ŽELJKO MATUTINOVIĆ, pročelnik ortopedije KB-a ‘Firule’, u austrijskom pritvoru očekuje izručenje njemačkom pravosuđu koje bi mu trebalo suditi zbog navodnog silovanja i nanošenja teških tjelesnih ozljedaProšlog tjedna austrijska policija u zračnoj luci u Beču uhitila je splitskog ortopeda Željka Matutinovića, pročelnika ortopedije Kliničke bolnice Firule u Splitu. Za dr. Matutinovićem, koji se kanio vratiti u Hrvatsku nakon stručnog simpozija, bila je raspisana međunarodna tjeralica nakon prijave protiv njega u Rosenheimu, gradiću u Bavarskoj, nadomak austrijsko-njemačke granice i naloga suda u Munchenu. Tako je otvorena nova stranica dramatične ljubavne priče za koju se mislilo da je bučni epilog doživjela ljeti 1998. Međutim, burna i dugotrajna veza Željka Matutinovića i medicinske sestre Ljiljane Kocić mogla bi završiti izručenjem splitskog liječnika njemačkom pravosuđu. U Bavarskoj bi Matutinović mogao biti osumnjičen za tjelesno zlostavljanje i silovanje Ljiljane Kocić, koje je, prema njezinu iskazu njemačkoj i austrijskoj policiji, počinio noću 2. kolovoza 1998.
Kaznenu prijavu s takvim navodima policiji u Rosenheimu protiv njega je podnijela Ljiljana Kocić, koja od 1997. radi u tamošnjoj bolnici. Osim njemačkom pravosuđu, protiv svoga dugogodišnjeg ljubavnika podnijela je kaznenu prijavu i austrijskoj žandarmeriji u Tirolu. Na temelju iskaza Ljiljane Kocić, koja živi u njemačkom gradiću Kiefersfeldenu, koji je potkraj listopada 1998. dala inspektorima Odjela za kriminalitet Žandarmerije za Tirol u Innsbrucku, tada 28-godišnja Splićanka teretila je tada 50-godišnjeg dr. Željka Matutinovića i njegova brata Dragana Matutinovića, poznatog vaterpolskog trenera, za nanošenje tjelesnih ozljeda, prisilu i protupravno lišavanje slobode. Ljiljana Kocić je teretila Željka Matutinovića da ju je više puta pretukao, posebno u jednom austrijskom restoranu, a obojicu braće Matutinović da su je oteli i Draganovim automobilom protiv njezine volje iz Njemačke vratili u Hrvatsku i poderali joj putovnicu jer se dr. Matutinović nije mogao pomiriti s njezinom odlukom o prekidu njihove petogodišnje ljubavne veze. Nakon što je Državno odvjetništvo u Innsbrucku uputilo Državnom odvjetništvu RH zamolnicu za preuzimanje kaznenog progona protiv Željka i Dragana Matutinovića, objavljivanje dijelova Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kojim je u travnju 2000. odbačena kaznena prijava Ljiljane Kocić protiv braće Matutinović, stvorilo je zabludu da je taj slučaj pravno završen.
Šef Ortopedije Kliničke bolnice 'Firule' u Splitu Željko Matutinović uhićen je prošlog tjedna na bečkom aerodromu zbog kaznene prijave koju je protiv njega podnijela njegova bivša ljubavnica Ljiljana Kocić: Nacional ekskluzivno objavljuje dokumente austrijskog Državnog odvjetništva u kojima se detaljno opisuje kako su Matutinović i njegov brat Dragan navodno oteli Ljiljanu Kocić i prisilili je da iz Rosenheima dođe u Split Ljubomorni oprtoped Željko Matutinović nije se mogao pomiriti s tim da ga njegova ljubavnica Ljiljana Kocić, s kojom je bio u vezi 5 godina, želi napustiti: svaki ju je dan zvao u Njemačku i satima preko telefona nagovarao da mu se vrati 'Poludio je kad je u mom stranu našao fotografije mog novog dečka i pismo moje prijateljice u kojem ga ona spominje: prijetio mi je nožem i htio me ubiti ali ga je u tome spriječio njegov brat Dragan' Međutim, kako je Nacionalu dostupan cjelovit iskaz Ljiljane Kocić pred austrijskim policajcima i dokument austrijskog Državnog odvjetništva u Innsbrucku, koji nosi naziv Prikaz činjeničnog stanja, možemo zaključiti kako je okončana tek austrijska epizoda slučaja Matutinović, ali da njemačka tek predstoji. Ako Ljiljana Kocić, danas sretno udana glavna sestra odjela bolnice u Rosenheimu, ustraje na kaznenoj prijavi za silovanje protiv svoga bivšeg ljubavnika.
