Objavljeno u Nacionalu br. 343, 2002-06-11

Autor: Nina Ožegović

Ekskluzivni interview: Claus Hipp

Svjetski kralj dječje hrane na udaru medija

Claus Hipp, generalni direktor koncerna HIPP, koji drži 60 posto tržišta dječje hrane u Hrvatskoj, govori o skandalima koji su posljednjih mjeseci potresali njegovu tvrtku: u Njemačkoj se pojavila sumnja da u HIPP-ovoj dječjoj hrani postoji kancerogeni herbicid nitrofen, a u Hrvatskoj su ga mediji optužili da prodaje pokvarene dječje kašice

U zadnjih nekoliko mjeseci međunarodni koncern HiPP uzdrmala su dva skandala: prvo se u Njemačkoj posumnjalo da je u hrani pronađen kancerogeni herbicid nitrofen, a onda se u Hrvatskoj tvrtka našla pod optužbom nekoliko medija, budući da je navodno otkrivena pokvarena Kašica od banane za laku noć. Dr. Claus Hipp, generalni direktor međunarodnog koncerna Hipp, jednog od najvećih svjetskih proizvođača organske dječje hrane, u ponedjeljak je posjetio Zagreb kako bi najavio pretvaranje njihove tvornice “Vivera” iz Glini, koju su prošle godine kupili od Plive za dva milijuna eura, u važan regionalni centar, te u ekskluzivnom intervjuu Nacionalu odgovara na optužbe i skandale.
Za manje od godine dana HiPP je postigao kontrolu nad više od 60 posto hrvatskog tržišta dječjom hranom, potisnuvši sve ostale konkurente.
Claus Hipp vrlo je svestrana osoba: nije samo poduzetnik, nego je i slikar, glazbenik, pravnik, profesor na dva različita sveučilišta, i – bivši kaskader. Gorljivi je pobornik ekologije i održivog razvoja; čak je 70 posto bočica napravljeno od recikliranog stakla, a više od tisuću poljoprivrednika za njega proizvodi bio hranu. Za te svoje poduhvate dobio je brojne međunarodne nagrade.
Koncern HiPP ima sjedište u Pfaffenhofenu na Ilmu u Bavarskoj, gdje radi 800 ljudi, a poduzeća još ima u Mađarskoj, Švicarskoj i Austriji, te podružnice u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Primjer je uzornog obiteljskog poduzeća. Zamisao o proizvodnji dječje hrane potekla je od njegova djeda Josepha Hippa, dok je industrijski pogon 1932. osnovao njegov otac Georg Hipp. Danas u tvrtki rade i njegova braća Georg i Paul Hipp, te sinovi Stefan i Sebastian Hipp. Tvornica u Bavarskoj radi danonoćno: za samo jedan sat proizvede se oko 40 tisuća bočica dječje hrane, a za 24 sata čak 1,2 milijuna. Njihovi različiti dječji proizvodi: kašice, sokovi i čajevi za djecu, prodaju se u 35 zemalja svijeta i prođu 265 kontrola.
Nacional: Kako komentirate skandal od prije nekoliko mjeseci kada su u Njemačkoj povučeni dječji proizvodi od purećeg i pilećeg mesa zbog sumnji da sadrže kancerogen herbicid nitrofen, koji služi za uništavanje korova? – Nije povučen ni jedan proizvod dječje hrane, jer nitrofen nije pronađen u dječjoj hrani nego u sirovinama. Naš laboratorij i vrlo kvalitetni suradnici bili su jedini u Njemačkoj koji su prilikom ispitivanja uzorka pronašli nitrofen, ali tu hranu nismo preradili. U novinama je pogrešno objavljeno da smo morali povući te proizvode, što je sljedećeg dana demantirano, ali u inozemstvu ta informacija nije bila ispravljena. Dakle, cijela stvar je potpuno neutemeljena. Temeljiti smo u istraživanju, radimo potpuno pouzdano, ali u tom slučaju izložili su nas naugodnostima, iako smo bili nevini. Zapravo, da nismo tako dobro istraživali, ništa se ne bi dogodilo. No, mi ćemo ostati jednako temeljiti. Istražujemo 800 različitih supstancija, a svaka bočica prođe 265 različitih kontrola i na svakoj piše moje ime. U interesu mi je da budem najbolji i činimo sve da to postignem.
