Objavljeno u Nacionalu br. 864, 2012-06-05

Autor: Kika Ćurović

Diplomati u akciji

Hollande računa na Putina

Pariz ne odustaje od uloge posrednika u odnosima Zapada i Rusije, no da bi smirio situaciju u Siriji, mora pridobiti Rusiju zbog njezina utjecaja na Assadov režim

U prvom TV nastupu
François Hollande je
iznenadio mnoge ne
isključivši mogućnost
vojne intervencije u
Siriji radi zaustavljanja
masakra civilaU prvom TV nastupu François Hollande je iznenadio mnoge ne isključivši mogućnost vojne intervencije u Siriji radi zaustavljanja masakra civilaFrancuski predsjednik François Hollande započeo je svoj mandat vrlo "aktivno" na međunarodnom planu, u stilu svog prethodnika Nicolasa Sarkozyja kojemu se znalo prigovoriti upravo zbog "aktivizma na sve strane". Doduše, previše izbora i nije imao. Dužnička kriza koja sve jače trese Europsku uniju zahtijeva žurna rješenja. Neposredno nakon predsjedničke inauguracije Hollande je odletio k njemačkoj kancelarki Angeli Merkel kako bi je uvjerio u nužnost poticanja gospodarskog rasta. Ni munja koja je pogodila njegov avion u letu nije ga spriječila u toj nakani.

Ali s obzirom na to da jedan problem nikad ne dolazi sam, opetovani masakri u Siriji i građanski rat koji bjesni u toj zemlji već više od godinu dana ponovo su ga natjerali da se očituje na međunarodnoj sceni. U prvom televizijskom nastupu nakon izbora Hollande je iznenadio mnoge ne isključivši mogućnost vojne intervencije u toj zemlji, kako bi se zaustavili sve češći masakri civila. Uz ogradu da je za to potrebno zeleno svjetlo Ujedinjenih naroda kako bi se eventualnoj intervenciji dao međunarodni legitimitet.

U MEĐUVREMENU, pojačan je i diplomatski pritisak. Sirijska ambasadorica "protjerana" je iz Pariza. Za primjerom Francuske povelo se i više europskih i svjetskih metropola. Četrdesetak sirijskih diplomata dobilo je crveni karton diljem svijeta. U sklopu inicijative za rješavanje sirijskog galimatijasa, Hollande je najavio i organizaciju sastanka skupine Prijatelja Sirije na tlu Francuske, vjerojatno početkom srpnja. Ali s obzirom na to da se sirijski problem ne može rješavati bez Rusije, koja podupire režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, i protivi se vojnoj intervenciji u toj zemlji, "novi" ruski predsjednik Vladimir Putin pozvan je u Pariz kako bi ga se pokušalo "omekšati". Ne toliko za vojnu intervenciju koju nitko u ovom tenutku otvoreno i ne želi, već za eventualnu smjenu vlasti u Damasku, po uzoru na ono što se dogodilo u Jemenu.


Američki predsjednik Barack Obama, kojega na jesen čekaju predsjednički izbori, i koji vadi kestenje iz vatre ne baš blistave vojne intervencije u Afganistanu, nije joj baš sklon. Njemačka kancelarka Merkel prioritet daje rješavanju dužničke krize u Europi. Troškovi koje bi zahtijevalo eventualno pokretanje nove "humanitarne intervencije međunarodne zajednice" za nju jednostavno ne dolaze u obzir.

DAKLE, DIPLOMATSKA dramatizacija vezana za Siriju, u kojoj novi francuski predsjednik ima prste, može se tumačiti i kao način da se pokuša izbjeći vojna intervencija prijeteći njome. Nije li Hollande, odmah nakon što je izrekao da ne isključuje vojnu intervenciju, dodao kako se radi o "krajnjem rješenju" i kako je potrebno nastaviti s pritiskom u obliku pojačanja sankcija Ujedinjenih naroda protiv vlasti u Damasku (do sada je donijeto 14 rezolucija o sankcijama, bez većeg rezultata) te djelovati koordinirano s Moskvom. Francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius također je pojačao pritisak ocijenivši u nedavnom intervjuu Le Mondu da "masakr u Houli može imati posljedica i na stav zemalja koje su se do sada protivile intervenciji", misleći naravno na Rusiju. Nazvavši Assada "ubojicom svog naroda", pozvao ga je da napusti vlast, "što prije, to bolje". Dakle, jemenski scenarij se priziva, prijetnja vojnom intervencijom se čuva kao rezervna varijanta.

NO PROBLEM NIJE samo pridobiti Rusiju za intervenciju, koju zajedno s Kinom odlučno odbija nakon što su se "nasanjkale" u Libiji (Moskva i Peking prihvatili su rezoluciju 1973 UN-a o humanitarnoj intervenciji u Libiji, ali oprostili nisu "pomoć" NATO-a u svrgavanju Gadafija), već i za nove sankcije protiv Assadova režima i klana, kako bi se izolirao i zamijenio prihvatljivim "laičkim" režimom u Damasku. U tom smislu, Francuska i njezini saveznici pripremaju projekt rezolucije UN-a koji predviđa uskraćivanje viza Assadovu klanu, zamrzavanje bankovnih računa, te prijetnju Međunarodnim kaznenim sudom. Rezolucija bi se mogla naći pred Vijećem sigurnosti sredinom lipnja. Ništa novo. Rusija bez sumnje ima velikog utjecaja na Assadov režim. Devetsto tisuća dolara vojne pomoći koju mu daje i 1200 vojnih i civilnih savjetnika u Siriji, uz vojnu bazu Tartous jedinu koju ima u Sredozemlju, nisu mala stvar. Ali Rusija ima i veliki ucjenjivčki potencijal. Uvijek može posegnuti za argumentom: ako mi napustimo Assada, okrenut će se Iranu, pa vidite hoćete li novi islamistički režim i rat između sunita i šiita. Naime, sunitske Saudijska Arabija i Katar podržavaju sirijsku opoziciju i naoružavaju je, a šiitski Iran podržava Assada (njegov alauitski klan pripada šiitskoj grani). Promjena odnosa snaga u Siriji nužno može dovesti do destabilizacije u Libanonu i ugroziti Izrael, s kojim je Assad posljednjih desetljeća imao "korektne" odnose.

FRANCUSKA, SA SVOJE STRANE, ne raspolaže velikim arsenalom pritiska na Rusiju. Prijevremeno povlačenje iz Afganistana stavlja je u situaciju da treba Rusiju i njezin teritorij za prebacivanje oružja i ljudstva. U Moskvi se sredinom lipnja održava i sljedeći krug međunarodnih pregovora o iračkim nuklearnim programima. Hollande računa na Rusiju i glede poticanja svjetskog ekonomskog rasta. Bez obzira na to tko je na čelu Francuske, Pariz ne odstupa od uloge nezaobilaznog posrednika u odnosima Zapada i Rusije, po cijenu zatvaranja očiju pred kršenjem ljudskih prava u toj zemlji. Kako bilježi tjednik Nouvel Observateur, "u predizbornoj kampanji François Hollande nije dirao Putina (kao ni njegov prethodnik Sarkozy, 2007.), štoviše, inzistirao je na nužnosti strateškog dijaloga s Rusijom". Započeti mandat zaoštravanjem odnosa s Rusijom ne dolazi u obzir. Na nedavnom summitu NATOa u Chicagu javno je izjavio da bi Rusija trebala biti uključena u američki projekt antiraketnog štita. Francuska realno nema puno manevarskog prostora za pritisak na Rusiju glede Sirije, ali ima inicijativu. Za "friškog" predsjednika jedne od vodećih svjetskih sila to je startna pozicija bez prevelikog rizika.

Francuska sa saveznicima želi uskratiti vize Assadovu klanu, zamrznuti mu bankovne račune i zaprijetiti mu Međunarodnim kaznenim sudomFrancuska sa saveznicima želi uskratiti vize Assadovu klanu, zamrznuti mu bankovne račune i zaprijetiti mu Međunarodnim kaznenim sudomDODUŠE, UVIJEK POSTOJI mogućnost da netko "preotme" inicijativu. Recimo "humanitarni" filozof Bernard-Henri Lévy, koji si pripisuje zaslugu da je promijenio tok povijesti privolivši bivšeg predsjednika Sarkozyja na intervenciju u Libiji, o čemu je snimio i sramno skup dokumentarni film, uzimajući se u najmanju ruku za Michaela Moorea. Uz puno pompe film je prikazan na canneskom festivalu, i kritika ga je pokopala, o povjesničarima da ne govorimo. Uz sudionike libijske revolucije, Lévy je na crveni tepih doveo i predstavnike sirijske opozicije, maskirane u nacionalne zastave i skupe sunčane naočale. Svoj medijski monopol ponovo je iskoristio kako bi pozvao francuskog predsjednika, ali i Obamu, Camerona i Arapsku ligu da vojno interveniraju u Libiji. Uzimajući se za ministra vanjskih poslova u sjeni (zanat je ispekao u Bosni i Libiji), Lévy je uputio patetično pismo Hollandeu, održavši mu "neviđenu" političku lekciju. Za ilustraciju, evo nekoliko Lévyjevih rečenica: "Predsjedniče, znam da imate hitnih prioriteta, ali što je važnije, povlačenje francuskih snaga iz Afganistana ili pokrenuti inicijativu za Siriju? Smanjiti plaće ministrima ili cijenu benzina, ili podnijeti Vijeću sigurnosti rezoluciju koja bi omogućila bombardiranje Assadovih tenkova? Spasiti euro ili uvjeriti vaše kineske i ruske partnere da ih podrška slijepom državnom terorizmu Damaska obeščašćuje".

LÉVYJEV EGO TRIP i uloga koju si daje postali su smiješni. U Francuskoj se ironično pitaju hoće li Lévy nagovoriti Hollandea na humanitarnu intervenciju u Siriji, kao što je "nagovorio" Mitterranda, Chiraca i Sarkozyja da interveniraju u Bosni i u Libiji.

Vezane vijesti

Što muči svjetske velesile

Što muči svjetske velesile

Pred odlazak na summit skupine 20 najrazvijenijih zemalja svijeta (G-20) u Los Cabos (Cabo San Lucas, Baja California Sur), u Meksiko - njemačka… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika