Objavljeno u Nacionalu br. 349, 2002-07-24

Autor: Mladen Pleše

INTERVIEW

Hrvatski menedžer koji je osvojio Austriju

Kao osnivač vrlo sam emotivan prema VIPnetu, ali iako sam sad u Beču sudjelujem u donošenju svih strateških odluka

Boris Nemšić (44), Hrvat iz Sarajeva, kako ga predstavljaju austrijski mediji, najuspješniji je hrvatski menedžer u svijetu i jedan od najpopularnijih i najuglednijih biznismena u Austriji. Doktor tehničkih znanosti i generalni direktor Mobilkoma Austria, najvećeg mobilnog operatera te zemlje, u samo pet godina napravio je rijetko uspješnu poslovnu karijeru. Uspon Borisa Nemšića počeo je sredinom 1998. kad je stigao u Zagreb s dva Amerikanca, jednim Austrijancem, četiri laptopa i osam mobilnih telefona. U unajmljenom uredu bez namještaja osnovao je VIPnet, prvu privatnu mobilnu mrežu u Hrvatskoj. Za manje od dvije godine VIPnet je pod njegovim vodstvom izrastao u prestižnu telekomunikacijsku tvrtku sa 600 zaposlenih, 350 tisuća korisnika i 90-postotnom pokrivenošću Hrvatske VIPnetovim signalom. Talijanski i austrijski vlasnici Mobilkoma Austria bili su zadivljeni Nemšićevim poslovnim podvigom: sredinom 2000. promovirali su ga u predsjednika Uprave u Beču. Taj po nekim procjenama riskantan potez njegovim se poslodavcima odmah višestruko isplatio: 2001. i početak 2002. najuspješnije su godine u povijesti Mobilkoma Austria, zarada je prije oporezivanja porasla za 30, 9 posto pa je s 436 milijuna eura, koliko je ostvareno 2000., narasla na 571,3 milijuna eura 2001.
Ako su upravo 2001. i 2002. bile fatalne za gotovo sve svjetske telekomunikacijske kompanije u svijetu kojima je vrijednost na burzama vrtoglavo padala, uspon Mobilkoma i njegova direktora Borisa Nemšića još više dobiva na vrijednosti. Zbog toga je Nemšić nedavno ponovno nagrađen novim značajnim unapređenjem: imenovan je članom Uprave Telekoma Austria, 100-postotnog vlasnika Mobilkoma. Poslovnu dalekovidnost Boris Nemšić pokazao je 2000. kad je uspio zaustaviti proces licitiranja za UMTS licencu u Austriji. U takvoj situaciji u Njemačkoj, DT se nije znao zaustaviti, pa sad grca u gubicima, dok su izvjesni operateri na rubu bankrota.
Tako su se ispunila predviđanja austrijskih medija i poslovnih krugova koji su 2001. proglasili Borisa Nemšića jednim od deset najperspektivnijih austrijskih menedžera. Njegov streloviti poslovni uspjeh promovirao ga je ujedno i u pravu medijsku zvijezdu. Vodeći austrijski mediji stalno donose napise o njemu, portretiraju ga i intervjuiraju, a Nemšić je postao poznat i po tome što je glavni glumac u televizijskim reklamnim spotovima Mobilkoma Austria.
U vodećem austrijskom političkom tjedniku News, koji se prodaje u više od 300 tisuća primjeraka, u broju od 6. lipnja 2002. Boris Nemšić je sa svojom suprugom Sanjom i djecom Ivanom i Editom na četiri stranice predstavljao austrijskim turistima ljepote Jadrana. Zahvaljujući Nemšiću, Mobilkom Austria osigurao je svojim pretplatnicima 17 posto niže cijene razgovora dok su u Hrvatskoj.
Boris Nemšić prototip je idealnog menedžera za 21. stoljeće: inženjer je elektrotehnike, svladao je sve tajne marketinga i promocije, ima razvijen poslovni instinkt i savršeno poznaje zakonitosti biznisa. To mu je omogućilo da sjajno isplanira tehnološki razvoj Mobilkoma i VIPneta, kao i da uspostavi optimalnu mobilnu mrežu, dok je istodobno uspio smanjiti troškove i povećati dobit. Nemšić nije menedžer šminker, ne uživa u fotografiranjima i davanjima intervjua, to radi isključivo u funkciji promocije kompanije. Radoholičar je, njegov radni dan traje od 9 do 21 sat, stalno je na putu. Premda svojim suradnicima daje odriješene ruke, ipak osobno nadgleda svaki projekt, želi sudjelovati u donošenju svih odluka, ne samo u Beču nego i u Zagrebu i Ljubljani. Na početku razgovora zanimalo nas je kako je 2000. doživio odlazak iz Zagreba na funkciju generalnog direktora Mobilkoma Austria u Beču. – Veća je bila promjena privatno negoli poslovno. Nakon dugih godina putovanja i seljenja, napokon sam se s obitelji skrasio na jednom mjestu.
NACIONAL: Gdje se osjećate kao kod kuće, u Sarajevu, Zagrebu ili Beču? – Čovjek je kod kuće ondje gdje ima najveće dugove, a ja u Austriji trenutačno imam najveće dugove. Šalim se, moram priznati da se jednako dobro osjećam u Austriji i Hrvatskoj. Poslovno gledano, ovaj posao mogu raditi bilo gdje na svijetu. Što se pak tiče Sarajeva, nedavno sam slavio godišnjicu mature. Ne u Sarajevu nego u Torontu. Od 25 maturanata iz mog razreda, čak 20 žive i rade u inozemstvu i stoga smo se odlučili naći u Kanadi jer ih u SAD-u i toj zemlji živi najviše.
NACIONAL: Je li bila velika razlika između posla u VIPnetu i Mobilkomu? – U poslovnom smislu dočekala me posve nova situacija: došao sam na tržište koje je već bilo gotovo zasićeno, tako da više nije bilo glavno pitanje kako nastaviti brzi rast. Bilo je to vrlo konfliktno vrijeme u kojemu su mnoge telekomunikacijske kompanije propadale, a Mobilkom i ja izašli smo ojačani. Uspio sam održati Mobilkom toliko jakim da postane integralni i ravnopravni dio Telekoma Austria. Sada nudimo dva smjera razvoja: jedan je horizontalni rast – geografskim širenjem naših mreža, a drugi vertikalni na razini servisa. Mi nudimo govorne usluge, SMS poruke, prijenos podataka. Prije nekoliko tjedana komercijalno smo ponudili MMS uslugu. Ostvarit ćemo rast, ali ne od 20, 30, 40 posto, nego od nekoliko postotaka, ali to je siguran i vidljiv rast. Primjerice, prošle godine u Mobilkom grupi imali smo 22 posto više minuta nego godinu prije, što je za tržišta tog zasićenja fantastičan rezultat. U tome sam uspio, donekle i zbog toga što sam imao malo drukčiji pristup nego drugi kolege…
NACIONAL: Po čemu ste se to razlikovali? – Unosim sebe u posao na vrlo osoban način. S mnogno ljudi u tvrtki sam na ti, znam biti ljubazan, ali i vrlo ljut, i to ne skrivam. U životu ništa ne radim sa skrivenim primislima, izravan sam i ljudima treba vremena da se na to naviknu. Imam različita i bogata iskustva iz prethodnih poslova, upućen sam u poslovnu i financijsku problematiku, a razumijem i tehnološke finese pa često znam postaviti pitanje koje moj partner ne očekuje, jer se od generalnog direktora tvrtke ne očekuje da pita kako izgleda, primjerice, rejting tablica. Osim toga, trudim se uspostaviti što bolje osobne kontakte jer su oni jako važni. I u Austriji, kao i u Hrvatskoj, postoji sličan sindrom, a to je da vaš partner želi razgovarati samo s članom Uprave i generalnim direktorom. Možda bi mu više pomogao razgovor s nekim nižim na hijerarhijskoj ljestvici, ali ja poštujem te zahtjeve, ponašam se profesionalno, jer ako naš kupac to želi – ja ću doći.
NACIONAL: Vaši suradnici tvrde da nastojite imati sve pod kontrolom? – Imam golemo povjerenje u svoje suradnike i s te strane nije potrebno da budem baš na svakom mjestu i nadgledam svaku sitnicu. Ali, s druge strane, velika je stvar i korist za njih i za mene ako djelujemo usklađeno. Dužan sam kontrolirati neke stvari izravno, primjerice, kako se razvija situacija s UMTS licencama u Hrvatskoj i Sloveniji, to su stvari u kojima ja moram sudjelovati, jer one su dio strateškog pristupa. Vrlo rado dolazim na fešte u Zagreb i Ljubljanu jer se tako stvara povjerenje, kontakti, razmjenjuju mišljenja… To ponekad donosi više koristi nego sastanak Nadzornog odbora. Došao sam na treću godišnjicu VIPneta u Tuheljske Toplice, da osjetim je su li ljudi došli samo zbog Gibonnija koji je nastupao ili su došli i zbog VIPneta. Divno je vidjeti zadovoljne i opuštene ljude, koji se vesele svom uspjehu. Osjetio sam njihovu pripadnost timu, našoj tvrtki.
NACIONAL: Kako ste doživjeli izbor 30-ak hrvatskih političara, intelektualaca, znanstvenika, ekonomista koji su vas proglasili jednom od tri najpoželjnije osobe za hrvatskog premijera? – Hvala im, no ja to doživljavam kao priznanje modelu uspjeha VIPneta u Hrvatskoj. VIPnetov model prihvaćen je i prepoznat u Hrvatskoj kao uspješan i učinkovit. Nije baš da ja moram postati premijer, važnije je da model VIPnetova uspjeha bude primijenjen u drugim granama gospodarstva, ali i u politici. Drago mi je da sam se našao u društvu s Goranom Radmanom i Željkom Čovićem, koji također simboliziraju uspjeh tvrtki na čijem se čelu nalaze. Također mi je drago da sam se, kao čovjek iz Hrvatske, u relativno kratkom roku uspio pozicionirati u Austriji. Za to su većim dijelom zaslužni moji suradnici i tvrtka, a manjim dijelom ja.
NACIONAL: Imate li uopće političkih ambicija? – Ovo su vremena kad se brzo živi, sve je podložno promjenama, pa ni u mom životu ništa nije isključeno. Moja je prednost to što sam studirajući i radeći na sveučilištu naučio brzo čitati i učiti. Stoga poznajem mnoge stvari iz raznih područja, no sada sam usredotočen na stvari s ruba tehnologije, koje će biti zrele za upotrebu tek kroz desetak godina.
NACIONAL: Koliki je zapravo vijek trajanja modernih menedžera s obzirom na stalnu izloženost naporima, stresovima? – To je odlično pitanje, ali je na njega teško odgovoriti. To, naravno, ovisi o pojedincu, njegovoj tjelesnoj i psihičkoj konstituciji i, dakako, o okruženju u kojemu djeluje. Najveći je izazov za svakog menedžera da se stalno mora razvijati, pomno prati sve što se događa, predviđati ono što će se događati u bližoj i daljnjoj budućnosti. Ne postoje poslovni ili tehnološki modeli koji se mogu vječito primjenjivati. Ako čovjek radi nešto čime je zadovoljan, ako ga to ispunjava zadovoljstvom, ako ima energiju da to radi, može dugo trajati. U mobilnim komunikacijama naučili smo da se naš svijet vrlo brzo mijenja, pa ako izgubite korak u roku od tri mjeseca, više vas nema. Nije dovoljno biti koncentriran samo na učenje i praćenje onoga što se događa, to se zbiva doista on line, jednako je važno biti okrenut prema naprijed. Sa svojim vodećim menedžerima u Hrvatskoj i Sloveniji potpisujemo ugovore na dvije godine, a u Austriji obično na četiri godine. No ugovor je komad papira koji je dobro imati, ali ga je najbolje nikad ne pročitati i primijeniti.
NACIONAL: Nedavno je, unatoč tomu što je VIPnet iznimno uspješna tvrtka, umjesto Tatjane Holjevac na njeno čelo došao Josef Vinatzer. – Prvu fazu izgradnje VIPneta vodio sam ja, drugu fazu rasta tvrtke i razvoja u respektabilnu tvrtku vodila je Tatjana Holjevac, a sada smo došli u razdoblje operativnog usavršavanja i širenja. Za tu dužnost izabrali smo gospodina Vinatzera , za kojega sam uvjeren da je najbolja osoba koju smo imali. On je bio u Hrvatskoj već 1998., kao dio core teama. Naša je golema prednost to što je on od prvog dana u VIPnetu, bio je stručnjak za financije, dobro poznaje uvjete poslovanje i sigurno je da će unaprijediti pozitivnu bilancu koju je ostavila Tatjana Holjevac koja prelazi u VIPnetov Nadzorni odbor.
NACIONAL: Kao osnivač VIPneta zacijelo mu posvećujete posebnu pozornost? – Vrlo sam emotivan prema VIPnetu, a jednako tako i kritičan. No i vrlo zadovoljan, VIPnet je brz i efikasan i doista radi sve za kupca. Tu je VIPnet bolji od Mobilkoma Austria. VIP ima prednost nad velikim tvrtkama koje razvijaju usluge centralno, jer je okrenut svome tržištu. Ako u Londonu razvijate uslugu za tržište u Sisku, to nije najsretnije rješenje, bolje je kad su tvrtke, kao VIPnet, orijentirane prema domaćem tržištu. VIPnet na najbolji način pokazuje kako privatniku ili tvrtki olakšati život i rad i kako da to svima bude komercijalno isplativo. U Austriji i Sloveniji smo, primjerice, prenijeli pozitivno iskustvo VIPneta s njegovim specijaliziranim dućanima. VIPnet danas ima tisuću zaposlenih, gotovo milijun korisnika i populacijsku pokrivenost koja doseže čak 97 posto. Moram reći da Hrvatska ima dvije mobilne mreže koje su obje bolje od svih mreža u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj.
NACIONAL: Po čemu to ocjenjujete? – Kvaliteta se očituje po kvaliteti govora, veličini pokrivenosti, brzini i cijeni usluge. U Hrvatskoj je sve to dovedeno do razine koja se ne može nadmašiti ako se uzme u obzir europski prosjek.
NACIONAL: Je li Telekom Austria zainteresiran za ulazak u drugu fiksnu mrežu u Hrvatskoj? – U Hrvatskoj je, što se tiče telekomunikacija, situacija gospodarstveno zdrava, jer postoji potencijal u razvoju fiksne mreže. Sretna je okolnost da je u fiksnu mrežu na vrijeme ušao vrlo jaki Deutsche Telekom. S obzirom na sve to zanima nas druga licenca za fiksnu telefoniju u Hrvatskoj. Jasno moramo naglasiti razliku u pristupu mobilnoj i fiksnoj telefoniji. Mobilna iziskuje izgradnju kompletne, neovisne infrastrukture, dok je s fiksnom telefonijom bitno različita situacija jer nigdje na svijetu do stana ili kuće ne dolaze dvije žice. Demonopolizacija fiksne mreže u Hrvatskoj ovisit će isključivo o pravilima igre koja će odrediti deregulaciju tržišta. U pitanju su više financijska i pravna , a manje tehnička pitanja. Nadam se da će pravila igre biti objavljena što prije. Najavljeno je da će se odrediti koliko stoji licenca za fiksnu telefoniju, što je jako dobro, no pravo je pitanje kolika će biti njena cijena. U Austriji je bilo dovoljno ispuniti zahtjev, platiti neke takse, i dobili ste licencu za fiksnu telefoniju. Stoga je u jednom trenutku bilo čak 57 licenci. Polovica je već propala, a sada propadaju i sve veće tvrtke.
NACIONAL: Bili ste protiv treće licence za mobilnu telefoniju u Hrvatskoj? – Što se pak tiče treće licence za mobilnu telefoniju, ona ima smisla bude li utemeljena na novoj tehnologiji. Sada je već potpuno jasno da za trećeg operatera mobilne telefonije u Hrvatskoj nema mjesta, jer ne bi mogao poslovati pozitivno. To pokazuju iskustva gotovo svih drugih država. Vrlo brzo morat će se konsolidirati sva tržišta. Neprirodno je da u jednoj zemlji postoje tri ili četiri infrastrukture za istu djelatnost. To ne može funkcionirati nigdje pa ni na tržištu telekomunikacija velikih zemalja. U SAD-u imate šest ili sedam ponuđača telekomunikacijskih usluga koji se preklapaju, pa zbog toga pet kompanija propada ili je već propalo. Nigdje na svijetu ne postoje dvije usporedne autoceste, svaka država ima najviše dvije velike zrakoplovne tvrtke. Ja sam za liberalizaciju tržišta kad ona donosi korist jer je monopol štetan, no još je gora hiperkonkurencija koja uništava sve tvrtke. Stoga će smanjivanje broja ponuđača biti nužan proces. Ovisno o veličini tržišta, opstat će dvije, najviše tri telekomunikacijske tvrtke. U Austriji djeluju četiri, jedan operater već je bankrotirao, prodan je za 10 eura, a u njega je uloženo milijardu i pol eura, u teškoćama su i preostale dvije tvrtke.
NACIONAL: U čemu je razlika između mobilne i fiksne telefonije? – Mobilni telefon je pokretan i osoban. To je moj telefon koji ne koristi nitko drugi osim mene, ni žena, ni djeca, ne dam ga ni tajnici. Fiksni telefon je uvijek obiteljski, uredski, svi dižu slušalicu, on je u pravilu zajednički, naš. Prednost fiksne telefonije je u tome što će se samo preko nje, i to uvijek, moći gledati film na kabelskoj televiziji, jer samo on ima širokopojasni zahvat od 10 megabita u sekundi. Mobilni telefoni to nikada neće moći nadmašiti. Odnos jedan prema deset uvijek će postojati u korist fiksne telefonije.
NACIONAL: Neko se vrijeme predviđalo da će se preko telefona upravljati kućanskim strojevima, paliti i gasiti struja, grijanje… – Moguće je, ali je pitanje koliko će to ljudi željeti. Najprihvatljiviji uređaj je štednjak, a ne mobilni telefon. I to zbog toga što se njime jednostavno rukuje. Ako sad priključite štednjak na Internet, pitanje je hoće li ga baš svi ljudi željeti koristiti, kako će znati hoće li hrana zagorjeti.
NACIONAL: Što će biti dalje s telekomunikacijskim kompanijama? – Moguća je regionalizacija, a moguće je i okrupnjavanje na drugim principima. Okrupnjavanja mogu biti strateške prirode bez većinskog vlasničkog udjela. Ključni problem je preveliko zaduživanje telekomunikacijskih kompanija. Donedavno se smatralo najvažnijim tko će kupiti više licenci, a da se pritom nije pitalo za cijenu. Mobilkom to nije radio, mi smo relativno mali u svjetskim razmjerima, pa nikad nismo došli u napast da se neracionalno širimo jer smo izračunali da se to neće isplatiti. Kad je u Sloveniji zatražena cijena od 110 milijuna eura za licencu, rekli smo: hvala, ne. Bili smo realni, ali teško je u igri velikih igrača zadržati hladnu glavu. Velika odgovornost leži i na državama koje su nastojale prodati licence po basnoslovnim cijenama i to im je, na žalost, i uspjelo. Tvrtke su se međusobno uništavale dižući cijenu licenci, vodeći računa jedino o tome da konkurenta izbace iz trke. Zbog toga su plaćale cijenu desetke i desetke milijardi eura više nego što je bilo realno i ekonomski opravdano. Zaduživali su se i tako napravili nezamislivu menedžersku pogrešku. Toliki novac koji su platili za licence i kamate na kredite nemoguće je zaraditi, ne postoji biznis koji to pokriva.
Na novinarski upit što mislim o tome da je Deutsche Telekom za jednu od šest licenci za UMTS za Njemačku platio 8 milijardi eura, rekao sam da je to katastrofa jer je plaćeno kudikamo više nego što to objektivno vrijedi. Rekao sam da osobno nikada ne bih pristao na takvu cijenu, a oni u Njemačkoj zgražali su se što sam im solio pamet. Sada se pokazalo da sam, na žalost, bio u pravu.

