Mediji su pozivali građane da daju informaciju o nestalim djevojčicamaSoham je mali slikoviti gradić u pokrajini Cambridgeshire u istočnoj Engleskoj, ima 8700 stanovnika i vrlo dugu povijest. Prvi put se spominje u devetom stoljeću kao sjedište jednog samostana, u 12. stoljeću tu je sagrađena lijepa visoka crkva St. Andrewsa, a kasnije je gradić bio poznat kao trgovište i poljoprivredni centar, posebno nakon što je isušena obližnja močvara i otvoren put koji kroz Soham povezuje dva obližnja veća grada Ely i Newmarket. Tako su lokalni poljoprivredni proizvodi – u prvom redu šparoge i voće – mogli biti izvoženi i na udaljenije tržnice, u 60 kilometara udaljenom sveučilišnom centru Cambridgeu i 200 kilometara udaljenom Londonu. Soham je mirni gradić, bez kriminala, pa je u njemu prije 11 godina zatvorena policijska stanica, te izuzetno privlačan zbog svog idiličnog izgleda, pa se u posljednje doba njegovo stanovništvo počelo mijenjati, a broj stanovnika povećavati. Uz starosjedioce, čije obitelji tu žive stoljećima, u Sohamu sve je više došljaka, čak i imućnijih ljudi iz Cambridgea i Londona koji su izabrali život na selu. Zbog toga se i karakter samoga gradića počeo mijenjati, u njemu je sve više pubova, dućana i agencija, kakve imaju veći gradovi. Da se stanovništvo promijenilo govori i to što sve više posla ima i mjesna turistička agencija, koja pomaže turistima koji posjećuju Soham, ali i građanima Sohama koji sve više putuju.

Slučaj otmice i ubojstva dviju desetogodišnjakinja iz gradića Sohama, za što se sumnjiče njihov školski podvornik Ian Huntley i njegova djevojka, bivša pomoćna učiteljica Maxine Carr, našao se u središtu pozornosti engleske javnosti UBOJICA NA PSIHIJATRIJI Ian Huntley je nakon uhićenja bio sumanut pa je prebačen na psihijatriju gdje će doktori utvrditi je li sposoban za suđenje NAJEZDA NOVINARA NA MIRAN GRADIĆ Beckham je uputio apel da se pomogne u traganju za djevojčicama, a novinari su ubrzo preplavili soham ŽIVOT IZGRAĐEN NA LAŽIMA Ian Huntley tvrdio je da je bio bodybuilder, ratni pilot RAF-a i siroče, iako ništa od toga nije bilo istinaPreko te agencije su i Leslie i Sharon Chapman iz Sohama uplatili dvotjedno ljetovanje na španjolskom otoku Minorci, gdje su u srpnju otišli sa svoje dvije kćeri. Leslie Chapman je 46-godišnji inženjer, njegova 43-godišnja žena Sharon radi kao pomoćna učiteljica u osnovnoj školi u Sohamu, koju su polazile i dvije njihove kćeri. Na putovanju su se dobro proveli, posebno je uživala njihova desetgodišnja kći Jessica, koja je voljela plivanje, zabavu, sport, pa je čak igrala u pionirskoj nogometnoj momčadi lokalnog kluba Soham Rangers i bila velika navijačica Manchester Uniteda. Na Minorci je za svoju najbolju prijateljicu, također desetgodišnju Holly Wells, s kojom je bila nerazdvojna, kupila poklon, jednu ogrlicu na kojoj je pisalo “Love”. Čim se obitelj Chapman vratila iz Španjolske, Jessica je zatražila od majke dopuštenje da ode do Holly te joj dade poklon. Majka joj je to odobrila, dodavši da joj se svakako javlja mobitelom, da zna gdje je.