Nacional: Policija je sumnjala da se možda radilo o sabotaži? Naime, u jednom kilogramu hrane pronađena su 2,5 miligrama nitrofena, a dopušten je tek jedan promil. – Nije isključeno da je tu bilo nekih protuzakonitih radnji. Srećom, naša je kontrola funkcionirala i na to sam jako ponosan. Majke mogu biti sigurne da jako dobro kontroliramo kvalitetu naših proizvoda. Dosta ranije nego što službena tijela nešto pronađu, mi ih preduhitrimo.
Nacional: Kako je moguće da su, usprkos tim silnim kontrolama, u Hrvatskoj povučene Kašice za laku noć od banane, koje su bile neugodna mirisa, sive i nejestive? – U Hrvatskoj postoji zakon da proizvod mora biti homogen po boji i konzistenciji. Zakon o zaštiti potrošača iz 1997. dopušta da se proizvod može povuči ako je ‘odbojan potrošaču’ što podrazumijeva subjektivnu procjenu. Naš proizvod od banane je biološki proizvod, a mlijeko u njemu je napravljeno tako da vrlo sliči majčinu mlijeku. Gornji sloj je promijenio boju zato što mi ne dodajemo antioksidantna sredstva jer se u bio proizvode ne smiju dodavati. Zato ti proizvodi izgledaju prirodno, a banana u kontaktu s kisikom potamni. To bismo mogli izbjeći dodavanjem dodatnih aditiva, ali to ne želimo, jer inzistiramo na prirodnim proizvodima. Trista milijuna ljudi živi prema europskom Zakonu o bioproizvodima, ali je u Hrvatskoj situacija sa zakonima drukčija. I taj proizvod je apsolutno u redu, svuda u svijetu tako se prodaje, jedino je u Hrvatskoj došlo do problema. Ali kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, i ovdje će postojati isti zakoni, posebno za bioproizvode.
Nacional: Prije godinu dana kupili ste od Plive tvornicu Vivera u Glini što je u stotinu godina postojanja koncerna HiPP prva takva transakcija. Zašto ste se odlučili baš za Viveru? – Smatram da je Hrvatska zemlja koja će na zajedničkom europskom tržištu biti vrlo važna. Razmišljao sam o širenju pa mi je prijatelj nadvojvoda Otto von Habsburg, koji dobro poznaje Hrvatsku, preporučio vašu zemlju. Pronašli smo poduzeće Vivera, koje je bila na prodaju i odlučili smo ga kupiti i nadograditi. Naš je cilj bio da iz hrvatske tvornice proizvode isporučujemo na veliko europsko tržište, ali i na istočna tržišta. Uvjereni smo da ćemo uspjeti u tome, jer u Viveri postoje izvrsni ljudi, a nadam se da će se naš uspjeh vrednovati i u Hrvatskoj. Stalo nam je do kvalitete i sigurno ćemo i u Glini proizvoditi na istoj razini kao i u zapadnim zemljama. Već smo investirali u nove strojeve i tako poboljšali način proizvodnje, no zbog konkurencije ne objavljujemo podatke o financijama.
Nacional: Hipp već sada u Hrvatskoj zaprema više od 60 posto tržišta dječje hrane, što znači da ste pretekli sve ostale konkurente. Planirate li u budućnosti započeti ekološku proizvodnju i u Glini? – Zapravo, želimo da pogon u Glini postane regionalni centar s najnovijom tehnologijom, koji će se stalno modernizirati kako bi mogao konkurirati na međunarodnom tržištu. Ali, naš najvažniji kapital u Glini su ljudi, koji su pouzdani i sretni zbog revitalizacije poduzeća. Zasad imamo u Glini konvencionalne, a djelomično i biološke proizvode, no svakako namjeravamo intenzivirati suradnju s hrvatskim malim i srednjim poljoprivrednicima, koji su idealni za biološku poljoprivredu. No, preobrazba iz konvencionalne u biološku poljoprivredu vrlo je zamršena i teška, i traje tri godine. Poljoprivredna poduzeća u Hrvatskoj još se nisu prilagodila ekološkom razvoju, ali je važno da zemlja ima zdrav poljoprivredni sloj.
