Mark McKinnonKada je aktualni američki predsjednik George W. Bush izabran na sadašnji položaj, kao jedan od najvažnijih suradnika koji su mu omogućili pobjedu nad Alom Goreom apostrofiran je Mark McKinnon. Njegova službena funkcija bila je medijski savjetnik predsjedničkog kandidata, no u stvari McKinnon je bio Bushov “spin doctor”. Termin “spin doctors” označava stručnjake zadužene za stvaranje pozitivnog profila u javnosti i uvjeravanje medija kako je njihov političar najbolji izbor za naciju. McKinnon je u potpunosti uspio jer je od teksaškog guvernera kojega su mediji godinama ismijavali kao skorojevića koji je u prošlosti bio sklon alkoholu i drogama, stvorio ozbiljnog političara privrženog obitelji i sposobnog voditi Ameriku kroz najteže krize. U SAD-u ne zaboravljaju da je Bushov “spin doctor” osoba kontroverzne biografije: kad se počeo baviti politikom, bio je žestoki liberal i član timova važnih članova Demokratske stranke, a nakon što je 1998. na jednom primanju upoznao tadašnjega teksaškoga guvernera Georgea Busha, postao njegov medijski savjetnik, ali i bliski prijatelj.
Mark McKinnon (44) rodio se u Denveru, otac mu je bio liječnik, a majka glumica. Četiri godine proveo je kao jedan od autora pjesama za Krisa Kristoferssona, a za vrijeme studija bio je glavni urednik sveučilišnih novina. Jednom prilikom na fakultetu su izbile demonstracije, koje su organizirali iranski studenti, a McKinnon je odbio dati policiji fotografije koje su namjeravali upotrijebiti protiv prosvjednika, zbog čega je završio u zatvoru. Nedugo zatim postao je član uže ekipe demokratskoga guvernera Arizone, a vijesti o njegovim sposobnostima su se širile, tako da je imao ponude za sudjelovanje u mnogim izbornim kampanjama. Neke je poslove i odbijao, primjerice poziv iz 1986. da postane glasnogovornik ondašnjeg arkansaškoga guvernera – Billa Clintona. Danas tvrdi kako se radilo o jednoj od najboljih odluka koje je donio u životu.
NACIONAL: Zašto ste se uključili u predsjedničku izbornu kampanju u Crnoj Gori i ušli u stožer Ratka Kneževića? - Kneževića poznam dosta kratko vrijeme, međutim moram priznati da me je uspio impresionirati jer očito posjeduje viziju kako bi ovi krajevi trebali izgledati u budućnosti. Sebe doživljavam kao borca za demokraciju, a čini mi se da je i on slična osoba. Za sada sam došao nešto naučiti o ovom dijelu svijeta koji je očito jako lijep, ali meni prilično nepoznat. NACIONAL: Hoćete li biti Kneževićev "spin doctor" u kampanji protiv aktualnog predsjednika Mila Đukanovića? - Hipotetski rečeno da. Volio bih mu pomoći i ako se složi, rado ću to uraditi. NACIONAL: U čemu je draž angažmana u balkanskoj državici sa 600.000 stanovnika, kada ste organizirali strategiju najveće i najskuplje predsjedničke utrke u povijesti? - Prije svega, ovim sam se zanimanjem bavio i prije nego što sam upoznao guvernera Busha, i do tada sam sudjelovao na različitim izbornim kampanjama. Dakle imam iskustva na različitim razinama, a ne samo pri izboru predsjednika SAD-a. Osim toga volim pomagati ljudima koji su mi dragi, a Ratko Knežević jedan je od njih. Među nama postoji nekakva kemija, dijelimo zajedničke stavove o brojnim pitanjima, i prije bih rekao da je riječ o prijateljstvu nego o čistoj politici. Dvije godine poslije susreo se s Georgeom Bushom, pomogao mu da bude reizabran za teksaškoga guvernera, a u 2000. potpuno se posvetio Bushovoj predsjedničkoj kampanji. U početku su stvari krenule loše, ali kako je vrijeme odmicalo, Bush je postajao sve uvjerljiviji. Najprije je pobijedio stranačke suparnike Johna McCaina, Dana Quaylea i Stevea Forbesa, a zatim 11. studenog 2000. u najneizvjesnijoj američkoj utrci ikada održanoj i demokratskog protukandidata Ala Gorea. O njegovoj bliskosti s predsjednikom govori podatak da ih se često može sresti kako joggiraju na Bushevom ranču u Teksasu.
