisuju i unosne ugovore za kupnju opreme i razne druge usluge, a uživaju u luksuznim putovanjima širom svijeta. Boravak članova Izvršnog odbora HNS-a u Japanu i Koreji stajat će oko 100 tisuća eura, a dobit će i tisuće eura za dnevnice.

Sve to dalo je povoda Šukeru da čelne ljude HNS-a okrivi što “u HNS-u ništa ne štima”, da jedino znaju “izrabljivati igrače i trpati njihovu lovu u svoje džepove”, a još k tomu uzimaju i “golem novac za reklamne kampanje, poput one Leda i Pepsi Cole, u kojima su igrači bili besplatni manekeni”. Šuker je zaključio kako krivi ljudi rade u HNS-u, poručivši da će nakon SP-a “odstraniti sve koji su zagadili nogomet”.

Izvjestitelji iz Japana i Koreje ne mogu otvoreno pisati o sukobima među glavnim igračima jer bi bili optuženi da rade protiv nacionalnih interesa i zacijelo bi im bio zabranjen pristup kampu i informacijama. Već i zbog stidljivih napisa o sukobima među reprezentativcima selektor Jozić optužio je novinare da miniraju pripreme. Jozićeva reakcija može se razumjeti, ali pripreme ne miniraju novinari, njih ugrožavaju suprotstavljeni interesi glavnih igračkih klanova.