Iz Innsbrucka je 2. veljače 1999. Dražavnom odvjetništvu RH u Zagrebu upućen Prikazu činjeničnog stanja u kojem se navodi da se pri Pokrajinskom sudu Innsbruck protiv dvojice hrvatskih državljana, dr. Željka Matutinovića, rođenog 30. kolovoza 1948. u Splitu, liječnika, sa stanom u Splitu, i Dragana Matutinovića, rođenog nepoznatog datuma 1954., u Splitu, vaterpolskog trenera, sa stanom u Splitu, vodi predistražni postupak zbog sumnje da su počinili kažnjiva djela nanošenja tjelesnih ozljeda, teške prisile i lišavanja slobode, počinjenih na teritoriju Republike Austrije. Glavni državni odvjetnik dr. Eugen Nigg izvještava Državno odvjetništvo RH o utvrđenom činjeničnom stanju i navodi da je Željko Matutinović osumnjičen da je navečer 25. lipnja 1998. u restoranu “Am Hechtsee” svojoj bivšoj životnoj družici Ljiljani Kocić udarcima u lice prouzročio hematome oko očiju, i to zato što mu je pripopćila da s njim raskida vezu. Navodno mu je priznala da je u Njemačkoj upoznala osobu s kojom namjerava imati novu vezu. Državno odvjetništvo iz Innsbrucka izvijestilo je Zagreb da je dr. Matutinović pod sumnjom da je Ljiljani Kocić prijetio ubojstvom ako ona ne odustane od raskida njihove veze. Dr. Nigg ističe da je dr. Matutinović “prijetio ubiti nju, njezine roditelje i prijateljicu iz Hrvatske kod koje trenutno živi”. U predistražnom postupku Pokrajinskog suda Innsbruck Željko i Dragan Matutinović osumnjičeni su da su prisilili Ljiljanu Kocić da se s njima vozi iz Kiefersfeldena u Njemačkoj preko Austrije u Split, “pri čemu je Željko Matutinović upravljao vozilom, a Dragan Matutinović sjedio pokraj Ljiljane Kocić i pazio da ne pobjegne. Nadalje, Željko Matutinović osumnjičen je da je silovao Ljiljanu Kocić u Kiefersfeldenu, a u Splitu razderao njezinu putovnicu”, piše Hofrat dr. Eugen Nigg te zaključuje da braću Matutinović nije moguće privesti pred sud u Austriji: “Ipak, mislimo da se kazneni postupak nad imenovanima može provesti u RH uz nazočnost osumnjičenih”. Predmet je poslan Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje je progon ustupilo Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. Sektor Kriminalističke policije MUP-a u prosincu 1999. izvijestio je Državno odvjetništvo da su u predmetu protiv dr. Matutinovića i njegova brata poduzete mjere provjere identiteta i prebivališta, a Istražnom centru Županijskog suda u Splitu dostavljen je prijedlog da se braća Matutinović saslušaju. Istražni sudac Županijskog suda u Splitu Ivan Bartulović saslušao je osumnjičenike. Progon za kažnjivo djelo silovanja nije ustupljen hrvatskom pravosuđu nego je nastavljen u Njemačkoj. Stoga je na temelju međunarodne tjeralice po nalogu suda u Munchenu Željko Matutinović i uhićen u bečkoj zračnoj luci.