Nacional: Usprkos globalizaciji, koncern Hipp je i dalje uspješan obiteljski biznis. Možete li se prisjetiti kako je vaš djed Joseph Hipp došao na zamisao o proizvodnji dječje hrane? – Moj djed potječe iz Günzburga na Dunavu, iz obitelji u kojoj je bilo desetero djece, no samo su dvoje preživjeli prvu godinu života. Baka je imala 14 braće i sestara, a deset je umrlo u prvoj godini života. Oni su pak imali osmero djece. Drugi po redu, 1899. došli su blizanci koje je bilo problematično dojiti. Moj djed je radio medenjake i bio je vrlo dosjetljiv obrtnik. Samljeo je dvopek i skuhao ga s mlijekom i vodom napravivši tako prvu baby hranu. Blizanci su preživjeli, kao i ostala djeca. Moj otac, Georg Hipp, izučio je taj obrt, a kad je obiteljska manufaktura postala premala, 1932. godine otvorio je novi industrijski pogon u Pfaffenhofenu. Sada već četvrta generacija obitelji Hipp radi u tvornici – od mojih petero djece, četvero ih radi u tvrtki.
Nacional: Je li se vaš otac odmah preorijentirao na proizvodnju organske dječje hrane i na ekološki razvoj? – Moja majka je bila Švicarka, i nakon Drugog svjetskog rata tamo smo započeli proizvoditi müsli s biološkim sirovinama. Danas je to Bio Familla Ag. U pedesetim godinama prošlog stoljeća započeli smo s biološkom poljoprivredom i vlastitom proizvodnjom organske dječje hrane. No, tek prije 15 godina potrošači su pokazali pravo zanimanje za kupnjom bioloških proizvoda.
Nacional: Znači, bilo je otpora prema biološkoj proizvodnji dječje hrane? – Da, imali smo problema s državnim tijelima, službenom poljoprivredom, sa znanošću, s velikom industrijom i sa seljacima, dakle, sa svima. Svi su bili protiv nas i oštro su napadali biološku poljoprivredu. Ista ta državna tijela, koja danas misle sasvim suprotno, tada su seljacima govorila da moraju prskati povrće i voće. Mi smo bili ustrajni i protivili se tomu. U takvim konfliktom ja sam odrastao. Uvjeren sam da je biološka proizvodnja jedina ispravna, što znači da biljka na prirodan način iz tla može dobiti sve što joj je potrebno, a ne treba je čovjek prisiljava da raste pomoću aditiava. Biljke su krhke i ako ih počnemo hraniti kemijom, moramo nastaviti i u drugoj generaciji što dovodi do zatvaranja kruga. Zato s gledišta održivog razvoja moramo ići drugim putovima, pa i ako to mnogima ne odgovara.
Nacional: Koja je najvažnija poslovna filozofija koncerna Hipp, koja vas je i dovela do vodećeg položaja u Europi? – Mi želimo najbolju kvalitetu u skladu s prirodom. To znači da ne smijemo prirodi uzimati ono što nam ne pripada i ne smijemo je prisiljavati da nam daje više nego što nam može i želi dati. Svaka zlouporaba će se osvetiti.
Nacional: Kada ste prije 30 preuzeli tvrtku, je li vam bilo teško zatomiti umjetnički senzibilitet u sebi i posvetiti se biznisu? – Nakon završetka školovanja bio sam idealistički orijentiran i vjerovao sam da me svijet treba. Ali, imao sam izuzetno pametna oca, koji mi je savjetovao: “Ti možeš objediniti sve čime se baviš, ali prvo se odluči za razumno zanimanje.” Tako sam i učinio. Uvijek sam se radovao svim poslovima u tvrtki, ali se s velikom radošću bavim i svim ostalim stvarima koje me zanimaju, kao što su slikarstvo, glazba, sviranje oboe i engleskog roga, vožnja biciklom, jahanje…
Nacional: Slikate, izlažete širom svijeta, a istodobno ste i profesor likovnog odgoja i marketinga na dva razlišita sveučilišta? – Intenzivno slikam, uglavnom apstrakciju, radove i prodajem, a kritičari o njima pišu i pozitivno i negativno. Marketing predajem na Sveučilištu u Bolzanu u Italiji, a litografiju na Državnoj umjetničkoj akademiji u Tbilisiju u Gruziji. I u proljetnom i u ljetnom semestru odlazim na ta sveučilišta po tjedan dana gdje sa studentima radim od jutra do mraka. Imao sam mnogo izložbi u Njemačkoj i u inozemstvu od New Yorka do Tbilisija i Moskve.
Nacional: Kako sve to uspijevate stići? – I ranije su ljudi imali širok raspon interesa i bavili se različitim stvarima. Pogledajte renesansne ljude: istovremeno su bili inženjeri, pjesnici, slikari, graditelji… U našem je vremenu česta greška da se samo specijaliziramo za određeno područje ali ja mislim da ljudi trebaju djelovati šire. Kao šef poduzeća ja sam poput dirigent u orkestru. Ne moram svirati violinu bolje od koncertnog majstora, ali moram čuti svaku pogrešku pojedinog svirača. Mene, naravno, okružuju stručnjaci koji su u svojim područjima bolji od mene i zbog toga sam miran i siguran jer im vjerujem.
Nacional: Kako je vaša sklonost umjetnosti utjecala na poslovanje u koncernu Hipp? – Umjetnost i biznis zapravo se prožimaju, jer je u vođenju poduzeća nužno imati viziju i maksimalno se koristiti maštom.Također morate znati prosuđivati je li nešto u reklami ili dizajnu dobro ili loše, jer je u današnje vrijeme vizualna strana vrlo važna. Naime, sa svih strana stižu mi različite preporuke (na primjer za dizajn), i između njih moram izabrati onu koja mi najviše odgovara.
Nacional: Što najuže određuje vašu osobnost: business, umjetnost, ekologija ili glazba? Naime, vrlo ste svestrani čovjek, čak ste se za vrijem studiranja prava bavili kaskaderstvom? – Posao mi je najvažniji, a ekologija u poljoprivredi je povezana s njim. Slikarstvom se također bavim profesionalno, a sve ostalo radim iz čistog zadovoljstva. Kaskaderstvom sam se bavio u Bavarskoj, bio sam specijaliziran za pad s konja, a s time se dobro zarađivalo. Otac mi nije davao velik džeparac, pa sam se morao snalaziti.
Nacional: Budući da ste doktorirali na temu radnog prava u Sovjetskom Savezu, je li vas zaveo marksizam? – Ne, u toj doktorskoj radnji pokazao sam zašto marksizam ne može funkcionirati. Nisam bio dobar pravnik, ali učio sam ruski i to je jednom mojem profesoru bilo dovoljno da mi predloži disertaciju na tu temu. Smatram da u poslu treba ostati politički neovisan što me je već otac naučio. Zato su me izabrali za predsjednika Industrijske trgovačke komore, što je u Njemačkoj obvezno za svakog poduzetnika. Naša je obitelj bila protiv nacionalsocijalista, dio je bio u koncentracijskom logoru, a moj me otac oduvijek savjetovao da nikada ne pristupim niti jednoj stranci. I toga se držim do danas.
Nacional: Što biste mogli savjetovati hrvatskom premijeru da izvede Hrvatsku iz krize? – Morate se truditi da se u Hrvatsku sve više ulaže, a Hrvatska mora ponuditi klimu koja je orijentirana prema ulagačima. Ne bi smjela ponoviti pogreške sa Zapada gdje se prekomjernim zakonima ograničava poduzetnička sloboda. Dakle, u Hrvatskoj treba stvoriti slobodni manevarski prostor za poduzetništvo, maksimalno pojednostavniti propise, omogućiti ulagačima porezne poticaje i stvoriti klimu pravednosti od države, a i od tiska. Hrvatska ima šansu za poslovni uspjeh, jer ima središnji položaj u Europi, a ima i izvrsne ljude, koji su vrijedni i obrazovani.
Nacional: Jeste li i vi odrasli na Hipp-ovoj organskoj dječjoj hrani? – Da , na meni su to sve isprobali! Još je i danas jedem noću kada vozim da me drži budnim.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika