“Hoće li današnji američki gledatelj moći podnijeti tu scenu ?”, pitao se uoči premijere novoga hollywoodskog blockbustera “Zbroj svih strahova” Jeffrey Wells, utjecajni kolumnist web sitea Reel.com. Scena o kojoj je riječ eksplozija je nuklearne bombe na Super Bowlu, finalu američkog nogometa na stadionu u Baltimoreu, gdje se natiskalo sto tisuća posjetitelja. Bombu su postavili teroristi čija je namjera zavaditi Rusiju i Ameriku te izazvati treći svjetski rat.
Posve je razumljivo zbog čega je Wells izrazio bojazan da je Hollywood preuranio s prikazivanjem terorističkih akcija na američkom tlu. Nekoliko dana ranije na televiziji je prikazan dokumentarac “In memoriam”, posvećen tragičnim događajima od 11. rujna prošle godine, kad su teroristi oteli četiri putnička zrakoplova, razorili Dvojne tornjeve u New Yorku i ugrozili Pentagon, a iz bolnih reakcija na tu emisiju bilo je očito koliko su uspomene na taj datum još svježe. Teroristički čin od 11. rujna unio je paniku i u Hollywood. Odmah je odgođena premijera filma Barryja Sonnenfelda “Velika nevolja” s Timom Allenom i Rene Russo, jer je u zapletu imao otmicu zrakoplova i sprdao se s manjkavim osiguranjem u zračnim lukama. Pomaknut je i akcijski triler “Osveta” s Arnoldom Schwarzeneggerom, priča o vatrogascu kojem u terorističkoj akciji poginu žena i kći, pa on odlazi u Kolumbiju, kako bi kaznio prave krivce. Kad su naposljetku prikazana u kinima, oba su filma krahirala. Iz tek snimljena “Čovjeka-pauka” izbačene su scene na Dvojnim tornjevima, a odustalo se i od realizacije već odobrenih scenarija u kojima se teroristi spremaju na kataklizmičke pothvate. Umjesto da se eksploatira opasnost od terorizma, nastojalo se kapitalizirati s filmovima snažna patriotskog naboja: ratni film s bosanskog ratišta “Iza neprijateljskih linija” prošao je prošloga studenoga bolje no što bi u nekoj manje usijanoj situaciji, “Pad crnog jastreba” Ridleyja Scotta zaradio je ove zime 100 milijuna dolara, a “Bili smo vojnici” s Melom Gibsonom, evokacija autentične zgode iz Vijetnamskog rata, prikazan je u kina tri mjeseca ranije od isprva određena datuma.
No što s već dovršenim filmovima, kao što je “Zbroj svih strahova”, koji su se bavili terorizmom? Je li ih trebalo odgađati u nedogled ili ipak riskirati i prikazati u kinima? Kompanija “Paramount” učinila je potonje i nije požalila, jer film je tijekom prvog vikenda zaradio 31 milijun i 200 tisuća dolara, što je izvrstan rezultat. Možda bi u “Paramountu” postupili drukčije da je u pitanju skromnija produkcija, no u “Zbroj svih strahova” uložili su 100 milijuna dolara, a što je još važnije taj film predstavlja jednu od njihovih najuspješnijih franšiza, novu ekranizaciju bestselera Toma Clancyja, majstora high-tech trilera, u kojima kao glavni junak figurira obavještajac CIA-e Jack Ryan.
Ryana smo prvi put vidjeli u filmu Johna McTiernana “Lov na Crveni oktobar”, u kojem ga je glumio Alec Baldwin. Unatoč tomu što se bavio hladnoratovskom situacijom koja je 1990. već bila passe, taj izvrsno napravljeni blockbuster u svjetskim je kinima zgrnuo preko 200 milijuna dolara i ohrabrio “Paramount” da dvije godine kasnije posegne za još jednim Clancyjevim romanom, “Patrotskim igrama”. Problem je nastao kad je svojeglavi Baldwin odbio glumiti Ryana, plašeći se ukalupljivanja, no još bolje rješenje pronađeno je u Harrisonu Fordu, koji je ulogu ponovio 1994. i u “Neposrednoj opasnosti”, čiji je utržak nadmašio i onaj “Lova na Crveni oktobar”. Iako je već tada kao sljedeći dio serijala izabran “Zbroj svih strahova” (roman je prvi put objavljen 1991.), projekt se zavlačio zbog Fordove prezauzetosti. Glumac nije bio zadovoljan ni scenarijem (zebnja ga je podilazila od kataklizme na stadionu u Baltimoreu), nije se slagao ni sa sugestijama Phillipa Noycea, redatelja “Patriotskih igara” i “Neposredne opasnosti”, pa se činilo da od filma neće biti ništa. Ipak, unosnu franšizu se samo tako ne napušta. Kad je sugerirano da se za ulogu Ryana opet odabere neki drugi glumac, sve je postalo jednostavnije. Izbor je pao na Bena Afflecka, koji još nije napunio ni tridesetu, a u priči ta promjena nije ničim obrazložena: zbivanja se, naime, ne odigravaju kao u nekom prednastavku, nego se na činjenicu da je glavni junak pomlađen bar dva desetljeća nitko i ne obazire. Sam Clancy sugerirao je tu strategiju, svjestan da su njegovi romani prekrajani za filmove do neprepoznatljivosti, obećavajući da će u svojim novim romanima također uvesti mlađahna Ryana. Osim toga, od “Neposredne opasnosti” prošlo je osam godina, posve dostatno da svi zaborave kako je Ryan tamo uopće izgledao. I Noyce je otpao iz projekta, pa je redateljski posao preuzeo Phil Alden Robinson, koji je u drugoj polovici 90-ih uzalud pokušavao realizirati “Doba vodenjaka”, epsku ljubavnu priču s Harrisonom Fordom i Kristin Scott Thomas, smještenu u okupirano Sarajevo. Tijekom prekrajanja scenarija počinjena je kobna greška: u Clancyjevu romanu eksploziju u Baltimoreu izazovu arapski teroristi, no zbog prosvjeda brojnih arapskih udruga, koje su tvrdile da Hollywood neopravdano demonizira njihovu subraću, glavni negativci postali su europski neonacisti. Time je motivacija cijele priče postala znatno krhkija, no pravilo političke korektnosti bilo je zadovoljeno. Nakon 11. rujna u “Paramountu” su gadno požalili zbog te odluke, ali film je već bio snimljen i ništa se više nije moglo popraviti. Izvjesnu doradu pretrpjela je tek scena eksplozije nuklearne bombe. Neki su kritičari prigovorili da se u njoj gotovo ništa i ne vidi: najprije zasljepljujući bljesak, zatim nekoliko kadrova prevrtanja automobila, pa se radnja usredotočuje na Ryana koji je doletio helikopterom kako bi osujetio teroriste. Nema prizora ljudskih žrtava ni stravičnih razaranja, koje bi gledatelje podsjetile na 11. rujan. No i ovako ta scena – koja se odigrava točno u sredini inače dvosatnog filma – u kinu protječe u apsolutnoj tišini, kao jeziv podsjetnik na ono što bi se moglo dogoditi ako neki od neprijatelja Amerike realizira svoju prijetnju.
