Prosvjedi su održani i u Montrealu; Foto: WikipediaProšlomjesečni studentski prosvjedi u Quebecu dali su do znanja, po tko zna koji put, da politika štednje može biti nametnuta jedino autoritarnim metodama. Više od trećine studenata u pokrajini ušlo je u štrajk nakon što je liberalna (centristička) vlada Jeana Charesta odlučila povećati studentske školarine za 75% u pet godina; Narodna skupština Quebeca na posebnoj je sjednici 18. svibnja ograničila prava na slobodno udruživanje i demonstracije. Dakle, rezanje demokratskog postignuća (pristupa visokom obrazovanju) logično je popraćeno obustavom temeljne slobode.

Najreakcionarniji stavovi o svakoj temi

Takva radikalna reakcija može se vidjeti i u Francuskoj. Kada je konzervativna koalicija poražena nakon predizborne kampanje u kojoj je obilato koristila argumente radikalne desnice, nije se okrenula glasačima centra kako bi ponovo dobila njihovu potporu. Sarkozyjevi nasljednici umjesto toga su odabrali zauzeti najreakcionarniji stav o svakoj temi - protiv imigranata i "žicera" socijalne pomoći - u nadi da će pridobiti glasače Nacionalnog fronta čija samopredodžba odgovara onoj "radnika koji ne želi da osoba koja ne radi zarađuje više od njega samoga" (kako je rekao Nicolas Sarkozy u svom govoru u Saint-Cyr-sur-Loireu 23. travnja).

Američka politika napravila je sličan zaokret manje od mjesec dana nakon što je Barack Obama ušao u Bijelu kuću. Daleko od toga da žali zbog gubitaka, Republikanska stranka povela se za pokretom Tea Party, goropadnim, paranoičnim i opsjednutim etiketiranjem svojih protivnika kao ljevičarskih snobova i samodopadnih tehnokrata koji sputavaju proizvođače bogatstva i trate novac na "ekipu ovisnu o javnoj pomoći". Kako je to sročio manifest Tea Partyja: "Mnogi od nas imali su susjeda ili su čuli za nekoga tko je predugo živio na previsokoj nozi i zapitali se zašto bismo mi morali plaćati za to". Nakon Obamine premoćne pobjede 2008. godine, republikanska desnica nije pokazala interes za ponovno pridobivanje centralnog dijela biračkog tijela koji je, prema stručnjacima, ključan za pobjedu na izborima. Napustila je dosadni pragmatizam pripisan poraženim vođama i prihvatila aspiracije najradikalnijih militanata.

Hrabrost i mašta

Ta desničarska tlapnja moćna je sila. Neće je biti moguće prevladati rubnim prilagodbama ekonomskog i financijskog tijeka koji je već osuđen na neuspjeh i stvaranje dodatne zbrke, bijede i panike, da ne spominjemo štetne političke učinke pogrešno usmjerenog ogorčenja. Kolaps dviju vodećih grčkih stranaka, zajednički odgovornih za financijsku propast i patnju svog naroda, i neočekivani i spektakularni uspon koalicije lijevog krila Syriza, odlučne u osporavanju obveze plaćanja dijelom nezakonitog duga, dokazuju da postoji izlaz iz slijepe ulice. Sve što je potrebno je hrabrost i mašta. Studenti iz Quebeca demonstrirali su i to.

Autor: Serge Halimi

Preneseno s portala Le Monde Diplomatiquea

Prevela: Diana Robaš