Photo: Patrik Macek/Pixsell Kako bi pokušale spasiti svoj novac koji su dale lošim tvrtkama u građevinarstvu, banke u Hrvatskoj počele su primjenjivati nedopuštenu i nepoštenu praksu uvjetovanja investitorima pri izboru izvođača radova. Kad investitor zatraži kredit od banke za izgradnju stanova, trgovačkog centra ili bilo čega drugoga, ako želi da mu se odobri, banka predlaže i svog izvođača radova. Redovito je to tvrtka kojoj je banka već dala kredite, a ona ih ne može redovito vraćati. Ovakvom praksom banke na štetu investitora poboljšavaju svoj položaj. S jedne strane odobre kredit investitoru koji za to, naravno, plaća i kamate, a novac od kredita troši za plaćanje izvođača radova. Izvođač radova uz kamate opet vraća kredit banci. Tako ona dvostruko profitira.

Praksom se narušava i tržišno natjecanje, jer se izvođač ne mora sam sa svojim cijenama izboriti za dobivanje posla, biti solventan i redovito plaćati svoje obveze. Umjesto toga, u banci koja je zbog pogrešnih procjene uložila svoj novac u njega ima moćnog partnera. Višu cijenu gradnje plaća krajnji korisnik, kupac stana ili zakupnik trgovačkog prostora ili ureda. Nacional ima informacije o tri investitora koji su prošli takvo uvjetovanje banaka. Jednom je nametnuti građevinar otišao ipak u stečaj, što je ugrozilo čitav projekt. Sam ga ne bi izabrao jer je na tržištu mogao naći i jeftinije i zdravije izvođače. Imena i lokacije projekata, kao i izvođača i investitora i banke, ne možemo otkriti jer investitori još ovise o novcu banke. Projekti su vrijedni milijune kuna. Samo neslužbeno, u građevinskim krugovima su nam potvrdili takvu praksu i kažu da je princip jednostavan: što veća banka, agresivnija ucjena.

Da to nisu izolirani, pojedinačni slučajevi, potvrdila su nam i dva provjerena izvora, upućena u poslovanje banaka, ali također pod uvjetom anonimnosti. Kad bi samo jedna ili dvije banke imale takvu praksu, objavili bismo njihova imena, ali se ipak radi o širem i učestalom modelu koji se očito ustalio jer ga nitko ne kontrolira. Ni investitori ni izvođači o tome ne žele javno govoriti jer bi u ionako teškoj situaciji ugrozili svoje poslovanje. "Postojala je takva praksa i prije, ali je bila rijetka i mogli ste naći drugi izvor financiranja. Sad se s valom krize potpuno proširila", kaže jedan od njih.

Pitali smo i Hrvatsku udrugu banaka zna li što o takvoj praksi svojih članica i kako je komentira. Tema koju obrađujemo, vele ondje, ne spada u njihovu domenu djelovanja pa ništa o tome ne znaju.

Zanimljiv je odgovor i jedne velike banke koju su prozvala dva investitora. Na izravno pitanje jesu li ikad uvjetovali investitorima kreditiranje projekta s izvođačem radova, odgovor nije bio direktan, ali nisu to ni opovrgnuli: "Pri financiranju projekata banka vodi računa o tome da izvođači budu dovoljno kvalitetni u interesu uspjeha samog projekta." Iako je odgovor služben, ime banke nećemo objaviti upravo zato da se ne shvati kao prozivanje samo jedne od njih.

Problem je puno širi i rasprostranjeniji. "Ne znam ni jednu banku koja nema svoje građevinare koje gura investitorima", kaže nakon malo razmišljanja izvor upućen u bankarsko poslovanje nekretninama.

Bankarska su tajna, koja se pomno čuva, podaci o tome koliko je koja banka izložena određenom građevinaru, koliko mu je novca posudila, tko kasni s otplatama. Naš izvor objašnjava da uvjetovanjem izvođača investitoru banke pokušavaju "održati glavu iznad vode" onima koji bi već trebali otići u stečaj ili čija je imovina već trebala biti zaplijenjena. U tom najgorem slučaju banka bi izgubila znatan dio uložena novca. Upozorava i na drugu stvar o kojoj javnost nema pojma: "Članovi uprava banaka uložili su u dionice ili poslovne udjele građevinara pa je posrijedi i dodatna netransparentna praksa i povlaštenost određenih tvrtki", nastavlja Nacionalov izvor. Postoje dvije sporne situacije. Niti menadžment banaka treba bilo koga obavještavati čije poslovne udjele i dionice posjeduje, niti su banke obvezne reći kojoj su tvrtki izložene, iako je iznos duga često ekvivalent i većinskom vlasništvu nad tvrtkom. Zakon o kreditnim institucijama također brani suvlasništvo banaka u poduzećima, ali će to uskoro biti promijenjeno pa će mnoge stvari izići na vidjelo. "Banke u Austriji suvlasnici su njihovih velikih građevinara jer je to dopušteno. Barem znate na čemu ste. Kod nas je sve skriveno", zaključuje izvor i dodaje:

"Što je kriza dublja, bliže smo povratku na robnu razmjenu. Ne samo u građevinarstvu." I podaci HNB-a zorno pokazuju zašto su banke odlučile narušavati tržišno natjecanje uvjetovanjem izbora izvođača. Prema podacima s kraja ožujka, građevinskim tvrtkama i onima koji posluju nekretninama odobreno je oko 25 milijardi kuna kredita. Čak svaki treći kredit, točnije 34,75 posto, odobren samom građevinarstvu bio je teško naplativ ili potpuno nenaplativ. A još na red nisu došli jači otpis imovine i rasprodaje stanova koje su banke financirale. Iznos od 25 milijardi treći je u visini portfelja banaka. Prije njega je samo stanovništvo po raznim kreditima i prerađivačka industrija. No za razliku od prve dvije kategorije, u građevinarstvu je iznos loših kredita višestruko veći. Građevinarstvo je vuklo hrvatsku ekonomiju i banke su mu lako i brzo odobravale kredite za sve - od izgradnje stanova pa do trgovačkih centara i ureda. Kriza koja je donijela pad prodaje i pad cijena izložila je, preko građevinara, banke gubicima. Nije čudo da ih pokušavaju spasiti na sve načine.

Drugi izvor koji je potvrdio praksu uvjetovanja izvođača kaže da se to događa jer i nemamo dovoljno jaku konkurenciju na tržištu, a i tvrtke koje se upuštaju u vlastite projekte nemaju dovoljno svog kapitala. "Investitor sada zna da, ako odbije jednu banku, teško može otići drugoj, a da mu i ona ne ponudi svog izvođača. Ali da ima svoj kapital u kojem bi samo manji dio bio ovisan o kreditiranju, mogao bi se drukčije postaviti. Spašavanje građevinara koji su trebali otići u stečaj i nepriznavanje gubitaka dugoročno je loše rješenje i za gospodarstvo i za banke", objašnjava. Po njemu, ništa nije sporno u tome da banka preporuči svoje klijente, ali uvjetovanje ne smatra dobrim. U neslužbenoj formi i iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja potvrdili su nam da bi slučajevi uvjetovanja izvođača bili protupropisno narušavanje tržišnog natjecanja. Agencija dosad nije pokretala istrage, niti je primila službenu prijavu od bilo kojeg investitora. One koji su se susreli s takvom praksom pozivaju da to prijave, kako bi se eventualno pokrenuo postupak. Napominju da prijava može biti i anonimna, odnosno da se imena prijavitelja ne moraju otkriti javnosti. Ako se prešutno odobri praksa uvjetovanja kredita izborom izvođača radova, pitanje je koliko daleko može sezati takvo nepošteno ponašanje. Karikirano, možete doći u banku zatražiti kredit, ali morate imati sve dobavljače koji banci duguju novac. Time se uništava osnovna ideja poduzetništva i tržišne ekonomije - mogućnost izbora najboljih po najprihvatljivijim cijenama.

Nije ovo prvi put da banke povezanim interesima spašavaju građevinare. Brojni stručnjaci već su upozorili da cijene stanova još nisu dovoljno pale upravo jer ih drže banke kako ne bi pretrpjele gubitke zbog svojih pogrešnih procjena pri posuđivanju novca. Tržišna ekonomija naložila bi brzu rasprodaju, pa i uz gubitke, ali bi se omogućio novi, zdraviji ciklus. I bivši čelnik Hanfe Ante Samodol kritizirao je ulaganje mirovinskih fondova u građevinske kompanije kad se ispostavilo da mirovinski fondovi kojima upravljaju banke ulažu u komercijalne zapise i obveznice tvrtki kojima su iste te banke izložene. Ukratko, novcem od mirovina spašavaju se građevinari kako bi mogli vraćati kredite bankama koje upravljaju fondovima!