Jorg HaiderJorg Haider, jedan od najkontroverznijih političara Europe, župan austrijske pokrajine Koruške i čelnik Slobodarske stranke, na razgovor za Nacional došao je odjeven u jeans modne kuće “Dona Karan”, vozeći crni “audi a6 quattro 2,5” turbo diesel. Vitak, savršene figure, prisno se pozdravljao s prolaznicima na ulici koji su mu prilazili, kao da poznaje svakoga u Koruškoj i svatko poznaje njega.

NACIONAL: Gospodine Haider, izgledate sjajno, 52 su vam godine, pa možete li mi reći u čemu je tajna vašeg dobrog izgleda? – Navikao sam na sportske aktivnosti. Dosta trčim, trčim maratone, planinarim. Izvrsno se zabavljam baveći se sportom i mislim da je neophodno imati ekvivalent iscrpljujućem poslu kakav je politika. Trčanjem sam se počeo baviti 1994. Trenirao sam za maraton. Dosad sam trčao osam ili devet svjetskih maratona. To volim i htio bih nastaviti trenirati.
S Mesićem sam se susreo 1990., kad se Jugoslavija raspadala: tad smo razgovarali kao prijatelji pa sam bio zapanjen kad se deset godina poslije, u samostalnoj Hrvatskoj, bojao rukovati sa mnom' NACIONAL: Trenirate li svaki dan? – Ne, maksimalno dva ili tri puta tjedno, jer nemam dovoljno vremena za trening. No nije potrebno biti među prvima. Za mene je ovo dobra vrsta sporta.

NACIONAL: Kao političar stekli ste mnogo neprijatelja, ne samo u Austriji nego i diljem Europe. Mislite li da unatoč tomu jednoga dana možete postati predsjednikom ili kancelarom Austrije? – Imam mnogo neprijatelja jer sam bio jedan od prvih u Europi koji je narodu rekao istinu o pitanjima poput imigracije. Austrijskom narodu rekao sam istinu i o političkoj korupciji birokracije i političkih institucija. Godinama sam se borio protiv toga i bio uspješan jer sam dobio veliku podršku naroda. A svi moji neprijatelji, koji su me napadali prije pet ili šest godina, sada se slažu sa mnom u političkim pitanjima. Europska unija nedavno je donijela odluku o borbi protiv ilegalnog useljavanja. Prije nekoliko godina mene se napadali zbog teze koju je sada preuzela EU. Mislim da se u tome vidi odjek podrške naroda, jer ljudi vide da postoji osoba u politici koju svi drugi napadaju, a nekoliko godina poslije ti isti napadači preuzmu njezin politički program i učine ga svojim, pokušavajući prikriti da su je svojedobno napadali zbog programa za koji se sada žele boriti.

NACIONAL: Prije tri godine, kad je vaša stranka ušla u austrijsku vladu, zaredali su napadi zemalja EU na vas i Austriju. Kao da ste sami sebe politički kočili i eliminirali kako ne bi nastradala Austrija? – U to sam vrijeme morao odlučiti hoću li služiti vlastitim interesima ili interesima svoje zemlje. Za nas je to bila povijesna prilika da uđemo u vladu. Nakon 30 godina vladavine socijalista trebala nam je promjena, no nije bilo neophodno stvoriti vladu koju bi predvodila Slobodarska stranka, jer sad imamo iskustva u saveznoj vladi. To je bio jedan razlog. Drugi je razlog bio taj što sam se u to vrijeme kandidirao za mjesto guvernera Koruške, to je bilo 1999., nekoliko mjeseci prije općih izbora. Bio sam izabran, a u predizbornoj kampanji ljudima sam obećao da ću odraditi puni mandat guvernera ako me izaberu. Osjećam dužnost da ispunim obećanja svojim ljudima, zato sam odlučio ostati guvernerom Koruške pet godina. U međuvremenu, moji su prijatelji u Beču trebali formirati vladu i raditi u saveznoj vladi.

NACIONAL: Hoćete li se 2004. kandidirati za austrijskog kancelara? – Možda. To ovisi o odluci moje stranke. Budu li oni smatrali potrebnim da se kandidiram, ja ću to i učiniti.

NACIONAL: A kakve reakcije očekujete iz zemalja EU ako se kandidirate? – Teško da sada od njih mogu očekivati negativne reakcije jer su preuzele dobar dio mog programa: u pitanjima ilegalne imigracije, zlouporabe azila, širenja EU. Sad na te probleme jednako gleda i njemački kancelar. Prije nekoliko godina rekao sam da je nemoguće preko noći otvoriti tržište rada prema europskim zemljama, jer će nastati konkurencija između zemalja sa skupom radnom snagom i onih s jeftinom radnom snagom u Istočnoj Europi, što bi naškodilo austrijskom tržištu rada. Potrebno nam je tranzicijsko razdoblje od nekoliko godina. Njemački kancelar Schroder me napao da sam populist i nacionalist. Nekoliko godina poslije on je zauzeo isti politički stav i rekao da nije moguće otvoriti tržište rada preko noći i da im treba tranzicijsko razdoblje od sedam godina. Stoga mislim da ne bi imali nikakav uvjerljiv argument protiv mene ako se odlučim kandidirati.

NACIONAL: Jeste li kontaktirali sa Schroderom nakon što vas je napao? – Ne, za to nisam ni zainteresiran. Ja njega ne trebam, a i ne mislim da će i dalje biti savezni kancelar.

NACIONAL: A jeste li kontaktirali sa Chiracom, koji vas je također napadao zbog vaših stavova? – Susreo sam ga za njegova službenog posjeta Austriji. Dobio sam poziv vladina predstavnika za medije i sreo se sa Chiracom, no ne slažem se s njegovim političkim stavom jer je napao Austriju u trenutku formiranja nove vlade, a nitko za to nije vidio valjanog razloga. Tu vladu vodi konzervativna stranka koja prijateljuje sa strankom gospodina Chiraca. Austrijski mu je predsjednik pisao i pitao ga o razlozima njegovih napada na Austriju. On nije odgovorio, vjerojatno smatra da Slobodarska stranka nema što tražiti u koaliciji s Narodnom strankom, jer je to nedemokratski pokret itd. To su sve bili neosnovani argumenti.

NACIONAL: Što mislite o pravu na miješanje u unutarnju politiku drugih zemalja? – Mislim da na to nitko nema pravo. Svaki narod ima pravo izabrati svoju vladu i odlučiti na svoj način, a međunarodna zajednica mora prihvatiti demokratske rezultate. Kad bismo počeli utjecati na demokratske odluke drugih država ili političkih skupina u inozemstvu, nastala bi potpuna konfuzija u demokraciji jer bi ljudi pomislili da nemaju pravo glasovati, da nemaju pravo odlučivati. Bilo bi to kao kad bi u vašoj zemlji Europska unija donijela naputak o tome tko s kime može stvarati vladu. To bi morao biti rezultat demokracije, a ne odluka EU.

NACIONAL: U vezi s pitanjem o Chiracu i utjecaju stranih država, mislim da ste dali dva mišljenja o Le Penu. Kad je on u prvom krugu predsjedničkih izbora postigao dobar rezultat, rekli ste dosta lijepih stvari o njemu a poslije ste ga napali. Je li to točno? – Nije točno. Nikad nisam lijepo govorio o Le Penu jer ga ne poznajem. Uvijek dajem istu izjavu – ne poznajem ga, stoga o njemu ne mogu suditi. Svakako mislim da su rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj pokazali da trenutačni predsjednik nema podršku naroda. Ljudi su bili razočarani politikom pa je to bio poziv na promjenu. Nadam se da je ovo bila dobra pouka francuskoj politici da više pripazi na osnovne potrebe ljudi.