Prije nekoliko dana McKinnon je doputovao u Zagreb na proputovanju za Crnu Goru gdje će se u rujnu održati predsjednički izbori. Postao je “spin doctor” predsjedničkog kandidata Ratka Kneževića, najvećeg političkog protivnika Mila Đukanovića. Knežević, koji je danas poslovni čovjek, nekadašnji je novinar i šef crnogorske gospodarske misije u Washingtonu. U utrci za predsjednički položaj susjedne države, Knežević je angažirao jednog od najvećih “spin doctora” današnjice.
Prilikom boravka u Zagrebu, McKinnon je dao ekskluzivni interview za Nacional te ispričao priču o svojim vezama s Georgeom Bushom, Billom Clintonom i najzanimljivijim detaljima predsjedničkih izbora koji su ga proslavili.
NACIONAL: U knjizi “Spin priest” navedeni ste kao jedan od vodećih stručnjaka za oblikovanje javnog mnijenja u Americi zbog čega vas je George Bush i angažirao u predsjedničkoj kampanji. Što ustvari znači pojam “spin doctors” i koja su vaša zaduženja? – “Spin doctor” je profesionalac koji prenosi određene poruke i u javnosti stvara sliku o određenom političaru i njegovim stajalištima. Američka javnost misli da ljudi poput mene stvaraju određenu lažnu sliku o svojim klijentima, no to nije točno i takvi su pokušaji osuđeni na neuspjeh. Što god mislite o glasačima, oni su pametna i sofisticirana skupina koju nije moguće prevariti. Moj je posao uvjeriti da naš klijent, a posljednji je bio američki predsjednik George Bush, neće prevariti birače ako ga izaberu. Po mojem mišljenju oni za vođu traže čovjeka koji je human, pošten i suosjećajan i čije će stavove respektirati čak i onda kada se s njima ne slažu. Na predsjedničkim izborima u Americi manje se odlučuje na temelju političkih stajališta kandidata o određenim temama, a puno više o povjerenju u konkretnu osobu koju ćete izabrati. Običan čovjek se neprestano susreće s gomilom problema, od onih na poslu do ljute žene koja ga čeka kod kuće, i u takvim okolnostima on želi da njegovu zemlju vodi političar koji izaziva respekt, netko koga lako možete zamisliti kao glavu tipične američke obitelji. Moj je posao povezati političara s običnim čovjekom, tako da birač pogleda u kandidata iza kojega ja stojim i zaključi: “To je moj čovjek.”
NACIONAL: Zvuči prilično jednostavno, međutim još dok je bio teksaški guverner George W. Bush imao loš imidž slabo obrazovanog konzervativca, čija moć proizlazi iz obiteljske tradicije, a ne vlastitih sposobnosti. Koji su bili vaši potezi kojima ste uvjerili Amerikance da je riječ o političkom lideru? – Dio razloga zbog kojih je Bush uspješan je u tome što ga protivnici podcjenjuju. Stalno su se povlačile teze kako nije dovoljno pametan, nema sposobnosti vođe ili kako će na tv dvobojima ispasti smiješan jer je Al Gore uvjerljiviji govornik. Nama je bilo jasno da Bush nema posebne govorne mogućnosti jer katkad proguta poneku riječ ili je čak pogrešno izgovori. Tijekom republikanske kampanje snimali smo video i na jednoj se snimci vidjelo kako je Bush kihnuo usred rečenice. Svi su sugerirali da izbacimo taj dio, međutim znao sam da ga treba ostaviti jer je ispao vrlo prirodan. Pogodio sam reakciju publike, svi su se smijali jer su shvatili da budućeg predsjednika muče isti problemi, i radi jednake pogreške poput svakoga od nas. Predsjednik Bush je jednostavna osoba, upravo onakva kakvom je vidite na televiziji i ne pokušava biti netko drugi. Al Gore se trudio prikazati u drukčijem svjetlu i zato je izgubio predsjedničke izbore, George Bush je bio to što jest i to je upalilo. Nakon prošlogodišnjeg 11. rujna ljudi ga još više vole jer iako nije najbolji govornik, vidi se da govori ono što misli. Zato ne iznenađuje što ima sve veću podršku u američkoj javnosti.