“Zbroj svih strahova” dobio je solidne ocjene publike na prvim projekcijama (uglavnom četvorke), 60 posto američkih kritičara dalo mu je pozitivnu ocjenu, a i Ben Affleck kod većine je (ali ne i kod svih) položio ispit kao novi Jack Ryan. Film bi u Americi mogao zaraditi 100 milijuna dolara i zatim udvostručiti taj iznos kad počne prikazivanje izvan domaćeg tržišta, što nastavak serijala čini posve izglednim. Clancy ima još tri neekranizirana romana s Ryanom kao glavnim junakom (“Kardinali Kremlja” otpadaju zbog zastarjelosti teme, ali “Dug časti” iz 1994. i “Izvršne naredbe” iz 1996. zahvalan su materijal), a spreman ih je napisati koliko god to Hollywoodu zatreba. Prema tome, “Paramountu” se rizik naposljetku itekako isplatiti, što se ne bi moglo reći za jedan drugi film koji se također bavi terorističkim akcijama, a u američkim se kinima počeo prikazivati ovog vikenda, samo tjedan dana nakon “Zbroja svih strahova”. U pitanju je “Disneyjev” akcijski triler “Loše društvo” s Anthonyjem Hopkinsom i Chrisom Rockom u glavnim ulogama (film se isprva trebao zvati “Crna ovca”, no to je promijenjeno kad se otkrilo da isti naslov ima i komedija s pokojnim Chrisom Farleyjem; apsurdno, budući da su se u recentnoj povijesti Hollywooda čak dva filma zvala “Loše društvo” – modernistički vestern Roberta Bentona iz 1972. i špijunski triler Damiana Harrisa iz 1994.), čija je produkcija bila još burnija nego ona “Zbroja svih strahova”. Film je snimljen u proljeće prošle godine, uglavnom na praškim lokacijama, a premijera mu je isprva određena za Božić. Međutim, 11. rujan poremetio je te planove. U čemu je bio problem? Hopkins i Rock glume agente CIA-e koji u Pragu na crnom tržištu pokušavaju otkupiti od ruskog švercera za milijun dolara nuklearnu bombu koja stane u običan kofer. Za nevolju, postoji i konkurentska ponuda koju zastupa izvjesni Dragan Ađanić (glumi ga slabo poznati Matthew Marsh), psihopatski Srbin, čija se organizacija zove “Crna ruka”, isto kao i nekadašnja urotnička družba koja je 1903. likvidirala kralja Aleksandra Obrenovića i Dragu Mašin. U natezanjima oko primopredaje bombe pogine Rock, ali, srećom, ispostavi se da on ima brata blizanca kojeg Hopkins u samo devet dana mora istrenirati u vrhunskog agenta kako bi pred nepovjerljivim Rusom fingirali da se ništa nije dogodilo. Završnica se odigrava u uredu za izgubljene stvari na stanici podzemne željeznice ispod Manhattana, gdje poduzetni blizanac grozničavo pokušava pronaći torbu s nuklearnom bombom, onemogućiti njenu detonaciju i spasiti New York.
Takav je finale “Disneyju” bio prevruć kesten i film je u dva navrata mijenjao datum premijere. Naposljetku je odlučeno da se ugura u kina nakon “Zbroja svih strahova”: ako publika neće imati ništa protiv prvog filma, možda će prihvatiti i drugi. Problem je jedino u tome što su prve recenzije “Lošeg društva” neusporedivo slabije od onih za “Zbroj svih strahova”, pa publika možda ipak procijeni da su joj dva filma o terorističkim prijetnjama u tako kratkom razdoblju ipak previše. “Loše društvo” producirao je Jerry Bruckheimer, majstor treštavih blockbustera poput “Top Guna”, “Hridi” i “Armagedona”, koje kritika također nije mazila, ali ako već sami filmovi nisu bili osobita djela, njihovi su koncepti bili razmjerno originalni i atraktivni. U slučaju “Lošeg društva” – kako prigovaraju kritičari – u pitanju je banalno recikliranje zapleta “Ljudi u crnom” (stariji agent poučava mladoga crnog stažista) i drugih hollywoodskih visokobudžetnih produkcija, koje ne osvježava ni povremeno zgodna međuigra Hopkinsa i Rocka. A demontiranje bombe ispod Manhattana? To se danas doima kao prilično neukusan mamac za poigravanje živcima gledatelja i posve je sigurno da nijedna buduća hollywoodska produkcija još dugo neće koristiti taj motiv.