NACIONAL: Kad govorimo o utjecaju stranih zemalja, što mislite o američkoj vanjskoj politici nakon 11. rujna i napada na Afganistan? – Mislim da je nakon 11. rujna bilo potrebno ujediniti svijet u borbi protiv terorizma. No to ne znači da neke države imaju dozvolu da budu svjetski policajci i odlučuju tko je zao, a tko dobar. Amerikanci sada pokušavaju jednostrano odlučivati o svjetskim događajima, a to je loše. SAD je član Ujedinjenih naroda kao i sve druge zemlje i mora prihvatiti pravila i zakone UN-a i međunarodne zajednice. Neprihvatljivo je da jedna država kaže: “Mi ne poštujemo ove zakone. Mi idemo svojim putem jer mi odlučujemo tko je dobar, a tko zao u svijetu. Ako odlučimo da je netko zao, imamo pravo bombardirati ga, napasti zemlju, ozlijediti tisuće civila.” Ovo je pogrešan put sadašnje američke politike. Bojim se da će ovaj način dovesti do novih ratova i sukoba u svijetu.

NACIONAL: Između koga? – Na primjer, s arapskim svijetom, jer postoje napetosti između Amerike i Iraka, potom napetosti između arapskih zemalja i Izraela. SAD stopostotno podupire Izrael i prihvaća njegove napade na Palestince, pristaje i na to da se Izrael ne pokorava sankcijama i odlukama UN-a. Mislim da je to jako loš primjer, jer kad druge zemlje vide da se Izrael ne pokorava općim odredbama UN-a, one mogu reći: “Ako Izrael ne želi slušati, ne moramo ni mi.” Nastao bi kaos u svijetu. Stoga bi Amerikance trebalo pozvati da promijene vanjsku politiku i vrate se međunarodnoj zajednici, prihvate zajedničke zakone i pravila.

NACIONAL: Što bi mogao biti konačni rezultat sadašnje američke vanjske politike. Rekli ste da bi to bio rat, no što bi bio rezultat tog rata? – Amerikanci u ovom trenutku nemaju stvarnu kontrolu nad Afganistanom, jer unutar zemlje postoje brojne paravojne postrojbe. Nisam siguran da mogu zadobiti stvarnu kontrolu nad tom državom. Ako napadnu Irak, to bi mogao biti početak međunarodnog sukoba, jer se tu radi o igri oko nafte, igri oko realnih stvari. Nitko ne zna koliko će dugo Rusi šutjeti, i oni sami imaju interesa na tim područjima. Nitko ne zna ni kakva bi bila reakcija arapskog svijeta, jer su ljudi u tim državama protiv Amerikanaca u ovom trenutku. Arapske vlade, poput saudijske, ne mogu slijediti američki put, jer su njihovi narodi protiv tog načina. To je poput bumeranga. Amerikanci su počeli uvježbavati ljude poput Osame bin Ladena za agente CIA-e, kako bi se borili protiv ruske agresije u Afganistanu. A sada taj uvježbani agent Osama bin Laden radi protiv SAD-a. Mislim da na svijetu postoji samo jedan način – dijalog među nacijama i pokušaj nametanja mira, smanjivanja napetosti među državama, a ne povećanje mogućnosti za ubijanje i ratove.

NACIONAL: Prije nekoliko mjeseci posjetili ste Irak i Saddama Husseina. Možete li opisati taj posjet i što mislite o Husseinu? – Prije nekoliko mjeseci Kuvajt me zamolio da pomognem jer postoji otvoreno pitanje između Kuvajta i Iraka. Stotine ljudi nisu se vratile nakon Zaljevskog rata u svoje domovine s obje strane. Kuvajćani su me zamolili da ponovno uspostavim platformu za pregovore s Irakom o ratnim zarobljenicima. Obećao sam da ću poduzeti inicijativu jer poznajem sadašnjeg iračkog ministra vanjskih poslova, koji je prije bio veleposlanik u Austriji. Pitao sam ha je li moguće da se sastanemo i pregovaramo o tim pitanjima. On se složio, pozvao me u posjet i otišao sam u Irak na pregovore. Za boravka u Iraku dobio sam poziv da se upoznam i s predsjednikom, s kojim sam proveo dva sata u razgovoru. Jedna od glavnih tema bilo je pitanje ratnih zarobljenika. Molio sam ga da nam pomogne i složi se s ponovnim početkom pregovora između Iraka i Kuvajta. Obećao mi je da će mi se javiti. Tri ili četiri tjedna poslije dobio sam informaciju da su voljni obnoviti pregovore i to su objavili UN-u. To je bio prvi uspjeh te misije, jer sada UN zna da je moguće obnoviti pregovore o ratnim zarobljenicima. Pokušao sam ugovoriti i neke poslove za austrijske tvrtke i u tome sam uspio.