Razgovor s generalnim direktorom Mobilkoma Austria, menedžerom koji je 1998. stigao u Zagreb samo s laptopom i dva mobitela i osnovao VIPnet: zbog svojih je uspjeha u Austriji postao prava zvijezda, a 2001. proglašen je jednim od 10 najperspektivnijih austrijskih menedžera Boris Nemšić rođen je 1957. u Sarajevu, gdje je 1980. diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu. Nedavno je proslavio godišnjicu mature u Kanadi jer od 25 učenika iz njegova razreda čak 20 žive u inozemstvu. Prvo zaposlenje Nemšić nalazi na Radioteleviziji Sarajevo gdje je radio kao stručnjak za telekomunikacije, 1983. prelazi na Elektrotehnički fakultet, a 1985. odlazi na postdiplomski studij u Beč. Od 1988. radi kao znanstveni asistent na Institutu za telekomunikacijsku i visokofrekvencijsku tehniku u Beču, a od 1990. do 1997. vodi Odjel za razvoj mobilnih komunikacija u ASCOM-u u Austriji i Švicarskoj te u Boschu u Beču i Berlinu. Početkom 1997. postao je direktor Odjela za planiranje mreže u Mobilkomu Austria a 1998. s te funkcije odlazi u Zagreb kao prvi predsjednik Uprave i utemeljitelj VIPneta. Boris Nemšić sudjeluje kao ekspert u programima Europske komisije za telekomunikacije.

Mobilkom Austria Grupa posjeduje mobilne mreže u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji i Lihtenštajnu. Tijekom 2001. Mobilkom je kupio slovenskog operatera Si.mobil, a u prvom kvartalu 2002. Mobilkom Austria Grupa dobila je i svog 4 milijuntog pretplatnika. Austrijski Mobilkom, kao i hrvatski VIPnet, izrasli su u vodeće mobilne operatere, dok je Si.mobil u Sloveniji drugi. U Austriji pokrivamo 42,9 posto tržišta, u Hrvatskoj 48,7 posto, a u Sloveniji 21 posto. Potkraj 2001. Mobilkom Austria imao je 2.849.000 korisnika i 2247 zaposlenih, VIPnet u Hrvatskoj 855.700 korisnika i 913 zaposlenih, Si.mobil 269.600 tisuća korisnika i 271 zaposlenog te Mobilkom Lichtenstein 1319 pretplatnika i 7 zaposlenih.

Vezane vijesti

VIPnet jedini ostvario rast u poslovima s državom

VIPnet jedini ostvario rast u poslovima s državom

Državne institucije i javna poduzeća lani su potrošili 128,3 milijuna kuna na nabavu telekom usluga, što je 45 posto manje u odnosu na 2010. HT -… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika