Objavljeno u Nacionalu br. 347, 2002-07-10

Autor: Robert Bajruši

KAPITALNI PROJEKT ZAGREBAČKOG ARHITEKTA

Najveći hrvatski shopping centar izgradit će se za 800 milijuna eura u Zaprešiću

Otto Barić mlađi projektirao je centar za najveće austrijske investitore među kojima su bivši direktor Bank Austrie i brojni plemići

Otto BarićOtto BarićPomalo neugledna poljana pokraj autoceste koja spaja Zagreb i prigradsko naselje Zaprešić u sljedećih nekoliko godina treba postati najveći poslovno-trgovački kompleks u državi. Prema zamislima austrijskih poslovnih ljudi okupljenih u tvrtki “Focus Invest”, riječ je o poslu u koji će biti uloženo 800 milijuna eura, čime će budući Shopping City Zagreb postati najbogatija inozemna investicija čija je vrijednost tek neznatno manja od, na primjer, novca koji je Deutsche Telekom uložio u kupnju dionica Hrvatskih telekomunikacija. Reprezentativan je i popis vlasnika projekta, to su arhitekt Christoph Ahammer, nekadašnji direktor Bank Austria Guidi Schmitd Chiari koji spada među najveće privatne investitore u Austriji te grofovi Kaganeck, Trapp i Goess Goessenberg. Riječ je o poslovnim ljudima koji kupuju nekretnine i zemljišta, na njima grade poslovne sadržaje koje potom iznajmljuju i zarađuju od renti. Idejni pokretač projekta je Achammer u čijim projektnim uredima u Innsbrucku, Beču i Munchenu radi 400 stručnjaka. Jedan od direktora “Focus Investa”, uz Achammera i Trappa i glavni projektant, jest Otto Barić. Barić je sin poznatog nogometnog trenera i donedavnog izbornika austrijske reprezentacije.
Otto Barić rođen je u Zagrebu 1958., a veći dio školovanja proveo je u Njemačkoj i Austriji. Kao sedamnaestogodišnjak, na očev nagovor prestao je trenirati nogomet i posvetio se studiju arhitekture koji je završio u Zagrebu. Projektirao je obiteljske kuće, a u inozemstvu interijere robnih kuća u Beču, Linzu, Helsinkiju, duty-free-shop na aerodromu u Hamburgu, poslovni centar u Ankari te urede i poslovne objekte u središtu Praga.
Shopping City Zagreb trebao bi biti izgrađen na milijun kvadratnih metara površine i sadržavati lokale, multiplex kina te tehnološki park, a najveća prepreka za gradnju vlasnici su tridesetak parcela koji ih ne žele prodati za ponuđenu cijenu i ucjenjuju investitore Zajedno s profesorom Kasanićem 1994. otvorio je projektni biro, a odnedavno je počeo surađivati s Achammerom. Danas njih dvojica imaju tvrtku ATP Zagreb koja je projektirala Shopping City Zagreb. Paralelno s otkupom zemljišta traže se i korisnici Shopping Cityja Zagreb. Za približno 800 milijuna eura Zagreb i Zaprešić će u sljedećih nekoliko godina dobiti kompleks koji će sadržavati veliki trgovački centar i mnoge lokale, multipleks kina, te veliki tehnološki park. Prema izgledu, trebao bi nalikovati na Shopping City Sud na južnom ulazu u Beč, a tehnološki park zamišljen je kao svojevrsna kopija bečkog Campusa 21, projektirao ga je Christopher Achammer, koji radi i na planovima zagrebačko-zaprešićkog zdanja.
Prema Barićevu mišljenju presudna prednost njihove investicije posebno u tehnološkom parku bit će cijene, koje će biti dvostruko niže od onih u središtu Zagreba. “To će biti grad u gradu i radit će 24 sata na dan. Već sada postoji interes za zakup 120.000 kvadrata poslovnog prostora, među kojima je najpoznatiji svjetski proizvođač namještaja Ikea s kojim postoje ozbiljni kontakti. Na drugom je mjestu neki od velikih trgovačkih lanaca građevnog materijala kao što su Obi ili Baumax. Treći je jedan od velikih tjednih opskrbljivača poput Mercatora, Konzuma ili Interspara”, objašnjava Barić.
