CHERIE BLAIR & TONYJA BLAIROd 1815. godine u britanskoj vojsci služe i gurkhe, profesionalni vojnici iz Nepala koji su se uvijek iskazivali kao najhrabriji, najvještiji i najodaniji vojnici. Posljednjih desetljeća služili su u Falklandskom ratu, u Zaljevskom ratu, u Sijera Leoneu, Afganistanu, Bosni, na Kosovu, jedna posebna postrojba gurkha bila je okosnica obrambenih snaga Hong Konga dok je do 1997. bio britanska kolonija. Postoje cijela područja Nepala gdje se mladići pripremaju za britansku vojsku, kamo se nakon vojne službe vraćaju kako bi živjeli u mirovini. Danas u Nepalu ima oko 30.000 umirovljenih britanskih vojnika a nekoliko ih tisuća trenutačno služi u britanskoj vojsci. Oni su svi vrlo nezadovoljni, uvjereni da ih britanska vojska diskriminira. Iako u britanskoj vojsci imaju iste obveze kao i britanski vojnici, plaća im je – na temelju sporazuma između Britanije, Indije i Nepala iz 1947. –mnogo manja, kao da služe u indijskoj vojsci. Zakinuti su, tvrde, u odsustvima, hrani, u broju uniformi, u vjerskim pravima i traže da u britanskoj vojsci budu izjednačeni s Britancima. Odlučili su britansku državu stoga tužiti sudu a za to su angažirali najbolju britansku odvjetnicu za ta pitanja. To je Cherie Booth koja se najčešće bavi radnim pravom i drugim slučajevima kršenja ljudskih prava. Ona je uspjela uvjeriti sud da gurkhe imaju pravo tužiti državu te joj je ovih dana odobreno da Vrhovnom sudu Velike Britanije u ime gurkha tuži britansku državu, koju će na sudu predstavljati britanska vlada.
Odvjetnica Cherie Booth, kako se ona predstavlja u pravosudnim krugovima, zapravo je Cherie Blair, supruga britanskog premijera Tonyja Blaira, a služi se djevojačkim prezimenom kako je u profesionalnom radu ne bi povezivali s mužem. Cherie Blair jedna je od najboljih britanskih odvjetnica uopće, iako je majka četvero djece, iako je bila jako angažirana i u muževoj političkoj karijeri. Sad je zapravo tužila svog muža Tonyja Blaira, jer on u ovakvim slučajevima simbolički predstavlja britansku državu. Naravno, kad počne sudski spor, on se neće pojaviti u sudnici jer državu predstavljaju njeni pravnici, no oni će postupati prema uputama koje budu dobili iz vlade, odnosno od Blaira. Britanske novine već pišu o sporu između Charie Blair i njezina muža Tonyja Blaira, koji je također pravnik. Isprva je i on želio biti odvjetnik, uostalom, zajedno su bili na odvjetničkoj praksi, ondje su se upoznali, zaljubili i vjenčali.
Tony Blair rodio se 6. svibnja 1953. u Edinburghu u obitelji poreznog inspektora Lea i kućanice Hazel. Leo Blair bio je posvojče, imao je zbog toga u djetinjstvu neugodnosti, pa je svojoj djeci želio pružiti što više. Školovao se, napredovao i postao sveučilišni profesor u Durhamu pa je sve troje djece mogao poslati u elitne privatne škole. Tony Blair pohađao je srednju školu Fettes, najbolju privatnu školu u Škotskoj, a 1972. je upisao pravo na Oxfordu.
Bio je dobar i pomalo buntovan student. Pjevao je u rock bendu, sudjelovao u javnim debatama, često kršio sveučilišna pravila, zanimao se za politiku i filozofiju te bio član ljevičarskog kružoka. Iako mu je otac bio konzervativac, on je na sveučilištu postao simpatizerom Laburističke stranke. Kad je 1975. diplomirao, odselio se u London i počeo pravničku karijeru. Dao je molbu da postane jednogodišnji pripravnik u odvjetničkom uredu istaknutog laburističkog političara Derryja Irvinea, a ovaj ga je primio, iako je već primio pripravnicu Cherie Booth. Obično su odvjetnici uzimali po jednog pripravnika, no Irvine je, imajući mnogo posla, odlučio uzeti dvoje, ali im je rekao da će nakon godinu dana kod njega moći ostati samo jedno. Uzet će, rekao im je, boljeg. Tako su njih dvoje postali – suparnici.
Cherie Booth rodila se 1954. u obitelji glumaca iz Liverpoola. Njezin otac Tony Booth bio je lutalica i pijanac, koji je poslije kao glumac u seriji “Dok nas smrt ne razdvoji” nakratko postao televizijska zvijezda i tema tabloida zbog pijančevanja, ljubavnih afera i svađa, o čemu je 1989. napisao sočnu autobiografiju. Ostavio je suprugu Gale i dvije kćeri, Cherie i mlađu Lyndsey, dok su još bile posve male. Poslije imao je još djece, tako da je Cherie Booth imala još tri polusestre, a ovog je proljeća doznala i za četvrtu. Njen je otac 1967. bio u kratkoj vezi sa zaposlenicom radija, koja je s njim ostala u drugom stanju i rodila djevojčicu. Nekoliko godina poslije emigrirala je s kćeri u Australiju, gdje obje i sada žive. Kada su u ožujku Tony i Cherie Blair bili u službenom posjetu Australiji, ta njezina polusestra, za koju dotad uopće nije znala, javila se Cherie Blair te su se dogovorile da će se sastati. Otac Cherie Blair 1979. je umalo stradao u požaru. Poslije se vratio obitelji, tražio od djece oprost, a prije nekoliko godina ponovno je bio u središtu pozornosti kad se doznalo da je jednom sveučilišnom profesoru preoteo suprugu, vršnjakinju svoje kćeri.
Cherie Booth je u svojoj generaciji bila najbolja studentica prava na London School of Economics. Iako su bili suparnici za mjesto pomoćnika odvjetnika, Tony Blair i Cherie Booth u Irvineovu su se uredu zbližili, premda je ona imala mladića a on djevojku, zaljubili.
Tako je i spor oko mjesta u Irvineovoj kancelariji prijateljski riješen. Budući da su za sposobnosti Cherie Booth čuli i drugi odvjetnici, ona je prije isteka pripravničke godine prihvatila ponudu drugog vrsnog odvjetnika da prijeđe k njemu na stalno radno mjesto pomoćnika, pa je tako Blair 1976. postao Irvineov pomoćnik, specijalizirajući se za radno i trgovačko pravo. Dvije godine poslije njih su se dvoje zaručili, a u proljeće 1980. vjenčali u kapeli koledža St. John u Oxfordu, rodnom gradu mladenkine majke Gale Booth. Uz hipoteku kupili su kuću u Mapledene Road 59 u četvrti Hackney u sjeveroistočnom Londonu. U siječnju 1984. rodio im se prvi sin Euan, a potom su – u razmacima od po dvije godine – došli na svijet sin Nicholas i kći Kathryn, te prije dvije godine treći sin Leo.
Blair je napustio odvjetništvo i postao profesionalni političar. Jako se angažirao u Laburističkoj stranci nakon poraza na izborima 1979. U Britaniji je tada na vlasti bila popularna konzervativka Margaret Thatcher, koja je ukidala socijalno zakonodavstvo prijašnjih laburističkih vlada. Zbog takve situacije u Laburističkoj su stranci jačali ljevičari, s kojima se Blair nije slagao, ali je 1983. pokazao ambiciju da uđe u parlament. Bio je nominiran za laburističkog kandidata u Durhamu, gdje je živio u mladosti, u izbornom okrugu Sedgefield, za parlamentarne izbore 9. lipnja 1983. Iako je Laburistička stranka na tim izborima doživjela jedan od najtežih poraza, Blair je u svojoj izbornoj jedinici pobijedio i ušao u parlament. Već 1984. ušao je u oporbenu vladu u sjeni, potom je postao ministrom unutarnjih poslova u sjeni, a 1994. vođom Laburističke stranke. Nakon velike pobjede na parlamentarnim izborima 1997. postao je i britanskim premijerom.
Cherie Booth podizala je djecu i bavila se odvjetništvom. Dosegnula je sam vrh odvjetničke struke, 1995. je stekla titulu “Qqueen’s counsel” (“kraljičin savjetnik”), koja krasi samo 10 posto britanskih odvjetnika. Postala je i pomoćna sutkinja u londonskom sudu za radne sporove, što je prvi korak prema Vrhovnom sudu. Cherie Blair je prva supruga nekog britanskog premijera u radnom odnosu. Mnogi koji je poznaju tvrde, unatoč tomu što je njezin suprug vrlo cijenjen i popularan, da ga ona nadmašuje po inteligenciji, šarmu i predanosti poslu.
