Mirko IlićS Mirkom Ilićem, poznatim svjetskim dizajnerom i dobitnikom stotinu međunarodnih nagrada, čiji se radovi nalaze u stalnim kolekcijama američke Kongresne biblioteke i Smithsonian muzeja, razgovarali smo o aferi, koja već tjednima trese Hrvatsko dizajnersko društvo. Naime, dio nezadovoljnih dizajnera je smatralo da se njihov predsjednik Željko Borčić navodno ogriješio o pravila međunarodne izložbe plakata “Europa 2020.”, koja je priređena još prije dva mjeseca u zagrebačkoj Gliptoteci, i tako nanio profesionalnu i etičku štetu dizajnerskoj struci. Časni sud HDD-a je započeo istragu, ali do danas nisu donijeli nikakav zaključak. Usto, postoje indicije da je i prema Iliću napravljena proceduralna pogreška i da mu je tako nanijeta šteta: Ilić je prvo pozvan, a onda opozvan za hrvatskog člana međunarodnog žirija što se po njegovu mišljenju kosi sa svim profesionalnim i etičkim normama ponašanja. Smatrajući da je izigran iz političkih razloga, Ilić za stanje u HDD-u optužuje Željka Borčića i kaže: “Treba izabrati nove ljude i dati im šansu da obnove ugled HDD-a, ili zatvoriti takvo udruženje, koje je očito nepotrebno budući da mu je glavna svrha da promovira desetak ljudi na vrhu i da materijalno i moralno pljačka svoje članove.”
NACIONAL: Je li vam ikad upućen službeni poziv za člana međunarodnog žirija izložbe plakata “Europa 2020”? – Pozvala me je dizajnerica i članica Upravnog odbora HDD-a Lana Cavar, i usmeno me pitala u ime HDD-a bih li želio biti član žirija. Zamolio sam je da mi pošalje službeni poziv, a ona mi je 26. veljače poslala prvi e-mail u kojem je navela: “U HDD-u smo se svi složili da si ti sigurno najbolji mogući čovjek za žiriranje ovakve izložbe,” te dodala da moram čekati službeni poziv od Ministarstva za europske integracije. Početkom travnja, kad je već trebalo početi žiriranje, e-mailom me je obavijestila da su me odbili.
Mirko Ilić, poznati svjetski dizajner koji živi u New Yorku, komentira aferu koja već tjednima trese Hrvatsko dizajnersko društvo a digla se oko teških nepravilnosti u pripremi međunarodne izložbe plakata 'Europa 2020' u zagrebačko Gliptoteci 'Oglas Željka Borčića za TDR je čisti plagijat poznatog američkog dizajnera Johna Maedea: da se to dogodilo negdje u svijetu, Maeda bi tužio Tvornicu duhana Rovinj koja bi zbog takvog plagijatora morala platiti veliku odštetu' NACIONAL: Lana Cavar vam je rekla da su vas htjeli odbiti i zato što Ministarstvo za europske integracije nije moglo platiti vašu avionsku kartu smatrajući to prevelikim troškom, pa se zato inzistiralo na članu žirija iz Zagreba? – Da, moja avionska karta je bila problematična, ali Lana Cavar je predložila da će ona naći sponzore i tako smanjiti troškove. Kasnije je iskrsnuo novi problem: Željko Borčić, predsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva, zaključio je da Mirko Ilić nije dizajner. Tada sam im poslao e-mail u kojem sam nabrojao sve dizajnerske nagrade koje sam dobio u SAD-u. No, Ksenija Jurinec, Nikola Radeljković, Nikola Žinić, Orsat Franković, Boris Malešević i Željko Borčić, zvijezde lokalnog neba iz Upravnog odbora, koji je trebao izabrati članove žirija, zaključili su da se pravim važan. To je možda i točno jer je broj mojih međunarodnih nagrada veći nego što su oni zajedno dobili u cijelom svom životu. Kad je i taj argument prestao biti sporan, pojavio se treći problem: Borčić je 25. svibnja članovima Upravnog odbora, koji su trebali izabrati između mene i drugog kandidata, poslao uz moju profesionalnu biografiju i fotokopirani tekst iz “Feral Tribune”. U njemu su bili moji politički komentari o situaciji u Hrvatskoj 1992. i 1993. godine, a cijelo je pismo intonirano u stilu: ‘Nemojte glasovati za Ilića, on mrzi Hrvatsku’. To je politički atentat!
NACIONAL: Mislite li da vas je Borčić pokušao namjerno politički diskvalificirati i tako izbaciti iz igre? – Naime, Borčić me u tom e-mailu proglasio slučajem. Zar nije slučaj netko kod koga postoji nešto nečisto? Jer, slučaj se pojavljuje u bolnicama i sudnicama. Kad netko samoinicijativno nalijepi na moju službenu biografiju moje političke izjave o situaciji u Hrvatskoj prije deset godina, onda je to politički atentat. Mislim da je tekst o meni trebao priložiti onaj tko me je predložio, što je uobičajeno, a ne predsjednik HDD-a. Osim toga, kako je moguće da se Upravni odbor prvo složio s mojom kandidaturom, a onda mjesec dana kasnije glasovao protiv mene?
NACIONAL: Imate li dokaze da procedura oko vašeg žiriranja nije bila regularna i legitimna? – Kasnije mi je Borčić u e-mailu iz nepoznatih razloga napisao da on ne može ništa učiniti bez suglasnosti Upravnog odbora. No, Časni sud u pismu od 6. lipnja tvrdi da je treći član žirija Linda van Deursen iz Nizozemske izabrana upravo na prijedlog Borčića i Lane Cavar. Dakle, nitko ne spominje nikakvo glasovanje, a u mojem slučaju odjednom se ono zatražilo. Tada sam 20. svibnja dobio pismo Marija Petraka iz Časnog suda HDD-a, koji me izvijestio da istražuju povredu pravila oko izložbe “Europa 2020” koje je po mišljenju nezadovoljnih kolega napravio Borčić kao predsjednik HDD-a. Pitao me je imam li neke informacije ili dokumentaciju vezane uz taj događaj koji bi bili korisni pri donošenju odluke.
NACIONAL: Zašto oni sada tvrde da vam nikad nisu uputili službeni poziv? – Zato što su sada izmislili da poziv Lane Cavar kao članice Upravnog odbora nije službeni poziv HDD-a, iako u dopisu lijepo piše da ću dobiti i poziv od Ministarstva za europske integracije. No, takvo ponašanje zapravo me nije iznenadilo jer sam slična iskustva u Hrvatskoj imao i ranije. Za takvo ponašanje nitko nigdje u svijetu nikad nije čuo, iako glupost nismo mi izmislili, pokušavamo je usavršiti. To bi se smatralo direktnom uvredom osobe. Ali užasno me je iznenadio izuzetno vulgaran odgovor Željka Borčića, koji je vidljiv u njegovu odgovoru na moj e-mail od 13. lipnja, koji sam 20. svibnja uputio Časnom sudu HDD-a. U tom e-mailu Borčić upotrebljava proste riječi, laže, ne argumentira i vrijeđa me. To je nečuveno! Tako uvredljiv e-mail nitko osobno ne može poslati, a kamoli predsjednik HDD-a. Čini se da takvo ponašanje vrlo dobro prolazi kod dizajnera u Hrvatskoj. Taj čovjeka je polutalentiran, a ima moć nad izuzetno talentiranom mladom generacijom, koje se boji jer mu je izravna konkurencija. On zna da će mu oni oteti poslove pa je jedini način da osigura sebe i svoju obitelj da si preko kojekakvih veza osigura malo prijestolje. U zadnjih 30 godina samo su dva dizajnera bila poznata u inozemstvu: Boris Bućan i Boris Ljubičić, a ove godine će se desetak mladih dizajnera iz Hrvatske pojaviti u svijetu na različitim izložbama i u različitim knjigama o dizajnu. To znači da u Hrvatskoj iz godine u godinu stasa sve više mladih kvalitetnih dizajnera, koji ugrožavaju netalentirane. To je bit cijelog ovog “slučaja”: otjerati pametne i tihe, a zadržati grupu ljudi koja će samo klimati glavom, tako pokušavaš maksimalno iskoristiti situaciju za sebe. To je unosno gdje se vrti velik novac i kada se pljačka država, ali u dizajnu nema puno novca, a stradavaju mladi talentirani dizajneri.
NACIONAL: Zašto vam je bilo toliko stalo do tog žiriranja? – Prvenstveno zato što mi je stalo do mladih talentiranih dizajnera u Hrvatskoj, koji vjerojatno imaju probleme kakve sam i ja tu nekad imao. Dizajneri su uglavnom senzibilne nježne osobe i malo ih se odlučuje za tu profesiju kako bi zaradili novce, naročito u Hrvatskoj. Ako takvu osobu staviš u ruke nekomu kao što je Željko Borčić, predsjednik HDD-a, koji se nekorektno ponaša, gleda vlastitu korist i upotrebljava vulgaran rječnik, čak i u službenim dopisima, posljedice mogu biti užasne. Oni se mogu stravično osjećati, što pak može utjecati na njihovu kreativnost i karijeru, a da to izbjegnu, mogu se prikloniti konformizmu i pristati da po diktatu mijenjaju svoje mišljenje.
NACIONAL: Što konkretno zamjerate Borčiću? Naime, Časni sud već tjednima istražuje povrede pravila i procedure oko izložbe “Europa 2020”. za što neki nezadovoljni dizajneri optužuju upravo Borčića? – Taj čovjek nanosi ogromnu štetu hrvatskim dizajnerima već godinama. Dakle, njegov sin ove je godine dobio drugu nagradu na natječaju “Europa 2020”, koja je iznosila 3500 eura. To bi nekom drugom dizajneru moglo značiti puno u karijeri, na primjer, moglo bi ga od nepoznatog autora napraviti poznatim dizajnerom. Nešto što je za nekoga moglo biti sretan trenutak, pretvorilo se u mračan slučaj hrvatskog dizajna. Ne znam kakav je rad Borčićeva sina, možda i zaslužuje nagradu, ali mislim da je način na koji ju je dobio nekorektan i prema Borčiću mlađem i prema ostalim dizajnerima u Hrvatskoj. Naime, nedopustivo je da sin predsjednika HDD-a, koji istodobno surađuje s Ministarstvom za europske integracije, dobije nagradu na natječaju kojeg je organiziralo to isto ministarstvo i udruženje.
NACIONAL: Imate li još nekih zamjerki? – Da, za prošlogodišnju izložbu “0.2” Borčić je kao predsjednik HDD-a sam dizajnirao katalog i sam odredio koliki će dobiti honorar, a jednu od nagrada dobio je njegov sin za web-site Borčićeva studija. U povodu te izložbe Globus je objavio specijalni dodatak o hrvatskom dizajnu u kojem je ponovno Borčić bio jedan od urednika i pisaca. Zanimljivo je da je na zadnjoj stranici tog dodatka bio otisnut oglas za Tvornicu duhana Rovinj, rad Željka Borčića, koji je čisti plagijat. Pozadinu za taj plakat plagirao je od Johna Maedea, jednog od najpoznatijih elektronskih dizajnera u Americi, samo što je preko toga stavio logo rovinjske tvornice. Da se to dogodilo bilo gdje u svijetu, Maeda bi odmah tužio Tvornicu duhana Rovinj, koja bi morala platiti veliku odštetu, a onda bi se oni vjerojatno osvetili dizajneru koji im je to podvalio. Takve se stvari događaju u svijetu, ali je sistem kontrole i sankcioniranja vrlo oštar i učinkovit. Prije toga su postojale žalbe članova međunarodnog žirija ZGRAF-a, jer ih je Borčić kao hrvatski član žirija otvoreno nagovarao da njegovoj kćeri daju nagradu.
NACIONAL: Možete li komentirati tu istragu Časnog suda HDD-a? – Borčić je star i lukav, i zna kako manipulirati mladim ljudima i to mu očito uspijeva. S druge strane, to pokazuje nemoć mlađe generacije da bilo što napravi. Problem je u poštenju: ako si već predsjednik neke organizacije, tvrtke ili države, tada moraš odlučiti je li to tvoja privatna prćija ili si izabran na to mjesto da štitiš interese ljudi koji su te delegirali. U svakoj normalnoj situaciji, a i zemlji, pošten čovjek bi podnio ostavku priznavši da je zabrljao stvar, a ne bi se i dalje drsko i bezobrazno ponašao po principu – “Nemrete mi ništa!”. Naravno, Časni sud ne može napraviti ništa, sve završava na “rekla-kazala” i na nekakvim bezobraznim e-mailovima, koje ne dobivam samo ja nego i članovi ICOGRAD-e. Naime, on je čak prijetio članovima ICOGRAD-e da će isključiti HDD iz Europskog udruženja dizajnera. A najčudnije je što Ministarstvo za europske integracije, koje je službeni pokrovitelj izložbe “Europa 2020”, do sada uopće nije reagiralo u javnosti na cijelu aferu.
NACIONAL: Kako je moguće da Časni sud HDD-a ni nakon nekoliko tjedana istrage nije donio nikakav zaključak? – Kako to da nitko godinama nije poduzeo ništa protiv Tuđmanova režima? Kako to da ljudi mijenjaju stranke i prelaze iz jedne u drugu? Ah, valjda se prešaltaju zbog bolje ponude na drugoj strani. Na žalost, ljudi su naučili šutjeti, oni nježni i pametniji su se povukli, a oni koji imaju koristi od organizacije izložbe “Europa 2020”, doduše, ne kao Borčić, ostali su uz njega. Sve funkcionira po sistemu: “Ja uzmem, ali dam malo i tebi”, i svi su tihi. Dio ljudi koji su trenutno u Upravnom odboru, zvijezde su hrvatskog dizajna, ali to ne znači da su i najbolji dizajneri. To je mala klika koja se drži skupa i ne dopušta da istina izađe na vidjelo, sve se rotira unutar te grupe, čak si međusobno dodjeljuju i nagrade. I sada bi takva grupa ljudi trebala sama sebe istražiti i odlučiti o sankcijama?! Ako je Borčić u pravu i ako je Lana Cavar sve to napravila na svoj račun, odnosno, kako on to kaže – zasrala, što se onda dogodilo s Lanom? Je li ona ukorena ili isključena iz Upravnog odbora? Ne, sve dalje funkcionira tako da jednostavno prebaciš stvar s jednog na drugog. Časni sud vjerojatno neće ni donijeti nikakav zaključak, jer nikomu na vrhu HDD-a ne odgovara da se sazna istina.
NACIONAL: Jeste li se konzultirali s Borisom Bućanom ili Borisom Ljubičićem, ili nekim drugim uglednim dizajnerima? – S Bućanom nisam razgovarao jer je on zbog sličnih iskustava sam sebe isključio, a djelomično su njega isključili iz dizajnerskog života u Hrvatskoj. On je veliko svjetsko dizajnersko ime, ali ne i hrvatsko. Na žalost, poznati smo po tome što ne prepoznajemo vlastite vrijednosti. Malo sam razgovarao s Ljubičićem, a on mi je jednostavno objasnio da je to uobičajena pojava, koja se svakodnevno događa, i da do daljnjega neće biti puno promjena. Mislim da se on namjerno nije htio miješati u priču, jer je smatrao da taj problem mlada generacija mora sama riješiti. Bio je korektan pa ga ni ja nisam htio puno navlačiti.
NACIONAL: Što predlažete da se napravi? – Prvo treba izabrati nove ljude i dati im šansu da obnove ugled HDD, ili zatvoriti takvo udruženje, koje je očito nepotrebno budući da mu je glavna svrha da promovira desetak ljudi na vrhu i da materijalno i moralno pljačka svoje članove. Možda bi trebalo osnovati i neko novo udruženje. Naime, ono što HDD radi svojim članovima pet puta je gore od onoga što su učinili meni. Jer, neprivilegirani članovi HDD-a trebali su dobiti sva ta priznanja i te nagrade, a ostali su uskraćeni. Na žalost, mi ne shvaćamo da je cijeli svijet malo mjesto i da se sve ružne priče brzo šire, a da ovakve glasine nisu potrebne ni hrvatskom dizajnu ni Hrvatskoj. Da se to događa samo u hrvatskom dizajnu, cijela ova priča bila bi marginalna, no bojim se da je to pokazatelj cijelog stanja u Hrvatskoj.