Nakon okončanja prve trgovačke faze popunjavanja Shopping Cityja Zagreb, uslijedit će organiziranje tehnološkog parka. Do sada su uspostavljeni kontakti s nekoliko poznatih međunarodnih korporacija. Jedan od aduta na koje investitori računaju je i promet, jer je zahvaljujući autocesti od zagrebačke zračne luke brže doći do Zaprešića nego do središta Zagreba.
Dolazak velikih kompanija na neko područje pokazuje njihovo povjerenje u razvojne mogućnosti čitave regije, a istraživanja su potvrdila da na jedan sat vožnje od budućeg shopping cityja živi 2,2 milijuna ljudi. Osim toga, računa se i na tržišnu sposobnost stanovnika bivše Jugoslavije. “Ako su nekada stotine autobusa iz Beograda odlazile u šoping u Trst, zašto uskoro ne bi dolazile u Zagreb, koji je bliži, a nudi i niže cijene. Možda netko misli da još nije vrijeme za takvu suradnju, ali treba gledati u budućnost, kada će ovakve stvari biti normalne”, misli Otto Barić.
Premda odbija imenovati kompanije s kojima se pregovara, vrlo vjerojatno će svoja sjedišta premjestiti nekoliko automobilskih distributera, kao i tvrtke zainteresirane da u Zagrebu imaju sjedišta za ovaj dio Europe.
Ideja o gradnji Shopping Cityja Zagreb datira s kraja 1999., kada su zaprešićke gradske vlasti željele organizirati posao koji će, prema do sada načinjenim studijama, osigurati otvaranje najmanje 6000 radnih mjesta, uz posao za još oko 2000 građevinara. Do sada je otkupljeno 90 posto zemljišta, u što je uloženo 2.500.000 eura. Posao s otkupom trebao je biti dovršen još u veljači, međutim tridesetak vlasnika odbilo je prihvatiti ponuđenu cijenu od tadašnjih 3,5 njemačkih maraka po četvornom metru. Većina njih je svoje odbijanje argumentirala tezom da je zagrebačko poglavarstvo prijašnjih godina prilikom otkupa zemljišta vlasnicima davalo i do 18 DEM po kvadratu. Barić se ne slaže: “Mi otkupljujemo oko milijun kvadrata zemljišta koje nas s infrastrukturom stoji u prvoj fazi 8,8 milijuna eura, što cijenu diže na 15-16 maraka. Cjelokupna infrastruktura prije početka osnovnih radova stajat će 19.700.000 eura. Više od tristo vlasnika pristalo je na našu ponudu koja uključuje i obećanje da će imati prednost prilikom dobivanja posla u budućem Shopping Cityju i neke druge pogodnosti. Ukratko ovo je posao koji bi stvorio vrhunske vrijednosti za investitore, ali i za Zaprešić. Ti ljudi nas sada ucjenjuju, ali takvo ponašanje je neprihvatljivo, jer nekoliko nezadovoljnika onemogućava realizaciju projekta važnog za cijelu regiju.”
Barić tvrdi kako su ovlašteni procjenjivači zaključili da je stvarna vrijednost zemljišta niža od cijene koju su za nju ponudili ulagači iz Austrije. Trenutačno je u igri nekoliko opcija, od povećanja cijene za tridesetak posto, pa čak i davanje zamjenskih gruntova u neposrednoj blizini, no puno je vjerojatnije pokretanje postupka izvlaštenja, kojim bi hrvatska Vlada “uz pravičnu naknadu” zbog važnosti projekta oduzela parcele njihovim sadašnjim vlasnicima. Ako ni to ne uspije, postoje novi nacrti koji omogućuju gradnju Shopping Cityja bez diranja parcela koje njihovi vlasnici odbijaju prodati.
Unatoč problemima, tvrdi Barić, investitori su uvjereni da iz projekta mogu izvući pristojnu dobit. “Da bi netko od austrijskih biznismena ulagao u Hrvatsku, njegova predvidljiva dobit mora biti 15 posto godišnje. U isti posao u Austriji se ulazi uz profit od osam ili devet posto, međutim moramo biti svjesni da politička nestabilnost i niska razina pravne zaštite tjeraju potencijalne investitore na dodatni oprez. Posljednjih godina stvari idu nabolje, ali Hrvatska je i dalje po uvjetima poslovanja daleko od Njemačke, Danske ili Italije”, upozorava Barić.
Austrijski investitori zainteresirali su se i za ulaganje u Srbiju koja je sa svojih desetak milijuna stanovnika zanimljivo tržište. Paradoks je što neuređeni odnosi koji vladaju u Srbiji investitorima odgovaraju više od kakve-takve pravne sigurnosti u Hrvatskoj. Tamošnje zakonodavstvo još djeluje po socijalističkim načelima, i zemlja je u društvenom vlasništvu, što investitorima olakšava ulazak u velike projekte. “Naravno da nisam pobornik socijalističke ekonomije, ali besmisleno je da zakon dopušta da vlasnik jedne ili dviju parcela može onemogućiti realizaciju projekta o kojem ovise tisuće radnih mjesta. Potpuno je svejedno je li riječ o Shopping Cityju Zagreb ili autocesti prema Dalmaciji, gdje neki vlasnici zemlje rade velike probleme hrvatskoj Vladi”, smatra Barić. O takvim problemima je prije dva tjedna na Brijunima razgovarao s predsjednikom Stipom Mesićem, a još prije i Zlatkom Tomčićem te predstavnicima nekoliko ministarstava i Hrvatske gospodarske komore. Od svih njih stigao je jednoznačan odgovor, kako će podržati austrijske investitore.
Barić tvrdi da razumije i onaj dio javnosti koji smatra kako se u ovakvim poslovima omogućava ulazak stranog kapitala po pretjerano niskim cijenama, no dodaje da je u trenutačnim okolnostima to jedina opcija privlačenja svježeg novca iz inozemstva. “Bilo bi mi draže kada bi stranci u Hrvatskoj otvarali tvornice, ali za takve investicije nema prevelikog interesa. Moji investitori su u Dresdenu za samo deset mjeseci izgradili dvije najmodernije tvornice čipova na svijetu vrijedne dvije milijarde maraka. Usko su povezani s vodećim ljudima ‘Siemensa’ i ‘DaimlerChryslera’ i zato mi je poznato njihovo mišljenje da radnici u Hrvatskoj imaju previsoke plaće, zbog čega im je isplativije otvarati pogone u Mađarskoj ili Rusiji. Dok ne riješimo taj problem, teško ćemo moći računati na veće proizvodne investicije u Hrvatskoj”, upozorava Barić.
Unatoč tome zagrebački investitor uvjeren je kako je Hrvatska vrlo zanimljiva turistička destinacija, pogotovo nakon prošlogodišnjih terorističkih akcija u New Yorku. Brojni investitori iz srednje Europe žele ulagati na Jadranu, međutim poučeni iskustvima masovnog turizma u Grčkoj ili Španjolskoj, u Hrvatskoj žele investirati u hotele s najmanje četiri zvjezdice. To potvrđuje i studija Europske banke za razvoj koja predviđa ulaganje pet milijardi eura u hrvatski turizam u idućih deset godina. “Istra, Opatija, Hvar ili Dubrovnik imaju goleme šanse, samo ih trebaju iskoristiti”, kaže Barić. Uostalom on i suradnici također su se uključili u turizam. Nedavno je napravljen projekt budućeg kompleksa pokraj Barbarige vrijednog 500 milijuna eura. Nacrti predviđaju igrališta za golf, 150 vila, apartmane, dva hotela i marinu, a investitori su iz Austrije. Uspije li realizacija Shopping Cityja Zagreb, Hrvatska bi mogla početi dobivati reputaciju države u koju je sigurno investirati.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika