Lukas Nola s producenticom Ankicom Jurić Tilić i glumicom Tihanom LazovićIako na filmskim setovima obično vlada nervoza i panika, a urlanje redatelja je normalan način komunikacije s glumcima i ostalom ekipom, potpuno drugačija atmosfera dočekala nas je u derutnoj vojarni u Samoboru gdje redatelj Lukas Nola snima film "Šuti". "Obično na prvom satu razredne zajednice zamolim ekipu da nitko od njih ne viče, naglasim kako se sve može riješiti u miru i bez dernjave pa ovdje ne samo da nitko ne galami, nego svi članovi ekipe šapću", kaže redatelj. Film "Šuti" priča je o disfunkcionalnoj obitelji u kojoj djevojčica Beba nakon majčine smrti postane žrtva nasilnog oca, čija posesivnost prema kćeri graniči s perverzijom. Koncept ovog, kako ga opisuje, komornog filma o obiteljskom nasilju Lukas Nola je smišljao desetak godina, a inspirirali su ga istiniti slučajevi koji su mu se urezali u sjećanje te ih je imao potrebu ispričati.

"TIM DOGAĐAJIMA NISAM osobno svjedočio, nego sam za njih saznao istražujući i pripremajući se za pisanje scenarija. Istraživao sam pune četiri godine. Kada se kaže da je svako peto dijete u Hrvatskoj žrtva obiteljskog nasilja, onda se te žrtve nalaze tu među nama, čak i među ovom filmskom ekipom. To je priča koja se tiče svakog od nas, a mislim da dosad nije ispričana na način na koji je ja želim ispričati", otkriva Lukas Nola. Dodatna motivacija za snimanje filma bile su i potresne priče koje je čuo od svoje punice, dugogodišnje zaposlenice Ministarstva socijalne skrbi, pa je ovim filmom, kaže, želio potaknuti ljude da malo više promisle o ovoj temi. "Nasilje u obitelji obično povezujemo s velikim siromaštvom, zatucanošću ili manjkom obrazovanja, a ovakva vrsta nasilja zadire u apsolutno sve slojeve društva. Vjerojatno bi na temu nasilja u obitelji većina ljudi pomislila na nekakvu romsku obitelj, no meni je nasilje bilo besmisleno prikazivati na takav način pa sam se odlučio za jednu 'normalnu', relativno obrazovanu i situiranu obitelj koja ima problem. Oni su disfunkcionalni, imaju svoj svijet u kojem obitavaju s nekim svojim čudnim pravilima. To je jedan stravičan, ali meni kao autoru ujedno i vrlo zanimljiv svijet", otkriva redatelj koji je ujedno i scenarist filma.

Iako je film "crn da crnji ne može biti", Lukas Nola šali se kako će zasigurno biti kinohit. "Za ovakav film je teško prognozirati hoće li privući gledatelje u kina. Svaki film radim za publiku, nastojim da gledatelji saznaju nešto nakon što ga pogledaju, da na neki način profitiraju. Sjećam se kada sam gledao 'Kratki film o ubojstvu' poznatog redatelja Krzysztofa Kieslowskog da sam još pet minuta nakon što je završila odjavna špica sjedio u kinu i buljio u platno. Reakcija koju bih želio postići kod ljudi nakon što pogledaju film jest svijest o tome da obiteljsko nasilje postoji možda baš u stanu ili kući do njih, svijest o tome da se stvari u Hrvatskoj u vezi s tim problemom ipak mijenjaju, ali još uvijek jako sporo te da se o nasilju još uvijek zapravo šuti", kaže autor.

Iako je film, prema riječima redatelja, vrlo težak i mučan, zbog čega ga ne preporučuje djeci ispod šesnaest godina, scena direktnog nasilja u njemu gotovo pa i nema jer ih redatelj nastoji snimiti indirektno što, dodaje, ima puno strašniji efekt. "Ovo definitivno nije tarantinovski film, više je u atmosferi. Imali smo sreće da smo za snimanje dobili ovakav objekt u kojem su nas pustili da obojimo zidove i namještaj, tako da je sve u filmu tamno i mračno", otkriva redatelj koji će film "Šuti" snimati do kraja lipnja, i to većinom u Zagrebu i Samoboru te u okolici Siska. Pulski filmski festival, dosad uobičajeno mjesto promocije filma, Lukas Nola nastojat će ovoga puta izbjeći po svaku cijenu. Ne isplati mu se, kaže, čekati godinu dana jer ga za ovogodišnji ne stigne završiti. Osim toga, iako nema ništa protiv tog festivala, misli da za film nije posebno dobro da ga se promovira u Puli jer najbolja kritika filma u tom slučaju glasi "iz ovogodišnjeg filmskog sivila u Puli izdvojio se taj i taj film". "U Puli krene to sustavno pljuvanje po filmovima, a i zbog medija i marketinga bolje je, po mom mišljenju, raditi promociju filma neovisno o tom festivalu jer kada film dođe u kina, nitko više nema interes za njega", otkriva Lukas Nola koji je uloge u filmu povjerio Milanu Pleštini, Lani Barić, Živku Anočiću, Kseniji Marinković, Kseniji Pajić, Ivi Gregureviću.

Osim iskusnih glumaca, redatelj je glavnu ulogu dodijelio debitantici Tihani Lazović, studentici treće godine glume na zagrebačkoj ADU. "Tihanu sam sretao po hodnicima Akademije i privukla me svojim cool stavom, nikada me nije htjela pozdraviti iako sam joj profesor. Imao sam audiciju za tu glavnu žensku ulogu, ali kako predajem na Akademiji, usput sam se raspitivao kod kolega da mi predlože neku od studentica. Svi su mi govorili upravo o Tihani, ali ja nisam mogao povezati ime i lik. Na audiciji sam konačno shvatio da je glumica koju sam izabrao upravo ona. Dosad nisam požalio i mislim da je pred njom blistava budućnost", kaže redatelj. Iako je imala "knedlu u grlu" za vrijeme čitanja scenarija, Tihana Lazović je, kaže, zavoljela svoj lik Bebu te se s puno volje bacila na tu ulogu, svjesna rizika i težine koju ona nosi.

"OBITELJSKE PROBLEM slične njenima sam proučavala i o njima dosta čitala, a s kolegom Živkom Anočićem posjetila sam i Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. No najviše mi je pomogao redatelj Lukas Nola, s njim je i više nego ugodno raditi, stvara opuštenu atmosferu i nadam se da ću imati prilike ponoviti tu suradnju", otkriva Tihana Lazović koja je epizodnu ulogu odigrala u nedavno snimljenom filmu Vinka Brešana "Svećenikova djeca". Odmah nakon što je snimio svoju scenu, glumac Ivo Gregurević otišao je provjeriti snimljeno, no nije to, kaže, radio zbog toga da bi provjerio svoje glumačko umijeće, nego tehničku ispravnost. "Htio sam provjeriti je li sve štimalo s kamerom i s tonom, i na sreću je sve ispalo dobro i jako sam zadovoljan. U filmu glumim jednog službenika u kaznionici Lepoglava. Najprije se čini kako je to zao lik, no kasnije se pokazuje kakav on zaista jest." Na pitanje kakav uspjeh prognozira filmu "Šuti" u kinima, Gregurević je kazao: "Naši su filmovi loše gledani u kinima, ali mi se čini da ni drugi nisu gledaniji. Ljudi više ne odlaze u kino jer kod kuće imaju televizije na kojima se danas prikazuje gotovo sve. Kino je izgleda propala varijanta, al' se nadam da će doći neki novi filmovi zbog kojih će ljudi ponovno početi odlaziti u kina."