Ona se specijalizirala za radno pravo, često je zastupala pojedince, sindikate ili socijalne skupine u sporovima protiv države kao poslodavca ili zakonodavca. To nije bio problem dok je Blair sa svojim laburistima bio u opoziciji, No već u jesen 1997., samo nekoliko mjeseci nakon što joj je suprug postao premijer, ona je pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu zastupala britansku državljanku protiv željezničke kompanije South-West Trains. Službenica Lisa Grant tužila je tvrtku u kojoj radi zbog seksualne diskriminacije, nakon što je njezinu životnom partneru uskraćena propusnica za slobodno putovanje prugama te kompanije vrijedna 1000 funti. Kompanija takve propusnice daje suprugama ili muževima svih zaposlenika. Odnedavno ih je počela davati i životnim partnerima zaposlenika, čak ako i nisu u braku, ali mogu dokazati da žive zajedno. Kad je Lisa Grant, potaknuta primjerom svog kolege, koji je dobio takvu propusnicu za svoju nevjenčanu ženu, zatražila takvu propusnicu, odbijena je. Problem je bio u tome što Lisa Grant u nevjenčanoj zajednici ne živi s muškarcem, nego s drugom ženom, Jill Perley. Lisa Grant stvar je predala sudu, a kad je sud odbio njenu žalbu, tvrdeći da tu nema seksualne diskriminacije, jer propusnica ne bi bila dana ni da je riječ o muškoj homoseksualnoj zajednici, ona se obratila Europskom sudu pravde u Luxembourgu.
Za pravnu zastupnicu uzela je Cherie Booth, već otprije poznatu po uspješnom zastupanju ljudi u sličnim sudskim slučajevima u kojima se štite prava žena, manjinskih skupina, ljudska, socijalna i radna prava. Cherie Booth bila je jako zaslužna što je Europski sud pravde presudio u korist Lise Grant, naložio njenom poslodavcu da njezinoj lezbijskoj partnerici da propusnicu za slobodan prijevoz u vrijednosti od 1000 funti. Bio je to presedan prema kojem su poslije i brojni drugi homoseksualni partneri bili izjednačeni u pravima s heteroseksualnim parovima.
Prije dvije godine Cherie Blair je pokrenula akciju koja je mogla utjecati i na britansko-australske odnose. Kao vođa odvjetničkog tima koji se bavi i međunarodnom zaštitom ljudskih prava, pokrenula je pravni postupak protiv australske vlade, tvrdeći da novi zakon u australskoj saveznoj državi Sjeverni teritorij diskriminira domoroce Aboridžine. Prema tom strogom zakonu na duge zatvorske kazne mogu biti osuđeni i sitni kriminalci ako su više puta uhvaćeni u istom prekršaju. To je posebno pogodilo sitne kradljivce po dućanima i privatnim vrtovima, među kojima su u velikoj većini mladi Aboridžini koji se teško prilagođavaju modernom životu. Zbog toga je nakon uvođenja tog zakona mnogo mladih domorodaca završilo u zatvoru, što je izazvalo prosvjede u Australiji. Australska odvjetnica Margaret McCabe zamolila je Cherie Booth da se pozabavi tim slučajem. Cherie Booth je napisala tužbu protiv australske vlade i uputila je Odboru za ljuska prava UN-a u Ženevi.
Nedavno se založila za reviziju kaznene politike prema ženama u Britaniji, tvrdeći da ih britansko pravosuđe diskriminira te da su njihove kazne mnogo strože i okrutnije od onih koje se izriču muškarcima, jer sudovi ne uzimaju u obzir što žena znači unutar obitelji, pa se kaznama za žene često kažnjavaju i njihova djeca. Svoje mišljenje početkom srpnja iznijela je u listu Inside Time, koji izdaju sami britanski zatvorenici. Napomenula je da se u britanskim zatvorima nalazi 4400 žena, uglavnom zbog nenasilnih kažnjivih djela, za koja su mogle dobiti druge kazne, a ne zatvorske. Broj zatvorenica naglo se povećava pa se u posljednjih pet godina udvostručio, jer sudovi imaju mnogo oštrije kriterije prema njima nego prije. Iako je nedavno jedan muški zatvor pretvoren u ženski zatvorske vlasti upozoravaju da će se, ako se zatvaranje nastavi ovim tempom, svi zatvorski kapaciteti za žene iscrpiti za nekoliko mjeseci. I Cherie Blair se sada založila za alternativne kaznene mjere, kako bi žene ostale sa svojom djecom kao središte obiteljskog života, što je jako važno jer djeca iz razorenih obitelji najčešće i sama završe u kriminalu. Tim člankom ona je zapravo polemizirala s vladom svojega muža.