Dok mu je Ljiljana Kocić bila ljubavnica, dr. Matutinović je bio u braku sa Suzanom Matutinović, s kojom ima dvoje djece, kćer i sina. Suzana, druga supruga splitskog ortopeda, od koje se Matutinović razveo nakon raskida s Ljiljanom Kocić, po zanimanju je medicinska sestra, kao i Ljiljana Kocić, koja je do 1997. radila na Ortopediji KB “Firule”. “Poznato je u Splitu da je dr. Matutinović u bolnici imao niz ljubavnih veza, ponekad i spektakularne ljubavne afere. Žene su ga obožavale, posebno one prilično mlađe od njega. On lako plane, ali je u osnovi jako dobar čovjek i liječnik”, rekao nam je Matutinovićev kolega liječnik. Prva supruga dr. Matutinovića zvala se Nataša. Izrazito zgodna crnka bila je službenica u splitskoj podružnici Zavoda za socijalno osiguranje. Iz toga braka dr. Matutinović ima sina koji je već završio veterinu. Nakon razvoda ponovno se udala i živi u inozemstvu. Prvo zaposlenje dr. Matutinovića bilo je u splitskom Domu zdravlja. I ondje su se u zagrljaju dr. Matutinovića našle mnoge mlade, ali i udane medicinske sestre. Pojedini prevareni muževi znali su se i šakama razračunavati s njim. Kad je specijalizirao ortopediju, prešao je u splitsku Kliničku bolnicu gdje se zaposlio kao specijalist.
U KB Firule nije bio jedini koji je sudjelovao u ljubavnim aferama, kratkotrajnim vezama s liječnicama i medicinskim sestrama, u ljubomornim skandalima, ispadima koji su završavali pred disciplinskim komisijama ili su za rezultat imali brakorazvodne parnice. Ali pamti se kad se prije više od deset godina, na proslavi Nove godine, potukao s kudikamo jačim kirurgom zbog utvrđivanja očinstva djetetu koje je nosila medicinska sestra. Ortoped i kirurg utvrdili su da su bili u ljubavnoj vezi s tom gospođicom, a i i jedan i drugi bio je uvjeren da je otac njezina djeteta. Kirurg je u tučnjavi pobijedio. On je priznao dijete i oženio se lijepom medicinskom sestrom.
Na Ortopediji je Matutinović upoznao i svoju drugu suprugu, lijepu plavušu Suzanu, koja je na Odjel stigla s 19 godina kao pripravnica. Poslije je radila u vrtiću kao odgajateljica a s bivšim suprugom Željkom Matutinovićem ima dvoje djece koja pohađaju osnovnu školu.
Splitska Ortopedija poznata je po ljubavnim i seksualnim skandalima. Najpoznatiji je bio slučaj Marinka Ercega, šefa odjela, koji je svoje seksualne usluge, s pozivima na orgijanje, navodno nudio svim ženskim osobama koje su hodale odjelom, medicinskim sestrama, liječnicama, čak i pacijenticama. O tome se šutjelo sve dok dr. Danči Tripalo nije protiv svog šefa dr. Ercega podnijela prijavu Upravi bolnice i Etičkom povjerenstvu Hrvatskog liječničkog zbora. Krivnja dr. Ercega nikad nije dokazana a dr. Tripalo odustala je od tužbe. Ali novi ravnatelj splitske bolnice dr. Dinko Mirić ipak je odlučio kako nije umješno zadržati šefove odjela kojima se pripisuju izvjesni grijesi. Tako je smijenio i Ercega i prije nešto manje od dvije godine za novog šefa Ortopedije postavio Željka Matutinovića. “Slučaj Erceg” je na Ortopediju privukao i brojne novinare koji su željeli znati je li na odjelu doista bilo nečasnih ponuda, seksualnih skandala i muškog striptiza. Kad je Matutinović već bio u dugotrajnoj vezi s medicinskom sestrom Ljiljanom Kocić, stigla je i novinarka s kojom je on od 1998. do danas u seksualnoj vezi.
