Dalaj Lama sa Tonkom Vulićem, novinarem NacionalaNjegova Svetost XIV. Dalaj-lama, Tenzin Gyatso, svjetovni je i duhovni poglavar tibetskoga naroda. Rođen je 6. srpnja 1935. u obitelji seljaka, u mjestašcu Taktser na sjeveroistoku Tibeta. Kao dijete zvao se Lhamo Dhondup, a u dobi od dvije godine prepoznali su ga kao ponovno utjelovljenje 13. Dalaj-lame, Thubten Gyatsoa.
Dalaj-lama je mongolski počasni naziv, a znači “ocean mudrosti”. Dalaj-lame utjelovljuju bodhisattvu sućuti, Chenreziga ili Avalokitešvaru. Bodhisattve su prosvijetljena bića koja su odgodila vlastitu nirvanu i odabrala ponovno rođenje da bi služila čovječanstvu.

Budizam je na Tibet došao iz Indije u 7. stoljeću. Tu se srodio s domaćim oblicima religioznosti te opadao i bio ponovno obnavljan i reformiran kroz stoljeća. Iz Tibeta se proširio u Mongoliju, Mandžuriju i druge zemlje kojima su vladali Mongoli. U 16. stoljeću je mongolski Altan-kan pozvao u Mongoliju poglavara jedne od obnoviteljskih škola i stao ga zvati Dalaj-lamom, što na mongolskom znači "Učitelj koji je more mudrosti", te mu povjerio upravu nad Tibetom. Otada se njegovi nasljednici, koji se smatraju utjelovljenjima iste osobe, zovu Dalaj-lama. Četranesti u nizu današnji je Dalaj-lama. Tibetanci vjeruju da se lama, kad umre, reinkarnira u tijelu djeteta rođenog otprilike u vrijeme kad je prethodnik umro. Nakon smrti nekog lame drugi lame počnu obilaziti tibetanske obitelji u potrazi za dječakom nasljednikom, što može potrajati nekoliko godina. Kad se takav dječak nađe, dobiva titulu i smješta se u samostan, gdje ga se priprema za buduće mjesto u tibetanskoj hijerarhiji. Najvažniji lama u hijerarhiji je Dalaj-lama, a odmah nakon njega je Panchen-lama. Kinezi, koji su okupirali Tibet još 1951., žestoko se suprotstavljaju svakom tibetanskom nastojanju za neovisnošću ili autonomijom. Imali su jakog saveznika u prethodnom Panchen-lami, koji je umro 1989. Kinezi nisu priznali novog Panchen-lamu kojeg je izabrao Dalaj-lama, pa su izabrali vlastitog dječaka uz pomoć sebi vjernih svećenika. Dalaj-lamina dječaka odveli su skupa s roditeljima i od tada im se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da će Kina nakon smrti sadašnjeg Dalaj-lame, koji ima problema sa zdravljem, pokušati izabrati vlastitog Dalaj-lamu i tako preuzeti političku kontrolu nad TibetancimaNaobrazba u Tibetu

XIV. je Dalaj-lama započeo sa svojom redovničkom naobrazbom u šestoj godini života. Sa 23 godine, 1959., pristupio je završnom ispitu u hramu Jokhang u Lhasi, tijekom godišnje molitvene svetkovine Monlam. Položio ga je s najvišom ocjenom stekavši naslov Lharampa, najvišeg akademskog stupnja geshe (doktorat u buddhističkoj filozofiji).

Svjetovna odgovornost

Godine 1959. Dalaj-lama pozvan je da preuzme potpunu političku vlast nakon kineskog prodora na Tibet 1949. Godine 1954. otišao je u Peking na mirovne pregovore s Mao Zedongom i drugim kineskim vođama, uključujući Deng Xiaopinga. Međutim, nakon što su kineske trupe nemilosrdno ugušile narodni ustanak Tibetanaca u Lhasi 1959., Dalaj-lama bio je prisiljen otići u izbjeglištvo. Od tada živi u Dharamsali, na sjeveru Indije, gdje je sjedište tibetanske vlade u izbjeglištvu.
Nakon kineske invazije, Njegova Svetost tražila je od Ujedinjenih naroda pomoć u rješavanju tibetanskog pitanja. Generalna skupština usvojila je tri rezolucije, 1959., 1961. i 1965. godine.