Zasad nema znakova da je Charie Blair bilo koji svoj sudski spor protiv vlade rješavala u svom domu privatno sa šefom te vlade, svojim suprugom Tonyjem. U SAD-u i nekim drugim zemljama bilo bi pak nezamislivo da premijerova supruga radi na sudu, da sudi ili zastupa nekog kao odvjetnica, pogotovo u slučajevima u kojima je jedna zainteresirana strana država. U SAD-u se zbog sukoba interesa Cherie Booth Blair ne bi mogla baviti svojim poslom. No u Britaniji to zasad nije problem, jer se britansko sudstvo smatra toliko nepristranim, a suci i vrhunski pravnici toliko nepotkupljivima da nitko ne spominje mogući “sukob interesa” pravnice Cherie Booth i premijerove supruge Cherie Blair. Svojedobno je pariški dnevnik na engleskom jeziku International Herald Tribune podsjetio da britanski pravnici u sudnici nose smiješne perike na glavama upravo zato da bi se pokazalo kako oni pripadaju – jednom drugom svijetu.

PRESTIŽNA PRAVNA TITULA PREMIJEROVE SUPRUGE Cherie Blair je 'Queen's Counsel', jedna od 10 posto najboljih britanskih odvjetnika TUŽBA PROTIV BRITANSKE DRŽAVE Iako jako angažirana u muževoj političkoj karijeri, Cherie Blair ga je sada zapravo tužilaIGLA ZA AKUPUNKTURU

Nedavno je vjetar otkrio malu tajnu Cherie Blair. Dok je ulazila u konferencijsku palaču u engleskom ljetovalištu Brightonu, gdje se održavala godišnja konferencija Laburističke stranke, vjetar joj je podigao kosu s uha, pa su fotoreporteri snimili kako ona na gornjem dijelu desnog uha ima mali flaster koji pokriva zabodenu iglu za akupunkturu, kojoj se Cherie Blair nedavno podvrgnula.
Ona je velika poklonica alternative medicine. Svojedobno je za 300 funti kupila kristalnu naušnicu koja navodno uklanja štetno elektromagnetsko zračenje, a u ožujku ove godine u jednom centru alternativne medicine, koji je službeno posjetila, dala je da joj se u uho ubode igla. Čini se da joj se ta terapija svidjela pa je sada to ponovila.

ROĐENJE SINA
Blair nije uzeo porodiljski

Cherie Blair morala je početkom kolovoza odgoditi odlazak s obitelji na godišnji odmor u Francuskoj jer je ostala u drugom stanju, ali je 6. kolovoza zbog spontanog pobačaja bila prevezena u bolnicu, kamo ju je dopratio suprug. Nakon nekoliko dana kućnog oporavka pridružila se obitelji u Francuskoj, suprugu Tonyju, 18-godišnjem sinu Euanu, 16-godišnjem sinu Nicholasu, 14-godišnjoj kćeri Kathryn i dvogodišnjem sinu Leu.
Kad je prije dvije godine ostala u drugom stanju s Leom, bilo je to veliko iznenađenje. Prvi put u novijoj britanskoj povijesti premijer je dobio dijete dok je bio u službi, odnosno da je u premijersku rezidenciju u Downing Streetu 10 došlo novorođenče. Nakon što je Cherie Blair objavila da je u drugom stanju, među supružnicima se razvila zanimljiva polemika. U to vrijeme u Britaniji je stupio na snagu novi zakon, koji roditeljima daje više prava prilikom rođenja djeteta, pa i veću mogućnost izostanka s posla, i to ne samo majkama nego i očevima. U jednom intervjuu Cherie Booth izjavila je tih dana kako bi voljela da njen suprug, kad se rodi njihovo četvrto dijete, uzme porodiljski odmor i bude s njom u prvim danima nakon poroda. On je rekao da bi rado u to vrijeme bio sa suprugom, ali da mora osigurati da država funkcionira. Iz krugova bliskih obitelji Blair čulo se da je ona dosta inzistiralo da on uzme odmor, i to ne samo radi nje, nego i kako bi dao primjer drugim očevima. Kad se dječak Leo rodio 20. svibnja 2000., u londonskoj bolnici Chelsea and Westminster, Tony Blair je izjavio da je jako sretan, ali ipak nije uslišao ženinu molbu. Samo je sljedećih dana smanjio radne obaveze i skratio radni dan. No ni njegova supruga nije dugo izbivala s posla, počela je ponovno raditi već u srpnju.