U subotu, 29. lipnja navečer, atenska luka Pirej bila je puna putnika koji su čekali da se ukrcaju na noćne trajekte koji glavni grčki grad povezuje s egejskim otocima. Bilo je oko 23.15 kad je blizu već zatvorenih blagajni najveće grčke trajektne kompanije “Hellas Flying Doplhins” odjeknula snažna eksplozija. Eksplozija mu je unakazila jednu ruku, a imao je i druge teške ozljede. Iz obližnje pirejske bolnice Tzanneio ujutro su ga prebacili u bolnicu Evangelismos u Ateni.
Policijski istražitelji utvrdili su da je ranjeni muškarac sam nosio bombu i želio je postaviti u luci, negdje gdje tog trenutka nije bilo ljudi, ali je prerano eksplodirala. Jednostavna tempirana bomba sastojala se od malog sata, standardnog detonatora, baterije od devet volta i dinamita. Bila je gotovo identičnoj onoj koju su nepoznati počinitelji upotrijebili prije tri godine prilikom atentata na jedan hotel u Ateni, kad je jedna žena ubijena. Odgovornost za taj napad preuzela je dotad nepoznata teroristička grupa Revolucionarne ćelije.
Policajci su blizu mjesta eksplozije pronašli vrećicu s još jednom eksplozivnom napravom, dvije ručne bombe i jedan pištolj. Dvije ručne bombe identične su onima kakve su nedavno upotrijebljene u Pireju. Jedna je takva bomba bila nedavno bačena na sjedište osiguravajuće tvrtke Interamerican u Alimosu, druga na filijalu američke banke Citybank u mjestu Palaio Faliron nedaleko od Pireja, a treća samo dva tjedna prije – 17. lipnja – na sjedište stranke PASOK u Pireju. Odgovornost za te napade preuzela je dotad nepoznata teroristička grupa Narodni otpor. Novinarima je rečeno da je ranjenik vjerojatno pripadnik jedne od tih dviju malih nepoznatih terorističkih grupa koje odnedavno djeluju.
U bolnici su policajcima rekli da ranjenika ne mogu ispitati jer zbog teških ozljeda nije pri svijesti, a stanje mu je kritično. Uzeli su mu otiske prstiju jer kod njega nisu bili nađeni nikakvi dokumenti pa je to bio jedini način da ga identificiraju: tako su utvrdili da je to 40-godišnji Savvos Xeros, slikar ikona, sin pravoslavnog svećenika.

Prijevremena eksplozija tempirane bombe u Pireju ozlijedila je Savvasa Xerosa za kojeg grčka policija sumnja da je vođa neuhvatljive skupine "17. studeni", koja već 27 godina ubija i diže u zrak ključne predstavnike američkog imperijalizma, kapitalizma i desnice u GrčkojNaivni slikar

Nije imao nikakav policijski dosje. Nije bilo nikakvih indicija da bi mogao imati veze s ultralijevim antiameričkim terorizmom Revolucionarnih ćelija i Narodnog otpora. Novinarima je rečeno da policija procjenjuje kako su teroristi nagovorili neiskusnog Xerosa da za njih izvede bombašku akciju jer se sami nisu usudili, budući da je grčka policija zbog turističke sezone, a posebno zbog Olimpijskih igara 2004. u Ateni, pojačala antiterorističku djelatnost. Prema prvim policijskim nagađanjima, iskusni terorist uspio je zavrbovati naivnog slikara ikona da postavi pakleni stroj na pustom mjestu u pirejskoj luci, kao upozorenje vlasti da teroristi nisu toliko zaplašeni da se više ne usuđuju upustiti ni u kakve terorističke akcije. Pretražen je Xerosov dom u selu Pallini nedaleko Atene, ali ništa važno nije nađeno. Utvrđeno je da se Xeros služio i skladištem u ulici Aigialeias broj 10 u atenskoj četvrti Kolonos, ali ni ondje nije nađeno ništa sumnjivo. Od susjeda su čuli da su ga u tom skladištu često viđali s četiri-pet mladića i jednim šezdesetogodišnjakom, a jedino im je smetalo što su ondje često bušilicom i drugim strojevima stvarali nesnosnu buku.
Kriminalistički tehničari u središnjem laboratoriju atenske policije ipak su pažljivije pregledali nađeni pištolj i utvrdili da je pripadao policajcu ubijenom u pljački banke na Božić još davne 1984. Iako nikad poslije nije bio upotrijebljen, onaj pištolj kojim je ubijen taj policajac upotrijebljen je u još šest ubojstava. To je upućivalo na to da Xeros, budući je imao tako važno oružje, možda nije slučajno zavrbovan, nego je ipak važna osoba u kriminalnom ili terorističkom lancu. Kriminalistički tehničari pomnim su uspoređivanjem Xerosovih otisaka prstiju s dotad neidentificiranim otiscima prstiju na brojnom mjestima zločina diljem Grčke otkrili da njegovi otisci prstiju odgovaraju onima u automobilu upotrijebljenom prilikom atentata na grčkog brodovlasnika Costisa Peraticosa 1997. Za to ubojstvo odgovornost je preuzela teroristička organizacija 17. studenoga. To je otkriće povezalo Xerosa s najvažnijom, najtajnovitijom i najopasnijom grčkom ljevičarskom terorističkom organizacijom, koja je 27 godina nesmetano, djelotvorno, hladnokrvno, precizno operirala u Grčkoj, ubivši 23 osobe, mahom zapadne diplomate, vojnike i obavještajce, te počinila brojne bombaške atentate, a da grčka policija nikada nije uspjela uhititi bilo koga od članova organizacije, čak niti ikoga identificirati.

Savršenstvo konspiracije

Grupa 17. studeni po svojoj efikasnosti i tajnovitosti dosad nije imala premca nigdje u svijetu. Njeni članovi bili su tako dobro organizirani, tako striktno poštovali pravila konspiracije, ne griješeći tehnički pri svojim akcijama, da ih policija nije mogla ni razotkriti, ni razbiti, ni onemogućiti. Njeni atentati uvijek su bili besprijekorni, na mjestima zločina policajcima nije ostavljano mnogo korisnih tragova, pokušaji infiltracije u grupu nikad nisu uspijevali, jer grupa nije održavala veze ni s kim, čak ni s istomišljenicima iz ultraljevice.
Grupa je nastala u prvoj polovici 70-ih, nakon što su u travnju 1967. visoki desničarski časnici grčke vojske vojnim udarom, svrgnuli kralja i uveli krvavu diktaturu pod kojom su mnogi Grci stradali. U represivnom režimu s elementima fašizma vojnici su pozatvarali političke protivnike, ne samo ljevičare nego i demokrate građanske orijentacije, otvorili koncentracijske logore, mnoge od svojih protivnika po zatvorima grozno mučili, neke i likvidirali. U otporu vojnoj hunti nastale su razne ljevičarske političke i borbene grupe. U jesen 1973. – 17. studenoga – studentsku pobunu na atenskom sveučilištu generali su suzbili tenkovima, ubivši dvadesetak studenata. Već u ljeto sljedeće godine, hunta je propala i uspostavljena je demokratska civilna vlast.
No neke ljevičarske grupe nisu bile zadovoljne onim što se dogodilo nakon pada hunte, jer je grčka desnica kroz svoje političke stranke zadržala veliki utjecaj na političke prilike. Zato su nastavile djelovati. Jedna od njih bila je i grupa 17. studenoga, nazvana po datumu studentske pobune, koja je svoju prvu akciju izvela 23. prosinca 1975. Te se večeri s prijema sa suprugom vraćao kući američki diplomat, prvi tajnik američkog veleposlanstva Richard Welch. Kad je izlazio iz automobila ispred svoje kuće u Ulici kraljice Federice broj 3, u otmjenoj atenskoj četvrti Pathiko, približila su im se tri muškarca. Jedan od njih iz pištolja je u Welcha ispalio nekoliko metaka i hitno su se udaljili. Sljedećeg dana prvi se put oglasila tajna organizacija 17. studenoga, obznanivši da je Welcha ubila jer je bio agent američke politike u Grčkoj, politike koja je podržavala grčku vojnu huntu. Welch je zaista bio šef CIA-e u Ateni, a njegovo ime je nekoliko mjeseci prije u jednom grčkom listu razotkrio bivši agent CIA-e Philip Agee, koji je diljem svijeta objavljivao liste američkih agenata.
Nakon toga grupa 17. studenoga počinila je niz atentata. Osim zapadnih diplomata njeni su članovi ubijali i prominentne grčke političare i druge osobe, počinili su i niz bombaških atentata na zgrade raznih institucija. Namjeravali su 1994. potopiti britanski nosač aviona kada uplovi u grčke teritorijalne vode. A 1999. su u rezidenciju njemačkog veleposlanika u Ateni ispalili raketu. Ubojstva su se ponešto prorijedila. Posljednje za koje je grupa preuzela odgovornost počinjeno je 7. lipnja 2000. Toga dana ujutro, dok se vozio na posao, u jednoj prometnoj ulici u sjevernom dijelu Atene, ubijen je britanski vojni ataše, 52-godišnji brigadni general Stephen Sounders. Njegovu su se automobili približila dvojica muškaraca na motorkotaču, jedan je od njih ispalio nekoliko metaka u britanskog diplomata. Dvojac na motorkotaču tada je pobjegao, iako je policija pokušala blokirati šire područje napada.

Atentat na Saundersa

Na licu mjesta policija je pronašla čahure metaka kalibra 0.45. Meci tog kalibra neka su vrsta zaštitnog znaka organizacije 17. studeni. Istim oružjem 1980. su ubijeni grčki policijski funkcionar i njegov vozač, 1984. časnik američkog zrakoplovstva Robert Chant, 1988. grčki poslovni čovjek Alexandros Athanasiadis, a 1992. ranjen je član grčkog parlamenta Eleftherios Papadimitrou. Redakcija atenskog dnevnog lista Eleftherotypia primila je od grupe 17. studenoga priopćenje kojim ona preuzima odgovornost za atentat i na 13 stranica objašnjava svoje motive: Saundersa je ubila jer je sudjelovao u planiranju operacija NATO-a na Kosovu. Saunders je bio 23. žrtva te grupe. Posljednje ubojstvo prije Saundersova grupa je počinila 1997. Počinitelje tih atentata policija nije uspjela otkriti.
Grčka policija dugo je pretpostavlja da je grupa bila tako čvrsta jer je čini samo dvadesetak provjerenih članova, možda čak i članova iste obitelji, koji jako paze na konspiraciju. Vjerovalo se da su jezgru još činili nekadašnji studenti koji su je osnovali prije više od četvrt stoljeća, a da su u grupu uveli novu generaciju, možda svoju djecu. Ideologija grupe se u četvrt stoljeća nije bitno promijenila: ljevičarska, marksistička, antiamerička, antizapadna ideologija u kojoj se u novije doba nešto jače osjeća grčka nacionalistička nota. Članovi grupe nisu se slagali s članstvom Grčke u NATO-u, protivili su se vezama Grčke sa zapadnim silama, posebno s SAD-om, protivnici su slobodnog poduzetništva.
Zapadne zemlje bile su nezadovoljne time što grčka policija nije imala ni najmanjeg uspjeha u borbi protiv grupe 17. studeni. Bilo je čak i sumnji u zapadnom tisku da su grupu štitili visoki krugovi grčke vlasti, gdje također ima ljudi lijeve ideološke orijentacije. Bilo je čak i prijedloga da se Grčkoj zaprijeti sankcijama jer nedovoljno suzbija terorizam. Neke zapadne zemlje čak su nudile pomoć u hvatanju terorista. Grčka je na to nedavno djelomice pristala pa sada u Ateni američki i britanski antiteroristički stručnjaci imaju svoje urede. Kad se Grčka kandidirala za Olimpijadu 2004., jedan od razloga kolebanja Međunarodnog olimpijskog odbora bio je upravo grčki terorizam, nesposobnost vlasti da slomi grupu 17. studenoga. Čule su se čak i procjene da bi se grupa mogla primiriti upravo kako bi se pripremila za spektakularne akcije tijekom Olimpijade. Zbog toga su pokrenute posebne antiterorističke mjere.

Sudanska veza

No teško da bi te mjere urodile plodom da Xeros nije fatalno pogriješio pri rutinskom postavljanju malog paklenog stroja za zastrašivanje. Istražitelji su po otiscima prstiju shvatili da u rukama imaju jednog od važnih ljudi grupe 17. studenoga. Ispitano je smjesta više od stotinu osoba koje s njim imaju bilo kakve veze. Njegova bivša supruga Angeliki Sotiropoulou dugo je ispitivana. Oni su bili u braku od 1983. do 1990., a policija sumnja da je i ona bila članica grupe. Pri ispitivanju je bila izrazito odbojna i nekooperativna. Ispitana je i Alicia Romero Cortes, Španjolka s kojom Xeros sada živi, više Xerosovih prijatelja, od kojih su neki identificirani i kao posjetitelji njegova skladišta u četvrti Kolonos. Istražitelja je posebno zainteresiralo to što je umjetnik Xeros bio i poduzetnik, suvlasnik tvornice u Sudanu, kamo je često putovao. Kao što je poznato, Sudan je zemlja gdje razne arapske terorističke grupe imaju svoje baze, pa se sada pokušava ustanoviti je li Xeros bio čovjek za vezu između grupe 17. studenoga i arapskog terorizma.
Policija je Xerosovu fotografiju dala novinama s molbom da je objave i pozovu građane da se jave ako ga prepoznaju. Neki od onih koji stanuju u ulici Patmou, u gusto nastanjenoj atenskoj četvrti Kato Patissia, javili su policiji da je taj čovjek davno unajmio prizemni stan u zgradi na kućnom broju 84 i onamo povremeno dolazio. Mislili su da mu je to “ljubavno gnijezdo”, da onamo povremeno dovodi prijatelje, jer su ga katkad viđali da ulazi u stan s osobama svoje dobi. Vlasnik stana potvrdio je da je čovjek s policijske fotografije “prije osam ili deset godina” iznajmio taj stan predstavivši se kao “Grigoris Puftsis” te je uredno plaćao najamninu i nikad nije stvarao probleme.
Policija je ušla u taj mali jednosobni stan i otkrila da je to bila glavna baza grupe 17. studenoga. U stanu su pronađeni pištolj kalibra .38, dva automatska pištolja, automat uzi, još nekoliko automata i pušaka, materijal za izradu paklenih strojeva, eksploziv, detonatori, satni mehanizmi, dvije bazuke, nekoliko raketa, perike, razna sredstva za maskiranje, razni alati, ručne granate, pisaći stroj, računalo kojim su članovi grupe 17. studenoga pisali svoje proglase, brojni dokumenti. Tu je bila i crvena zastava organizacije sa žutom petokrakom zvijezdom u kojoj piše “17N”.
Bio je tu jedan krevet, kuhinja i kupaonica, koje su nedavno bile korištene, pa je očito to bilo ne samo skladište nego i sklonište organizacije. Budući da je Xeros bio glavni korisnik tog stana, da ga je on unajmio, da je on dovodio ljude u taj stan, policija se nada da u rukama ima prvog čovjeka grupe 17. studenoga te da će potpuna demontaža te grupe sada biti samo stvar policijske rutine.