jebokomunjare, 19.06.12. 08:47

samo si mogao i Olia vratit u kamp da si imao malo vise u Glavi....

Zvonko, 19.06.12. 18:02

Biliću treba skinuti kapu jer je osmislio savršen plan, i uspio je objektivno mnogo, mnogo jaču momčad ne samo spriječiti da razvije svoju igru, nego u završnici i nadigrati. Možemo raspravljati do besvijesti o tome koliko takav pristup ubija igru, no činjenica je da je Bilić imao pravi recept kako spriječiti svjetske prvake da nas pobijede i, uz malo sreće, možda i pobijediti njih. Ipak, nije upalilo. Zašto?



Bez sreće smo ostali četiri minute prije kraja utakmice, kad je sudac Stark previdio očit kazneni udarac na Ćorluki, kojeg je Busquets povukao rukama na dva-tri metra od gola. Dvije minute kasnije Španjolci postižu gol, iz sumnjive pozicije koju bi pomoćni sudac vjerojatno označio kao zaleđe da se radilo o nama. Još dvije minute kasnije, Italija je zabila i drugi gol Ircima i time stavila točku na I na naš nastup na EURO-u.



Ni na prethodnoj utakmici s Italijom nismo baš mogli biti zadovoljni suđenjem engleskog suca Howarda Webba. 'Svatko ima pravo na pogrešku, no suđenje je bilo loše', kazao je Bilić, te dodao: 'Nije nam dosuđen čisti kazneni udarac, a nisam siguran da je bio prekršaj nakon kojeg su Talijani zabili gol. Sve što je mogao sudac je presudio za našeg suparnika.'



'Suđenje je vrlo važan segment moga posla i zbog toga je važno govoriti o tome', dodao je on, kao da se ispričava UEFA-i koja, eto, ne voli da se govori o suđenju.



Jasno, vaditi se na suce jednostavno nije sportski, i uvijek se nekako uzima da ako vas suci i oštete, kažete 'protivnik je zasluženo pobijedio'. E... nije.



Hrvatska se, da je suđenje bilo pošteno, trebala plasirati u četvrtfinale. Ali, prilično se često našoj reprezentaciji, zapravo, događa da je suci oštete. Mrzi li netko u UEFA-i Hrvatsku? Ne, iako je Platini zacijelo sretan što smo ispali, jer je posebno osjetljiv na rasizam u nogometu. Što je logično obzirom da u reprezentacijama zapadnoeuropskih država bijelci danas vrsta kojoj prijeti nestanak, i da većinu igrača čine 'obojeni+. Novinari Pavićeve 'Slobodanke' su zacijelo svršavali stavljajući naslov Sve bi bilo u redu da nema hrvatskih šupčina nad članak u kom su se osvrnuli na njegovu izjavu o hrvatskim navijačima.



No, ne vjerujem da Platini ima nešto s tim, jednostavno nisam sklon teorijama zavjera. Ipak, sumnjivo se često događa da male nacije budu oštećene na velikim prvenstvima, dok velikima suci često gledaju kroz prste, a UEFA i FIFA to prešutno toleriraju. Uostalom, sjetite se kako je Francuska na račun Irske došla na zadnje svjetsko prvenstvo. Slučajnost? Ne vjerujem ni u slučajnosti, bar ne kad je ogroman novac u pitanju.



Stvar je dosta logična kad pogledate brojke. Englezi su pred četiri godine objavili kako će, ako se njihova nogometna reprezentacija ne plasira na Europsko nogometno prvenstvo 2008. godine, njihovo gospodarstvo izgubiti između 1,5 i 2 milijarde funti, odnosno oko tadašnjih oko 3 milijarde eura! Nogometni savez koji prodaje dresove i đinđe, proizvođači piva i grickalica, ugostitelji, trgovine televizorima, televizijske kuće, putničke agencije i kladionice, svi oni ubiru ogroman novac od prvenstava. A taj novac će se u jednoj Britaniji s populacijom od 60 milijuna ljudi s prosječnim BDP-om od nekih 27.000 dolara per capita utržiti utržiti barem dvadeset puta više nego u Hrvatskoj.



Za Hrvatsku takvih podataka nema, ali procjene su oko pola milijarde kuna zarade na prvenstvu - sitnica prema onom što okrenu Britanci. Pa ako vam se nekih 4-5.000 kuna po sekundi, koliko naplaćuje HTV za reklame u poluvremenu utakmica, čini mnogo, razmislite koliko je to tek u Njemačkoj ili Francuskoj. Ukratko, svaki plasman jedne male zemlje u idući krug je čisti ekonomski gubitak.



To nije slučaj samo s nogometnim Eurom, još je vidljivije na primjeru natjecanja za pjesmu Eurovizije, na kom velike zemlje poput Britanije, Francuske i Njemačke imaju automatsko pravo nastupa na Euroviziji, bez kvalifikacija, što se prozirno pravda njihovim 'povijesnim zaslugama' i velikim brojem pobjeda na eurovizijskim natjecanjima, ali zapravo se radi samo o gledanosti: Eurovizija nije isplativa ako će je gledati Litvanci i Moldavci, a Englezi ne.



Ne mislim da postoji, dakle, neka preporuka ili uputa sucima kako da sude, ali očito je da su i oni svjesni kakve su želje UEFA-e: za izbacivanje koje velike države s natjecanja svojom greškom možda bi mogli imati problema s njihovim moćnim nogometnim savezom koji bi im zapečatio karijeru, možda bi ih i samo vodstvo UEFA-e otpisalo. S druge strane, 'mala pomoć' velikoj naciji da prođe dalje na uštrb male nije rizik, a možda može i pomoći u karijeri na neki način.



U svakom slučaju, dok na rasizam, seksizam i koji već -izam svima ide dim iz ušiju i kad je riječ o čistoj zajebanciji - a ja smatram da zajebancija na račun bilo koga i čega ne bi smjela biti zabranjivana, pa ni ako je neukusna i primitivna, čisto jer je to udar na slobodu govora i slobodu kao takvu, na diskriminaciju malih nacija (stvarnu, ne s tribina i od strane navijača s bananom nego onu koja stvarno utječe na rezultate i financijsku dobit) se nitko ne obazire, ona je za sad tabu tema u nogometu, ali i ne samo u njemu. Jer, UEFA-i su principi važni, ali novci su ipak novci.

laufer, 20.06.12. 10:09

U tome je razlika između velikih (nogometnih) ekipa i onih drugih.
Veliki (uglavnom) pobjeđuju, a onima drugima uvijek nedostaje "samo malo" - uz klasične teorije zavjere svih vrsta, "nedostatkom sreće" i sličnim "razlozima".

Nogomet je vrlo jednostavna igra - tko zabije gol više pobjeđuje.
To čine pobjednici. Zabiju gol.

Oni drugi palamude i prosipaju "mudrosti" o taktici, postavljanju, raspoloženju, sreći, prirodnoj nadarenosti ... sve imaju, sve znaju, ali - ne zabiju gol.

Nogometni velikani - ali samo u svojim očima.