Proces demokratizacije

Godine 1963. Dalaj-lama izložio je nacrt demokratskog ustava Tibeta kojemu su slijedile brojne reforme. U svibnju 1990. pozvao je na radikalne reforme i potaknuo izbjegličku tibetansku zajednicu na stvaranje istinske moderne demokracije. Tada je raspušten dotadašnji Tibetanski kabinet ministara (Kashag), koji je imenovao Dalaj-lama, zajedno s Desetom skupštinom tibetanskih narodnih zastupnika (Tibetanski parlament u izbjeglištvu). Iste godine Tibetanci izbjegli na Indijski potkontinent i u više od 33 druge zemlje, izabrali su 46 članova proširenog Jedanaestoga tibetskog parlamenta glasovanjem po načelu jedan čovjek – jedan glas. Parlament je potom izabrao nove članove kabineta ministara.
Novi demokratski ustav objavljen nakon ove reforme nazvan je Povelja Tibetanaca u izbjeglištvu. Povelja jamči slobodu govora, vjere, okupljanja i kretanja. Također daje podrobne smjernice o radu tibetske vlade u izbjeglištvu.
Dalaj-lama je 1992. dao smjernice za ustav budućeg slobodnog Tibeta. U njemu je objavio da će se u slobodnom Tibetu prvo uspostaviti privremena vlada koja će odmah početi s postupkom izbora Ustavotvorne skupštine novog demokratskog Tibeta koja će izraditi i prihvatiti tibetski demokratski ustav. Tada će Njegova Svetost prenijeti sve svoje svjetovne ovlasti privremenom predsjedniku te početi živjeti kao običan građanin. Tibet će biti demokratska i federativna država sastavljena od tri povijesne pokrajine: U-Tsang, Amdo i Kham.

Mirovne inicijative

Još 1987. Njegova Svetost je iznijela svoj mirovni plan za Tibet u pet točaka kao prvi korak prema miroljubivom rješavanju pogoršanog stanja u Tibetu. Predložio je da Tibet postane utočište zona mira u srcu Azije u kojoj sva bića obdarena osjećanjem mogu živjeti u međusobnom skladu, a prirodni se okoliš može obnoviti i napredovati. Dosad Kina nije pozitivno odgovorila na različite mirovne prijedloge Njegove Svetosti.

Mirovni plan u pet točaka

U svom govoru članovima Kongresa SAD-a 21. rujna 1987. Dalaj-lama je predložio mirovni plan sastavljen od pet osnovnih točaka: cijeli Tibet pretvoriti u zonu mira; zaustaviti politiku useljavanja kineskog stanovništva u Tibet, koja ugrožava opstanak Tibetanaca; poštovati osnovna ljudska prava i demokratske slobode Tibetanaca; obnoviti i zaštititi prirodni okoliš na Tibetu i zaustaviti kinesko korištenje Tibeta za proizvodnju nuklearnog oružja i odlaganje nuklearnog otpada i početi ozbiljne pregovore o budućem položaju Tibeta i odnosima između tibetskoga i kineskoga naroda.

Povezanost s Tibetancima

Svaki Tibetanac duboko je i neizrecivo povezan s Dalaj-lamom. Njegova Svetost Tibetancima simbolizira Tibet u cjelini: ljepotu zemlje, čistoću njenih rijeka i jezera, svetost neba, čvrstinu planina i snagu ljudi.

