Objavljeno u Nacionalu br. 866, 2012-06-19

 

Cijeli tjedan s braniteljima

Treba lučiti pravi PTSP od lažnoga

Profesor psihijatrije Miro Jakovljević na simpoziju u Splitu napokon je znanstveno i bez političke pristranosti, kao što je to dosad bilo uobičajeno, progovorio o posttraumatskom stresnom poremećaju. Mnogima koji doista pate zbog ratnih trauma reducirana su prava zbog lažnih PTSP-ovaca i tome konačno treba stati na kraj

Predrag MatićPredrag MatićPONEDJELJAK, 11. LIPNJA

Relativno miran vikend je iza mene. Da nije bilo učestalih telefonskih poziva u subotu i nedjelje, mogao bih reći da sam ga proveo mirno. Pronašao sam napokon malo vremena da ga provedem i s obitelji. Ujutro krećem na posao i prije samog odlaska svraćam u lokalni kafić da s prijateljima popijem ranojutarnju kavicu jer to je jedno od rijetkih zadovoljstava koja si mogu priuštiti. Više se ne možemo družiti onim intenzitetom kako je to bilo prije preuzimanja ove funkcije. Došavši u Ministarstvo pozdravljam zaštitare i susrećem već nekoliko stranaka koje čekaju prijem. Nekima obećavam da ću ih primiti, a neke prosljeđujem kolegama, pomoćnicima. Uglavnom se radi o statusnim i stambenim pitanjima. Radim jutarnji kratki brifing sa svojom zamjenicom Vesnom Nađ i šefom kabineta Bojanom Glavaševićem. Danas imamo i sastanak s Igorom Rakonićem, ravnateljem Vukovarskog filmskog festivala, i dogovaramo se kako ćemo se ipak naći, ne u uredu, jer se znamo još iz Vukovara, nego u kafiću pokraj Ministarstva. Pregledavam poštu koje, hvala Bogu, ima. Oko 100 pisama dnevno stiže u Ministarstvo na moje ime i jednostavno ne mogu stići sam pregledati sve i zato su tu i moji suradnici - Bojan, Tanja, Jelena, Martina... Dok pijem kavu i obavljam kratki brifing s najbližim suradnicima, prelistavam na brzinu dnevni tisak da vidim ima li nečeg bitnog za rad Ministarstva branitelja. S Bojanom odlazim u obližnji kafić, pozdravljam Rakonića i u razgovoru malo evociramo i sjećanja na prijeratni Vukovar i ove godine poslije. Rakonić predlaže film kojim bi se ove godine otvorio Festival dokumentarnog filma u Vukovaru. Jedan od tih filmova, bitan i zanimljiv Ministarstvu branitelja, je film "King" o Darku Kralju, invalidu Domovinskog rata koji je nakon tragedije u ratu, kad je ostao teški invalid, smogao snage i postao svjetski prvak na Paraolimpijskim igrama. Gledao sam ga i Ministarstvo je djelomični sponzor snimanja tog filma. Film je izvanredan i kod svakog izaziva pozitivne emocije i slažemo se da taj film svakako bude prikazan na vukovarskom filmskom festivalu. Po povratku u Ministarstvo na brzinu jedem nekakav sendvič jer, za razliku od rada u Uredu predsjednika, ovdje nemam odvojeno vrijeme samo za ručak, nego jedem kad uhvatim vremena. Tamo je bio uvijek organiziran ručak, a ovdje se mora nešto na brzinu pojesti jer nakon nekoliko popijenih kava i obavljenih razgovora, pada mi šećer i mora nešto pojesti. U ovih šest mjeseci otkad radim u Ministarstvu izgubio sam 7 kg, što zbog stresnog posla, što zbog nepravilne i neredovite prehrane. Nakon što sam nešto prizalogajio, pregledavam pristiglu poštu, ali i potpisujem mnogo dokumenata koje proizvodi Ministarstvo branitelja. Čitam i potpisujem. Svaki dokument je pregledan i parafiran od mojih najbližih suradnika, ali ipak prije svog konačnog potpisa moram pročitati i vidjeti o čemu se radi. Svojim prijateljima znam reći u šali da svakog dana potpišem nekoliko milijuna kuna izdataka, ali to je sve u korist hrvatskih branitelja. Najteže mi je kad pregledavam rješenja o dodjeli jednokratnih novčanih pomoći. Uvijek pogledam o čemu se tu radi i to su uvijek teške ljudske sudbine, teške i neizlječive bolesti u najbližoj obitelji i to je dio posla koji mi najteže pada, ali i pruža dio zadovoljstva da se tim ljudima barem tako pomogne i da im se tako Hrvatska, hrvatska Vlada, odnosno Ministarstvo branitelja oduži.


UTORAK, 12. LIPNJA

Utorak je dan koji sam rezervirao za stranke. U ovome dnevniku ne mogu reći s kim sam se sastao i ne mogu spominjati imena. Najčešće mi se ljudi obraćaju u vezi sa statusnim i stambenim pitanjima i rješavanjem nekih stvari za koje ne mogu vjerovati da u roku od 20 godina nisu riješene i najdraže mi je kad tako mogu pomoći braniteljima, odnosno kad vidim svrhu svog rada. Nakon što sam ujutro došao i ponovno po uobičajenom redu sa svojim suradnicima popio kavu i informirao se o dnevnim zadaćama, podijelio neke osnovne zadatke koje treba obaviti, informirao se o situaciji od prethodnog dana, počeo sam primati stranke. Popodne, poslije ručka, priuštio sam si malo zadovoljstvo. Dogovorio sam se da me posjete generali Stipetić i Tus. Njih dvojicu jako poštujem i svaki razgovor s njima me posebno ispunjava. Uvijek čujem nešto novo, dobro i pametno. Kad ih gledam sjetim se svih onih godina, kad sam i radio zajedno s njima. S generalom Tusom nešto manje, ali se poznajemo iz ratnih vremena. General Stipetić mi je jedno vrijeme bio čak i neposredno nadređeni. Prepuni su iskustva, prepuni su dobrih stvari i vrlo su pozitivno nastrojeni i iznimno mi je zadovoljstvo svaki put kad se s njima sastanem. Nažalost, sve je manje mogućnosti, ali uživam u svakom trenutku koji provedem s njima.

SRIJEDA, 13. LIPNJA

Već je srijeda i pola tjedna je prošlo. Danas sam imao dogovoren sastanak i odlazak na groblje Sv. Ante s kćeri poginulog hrvatskog branitelja, vukovarskog dragovoljca Antona Gašića, Švicarca. Njegova kći ima tešku i rijetku bolest, ona je dijete leptir. Na kraju smo se dogovorili naći na Mirogoju i zajedno otići na grob njezina oca. No nedugo zatim dobivam informaciju da joj je pozlilo i da je završila u bolnici. Čujemo se telefonski i ipak saznajem da, na sreću, njeno zdravstveno stanje nije tako loše kako se činilo u prvi mah i dogovaramo se da ćemo na groblje otići drugi put kad joj bude bolje. Uz pregled dnevne pošte i podjelu drugih zaduženja dogovaramo se i za sutrašnji odlazak u Split. Obećao sam otvoriti međunarodni simpozij o PTSP-u. Dogovorio sam se s gradonačelnicom Knina o razgovoru na temu predstojećeg obilježavanja Dana pobjede, naše Oluje, i s dečkima braniteljima Drnišanima o sastanku o obilježavanju obljetnice akcije Miljevci, na koje će doći i izaslanici predsjednika i premijera. S obzirom na dogovorene aktivnosti sutra neću moći otići na sjednicu Vlade. Na sjednici će me zamijeniti moja zamjenica.

ČETVRTAK, 14. LIPNJA

Ustajem u pola 5 i pripremam se za ranojutarnji polazak za Split. Sa mnom putuju Bojan i, naravno, vozač. Njih dvojica me već čekaju ispred zgrade. Sve mi je teže putovati i volim reći svojim dečkima braniteljima da bih rado svaki tjedan jedan dan bio u Vukovaru, a drugi dolje na jugu. Međutim, dugotrajna sjedenja u autu i putovanja su mi već postala malo teška. No opet, koristim takve prilike za telefonske razgovore, odgovaranje na poruke i mailove u automobilu. Žalim što na dobrom dijelu puta internetska veza ne postoji ili je vrlo spora. U Split stižemo pred sam početak simpozija, javljamo se domaćinima i odlazimo u dvoranu za sastanke. Tko zna kad su zadnji put imali protupožarnu vježbu u hotelu, ali, evo, imali su je baš taj dan kad smo mi bili tamo. Nažalost, cijeli program zbog toga kasni nešto više od pola sata, a ja sam si sa suradnicima za ovaj dan predvidio puno aktivnosti. Nakon uvodnih govora i sam držim pozdravni govor i otvaram međunarodni simpozij o PTSP-u. Naravno, u međuvremenu su mi se javili i neki prijatelji, branitelji Splićani koje sam pozvao da me pričekaju u hotelu i prije nego se program nastavlja po radionicama u pauzi još razgovaram s njima dvojicom. Odlazim na radionicu i predavanje profesora Mira Jakovljevića o PTSP-u i prvi put u 20 godina, otkad se bavim braniteljskom populacijom, oduševljen sam njegovom prezentacijom, koja stručno i bez političkog pritiska govori o fenomenu PTSP-a, odnosno o svjetskim i našim iskustvima u vezi s tom bolešću, ili kako liječnici vole reći, stanju duha i tijela hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata. U svom pozdravnom govoru na otvaranju simpozija rekao sam da očekujem, zahtijevam i molim da o PTSP-u konačno progovori struka bez političkih pritisaka, jer ako je dosad toga i bilo (a bilo je), odsad toga više neće biti. Siguran sam da određeni broj ljudi kod nas pati od PTSP-a, ali i da je i to bila jedna politička stvar, stvar zbrinjavanja određenog broja ljudi i to je dovelo u pitanje i sam stav o onima istinski oboljelima i onima kojima je istinski potrebna naša pomoć i skrb društva. Nakon predavanja profesora Jakovljevića odlazimo za Knin. Mog vozača svi već zafrkavamo da nas voza po Splitu kao po nekom svjetskom velegradu i napokon izlazimo iz grada i žurimo u Knin. S gradonačelnicom Josipom Rimac i njezinim suradnicima nakon uvodnih pozdravnih i kurtoaznih pozdrava ozbiljno razgovaramo o predstojećem danu obilježavanja Dana pobjede, dana Oluje i Dana hrvatskih branitelja. Ove godine je to specifično jer se istoga dana u Sinju održava Sinjska alka pa je potrebno osmisliti kvalitetan program koji bi zadovoljio branitelje, ali i hrvatsku političku elitu koja će ove godine otići nakon Knina put Sinja. Gradonačelnica nas vodi na kninsku tvrđavu na ručak i tu uvijek uz dobru spizu, kako kažu Dalmatinci, još dogovaramo protokol za obljetnicu Oluje. Nakon ručka odlazimo na središnji trg u Kninu kod Spomenika pobjedi i tu još pokušavamo vizualno utanačiti kako će se stajati u sklopu obilježavanja Dana pobjede. Nakon pozdrava s Josipom Rimac i kratkog intervjua za Braniteljski portal Knin odlazimo put Drniša, kamo već kasnimo 45 minuta na dogovor s drniškim i miljevačkim braniteljima. U hotelu Park u Drnišu sastajemo se s dečkima i u ugodnom razgovoru dogovaramo kriterije i program za idući četvrtak kad će se obilježiti 20. obljetnica akcije Miljevci. Nakon tog sastanka ostaje još jedan problem.

PETAK, 15. LIPNJA

Budući da ove srijede, zbog gustoće rasporeda, nismo mogli održati redoviti kolegij Ministarstva branitelja u cjelokupnom sastavu, održavamo ga danas. S obzirom na moj stil rada koji sam uveo otkad sam u Ministarstvu, kolegiji više nisu monolozi ministra nego svaki od mojih suradnika govori o radu u svom resoru, dok ih ja pažljivo slušam i dajem im smjernice. Vesna Nađ me izvještava o jučerašnjoj sjednici Vlade na kojoj zbog puta nisam mogao biti i o točki koja je bila u vezi s hrvatskim braniteljima. Saznajem da je sve prošlo u redu. Završen je konačno i rad stručnih skupina o ocjenjivanju programa udruga. To je jedna od stvari koje bi trebale biti lakše, ali u radu u Ministarstvu branitelja sve se svodi na teži put. Poslije kolegija moja pomoćnica Nevenka Benić donosi mi prosudbu stručnih skupina koje su procjenjivale programe rada udruga za ovu godinu i donosi mi dopis predsjednice Povjerenstva koji čitam s tugom i nevjericom. Dobivam potvrdu o kojoj sam razmišljao i svih prethodnih godina, o tome na kojoj su razini naše udruge, i moje je stajalište da je rad tih udruga, naravno, čast rijetkim iznimkama, isključivo bio politički motiviran i nije bilo bitno što koja udruga radi nego za koga i koga podržava. Na temelju toga su i novčano podržavane.

SUBOTA, 16. LIPNJA

Pokušavam što više biti s obitelji, ali moderna tehnologija je neumoljiva. Primam telefonske pozive od onih koji se baš jako “brinu“ za mene i kažu: "Da te ne gnjavimo za vrijeme radnog vremena, evo sad imamo priliku...“

NEDJELJA, 17. LIPNJA

Dan za odmor. Želim provesti što više vremena s obitelji i napuniti baterije za predstojeći tjedan sa zgusnutim rasporedom i s jako puno dogovorenih aktivnosti i događanja kojima moram prisustvovati i zaista se trebam naoružati strpljenjem i uskladištiti svaku moguću "kap energije". No i nedjelja je začinjena s nekoliko telefonskih poziva i poziva na kavu, koji na kraju ipak završe riječima: "Možeš li mi, molim te..."

Vezane vijesti

Homofobni član bit će sankcioniran

Homofobni član bit će sankcioniran

Predsjednik stranke Hrvatskih laburista, Dragutin Lesar, poručio je kako će o sudbini homofobnog člana izvršnog odbora bjelovarskog ogranka stranke,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika