Antun Zorislav PetrovićU slučaju nastalom objavljivanjem poruke elektroničke pošte, koju je bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy poslala predsjedniku uprave HŽ Holdinga Reneu Valčiću kako bi ga zamolila da sačuva radno mjesto supruge svog stranačkog kolege, definitivno će se morati puno toga rasvijetliti. Zašto je poruka objavljena nekoliko mjeseci nakon što je napisana, kako je došla do medija, kojim interesnim grupama ili možda političarima odgovara smjena dosad najveće zaštitnice okoliša u hrvatskim vladama – samo su neka od pitanja na koja bismo u idućim mjesecima trebali dobiti odgovore. S obzirom na kompleksnost tih pitanja, repovi te afere mogli bi imati brojne posljedice, ali najvažnija je već tu. Ostavka ministrice Holy postavila je više standarde u javnom, a posebno političkom životu Hrvatske, i odsad političari, posebno oni na državnoj razini, više neće moći izbjegavati odgovornost u slučajevima kada javnost ocijeni da su svoju poziciju moći koristili za privatne interese.

Grijeh Mirele Holy postoji, tu nema nikakve dvojbe, samo je pitanje koliko bi hrvatskih političara imalo petlje baciti na nju prvi kamen. Naime, u hrvatskom društvu je najnormalnija i najuobičajenija stvar očekivati od nekoga na položaju da se skrbi za svoje rođake, prijatelje, susjede, suseljane, sugrađane i tako redom. Famozno pismo barba Luki bilo je samo krunska potvrda takvog stava. Na jednom od bezbroj izbora za miss koji su posljednjih godina preplavili Hrvatsku pitali su jednu natjecateljicu što očekuje, na što je mlada dama kao iz topa odgovorila: "Iz istog sam grada kao i jedan od članova žirija, trebala bih proći u drugi krug." Jednostavno, neke stvari su u našem društvu duboko ukorijenjene, no treba ih početi mijenjati želimo li živjeti u zdravijem i pravednijem društvu.

Drugi izraženi fenomen, debelo uvriježen u Hrvatskoj, izbjegavanje je bilo kakve odgovornosti. Kako zaboraviti riječi jednog bivšeg ministra, koji je na pitanje kako se moglo dogoditi da je iz tvrtke koju je kao član nadzornog odbora trebao nadzirati nestalo 6 milijuna dolara, odgovorio: "Pa ja sam bio samo član nadzornog odbora!" Ili ministra u čijem resoru je bilo nesreća sa smrtnim posljedicama, čiji su državni tajnici bili uhvaćeni u mutnim poslovima i u čijem je resoru bujao kriminal u javnim poduzećima, a koji usprkos svemu tome nije osjetio ni u jednom trenutku potrebu da makar ponudi svoj mandat na raspolaganje. Gradonačelnik jednog od najvećih gradova u Hrvatskoj bio je svojedobno uhvaćen kad je poslao stranačkim kolegama pismo u kojem ih poziva da se obrate njegovoj tajnici kad im bilo što zatreba – i opet nikom ništa. U usporedbi s njima čin već bivše ministrice bio je krajnje bezazlen i vjerojatno dobar dio građana ove zemlje ne vidi u njemu ništa sporno. Međutim, u razvijenim demokracijama s visokom razinom svijesti i odgovornosti političara to doista jest sporno, čega je i sama bivša ministrica svjesna. U jednom od intervjua danih nakon smjene je rekla: “Nisam učinila ništa protuzakonito ni nemoralno, ali je bilo pogrešno, jer sam zanemarila položaj na kojem se nalazim, a koji mi onemogućava da se ponašam kao privatna osoba.”

Upravo se o tome radi: privatna i javna etika odgovornog političara nikad nisu i ne mogu biti iste. Apsolutno je legitimno da svatko od nas pokuša pomoći svojim bližnjima ako radi kao bankar, hotelijer ili soboslikar. No kad taj bankar, liječnik ili soboslikar preuzmu javnu dužnost, više ne mogu imati privatnu etiku i ne mogu pomagati bilo kome mimo čvrsto zadanih kriterija. Hoće li neki bankar zaposliti svoga sina kao direktora riznice, premda ima kvalificiranijih kadrova na raspolaganju, to se tiče prije svega njega i vlasnika banke. Hoće li neki hotelijer zaposliti na uređivanju interijera svoju suprugu samo zato što "zna s bojama", također je njegova stvar. Jednako tako je neupitno pravo soboslikara da urgira kod bankara da mu zaposli sina ili suprugu.

Međutim, dužnosnik ne smije učiniti ništa od toga, a posebno ne kad je riječ o tijelima javne vlasti ili javnim poduzećima. Osoba koja ima političku moć jednostavno ne smije tu moć koristiti da bi pomagala ni sebi ni svojima nego jedino i isključivo u korist svih građana – što se to načelo dosljednije primjenjuje, to je manje korupcije, zemlja je bogatija, a svi njeni građani bolje žive. Koliko je to dosad bio čest slučaj, zna svatko od nas, a sad se treba nadati da će se virus Holy što prije proširiti Hrvatskom.