Nazori koje zastupa 14. Dalaj-lama

Četrnaesti Dalaj-lama je danas – osim Pape Ivana Pavla II. – jedan od najvećih moralnih uzora u svijetu. On u svojim poukama, govorima i knjigama poziva na duhovni obrat kojim ćemo izmijeniti svoj duh njegujući u njemu mir i suosjećanje sa svima. Jedino na takvoj duhovnoj nastrojenosti može se utemeljiti i moralno djelovanje koje može blagotvorno mijenjati svijet. Bez takve duhovne revolucije mijenjanje je svijeta besplodno. U svojem nazoru na svijet, koji se temelji na buddhističkim vrednotama i tradiciji, na idealu bodhisattve kakav njeguje mahayana (srednji buddhizam), ali prerasta sve konfesionalne granice, otvara se dijalogu sa svim drugim religijama, pa i nereligioznim nazorima. On zahtijeva dobrohotnost prema svim ljudima i svim bićima, posvećujući veliku pažnju i prirodnoj sredini ili pitanjima okoliša.
Teško životno iskustvo, vlastito i tibetsko, pretočio je, na temelju buddhizma, ali i susreta s drugim religijama i nazorima, u filozofiju mira, ljubavi i odgovornosti, koju provodi i u životu i djelovanju. Neumorno putujući svijetom i zalažući se za takve nazore, koji počivaju na dubokim meditativnim uvidima, ali su izrečeni jednostavnim riječima za sve koji ga slušaju ili čitaju, postao je dragocjen glas savjesti u suvremenom svijetu.

Ugled u svijetu

Dalaj-lama je za Tibetance i tradicionalno i aktualno duhovna i javna osoba sa središnjom ulogom u životu i duhovnosti Tibeta.
Za svijet je Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj-lama, veliki borac za mir. Stoga je 1989. bio odlikovan Nobelovom nagradom za mir za svoju nenasilnu borbu za slobodu Tibeta i ljudska prava. Istaknuta je pritom i njegova skrb za svjetske probleme u zaštiti okoliša.
Četrnaesti Dalaj-lama posjetio je više od 50 zemalja u svijetu i sretao se s njihovim predsjednicima, premijerima i kraljevima. Razgovara s glavarima svjetskih religija, a osobito su bili značajni susreti s papom Pavlom VI. i Ivanom Pavlom II.

NACIONAL: U 40 godina posjetili ste 52 zemlje. Koja vam se najviše svidjela i koji su vam politički vođe pružili najveću potporu? – Teško mi je reći gdje mi je bilo najljepše. Svuda nailazim na ljude koji su prijateljski raspoloženi. Svaka zemlja ima ljepotu kojom se ističe. Što se tiče političara, svojim me mirom, ljudskošću i ljubaznošću najviše oduševio češki predsjednik Vaclav Havel, a najveću aktivnu potporu pruža mi američki predsjednik George W. Bush. On se zaista zalaže da nam pomogne u praktičnim pitanjima tako da je čak u State Departmentu imenovao posebnog koordinatora za Tibet. No ipak najveću nam potporu već godinama pruža indijska vlada zahvaljujući kojoj oko 100 tisuća Tibetanaca živi i školuje se u toj zemlji.
NACIONAL Nekoliko ste se puta susreli s papom Ivanom Pavlom II. koji također svijetom pronosi poruke mira i tolerancije. – Već u prvom razgovoru složili smo se da je za napredak čovječanstva u ovom trenutku kudikamo važniji duhovni nego materijalni razvoj. Čini mi se da svjetska zajednica i sve više ljudi diljem zemaljske kugle stoje iza ideje pravednosti i mira koje nastojim promovirati.
NACIONAL: Koji je osnovi cilj vašeg posjeta Hrvatskoj? – Kamo god putujem, najveće mi je zadovoljstvo dijeliti vlastita iskustva s ljudima. Najbolji način za shvaćanje načina razmišljanja ljudi u svakoj pojedinoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj, jesu pitanja za koja ostavljam slobodno vrijeme na kraju svakog od svojih predavnja. Ovdašnji su ljudi vrlo prijateljski raspoloženi, srdačni su i topli. Oduševljen sam primanjem u kazalištu, a osobito vokalnim izvedbama pjevača.
NACIONAL: Nadate li se povratku na Tibet? – Iako vam to može zazvučati čudno, ja sam siguran da ću se vratiti na Tibet. A sada ću vam objasniti i zašto. Ako na problem Tibeta gledate uzimajući u obzir samo trenutačnu situaciju, on vam izgleda beznadno. No kad na taj problem gledamo globalno, ja sam potpuni optimist. Kako je Kina jedna od najvećih i najznačajnijih zemalja na svijetu, i nju će, prije ili poslije, zahvatiti demokratizacija. To znači da će kineska vlada jednoga dana morati razgovarati s predstavnicima Tibeta. Kada jednom sjednemo za stol i porazgovaramo, problemi će nestati. Mi, osim toga, ne tražimo neovisnost nego autonomiju, a osnovni nam je cilj očuvanje tibetanske kulture, tibetanske budističke vjere i okoliša. Kada to ostvarimo, političko će rješenje biti manje važno. Pogledajte promjene u Europi. Sve donedavno granice zemalja bile su jako važne, a sada gotovo i ne postoje. Njihovi političari shvaćaju da je ekonomija mnogo važnija pa vjerujem da će takav način razmišljanja jednog dana doprijeti i do Kine. Zbog toga mi potpuna neovisnot Tibeta u današnjim okolnostima više i nije toliko važna.
NACIONAL: Zašto je tibetanski budizam tako popularan u cijelom svijetu? – Postoji nekoliko razloga. Nekim je ljudima zanimljiv jer je za njih nov i nepoznat. Suvremene ljude privlače novi automobili, nova odjeća, pa tako i nova religija. Drugima je budizam zanimljiv jer potječe iz Tibeta, zemlje koju smatraju Krovom svijeta gdje se kriju mnogi misteriji. Neki ljudi misli da ondje žive demoni, razne vrste iscjelitelja i ljudi koji otvaraju “treće oko”. Za tibetanski su budizam zainteresirani i neki zapadnjački znanstvenici koji proučavaju ljudski mozak, psihu i emocije, jer su se uvjerili da su naša objašnjenja o vezi emocija i psihe vrlo točna te da funkcioniraju i u suvremenom svijetu. No posebnost budizma je u tome što nas potiče da istražujemo u sebi umjesto da se neprestano bavimo vanjskim svijetom.
NACIONAL: Koja je osnovna razlika između katoličanstva i budizma? – U posljednjih 20 godina katolički svećenici nekoliko su puta gostovali u budističkim samostanima, a mi u njihovima. Katolički su svećenici posvećeniji su obrazovanju stanovništva, dok su budistički zatvoreni u svojim samostanima i nemaju previše kontakata s ljudima. Budizam je neteistička vjera, ali moralni su norme gotovo iste u obje vjere.
NACIONAL: Namjeravate li se povući i tko bi mogao biti vaš nasljednik? – Zahvaljujući lanjskim slobodnim izborima, na kojima smo prvi put odabrali političko vodstvo tibetanske zajednice, ja sam već u svojevrsnoj polumirovini. Moja je uloga trenutačno više duhovna, a manje svjetovna, tako da se i u slučaju moje smrti politička stabilnost Tibeta ne može ugroziti. Zbog toga izbor sljedećeg Dalaj-lame više i nije presudno važan. Ako ljudi odluče da institucija Dalaj-lame više nije važna za Tibetance, moj se nasljednik više neće tražiti. Zbog toga sve trenutačne spekulacije o tome hoće li me naslijediti Panchen-lama, Karampa-lama ili neki drugi lama nisu bitne.
NACIONAL: Što je, po vašem sudu, svrha ljudskog života – Vjerujem da je prava svrha i srž našeg života traženje sreće. Život je zapravo neprestana potraga za boljim, odnosno onim što nas čini sretnijima. Sreća je nužno povezana s mirom, a nesreća s nemirom, odnosno razaranjem. Zbog toga, kad vidimo kako se gradi neka građevina, osjećamo ugodu, dok se gledajući slike razaranja osjećamo neugodno. Kad se osvrnemo na 20. stoljeće, možemo reći da se radi o najznačajnijem ali i najdramatičnijem stoljeću u ljudskoj povijesti. Obilježili su ga brojni korisni tehnički napretci, ali mora se priznati da je bilo previše ratova, koje nazivamo svjetskima, što znači da je jako puno ljudi sudjelovalo u njima. Snaga uništenja, odnosno samouništenja, postala je nevjerojatno velika pa bismo 20.st mogli nazvati stoljećem prolijevanja krvi. No upravo zbog previše patnje, straha i patnji dogodile su se i pozitivne promjene. Potreba ljudi za mirom i nenasiljem porasla je. Ljudi su počeli shvaćati da za postizanje istinski humanog društva materijalni razvoj nije dovoljan. Potreban je razvoj ljudskih vrijednosti.
NACIONAL: Koji je po vama najgori oblik nasilja? – Rat je zasigurno najgori oblik nasilja zbog toga što se radi o legalnom nasilju. Rat mobilizira cijele nacije, a pojedinci misle da se bore za nešto pozitivno. No ipak, postupno je promijenjena kolektivna svijest o ratu. Početkom 20. stoljeća smatralo se da je to jedini oblik rješenja svjetskih problema, a čitava organizacija koja je izvodila ratne zadatke izgledala je vrlo privlačno. Moram priznati da su se i meni kao dječaku sviđale makete tenkova, topova i vojnika, a tek sam poslije shvatio da se radi o igračkama kojima se ljudima još u najranijoj dobi ispire mozak. Tijekom Prvoga, pa i Drugoga svjetskog rata cijele su nacije stajale iza svojih vođa, a danas ljudi imaju različite stavove prema ratovima koji se trenutačno vode. Sjetite se samo stava ljudi oko stanja na Kosovu i drugdje gdje se ratuje. Mnogi ljudi shvatili su da se jedino nenasiljem mogu postići promjene na bolje pa se protive namjerama vodećih političara svojih zemalja. Osim toga, propale su gotovo sve diktature i cijeli istočni komunistički blok.
..NACIONAL: Kako se danas može promovirati nenasilje? – Dobra je vijest što i Rusija i Amerika smanjuju nuklearno naoružanje, prekrasan su napredak i napori za smanjenjem minskih polja diljem svijeta. Naš bi konačan cilj trebao biti svijet bez nuklearnog, biološkog, kemijskog i svakog drugog naoružanja i svijet bez nasilja. Postoje pojedinci koji su svoj život posvetili promociji nenasilja. Ja sam, naprimjer, upoznao američkog časnika koji je u ratu ostao invalid, i sada na svojim predavanjima govori ljudima o potrebi mira i nenasilja. Velike se promjene ne mogu dogoditi odjednom, nego korak po korak. No svako spominjanje demilitarizacije nužno pokreće pitanja stanja unutrašnjeg svijeta svakog pojedinca. Sve dok u ljudskim dušama bude obitavala mržnja i pohlepa, i dok budu mrzili sve one s kojima se natječu, oružje će nužno postojati i oko nas. Upravo zbog toga kada govorimo o vanjskom razoružanju trebamo istodobno misliti i o onom unutrašnjem. U protivnom, vanjsko je razoružanje tek djelomično.
NACIONAL: Kako se postiže unutrašnje razoružanje? – Načini unutrašnjeg razoružanja, glavna su tema mojih predavanja “Etika za novi milenij”. Vanjsko razoružanje ovisi o vođama naroda, a unutarnje može napraviti svaki pojedinac. Političari iz društva u kojem je razvijeno unutrašnje razoružanje, postići će to i na vanjskom planu.
NACIONAL: Zbog čega bi se netko trebao odlučiti za unutrašnje razoružanje? – Svatko se boji smrti jer ona predstavlja kraj života, a osnovna je svrha oružja proizvodnja smrti. Na unutrašnjem planu, svaka negativna emocija, poput straha, mržnje ili ljubomore, uništava naš duhovni mir. Te su emocije naša unutrašnja oružja koja nas postupno uništavaju, bili mi toga svjesni ili ne. Zbog toga bi bilo dobro uništiti ih.
NACIONAL: Kako to postići? – Ne molitvom, pilulama, injekcijom, nego posebnom metodom. Kada je u nekoj prostoriji vruće, a vi je želite ohladiti, u prostoriju treba ubaciti nešto hladno. Isto tako u našem umu, svaki put kada se pojave negativne emocije, treba “ubaciti” one suprotne, odnosno pozitivne. Potreba da se povrijedi drugoga i da mu se pomogne, dvije su suprotnosti koje postoje u umu i nikako ne idu zajedno. Ako povećamo ljudsku naklonost i suosjećanje, mržnja i sebičnost će se automatski smanjiti. A suosjećanje se razvija kada počnemo prihvaćati druge i činjenicu da i oni imaju pravo biti sretni. U tome je mala zamka, jer lako je biti dobar prema onima koji su dobri prema nama, no suosjećanje treba proširiti i na naše neprijatelje. Istinsko je suosjećanje prepoznavanje da su i neprijatelji ljudska bića te da i oni imaju pravo nadići patnju i postići sreću. Oni koji to postignu razvit će unutarnji mir i sigurnost u sebe, moći će razgovarati sa svakim, pa čak i s neprijateljem, u prijateljskoj atmosferi. Uvijek će biti mirni, pa će i tragedije znatno lakše prihvatiti, za razliku od ljudi koji nemaju unutarnji mira te ih i najmanji problem može “izbaciti” iz takta.
NACIONAL: Postoje li i neke druge dobrobiti unutarnjeg mira? – Naravno. Miran je um dobro tlo za zdravlje, a nemiran za bolest. Ljudi troše jako puno novaca na kozmetiku, paze na prehranu, uzimaju vitamine, a malu pozornost posvećuju miru uma. Zbog toga bih svakome preporučio da više vremena posvetiti unutarnjoj kozmetici. Često možete susresti ljude lijepe vanjštine, ali gruba karaktera, i s njima vam neće biti ugodno provesti previše vremena. Grub karakter može se privremeno prikrivati smiješkom, no kad-tad takav će osmjeh nestati. I to je jedan od razloga zašto je potrebno razviti unutarnji mir, pa će nam iskren osmjeh uvijek biti na usnama.
NACIONAL: Kako budisti postižu unutarnji mir i kako ga možemo postići mi ostali? – Mi budisti razvili smo metodu analitičke meditacije kojom razvijamo pozitivne vrijednosti. No mir može pronaći svaki vjernik ako slijedi određene metode svoje religije. Mir mogu postići i ateisti, čitanjem odgovarajućih knjiga ili jednostavno proučavajući i analizirajući uzroke negativnosti koje svakog dana primjećuju oko sebe.
NACIONAL: Što mislite o nasilju koje proizlazi iz potrebe za samoobranom? – Razgraničenje između nasilja i nenasilja je suosjećanje. Akcija koja je rezultat mržnje ili iskorištavanja dugoga je nasilje. No ponekad je teško napraviti razliku na osnovu vanjskog privida. Želja da se pomogne široj zajednici ponekad rezultira tzv. opravdanim nasiljem. No nasilje je nepredvidivo i lako može izmaći kontroli, pa mu valja pribjeći samo ako je zaista neizbježno. Ako, na primjer, imate pištolj i morate pucati u nekoga, nemojte ga usmjeriti prema glavi nego prema nogama ili ruci.
NACIONAL: Gledate li optimistično na budućnost? – Ako sudim prema tehnološkom razvoju i dostupnosti informacija u 20. stoljeću, čini mi se da je budućnost optimistična. No svijet je podijeljen na razvijene i nerazvijene zemlje i trebali bismo raditi na jednakoj raspodjeli tog bogatstva. Optimističan sam, a nadam se da moj optimizam nije slijep.
NACIONAL: Gdje leži tajna vašeg osmjeha?
Svi ljudi, baš kao i ja, imaju urođenu sposobnost smijanja. Samo je trebaju razviti!