Jessica Chapman je tog nedjeljnog popodneva 4. kolovoza otišla dvije ulice dalje do kuće svoje prijateljice Holly, a kad su se srele djevojčice su se veselo izljubile. Holly, koja je bila mnogo mirnija ali koketnija djevojčica, bila je oduševljena poklonom. Hollyni roditelji, vlasnik male agencije za čišćenje Kevin Wells i njena majka Nicola, koja je radila kao tajnica, imali su goste s kojima su u vrtu pekli meso na roštilju, i nakon što su djevojčice nešto jele s domaćinima i gostima, otišle su u Hollynu sobu da se igraju. Holly je bila odjevena u crne hlače i majicu nogometnog kluba Manchester United s brojem sedam na leđima i imenom njenog omiljenog igrača Davida Beckhama. I Jessica je imala iste crne hlače kao i Holly, pa je od Hollynog 12-godišnjeg brata Olivera posudila istovjetnu majicu Manchester Uniteda, tako da su djevojčice bile jednako odjevene. Hollyna majka ušla je nakratko u sobu svoje kćeri, pa kada ih je vidjela onako jednako odjevene, vrlo vesele, odlučila ih je fotografirati. Na fotografiji dvije vesele djevojčice vidi se i zidni sat na zidu Hollyne sobe, na kojem je bilo 17.04 sati. Majka Nicola je napustila njihovu sobu i to je bilo posljednji put kada je vidjela svoju kćer i njenu najbolju prijateljicu. U to vrijeme Jessica je mobitelom nazvala svoju majku, javivši joj da je kod Holly. Bilo je to posljednji put da je Sharon Chapman čula svoju kćer.

Djevojčice su se nastavile igrati u sobi. Između 17.11 i 17.35 bile su na kompjuteru. Potom su izašle iz kuće, nikome se ne javivši, a nitko ih nije vidio kada su izlazile jer su Hollyni roditelji s gostima bili iza kuće u vrtu, a one su izašle na prednja vrata i krenule ulicom prema središtu Sohama. Kamo su se uputile, ne zna se. Prošle su centar gradića, a tamo ih je vidjelo nekoliko građana Sohama, koji su poznavali djevojčice, neki zapazivši ih upravo zato jer su bile isto odjevene. Krenule su prema Village Collegeu, dijelu Sohama gdje se nalaze njihova osnovna škola, lokalna srednja škola te sportski centar.

Na zemljištu Village Collegea nalazi se nekoliko kuća, među kojima i skromna podvornička kuća, gdje je stanovao školski podvornik, 28-godišnji Ian Huntley. On je, kad su naišle djevojčice, ispred kuće prao svojeg njemačkog ovčara Sadieja, a kako su ga one poznavale iz škole, počele su s njim razgovarati. Kako je on kasnije ispričao, pitale su ga za njegovu djevojku, 25-godišnju Maxine Carr, koju su također poznavali, budući da je ona prošle godine radila kao pomoćnica učiteljici upravo u njihovom razredu. Djevojčice su bile čule da Maxine to neće raditi i sljedeće godine: bila se natjecala za stalni posao, ali je odbijena, pa im je Huntley potvrdio kako njegove djevojke neće biti sljedeće godine u školi. One su mu rekle, kako je on to kasnije ispričao, da im je to žao, te su je dale pozdraviti. Potom su krenule dalje. Bilo je 17.45 sati.

U 18.17 bile su u blizini lokalnog sportskog centra “Ross Peers”, a čini se da su tamo otišle kupiti slatkiše na automatu, jer ih je snimila sigurnosna kamera. Oko 19.20 ponovno su bile u središtu Sohama, u glavnoj ulici High Street, nedaleko talijanskog restorana “Sergio’s”. Vidjela ih je 43-godišnja prijateljica njihovih roditelja Margaret Willers, koja se s mužem Mickom vozila u automobilu, te ga na njih upozorila. Oni su se vraćali istim putem desetak minuta kasnije, a ona je baš gledala da li će djevojčice ponovno vidjeti, ali ih više nije ugledala. Niti nitko drugi više djevojčice nije vidio.

Oko 20.30 majka Holly Wells, zbunjena činjenicom da joj se kći ništa ne javlja, te da su djevojčice koje je ostavila u sobi tako tihe, otišla je vidjeti što rade. Ušla je u Hollynu sobu i ustanovila da djevojčica nema. Ona se zabrinula pa je smjesta nazvala svoju kćer na mobitel, no Holly je svoj mobitel ostavila u sobi. Nazvala je potom majku Jessice Chapman, da provjeri nisu li djevojčice tamo. Tada je uznemirena Sharon Chapman nazvala svoju kćer na mobitel, no Jessica se na njene pozive nije javljala. Dvije zabrinute majke još su neko vrijeme čekale da vide hoće li im se kćeri javiti, a očevi su u automobilu počeli obilaziti Soham, ne bi li ih našli. Nazvali su i neke njihove prijateljice da čuju jesu li djevojčice kod njih, a kako je već odavno prošlo vrijeme do kojeg su djevojčice inače uvijek morale doći kući, u 22.00 Sharon Chapman je nazvala policiju i obavijestila je da su njena kći i njena najbolja prijateljica nestale.

Policija je smjesta stigla u Soham te počela s potragom. Pregledan je još iste večeri centar grada, kontaktirane su njihove prijateljice. U dva sata poslije ponoći probuđena je njihova dobra prijateljica Natalie Parr, koja je policiji rekla mjesta gdje su se djevojčice znale igrati, dodavši da one nikada tamo nisu odlazile noću, te da se plaši da je njene prijateljice “netko odnio”. Alarmirana je i mobitelska kompanija, pa su tehničari oko jedan sat iza pomoći locirali signal Jessicinog mobitela “Nokia” na jednoj anteni koja se nalazi u polju sjeverno od Sohama. Signal je bio sve slabiji, jer su se, čini se, praznile baterije mobitela, te je potpuno nestao oko 1.30 izjutra.

Kada je izbila zora, u obiteljima je već vladala potpuna panika. Noć je bila relativno hladna, a djevojčice su bile lako odjevene, pa je otpadala mogućnost da su ostale negdje vani da se našale na račun roditelja. Lokalni radio je u 6.30 prvi obznanio da su djevojčice nestale, pa su se u potragu za njima smjesta uključili i građani Sohama. Već oko podneva na stotine dobrovoljaca češljali su polja oko Sohama, mahom su to bili građani Sohama, kojima su se pridružili i zaposlenici u obližnjoj američkoj zračnoj bazi u Lakenheathu.

Uprava policije Cambridgeshirea je smjesta odlučila da na zadatak potrage za djevojčicama stavi velik broj detektiva, policajaca i drugog osoblja. Oformljen je operativni centar, te uz pomoć kompjutera izabrano nasumice ime akcije: “Operacija Fincham”. Operativni centar je smjesta dobio na raspolaganje supermoderni kompjuterski sistem “Holmes 2”, koji se koristi samo u velikim slučajevima. Iz Walesa je poslan najbolji policijski pas za praćenje tragova.

Sve je to napravljeno zbog već davno stečenog policijskog iskustva da su u ovakvim slučajevima prvih 48 sati ključni za eventualno sretno razrješenje drame. Iako u drugim istragama policija ne obavještava javnost prvih dana kako bi u miru mogla što bolje provesti prvotnu istragu, te kako ne bi uznemirila počinitelje eventualnog zločina, u ovom slučaju odstupilo se od pravila, pa je već u ponedjeljak oko podne sazvana policijska konferencija za štampu da se alarmira javnost. Roditelji djevojčica su im poslije podne preko televizije uputili javni poziv da se vrate kući, tretirajući njihov nestanak, po sugestiji policije, kao njihov mogući samovoljni bijeg od kuće. Sve je to donekle alarmiralo lokalnu javnost u Cambridgeshireu, no, po mišljenju nekih kasnijih kritičara policije, ona je trebala još jače alarmirati javnost upravo u tim prvim satima. U utorak je policija povećala uzbunu, pa je najslavniji engleski nogometaš David Beckham, čije majice su djevojčice nosile kada su nestale, zamoljen da uputi nacionalni apel kako bi se djevojčice vratile.

To je bio presudan trenutak, jer je sada sva britanska javnost odjednom postala svjesna što se dogodilo. Beckham je skrenuo pozornost i britanskih medija na slučaj, pa su nakon njegovog obraćanja javnosti sve redakcije britanskih dnevnih listova i televizijskih stanica poslale svoje reportere u Soham. Odjednom su svi hoteli u Sohamu i okolici bili popunjeni, u gradiću su odjednom osvanule satelitske antene, reportažna televizijska kola. Došlo je smjesta nekoliko stotina novinara, snimatelja, tehničara i drugog pomoćnog osoblja. Gradić se odjednom sasvim promijenio. Od pospanog, provincijskog, idiličnog, tihog mjesta pretvorio se u poprište medijskog interesa, gdje su reporteri, nemajući koga drugog intervjuirati, zaustavljali lokalne građane da ih pitaju što o svemu misle. Mnogi građani Sohama, zabrinuti za sudbinu djevojčica, iskazivali su to i novinarima, ali mnogi su se povukli u svoje kuće. Reporteri su – naravno – najviše intervjuirali one koji su posljednji te kobne večeri vidjeli Jessicu i Holly. Tako je nekoliko televizijskih intervjua dao i Ian Huntley, između ostalih i reporteru britanske tv mreže Sky News. Detaljno mu je ispričao kako je razgovarao s djevojčicama, kako se strašno osjeća jer je očito posljednji koji je s njima razgovarao. Thompson je intervjuirao i Huntleyjevu djevojku Maxine Carr, koja se kobne večeri nije vidjela s djevojčicama, ali koja je djevojčice dobro poznavala jer je pomagala učiteljici u njihovom razredu. Ona je Thompsonu čak pokazala kartu koju su joj Jessica i Holly napisale izražavajući žaljenje što ona sljedeće godine više neće raditi u školi, dodavši kako će im “veoma nedostajati”.

Prvih dana živjela je nada da su djevojčice žive, da su možda otete, a tu je nadu podgrijavala i činjenica da njihova tijela nisu nađena. Zahvaljujući medijskoj buci koja je oko ovog slučaja nastala policiji su se u želji da pomognu istrazi počeli javljati brojni ljudi s kojekakvim informacijama. Već nakon tri dana bilo je 2500 takovih poziva, do kraja tjedna više od 10.000. Taj se broj počeo naglo povećavati nakon što su neki listovi raspisali ogromne nagrade onome tko pronađe Jessicu i Holly. Ukupan iznos, koji su razne londonske novine ponudile za nagradu, popeo se do kraja prvog tjedna na više od 2,5 milijuna funti. Nakon toga se ne samo počeo javljati ogroman broj ljudi s kojekakvim informacijama, od kojih su se mnoge pokazale irelevantnima, a neke i sasvim netočnima, nego su u Soham – vidjeli su to lokalni ljudi – počeli stizati kojekakvi tipovi iz cijele Velike Britanije da samoinicijativno pretražuju okoliš, ne bi li našli djevojčice i tako došli do nagrade.

Unatoč svemu policija se hvatala za svaku informaciju koju je dobila, pa su angažirani dodatni policajci da prate svaki mogući trag. Policija je prvog dana obišla 250 kuća u Sohamu i razgovarala sa stanarima, zaustavila 400 vozila. Napravljena je i rekonstrukcija kretanja djevojčica, pa su dvije mlade glumice u istovjetnoj odjeći prošle gradom u isto doba dana kao i Jessica i Holly. Veliku pozornost policije izazvalo je svjedočanstvo jednog joggera koji je tvrdio da je – trčeći u nedjelju navečer nedaleko od jednog sela nedaleko Sohama – čuo mladalačke krikove iz jedne tamošnje šume. Policija je pretražila tu šumu, ali nije ništa našla. Isti je čovjek tri dana kasnije ponovno nazvao policiju da je upozori na dva nova humka, koje je vidio ponovno joggirajući u istom području. Humke su stvarno postojale, ali kada su ih kriminalistički tehničari iskopali, ustanovili su da su to nastambe koje su napravili dabrovi.

Veliku je pozornost izazvao i jedan taksist koji se policiji javio u četvrtak, dakle, četiri dana nakon nestanka djevojčica i tvrdio da je u nedjelju navečer na cesti koja vodi iz Sohama prema Newmarketu vidio kako neki muškarac na silu ugurava neku djecu u automobil, te da mu se čini da je taj automobil zelene boje bio ili Vectra ili Peugeot. U Cambridgeshireu ima 103 zelene Vectre i 71 zeleni Peugeot, a u cijeloj Velikoj Britaniji ima 8992 Peugeota i 2500 Vectri, koji su svi bili provjereni, ali bez rezultata.

Kako je vrijeme prolazilo, sve je bilo manje konkretnih tragova, koji bi mogli voditi razrješenju ove misterije, a kod svih – i kod policije i kod građana Sohama – sve je više rasla više zabrinutost za sudbinu djevojčica. Policija je doduše tvrdila da ona i dalje to tretira kao slučaj nestalih osoba, no bilo je vidljivo da zapravo i policija sve više vjeruje da je riječ o dvostrukoj otmici i ubojstvu. To se vidjelo i po činjenici da su u pomoć lokalnoj policiji u Cambridgeshireu, koja po britanskim zakonima vodi ovakve slučajeve, ipak došli i detektivi iz centrale Scotland Yarda u Londonu, te detektivi koji su vodili poznati slučaj otete i ubijene djevojčice Sarah Payne u južnoj Engleskoj, koji je prije tri godine izazvao slično uzbuđenje britanske javnosti.

Prošao je tjedan, te počeo drugi tjedan istrage, a novih materijalnih tragova, korisnih svjedočanstava, pa tako i rezultata istrage još nije bilo. Tada je glavni detektiv cambridgeshireske policije David Beck počeo mijenjati taktiku. Angažirani su stručnjaci za tzv. profiliranje, određivanje karaktera i osobina osoba, koji mogu izvršiti određeni zločin. Razmatrala se mogućnost da je riječ o zločinu pedofila, pa je provjereno svih 266 registriranih pedofila u Cambridgeshireu, te još 433 osobe koje su u posljednje doba bile pod sumnjom zbog krivičnih djela protiv djece, ali to nije dalo rezultata. Stručnjaci za profiliranje ipak su došli do neke slike mogućeg otmičara ili ubojice: to je lokalni muškarac starosti između 28 i 45 godina, koji ili ima pedofilske porive ili ima spolne veze s vrlo mladim ženama, te koji ima nesređene ili jako poremećene obiteljske prilike. Vjerojatnost da je neki stranac izvana došao u Soham, oteo dvije nepoznate djevojčice, odveo ih negdje druge – po mišljenju stručnjaka – bila je vrlo mala.

Beck je tada odlučio da pozove otmičara da se sam javi policiji, obećavajući mu da će – ako oslobodi djevojčice i sam se preda – sve to biti uzeto u obzir, a on bolje proći pred sudom. Dao mu je rok da se javi do ponoći u utorak 13. kolovoza. Da se ne bi javili neki lažni tobožnji otmičari, Beck je točne upute otmičaru gdje da se javi poslao kao poruku na mobitel Jessice Chapman, za koji je pretpostavljao da je u posjedu otmičara. Nekoliko puta mu je preko lokalnog radija poručivao da se javi. No, prošao je rok u utorak u ponoć, a otmičar se nije javio.

Policija je već bila očajna, a sve je više bilo javnih zahtjeva da sve to u potpunosti preuzme londonski Scotland Yard, te da ovaj slučaj bude i poticaj britanskoj vladi da potpuno promijeni cijeli svoj način operiranja, stvori središnju nacionalnu detektivsku agenciju, nešto poput američkog FBI-ja, da od slabo opremljenih lokalnih policijskih uprava ovakve slučajeve preuzima ona. No, iz policijske uprave iz Cambridgeshira tvrdili su da to ne bi bilo dobro, te da će ovdje prvenstveno pomoći to što tamošnja policija poznaje lokalne prilike, jer – uvjereni su bili u tamošnjoj policijskoj upravi – tajna ovog slučaja rasplest će se na temelju nekih sasvim lokalnih saznanja. U takvom uvjerenju policija je napravila još jedan neobičan potez, sazvala je na sastanak građane Sohama, tobože da ih obavijesti o dosadašnjim rezultatima istrage, ali zapravo iz sasvim drugih razloga.

U četvrtak 15. kolovoza navečer nekoliko stotina građana Sohama okupilo se na poziv policije u velikoj dvorani u Village Collegeu, koja služi za održavanje velikih lokalnih skupova. Podvornik Ian Huntley otvorio je vrata dvorane kako bi građani mogli ući, a i sam je potom ušao u dvoranu da čuje što će tamo biti. Bila je tamo i njegova djevojka Maxine Carr. Novinarima pristup nije bio dopušten. Nakon što je detektiv Simon Hauser građane Sohama kratko obavijestio o dosadašnjem radu policije, prešao je na ono što je bilo najvažnije. Uputio im je apel rekavši: “Mi znamo da se tajna ovog misterija nalazi u samom Sohamu. Netko ovdje zna što se dogodilo. Sigurno postoji i neki vanjski znak, koji bi mogao govoriti tko je taj tko to zna. Znamo da je to teško što od vas tražimo, no, da bi se sve ovo razjasnilo, mi od vas tražimo da špijunirate svoje susjede, da nam javite bilo što neobično što se primijetili u ponašanju svojih susjeda od one kobne nedjelje. Čak i neka mala informacija može biti od značenja. Tajna se nalazi u Sohamu, u nekoj ovdašnjoj kući, no mi ne možemo pretražiti svaku kuću u Sohamu.”

Na to mu je netko iz publike odgovorio: “Zašto ne? Pretražite svaku kuću. Mi vam otvarano naše kuće. Za nas je najvažnije da se Jessica i Holy pronađu.” Prisutni su ovaj skup napustili u sumornom raspoloženju, ali je on – čini se – ipak ispunio svoju svrhu. Po svemu sudeći te večeri netko je u Sohamu kontaktirao policiju i pružio joj onu ključnu informaciju koja je dovela do raspletanja cijele ove tajne. Tko je to bio, o kakvoj se informaciji radi, još se ne zna.

No, već sljedećeg dana, u petak, stvari su se počele raspletati. Iako je Soham bio pun novinara, nitko od njih nije primijetio kada su dva neoznačena policijska automobila stala ispred kućice u kojoj su stanovali Ian Huntley i Maxine Carr, te iz njih izašla grupa policajaca u civilu. Isto tako novinari, koji su inače svoju bazu imali u obližnjem Village Collegeu, nisu vidjeli niti kada su policajci njih dvoje hitno odveli sa sobom. Rano poslije podne policija je objavila priopćenje koje je izazvalo senzaciju, a u kojem je samo bilo rečeno da su “jedan 28-godišnji muškarac i jedna 25-godišnja žena iz Sohama pristali dobrovoljno dati izjavu policiji u vezi nestanka Holly Wells i Jessice Chapman”. O kome je riječ novinari su smjesta zaključili, jer su gotovo istodobno policajci počeli oko Huntleyjeve kuće postavljati policijske ograde i trake, a u kuću su nahrupili policajci i kriminalistički tehničari, te počeli s pretresom i pažljivim pregledom kuće. Još iste večeri novinari su mogli vidjeti kako policajci iznose razne predmete. Te večeri policija je – na opće iznenađenje – obznanila da su muškarac i žena koji su dali iskaz policiji pušteni, pa mnogima nije bilo baš sasvim jasno što se događa. No, u subotu ujutro stiglo je novo policijsko priopćenje u kojem je stajalo da su tog jutra Ian Huntley i Maxine Carr uhićeni, on pod sumnjom za otmicu i ubojstvo Holly Wells i Jessice Chapman, a ona samo za ubojstvo. Prema britanskom zakonu policija je dobila 48 sati da ih ispita, s tim da se taj rok mogao produljiti na 96 sati, dakle do srijede rano ujutro.

Novinari su se naravno smjesta kod građana Sohama počeli zanimati za njihove uhićene susjede, ali – začudo – građani Sohama su o njima malo znali, jer njih dvoje nisu bili starosjedioci: u Soham su bili došli tek nedavno, prije manje od godinu dana, te dobili posao u školskom kompleksu, ona kao privremena pomoćnica učiteljice, a on kao stalni podvornik, na temelju čega je dobio i podvorničku kuću, gdje su se oboje nastanili. Novinari su od susjeda čuli da je ona vrlo razgovorljiva osoba, ali da je on vrlo povučen čovjek, koji nije u mjestu izgradio neka prijateljstva, te da su ga ljudi ponajviše pamtili po tome što je često kroz grad šetao svojeg psa.

Novinari su zato pokušali otkriti više informacija tamo odakle su njih dvoje došli. A došli su iz lučkoga grada Grimsbyja, koji se nalazi u industrijskom dijelu pokrajine Lincolnshire, oko 200 kilometara sjevernije od Sohama. Ian Huntley rodio se obližnjem industrijskom naselju Imminghamu, u radničkoj stambenoj četvrti, te tamo završio osnovnu i srednju školu, tzv. comprehensive school, koja je namijenjena slabijim đacima. Škola ga nije zanimala, nije imao nikakve volje da se dalje školuje, usavrši, stekne neku kvalifikaciju, nego se vrlo rano zaposlio u Grimsbyju. Radio je različite jednostavne poslove, neko vrijeme u jednoj tvornici, gdje je radio i njegov otac, potom je bio barmen, pa je radio kao zaštitar, a neko vrijeme je pokušao raditi i kao prodavač osiguravajućih polica. Svi koji su ga u Grimsbyju poznavali tvrde da je bio namrgođen, odbojan mladić, bez nekog stalnog društva i bliskih prijatelja, sklon izmišljanju fantastičnih priča da bi se pravio važan. Tako je neko vrijeme tvrdio da je bio pilot ratnog zrakoplovstva – RAF-a, ali je RAF morao napustiti iz zdravstvenih razloga. Potom je tvrdio da je bio izuzetno uspješan bodybuilder, zatim je neko vrijeme tvrdio da je dobio ogroman novac na lutriji, a bilo je i kojekakvih drugih sličnih priča. Neko je vrijeme pričao prijateljima da je kao mali dječak ostao siroče, jer mu je otac umro kada je on imao dvije godine, pa se čak znao rasplakati kada je to pričao, iako je sve bila izmišljotina. Nije samo često mijenjao posao, nego i djevojke. Najčešće je stupao u vezu s vrlo mladim djevojkama, a jedna od njih je sada ispričala kako je njena veza s njim imala po nju traumatične posljedice. Imala je samo 15 godina kada je počela živjeti s njim, a on ju je smjesta natjerao da napusti školu, te se zaposli u tvornici za preradu riba. Malo po malo, priča ona sada, on je počeo preuzimati potpunu kontrolu nad njenim životom, natjerao je da se odseli od svoje obitelji, a potom se s njom preselio u jedno mjesto izvan Grimsbyja gdje nikoga nije poznavala pa je bila stalno s njim. Tvrdila je da je on i u seksu stalno želio imati potpunu kontrolu nad njom. Pobjegla je od njega nakon dvije godine.

Godine 1995. Ian Huntley je upoznao mladu Claire Evans, te je zaprosio. Ona je pristala na brak, te su se oni 1995. vjenčali. No, mjesec dana nakon vjenčanja Huntley je suprugu zatekao u krevetu sa svojim mlađim bratom Wayneom. Nastala je ogromna svađa u toku koje je Claire obavijestila Iana da ne želi s njim živjeti, da traži razvod, jer se zaljubila u Waynea te želi živjeti s njim. Claire ga je smjesta i napustila i počela živjeti s Wayneom, s kojim Ian više nije želio progovoriti niti riječ. Ona je zatražila razvod, te ga nakon dosta muka i dobila, te su se Claire i Wayne Huntley vjenčali i odselili u Cambridgeshire, gdje su počeli novi život.

Nije to bila jedina obiteljska drama koja je pogodila Iana Huntleyja. Njegov otac Kevin i njegova majka Lynda, po zanimanju činovnica, sve su se više svađali, te je majka napustila oca i započela novu vezu, koja je Iana Huntleyja strašno pogodila. Ona je, naime, ušla u lezbijsku vezu s mnogo mlađom kolegicom s posla. Njih su dvije počele živjeti zajedno, a veza je trajala četiri godine. Njegov posramljeni otac odlučio je odseliti se iz Grimsbyja da ne trpi podsmijeh, te se odselio u gradić Littleport u pokrajini Cambridgeshire, koji se nalazi desetak kilometara sjeverno od Elyja. Tamo je dobio posao podvornika u lokalnoj školi, te tamo uselio u podvorničku kuću. Neko je vrijeme tamo živio sam, a potom je odlučio pokušati vratiti k sebi suprugu Lyndu, koja je u međuvremenu prekinula onu lezbijsku vezu, te se odselila i zaposlila u Irskoj. Otišao je po nju u Irsku, a ona se odlučila vratiti mu se, pa se i ona doselila u Littleport, gdje joj je muž pomogao da dobije posao čistačice u tamošnjoj školi.

Tako je u Grimsbyju ostao samo Ian Huntley. Huntleyjevi poznanici ogovarali su ga i zbog sramote što ga je žena ostavila i počela živjeti s njegovim mlađim bratom, a i zbog lezbijske veze njegove majke, pa je i on odlučio otići. Prošle godine, dok je radio kao prodavač polica osiguranja, upoznao je tri godine mlađu Maxine Carr, koja se također pokušala baviti istim poslom, te su njih dvoje stupili u vezu. Ona se u njega strasno zaljubila te joj je on postao pravi idol, možda upravo i zato što je bio toliko autoritativan. Ona, naime, gotovo i nije upoznala svojeg oca.

Rodila se u selu Keelbyju nedaleko od Grimsbyja. Njen otac Andrew Cabb, poljoprivrednik, napustio je ubrzo nakon njenog rođenja i rođenja njene sestre njihovu majku Shirley. Da bi prehranila kćeri ona se preselila u Grimsby i zaposlila u jednoj tamošnjoj tvornici hrane. Maxine Carr je bila toliko bijesna na oca koji ih je napustio da je njegovo prezime Cabb, koje je nosila, zamijenila majčinim prezimenom Carr. Rano je napustila školu, počela mijenjati poslove i muškarce, a lokalno je bila poznata po tome što se voli provoditi po pubovima, gdje je često u pijanom stanju pokazivala tetovaže na svojim golim grudima. Bila je opsjednuta svojim izgledom, posebno svojom linijom, te je dobila anoreksiju, ali se njeno stanje promijenilo kada je upoznala Huntleyja. Njena majka tvrdi da se ona tako zaljubila u Huntleyja, da “obožava čak i tlo po kojem on hoda”.

Kada joj je on predložio da napuste Grimsby i počnu negdje novi život, ona je pristala. Čini se da mu je otac, podvornik škole u Littleportu, našao posao kada je čuo da škola u 20 kilometara udaljenom Sohamu traži podvornika. Ian Huntley se javio u tamošnju srednju školu, direktoru se učinio pogodnom osobom, te je nakon dosta površne provjere primljen na posao. U osnovnoj školi trebali su pomoćnicu učiteljice, pa su na taj posao primili Maxine Carr, iako ona nije imala sve potrebne kvalifikacije. Ona se u školi izuzetno trudila, bila vrlo ljubazna s nastavnicima i đacima, jer je svakako željela zadržati taj posao, budući da joj je životni san bio da postane učiteljica. Tamo je radila zajedno i sa Sharon Chapman, majkom nestale Jessice. No, na kraju prošle školske godine škola je raspisala natječaj da nađe stalnu osobu za njeno mjesto, na koji se javila i Maxine Carr, ali i jedna kvalificiranija osoba, koja je na kraju dobila taj posao.

Nakon što su uhićeni, Ian Huntley i Maxine Carr su podvrgnuti intenzivnom ispitivanju odvojeno u dvije različite policijske stanice. Ispitivanje po svemu sudeći nije išlo lako, pa od njih istražitelji nisu mnogo saznavali, ne samo zato što nije želio ništa reći, nego i stoga – što nije mogao. On se nakon uhićenja počeo, naime, ponašati sasvim sumanuto. No, policija je obznanila da je pri pretresu njegovog stana skupljen vrlo važan dokazni materijal, koji upućuje na njegovu krivnju, ali dalje se od toga nije išlo. Njegova se kuća u Sohamu detaljno pretraživala, kao i automobil kojim se koristio, a počela je i pretraga kuće njegovog oca u Littleportu, jer je ustanovljeno da je Ian Huntley nakon nestanka djevojčica više puta tamo boravio, a bio je tamo i nakon što je pušten poslije prvog ispitivanja, te je tamo i uhićen.

Tada je došlo do novog slučajnog, ali tragičnog otkrića. Točno dva tjedna nakon nestanka djevojčica lovočuvar Graham Keith, obilazeći jedno lovište nedaleko od američke zračne baze Lakenheath, koja se nalazi dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Sohama, otkrio je na rubu šume, vrlo blizu ograde zračne baze, u jednom jarku dva leša. Obavijestio je o tome policiju, koja je blokirala cijelo područje. Tamo su stigli i forenzičari te naišli na strašnu scenu. Leševi su bili u poodmaklom stanju raspadanja, na pojedinim dijelovima tijela ostale su samo kosti, te je smjesta objavljeno da će identifikacija potrajati dulje vrijeme. Trebalo je proći 24 sata prije nego što je uopće ustanovljeno da je riječ o dvije mlađe ženske osobe, a nekoliko dana prije nego što je policija mogla objaviti da je – po svemu sudeći – riječ o Jessici i Holly. Tek tada je nestalo svake nade da bi se djevojčice ipak mogle nekim čudom naći žive. Nažalost, stanje njihovih tijela je bilo tako loše da se nije moglo otkriti kako su umrle. Jedno je, međutim, bilo sigurno, a to je da nisu umrle na mjestu gdje su im tijela pronađena, nego su bila tamo ostavljena vjerojatno nekoliko dana prije nego što su nađena, budući da se pokraj mjesta gdje su nađena nalazi puteljak, kojim prolaze ljudi, pa bi leševe sigurno netko našao i ranije. Policija je ustanovila da se nedaleko od mjesta gdje su leševi nađeni nalazi bungalov u vlasništvu Huntleyjeve bake, kamo je on često dolazio, te je vjerojatno poznavao okolni teren.

Na temelju svih ovih saznanja policija je u utorak 20. kolovoza obavijestila da je podigla kaznenu prijavu protiv Iana Huntleyja zbog otmice i ubojstva, ali da sada prekida njegovo ispitivanje jer su psihijatri ustanovili da ga je zbog njegovog sumanutog stanja nužno hitno prebaciti u specijalnu zatvorsku psihijatarsku kliniku Rampton, gdje će biti povrgnut detaljnom psihijatarskom pregledu, na temelju kojeg će se odrediti je li uopće moguće protiv njega voditi bilo kakav postupak ili ga treba zauvijek strpati u ludnicu. Protiv njegove djevojke Maxine također je podignuta optužnica, ali samo zbog laganja policiji te ometanja istrage. Čini se da ona u otmici i ubojstvu nije sudjelovala, ali je znala što je njen mladić napravio. No, toliko je bila zaljubljena u njega da ga je željela zaštititi, te je stoga – da bi mu dala alibi – lagala policiji.