NACIONAL: Koja su glavna pitanja na koja “spin priests” moraju znati odgovoriti? – Ponajprije morate imati cilj u koji vjerujete, a onda trebate pronaći način kako da ga ostvarite. Demokracija je igra, ali ta igra ima golem značaj za društvo jer se u njoj donose neke od najvažnijih odluka za vaš ili moj svakodnevni život. Specifičnost američkih kampanja je u tome što ćete biti vrlo brzo prepoznati ako ste perspektivni. U svojoj prvoj kampanji počeo sam kao volonter u stožeru demokratskoga guvernera Arizone, a samo četiri tjedna poslije već sam bio njegov tajnik za odnose s medijima. U ovom poslu užasno je važna sposobnost komuniciranja, ali iznad svega je to da pokažete kako je vaš kandidat dobar čovjek kojemu se može vjerovati. Slikovito govoreći, ako ste dospjeli do srca birača, uskoro će njihove ruke zaokružiti vašeg kandidata na listiću.
NACIONAL: Kada ste se prije dvadesetak godina počeli baviti ovim poslom, mediji su vas opisivali kao svojevrsnog anarhista i uvjerenog demokrata. Kako to da ste postali jedan od glavnih Bushovih savjetnika, ali i svojevrsni guru Republikanske stranke i desničara? – Ima nekoliko razloga. Dok je bio teksaški guverner, George Bush je o bitnim pitanjima zastupao puno modernije stavove od većine republikanaca. Valja znati da je riječ o prošlom desetljeću, kada su Republikanskom strankom dominirali konzervativci poput Newta Gingricha, dok je predsjednik Bush bio jedan od rijetkih republikanaca koji je upozoravao na važnost tradicionalno demokratskih tema kao što su podizanje kvalitete obrazovnog sustava ili briga o brojnim useljenicima. U to vrijeme i sam sam se bavio pitanjem reforme obrazovanja i jednom prilikom sam upoznao Georgea Busha. Pristupio mi je kao prijatelju i pitao hoću li mu pomoći jer želi biti reizabran na mjesto guvernera. Dojmila me se njegova humanost, i premda sam u prošlosti radio za demokrate, pomislio sam, stvari nisu crno-bijele, postoje i dobri republikanci i loši demokrati, i odlučio sam postati njegov suradnik. Mnogo mi je važnije s kim radim i njegov karakter, nego ideologija koju zastupa.
NACIONAL: Prilično netipično objašnjenje nekoga tko je kao urednik studentskih novina zbog sukoba s policijom početkom 80-ih završio u zatvoru. – Vidim da ste dobro proučili moju prošlost. Bilo je to doba Carterove vladavine, kada je u Iranu vlast preuzeo ajatolah Homeini čiji su pobornici upali u američko veleposlanstvo u Teheranu i 444 dana držali zatočene naše ljude. Amerikom je vladalo jako protuiransko raspoloženje, no na našem sveučilištu je organiziran zbor o tom pitanju na koji došlo mnogo studenata podrijetlom iz Irana. Nije im se svidjelo ono što su čuli i izbili su neredi, zbog čega je intervenirala policija. Moji novinari snimili su demonstracije i tučnjavu s policijom, i na suđenju je sudac od mene zatražio sporne fotografije kao dokaz protiv demonstranata. Znao sam da će u tadašnjoj antiiranskoj klimi biti iskorištene protiv prosvjednika, i odbio sam poslušati suca, a on me je poslao u zatvor.
NACIONAL: Jeste li ikada pomislili da ste pogriješili kada ste 1987. odbili ponudu da postanete glasnogovornik tadašnjega guvernera Arkansasa Billa Clintona? – Ne, to je jedna od najboljih odluka koje sam donio u životu. Poslije su me iz njegova izbornog stožera zvali da im se priključim u Clintonovoj predsjedničkoj kampanji, ali i tada sam ih odbio. Ne volim se baviti prošlošću, ali sam i danas siguran kako sam u oba navrata ispravno postupio.
NACIONAL: Niste li Bushov imidž u predizbornoj kampanji prilagodili Clintonovu, koji je djelovao izrazito uvjerljivo na gledatelje i ostavljao dojam osobe koja suosjeća sa svačijim problemima? – Jesam, ali trebate znati da se Bush karakterno znatno razlikuje od Clintona. Clinton je važna osoba, ima sposobnost suosjećati s drugima, ali nema neke crte u karakteru zbog kojih me je privukao tadašnji guverner George Bush.
NACIONAL: Drugim riječima bliži vam je Bushov nepatvoreni konzervatizam od Clintonove sposobnosti prilagođavanja javnom mišljenju? – Vratit ću se na ono što sam govorio maloprije, a to je da mnogi nisu u pravu kada misle kako “spin priests” mogu prodati bilo kakvog kandidata, a javnost će nasjesti i kupiti ga. Naša je strategija bila vraćanje digniteta u Bijelu kuću nakon niza skandala koji su je potresali tijekom vladavine demokrata. Integritet, čast i poštenje temelji su na kojima je Bush postao američki predsjednik.
NACIONAL: Što ste mislili kada je na početku izborne utrke među republikanskim kandidatima senator John McCain dramatično pobijedio vašeg klijenta u New Hampshireu? – Bio je to golemi šok kakav bi uništio svakog drugog kandidata. Ali kada smo se uspjeli izvući iz tako grozne situacije, potvrdili smo da radimo za političara koji je u stanju nositi se i s najvećim krizama. Znam da zvuči čudno, ali toga sam dana postao siguran kako je Bush sposoban postati dobar predsjednik SAD-a jer najbolje reagira onda kada je najteže. Kada smo shvatili da nas je McCain pobijedio sa 19 bodova razlike, sjećam se da nam je Bush kazao: “Ja sam danas izgubio, vi također, ali idemo dalje. Nitko nije otpušten, mi smo ekipa i nastavljamo do pobjede.” Bio je to kritičan trenutak Bushove predsjedničke kampanje, i pamtim da me je kasnije te noći nazvala Peggy Noonan, autorica govora Ronalda Reagana, i rekla da je nakon što je čula Busha shvatila da sluša budućeg američkog predsjednika. Moram priznati da sam ja mislio da je to početak kraja naše kampanje, ali golema energija koju predsjednik posjeduje nosila nas je dalje. Poslije nam je pomogao i McCain koji je mislio da će profitirati ako nas počne kritizirati kao izdajnike republikanskih načela. Bila je to pogreška koja ga je stajala poraza već na sljedećim preliminarnim izborima što su održani u Južnoj Karolini. Poslije smo preuzeli inicijativu i dosta sigurno ga pobijedili.
NACIONAL: Kako biste opisali Georgea W. Busha? – On je iskrena i časna osoba. Iako je predsjednik, ostao je onaj stari momak koji doista uživa u životu i druži se s istim prijateljima koji ga okružuju godinama. Bush nije umoran od važne dužnosti, što je česta pojava kod osoba na položajima. Čini se da voli biti predsjednik, no i dalje je vezan za suprugu i kćerke, ukratko izgleda mi da vodi prilično zdrav i normalan život iako je svjestan da je na vrlo odgovornom položaju.
NACIONAL: Protiv Ala Gorea ste se poslužili dosta zanimljivim metodama. Tjednik Time pisao je da ste prilikom prve tv debate dvojice predsjedničkih kandidata, kad ste vidjeli da je Bush nervozan, stali iza kamere i počeli mu šaptati odgovore. – Istraživanja javnog mišljenja pokazala su kako su birači kojima je stil kandidata na prvome mjestu bili za Gorea, a da je Bush političar koji budi povjerenje među ljudima. Znali smo da nećemo pobijediti ako se upustimo u akademske debate. Koncentrirali smo se na to da pridobijemo povjerenje gledatelja i pokažemo kako je naš kandidat časna i nekompromitirana osoba. Pokazalo se da smo bili u pravu jer je većina gledatelja ocijenila Busha pobjednikom tv debata.
NACIONAL: Kakav je bio osjećaj kada su iz Floride stigle informacije o demokratskoj pobjedi i Alu Goreu kao novom predsjedniku SAD-a? – Mislio sam da ću umrijeti. To je bila noć u kojoj sam se osjećao kao da se vozim gore-dolje onim brzim vlakovima u lunaparku: prvo smo čuli da je pobijedio Bush, a kasnije je stigla informacija o Goreovu trijumfu. Kada smo tjednima prije izbora predviđali izborne rezultate, neprekidno smo se vraćali na Floridu jer je bilo očito da je ona ključna za preuzimanje Bijele kuće. Pokazalo se da smo imali pravo. Izbori su nalikovali na maratonsku utrku u kojoj vodite, zatim posrćete i protivnici vas prelaze, ali na kraju smognete snagu i prvi stižete na cilj.
NACIONAL: Neki analitičari smatraju kako postoji podjela među američkim medijima na tisak koji je liberalniji i koji u većini slučajeva podržava demokratske kandidate i televizije koje više prostora daju republikancima? – Ne bih rekao da postoji tako jasna podjela. Premda postoji uvjerenje da je većina novinara bliža liberalima, mislim da mediji u Americi u pravilu vrlo korektno rade svoj posao. Ne volim plakati i govoriti naokolo kako nas novinari ne vole. Manje-više svi imamo podjednake mogućnosti izreći svoje mišljenje u svim medijima, i to je dobro.
NACIONAL: Jedan od poslova “spin doctora” je i uvjeravanje urednika i novinara kako je njihov kandidat idealan izbor. Možete li vi kao medijski savjetnik američkog predsjednika npr. nazvati urednika New York Timesa ili CNN-a i zatražiti da ne objavi kompromitirajuće podatke? – Ni slučajno, to se ne radi. Mediji u Americi doista su nezavisni i vrlo moćni, i kada biste samo probali uraditi nešto slično, vjerojatno biste ih okrenuli protiv sebe. Figurativno govoreći, postoji jedna crta koju ne prelazite.
NACIONAL: Nisu li nakon terorističkih napada na World Trade Center američki mediji pokazali svoju lošiju stranu. Pojednostavljeno, čini se kako je bilo previše domoljublja, a premalo profesionalizma i kritičnosti prema propustima Bushove administracije. – Takve su ocjene dobrim dijelom ispravne, no morate shvatiti da do 11. rujna SAD nikada nije bio napadnut na svom teritoriju. Zaista je bilo dosta patriotizma, za što smo svi krivi. U prošlosti nije postojalo gotovo nikakvo osiguranje ako ste letjeli našim zrakoplovnim linijama, bilo je dosta propusta koji se sada ispravljaju, ali ostaje činjenica da smo svi, pa i mediji, poprilično zakazali.
NACIONAL: Dio uglednih Amerikanaca nije podlegao masovnoj histeriji. Što mislite o kritikama koje na račun Bushove vlade upućuju Robert Altman, Susan Sontag, Noam Chomsky i deseci nezavisnih intelektualaca? – To je također u redu. Svatko može izreći kritiku, i to je dokaz da u Americi imamo zdrav demokratski sustav u kojem svatko može javno iskazati vlastito mišljenje, čak i onda kada je ono drugačije od stajališta većine građana.
NACIONAL: Kako tumačite paradoks da je izvan SAD-a George Bush vjerojatno najantipatičniji svjetski političar? – Svuda u svijetu, ali i u Americi, ima ljudi koji imaju predrasude o njemu. Međutim, čini mi se da se stvari mijenjaju u Bushovu korist, posebno nakon 11. rujna, kada je postao čelnik antiterorističke koalicije u svijetu. Vjerujem da će u idućem razdoblju njegov ugled na međunarodnoj sceni dodatno ojačati.
NACIONAL: S obzirom na golemu propagandno-vojnu akciju koju je SAD poduzeo protiv Al-Quaede, ne ljuti li vas kad vidite da se Osama bin Laden gotovo poigrava s vama. Čini se da raspolaže jednom videokamerom i postajom Al-Jazeera, a svaki njegov javni nastup ima veći odjek od bilo kakvog američkog propagandnog angažmana. – Ne bih govorio isključivo o odnosu Amerike i Osame bin Ladena. Čini mi se kako i u najvećem dijelu svijeta jača uvjerenje da je Bin Laden odgovoran za napade na Ameriku i ubojstva ljudi. Posve je jasno da je uspio kreirati sofisticiranu organizaciju koja stoji iza tih napada i koja je moćna, ali sve je više svjetskih medija koji shvaćaju da je riječ o zločincu.
NACIONAL: Nakon što je Bush izabran za predsjednika imenovani ste višim savjetnikom u Bijeloj kući. Kakvi su odnosi između vas dvojice? – I dalje se često susrećem i s njim i s njegovim savjetnicima, premda je moj status relativno neformalan. Imam stan tri bloka od Bijele kuće koju posjećujem 1-2 puta tjedno. Od utorka do četvrtka živim u Washingtonu, a ostatak tjedna sam s obitelji u Teksasu. Nisam član vlade niti to želim biti, i ovakav mi status najbolje odgovara.