Dragan Matutinović je počeo igrati vaterpolo u splitskom Mornaru. S Bavčevićem, Družeićem, Kačićem pripadao je slavnoj generaciji a poslije je postao jednim od najcjenjenijih svjetskih vaterpolskih trenera. Bio je trener Mornara, Solarisa, KPK-a, dvaput je trebao postati trenerom i zagrebačke Mladosti. Ali najveće trenerske uspjehe postigao je u inozemstvu. Španjolsku reprezentaciju doveo je do olimpijske pobjede, potom je bio izbornik francuske reprezentacije, zatim trener talijanskih, španjolskih i grčih klubova, poput Pescare i Olympiakosa, a upravo je trebao preuzeti i grčki Etnikos. Ali prije nekoliko dana Matutinović je izabran za izbornika grčke reprezentacije koju će voditi na Olimpijskim igrama u Ateni 2004.
Ljiljana Kocić, rođena 8. svibnja 1970., tereti braću Matutinović, a oni pred istražnim sucem s indignacijom odbacuju sve njezine tvrdnje. Ona je austrijskim policajcima opširno, na deset tipkanih stranica, ispričala svoju verziju događaja od 25. lipnja i 2. kolovoza 1998. Na saslušanju u Innsbrucku potkraj listopada 1998. rekla je da je dr. Matutinović bio njezin prijatelj pet godina, četiri dok je živjela u Splitu, gdje su joj i danas roditelji, i jednu otkad je u Njemačkoj. “Od početka lipnja 1998. on više nije moj prijatelj. Već u hrvatskoj htjela sam prekinuti to prijateljstvo, ali su me u tome spriječile njegove molbe i plakanje. ‘Molim te, nemoj!’, govorio je. Otkako sam u Njemačkoj, nisam ga htjela ni nazivati. Ali uvijek bih se sažalila pa se nisam mogla otrgnuti”, rekla je u zapovjedništvu austrijske žandarmerije Ljiljana Kocić. ”Željko Matutinović je htio da se vratim u Hrvatsku, ali ja sam rekla da neću, jer mi je ovdje dobro.” Dr. Matutinović je, ističe ona, često dolazio u Njemačku i bez najave. Tako su 25. lipnja 1998. sjedili u restoranu “Am Hechtsee”, na austrijskoj strani, kad mu je ona rekla da je upoznala drugu osobu i da je njihovoj vezi kraj. Ljiljana Kocić tvrdi da ju je dr. Matutinović na to udarao šakom u glavu, prvo u lijevu, pa u desnu sljepoočnicu. “Mmjesec dana imala sam modricu ispod očiju. Sjedili smo na terasi restorana i ljudi su vidjeli da me tuče. Vidjela su to i tri konobara. Sve se to događalo oko 22.30 sati.” Potom su, rekla je u listopadu 1998. Ljiljana Kocić, sjeli u njegov auto i odvezli se u Njemačku. “On je u krug vozio oko dva sata i udarao me. Natekao mi je nos, imala sam modrice. Iščupao mi je mnogo vlasi s glave. Vozio je prema Rosenheimu i prijetio mi da će me ubiti ako ne odem s njim u Hrvatsku. Prijetio je da će ubiti moje roditelje i prijateljicu s kojom stanujem. Kad smo stigli do mog stana, prijateljica je primijetila da sam izudarana. Pitala je što se zbiva. On joj je rekao da sam kurva i da neće dopustiti da se s njim igram. Umislio je da sam stvar u njegovu vlasništvu”, istaknula je austrijskoj žandarmeriji Ljiljana Kocić. Dr. Matutinović je sutradan, navodno, otputovao u Hrvatsku, a Ljiljana Kocić napomenula je da su je “svi pitali zašto su mi oči takve”, ali da protiv dr. Matutinovića nije podnijela prijavu. “Prvoga srpnja 1998. počela sam praktikum u bolnici Rosenheim.” Navela je da ju je dr. Matutinović telefonom nazivao svaki dan po jedan sat i dulje i pritom ponavljao prijetnje, “da moram razmisliti o tome što činim, da on ne može živjeti bez mene, da me toliko voli, da sam ja od njega napravila ‘divlju životinju’ pa su njegova djela takva. Cijelo to vrijeme nije radio. Uzeo je bolovanje i rekao da će početi raditi 3. kolovoza.”
U nedjelju 2. kolovoza Ljiljana Kocić službu u bolnici završila je popodne. Pred bolnicom su je, navodi, čekali Željko i Dragan Matutinović: “Morala sam odmah ući u auto i odvezli smo se u moj stan u Kiefersfeldenu”. Cijelo popodne Dragan ju je, navodno, uvjeravao da je Željko voli, da bez nje ne može i da mu se mora vratiti. “On je mislio da je dovoljno da on mene voli, makar ja njega ne volim.” Željko je, tvrdi, bio ljut i htio je otići. Dragan je bio umoran i htio je prespavati. Ljiljana tvrdi da je o tome sutradan razgovarala s prijateljicom Sabinom koja joj je savjetovala da ode na policiju. “Ali bilo me je jako strah.” Kad je popodne došla kući, shvatila je da su pretražili stan i “našli fotografije na kojoj smo ja i Kristiana. Željko me upitao tko je taj, što ja činim s njim.” Željko Matutinović je, prema njenim tvrdnjama, našao i Sabinino pismo u kojem ona piše Ljiljani “ako već toliko mislim na Kristiana, ne bih trebala više ništa imati sa Željkom. Tada me više puta udario bocom mineralne vode i dodao kako mi je zadnji put unakazio lice pa će ga sada poštedjeti”. Uto je naišla Ljiljanina prijateljica Sabina Duftner koja je, navodno, slučaj prijavila policiji. Dr. Matutinović je, navodno, Ljiljanu tukao, prijetio joj nožem i htio je ubiti, a u tome ga je spriječio brat Dragan.
Željko joj je, navodno, dao pet minuta da se spremi i s njima pođe u Hrvatsku. “Uzeo je moju putovnicu i istrgnuo dvije stranice na kojima je udarena viza.” Sjela je u Draganov sivi “peugeot 605”, sive boje, vozili su se kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku. Dragan je, tvrdi Ljiljana Kocić, vozio, a Željko je cijelo vrijeme sjedio pokraj nje. Na pitanje austrijskog policijskog inspektora zašto Željko sjedi straga, odgovorila je da je “trebao paziti na mene, da ne bih što krivo rekla na granici”. Ljiljana je izjavila da su joj obojica rekli da o tome nikomu u Hrvatskoj ne smije govoriti i da će se Željko s njom vjenčati. Između Zagreba i Karlovca dr. Matutinović je, navodno, iskidao njenu putovnicu.
No Ljiljana Kocić tvrdi da je 19. kolovoza opet sama išla u Njemačku, gdje su joj bile stvari i novac, te se potom vratila u Split. Zašto se vratila čovjeku koji joj je prijetio i tukao je, koji je, navodno, poslao policajca Borisa Jelasku da od njezinih roditelja istraži gdje je kad se 18. rujna 1998. s novom putovnicom vratila u Njemačku, ostaje nejasno. Na upit austrijskog inspektora je li zbog ozljeda otišla k liječniku, odgovorila je: “Nisam, ali je mnogo ljudi vidjelo kako sam izgledala. Željko me u mom stanu u Kiefersfeldenu silovao 2. kolovoza 1998. noću. O tome ću sutra dati iskaz policiji u Rosenheimu.” Bio je to njen iskaz 28. listopada 1998., gotovo tri mjeseca nakon nasilja koje je, navodno, pretrpjela od braće Matutinović.
Njihova je istina sasvim drukčija. Pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu Ivanom Bartulovićem 16. veljače 2000. Željko Matutinović izjavio je kako je istina da je bio u petogodišnjoj vezi s Ljiljanom Kocić: “Malo je reći da sam preneražen optužbama, takve optužbe za ljude mojih godina mogu biti kobne, izazvati zdravstvene tegobe i završiti smrću. Gospođu koja me optužuje, priznajem, volio sam.” Zanijekao je da je u lipnju 1998. bio u Njemačkoj. Potom je priznao da je bio kod Ljiljane Kocić u Kiefersfeldenu, da je među njima, kao i u svakoj vezi, bilo povremenih svađa, da je između 11. listopada 1997. i 2. kolovoza 1998. kod nje bio šest puta, i da se doista 2. kolovoza s bratom Draganom našao u tom njemačkom gradiću. Našli su se s Ljiljanom Kocić koja se svojevoljno s njima uputila u Split. “Nikakva nasilja nije bilo, nikakve prisile”, istaknuo je dr. Matutinović. “Putovali smo dobre volje s planovima za budući život. Prošli smo tri granice. Da je ona bila ugrožena, signalizirala bi carinicima.” U Split su, kaže, doputovali k njezinim roditeljima i praktički funkcionirali kao zaručnici, zajedno su počeli tražiti podstanarski stan preko splitske agencije “Broker”, a naveo je i popis svjedoka koji će potvrditi da su do sredine rujna, mjesec i pol dana, živjeli zajedno. Čak je između 18. i 20. kolovoza otišla u Njemačku i vratila se. “Nisam razderao njezinu putovnicu. Kod znanca u policiji pospješio sam da se izda putovnica za koju je tvrdila da je izgubljena. Nije bilo prijetnji, posebno ne ubojstvom”, rekao je dr. Matutinović i začudio se zašto Ljiljana Kocić njegova brata miješa u tu priču.
Istoga dana, 16. veljače 2000., iskaz je dao i Dragan Matutinović. On je znao za bratovu vezu s Ljiljanom Kocić: “Imao sam s njom korektne odnose. Ona ne bi bila u stanju pogledati mi u oči i ovako lagati. Nisam počinio ništa za što me tereti. U lipnju nisam bio s bratom i s njom , jer je u to vrijeme bilo otvoreno prvenstvo Hrvatske u vaterpolu. Početkom kolovoza 1998. pregovaralo se o mom prelasku u zagrebačku Mladost. Brat i ja tada smo otišli u Njemačku. Vraćali smo se svi skupa. Nije bilo prisile. Nisam je ni prstom taknuo. U kolovozu 1998. njih su dvoje našli podstanarski stan i živjeli zajedno, sve dok jednog dana ona nije otišla u Njemačku.”
Sudu su priložene njezine poruke ljubavi prema dr. Matutinoviću i poruka o raskidu: “Razmisli dobro i vidjet ćeš da je ovako najbolje. Vrati se tamo gdje pripadaš. Djeca te trebaju. Ljiljana” Očito je da je Ljiljana otišla natrag u Njemačku dragovoljno. Istražni suda i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu povjerovali su da je tako i došla. Zamjenik općinskog državnog odvjetnika Zoran Mimica 21. travnja 2000. potpisao je Rješenje kojim se odbacuju prijave Ljiljane Kocić podnesene Državnom žandarmerijskom zapovjedništvu Tirola u Innsbrucku protiv braće Matutinović. Istražni sudac je osim Željka i Dragana Matutinovića saslušao i tadašnjeg djelatnika splitske PU Borisa Jelasku. U Rješenju se navodi da je Ljiljana Kocić bila pozivana k istražnom sucu, ali se nije odazvala. Po pozivu u Općinsko državno odvjetništvo pristupila je njezina majka Marta i 20. travnja 2000. izjavila da Ljiljana neće u dogledno vrijeme dolaziti u Hrvatsku, da je ona s njom razgovarala te da je ona izjavila kako povlači kaznenu prijavu. Mimica je napisao da se može zaključiti “kako nije potvrđena osnovana sumnja da bi osumnjičenici Željko i Dragan Matutinović počinili kažnjivo djelo koje im se stavlja na teret” pa se kaznena prijava odbacuje.
Ljiljana Kocić nedavno je boravila u Splitu kako bi bolesnom ocu omogućila liječenje u toplicama. U bolnici u Rosenheimu rekli su nam da je sutradan dežurna, a nakon novog poziva da za osobu s tim imenom – glavnu odjelnu sestru – nikad nisu čuli.