NACIONAL: A što mislite o Saddamu Husseinu? – On ima jasan koncept: zna da ima velikog neprijatelja u svijetu, a to su Amerikanci, jer žele iračku naftu. Irak ima druge po veličini naftne rezerve. Saddam u regiji ima jednog neprijatelja – Izrael. U ovoj situaciji Iračani pokušavaju naći prijatelje koji bi pokušali spriječiti nove sukobe s Amerikancima. Mislim da je Europljanima u zadnjih mjesec dana postalo jasno da oni ne žele novi sukob na Bliskom istoku nego miran dijalog između arapskog svijeta i Europe, kako bi se riješili problemi u regiji.

NACIONAL: Mislite li da je moguće zaustaviti rat protiv Iraka? – Na to je nemoguće odgovoriti. Amerikanci pokušavaju pronaći saveznike za taj rat. U ovom trenutku arapske su zemlje ujedinjene i Amerikanci nemaju podršku iz arapskog svijeta. Saudijci ne mogu prihvatiti novi rat jer je njihov narod protiv toga i buknula bi revolucija. Europljanima se ne sviđa ideja da pomažu novi rat na Bliskom istoku. Turci su zainteresirani za odnose s Europljanima i punom snagom kreću prema Europskoj uniji, a ne prema ratu na strani Amerikanaca. Mislim da će Amerikanci morati sami ući u rat protiv Iraka, a to je opasno.

NACIONAL: Posjetili ste i Moamara Gaddafija. Prije dva ili tri tjedna u Hrvatskoj je bila velika kampanja protiv predsjednika Mesića koji bi htio ekonomski povezati Hrvatsku i Libiju. Američka vlada je hrvatskoj poslala “non paper” u kojem upozorava da s Libijom ne ulazi ni u kakve veze. Kakvo je vaše iskustvo s Libijom i što mislite o toj vrsti američkog reagiranja? – U odnosima između Libije i SAD-a te između Iraka i SAD-a, SAD se ponaša jednako. Amerikanci govore svim svojim saveznicima u svijetu: “Ne održavajte veze sa Saddamom. Ne održavajte veze s Gaddafijem.” No oni sami istodobno pokušavaju uspostaviti poslovne veze s tim zemljama a isključiti sve druge zemlje političkim sredstvima. To što rade nekorektno je. Brojne američke kompanije djeluju u ovom trenutku u Libiji i imaju mnogo posla. Također znam da 80 posto nafte koju UN iznosi iz Iraka kupuje SAD, i to vrlo jeftino, jer iskorištava kontrolnu cijena UN-a da kupi jeftinu naftu od Iraka. Stoga ne mogu prihvatiti sve ove glupe argumente Amerikanaca upućene Europljanima. Trebamo održavati dobre odnose s Libijom, jer je to jedna od najvažnijih zemalja u sjevernoj Africi, vrlo je utjecajna u stabiliziranju političkih okolnosti u toj regiji. Prije 30 godina Gaddafija je u službeni posjet Austriji pozvao Bruno Kreisky, kancelar socijalist. Protiv toga se digla velika buka, svi su govorila da se u Austriju ne smije pozvati terorista. Danas nitko ne bi vikao. Svi znaju da je on vodeća figura u Africi, on puno posluje s Europom, blizak je prijatelj s predsjednikom Europske komisije Prodijem, ima brojne veze s Italijom, jer je Libija jedan od glavnih partnera Banca di Roma a i suvlasnik je nogometnog kluba Juventus. Libija ulaže i u brojne druge utjecajne kompanije u Europi.

NACIONAL: Što mislite o Gaddafiju? – On se želi zbližiti s Europom. Već i povijesno postoje bliske veze s Europom. Mislim da je to pravi put i trebali bismo iskoristiti priliku s Libijom jer je to zanimljiva zemlja, ljudi su krasni, a Gaddafi je intelektualac i vodeća osoba Afrike.

NACIONAL: A što biste sugerirali predsjedniku Mesiću – da nastavi s politikom suradnje s Libijom ili ne? – Ja sam mali provincijski političar i ne mogu davati sugestije moćnim predsjednicima u susjednim zemljama. No moje je osobno mišljenja da je pogrešno slušati naredbe Amerikanaca jer oni sami ne slušaju vlastite naredbe. Oni nam žele zabraniti odnose s Libijom i Irakom, a oni to rade iz pozadine da bi imali prednost s vlastitim poslovima na tom tržištu.

NACIONAL: Prije dvije godine posjetili ste Zagrebački velesajam, a nitko vas iz nove vlade nije pozdravio prilikom tog posjeta. Kako ste primili takvo ponašanje hrvatskih političara? – Ja sam tamo došao s izaslanstvom Koruške. U Hrvatskoj je vrlo upješna banka, Hypo Alpe Adria, a vlada Koruške je vlasnik 52 posto te institucije i stoga nastojimo proširiti svoju izvornu poslovnu korporaciju. Najprije sa zemljama koje su blizu Austriji, poput Hrvatske. To je bio razlog mog posjeta Velesajmu. Što se tiče onoga što stoji iza političke odluke nove hrvatske vlade da ne ostvari službene kontakte, to doista ne mogu objasniti. No znam da sam se susreo s gospodinom Mesićem 1990., kad se raspadala bivša Jugoslavija. Te smo se godine susreli kao prijatelji. On je tada bio jedan od vođa HDZ-a. Hrvatski je narod trebao pomoć zemalja iz susjedstva i s nekim smo prijateljima organizirali mnogo humanitarne pomoći. Stoga sam bio pomalo zapanjen što se bojao rukovati sa mnom kad sam došao deset godina poslije u samostalnu Hrvatsku. Možda mu je ponestalo hrabrosti. No, bez obzira na ponašanje vaših političara, ja sam i dalje veliki prijatelj Hrvatske i borit ću se za njen što brži ulazak u Europsku uniju, kamo i spada. Ne vidim ni jedan razlog zbog čega je Slovenija bolja od Hrvatske i zašto bi ona ušla prije vas u EU. Kad uđe Slovenija, i Hrvatska treba ući u EU.

NACIONAL: Što mislite, zašto se predsjednik Mesić tako ponašao? – Ne znam. Mislim da je na njega izvršen pritisak političke okoline.

NACIONAL: Kakva je politička budućnost Europe? Možete li opisati sadašnju situaciju i odnose s SAD-om? – Europa će biti jedan od ključnih igrača u svijetu bude li razvila projekt ujedinjene Europe u smislu Europe naroda, a ne Europe birokracije. U ovom trenutku postoji opasnost da ćemo dobiti birokratsko čudovište, a ne demokratsku instituciju, a nemoguće je stvoriti i organizirati Europu bez naroda. Demokracija je potrebna i odluke ljudi su potrebne, kao i podrška naroda ujedinjenju Europe.

NACIONAL: Je li, po vašem mišljenju, budućnost Europe u ujedinjenju zemalja ili ujedinjenju regija? – Unutar Europe uvijek je postojala diferencijacija među različitim kulturološkim regijama. To je zapravo doprinos uspjehu Europe jer imamo različite zemlje, različite kulture, jezike, stavove ljudi u susjednim zemljama. Trebamo zadržati tu kulturu raznolikosti i iskoristiti je kao pogon za uspjeh Europe kao cjeline. Too se prilično razlikuje od Sjedinjenih Država jer SAD nema povijest ni tradiciju, ima samo 200 godina povijesti i nema tako duboko ukorijenjenu kulturu poput Europljana. To je naša velika prednost koju trebamo iskoristiti.

NACIONAL: Posljednje pitanje: mnogi su se napadi na vas u prošlosti odnosili na vaše mišljenje o Adolfu Hitleru. Jeste li promijenili svoje mišljenje o Hitleru i njegovoj ulozi u povijesti? – Ono što sam rekao jest da nije moguće kriminalizirati cijelu generaciju koja je pretrpjela rat. Pravi način završetka i Prvog i Drugog svjetskog rata u Europi trebao je biti osiguravanje demokracije i pristojnog života. To je bila moja izjava i ako netko s tim ne može živjeti, ja tu ne mogu ništa.