Simulacija NeandertallandaU udolini između brežuljaka Josipovac i Hušnjakovo kraj Krapine gradi se ultramoderna, betonska verzija neandertalske špilje, koja će, umjesto divljaka s toljagom, ugostiti turiste iz cijelog svijeta. Riječ je o novom, multimedijskom i tehnološki sjajno opremljenom Muzeju krapinskih neandertalaca, koji će konačno spektakularno krapinsko nalazište, najbogatije i najraznovrsnije na svijetu, upisati na europsku kartu senzacija, što dosad nije bio slučaj. Glavni “krivac” za gradnju moderne špilje je poznati zagrebački arhitekt Željko Kovačić, koji kaže: “Ulaskom u muzej, posjetitelj se spušta na razinu neandertalca i postaje stanovnik špilje, odakle može opipati i omirisati život od prije 130 tisuća godina. On zapravo promatra virtualnu stvarnost krapinskog pretka.”

Muzej krapinskog pračovjeka prema projektu zagrebačkog arhitekta Željka Kovačića, čija je gradnja bila započeta 1999. u udolini između brežuljaka Josipovac i Hušnjakovo u Krapini ali je zaustavljena zbog nedostatka novca, ipak će biti dovršen: već 30-ak dana radi se na novom ultramodernom zdanju u kojem će posjetitelji moći virtualno sudjelovati u životu kakav se odvijao u neandertalskoj pećini prije 130 tisuća godina Muzej će oblikom podsjećati na mozak a bit će vrhunski opremljen za multimedijalni prikaz otkrića krapinskog pračovjeka i dočaravanje načina na koji je živioRadovi su se zahuktali zadnjih 30-ak dana i već se jasno ocrtavaju konture budućeg muzeja, koji laika oblikom podsjeća na konture mozga. Vrijednost muzeja procijenjena je na 18 milijuna kuna što bi, osim grada Krapine, najvećim dijelom trebala financirati država. Radove izvodi krapinska tvrtka “Carpone” i predviđa se da će do kraja ove godine biti dovršena roh-bau faza, ali zapravo se više nitko ne usuđuje prognozirati kada će muzej biti otvoren. Nakon što su 1999. iskopani temelji, sve je stalo jer su se pojavili nerješivi problemi – manjak novca, sporovi oko vlasništva zemljišta i dilema oko statusa muzeja. Zbog toga skeptični Krapinci kažu: “Važno je da se ponovno gradi!”

Razgledavajući gradilište, doznajemo da je zemljište trebalo “djelomično injektirati, a djelomično minirati”, potom je slijedilo veliko čišćenje, pa je potok Krapinica preusmjeren ispod muzeja, a tek je onda počela izgradnja. Prema mišljenju Vlaste Krklec, voditeljice starog Muzeja evolucije u Krapini, novi muzej bio je dugogodišnji san Krapinaca. Oni su jedva dočekali gradnju novog muzeja, znajući da bi uz agilnu marketinšku koncepciju mogla živnuti gospodarski slomljena Krapina, a i cijela regija. Krapinci bi najviše voljeli da muzej bude samostalna ustanova, no o tome se još razgovara.

O gradnji pravog muzeja razmišljalo se još u doba Dragutina Gorjanovića Krambergera, slavnoga hrvatskog paleontologa, geologa i sveučilišnog profesora, koji je 1899. na poziv lokalnog učitelja Josipa Rehorića došao na Hušnjakovo brdo i tu otkrio kosti više od 80 neandertalaca različite dobi. No tek su sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici s McMaster sveučilišta u Hamiltonu u Kanadi, Electron Spin Resonance metodom (ESR) i analizom nosorogove zubne cakline otkrili da krapinski neandertalci potječu iz zadnjega velikog interglacijala, odnosno, da su stari 130 tisuća godina. Sadašnji postav Muzeja evolucije datira iz 60-ih godina prošlog stoljeća i vrijeme ga je odavno pregazilo. Ostaci krapinskog pračovjeka zgurani su u jednu prostoriju, što nikada nije zadovoljavalo muzejsku svrhu. Svojedobno je i poznati zagrebački arhitekt Vjenceslav Richter napravio projekt novog muzeja koji bi bio na livadi ispred starog muzeja, ali od toga nije bilo ništa. Tek se uoči obilježavanja stote obljetnice otkrića nalazišta krapinskog pračovjeka počelo ozbiljnije razmišljati o gradnji novog muzeja. Pozvani su Jakov Radovčić, iskusni paleontolog i voditelj Zbirke krapinskog pračovjeka u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, i arhitekt Željko Kovačić, poznati po poznavanju tog lokaliteta, da naprave projekt za Muzej krapinskih neandertalaca.

“Novi muzej nikako ne bi smio konkurirati nalazištu na Hušnjakovu brijegu kako ne bi oskvrnuo njegovu svetost, te smo ga zato i smjestili u udolinu između brežuljaka Josipovac i Hušnjakovo”, naglasio je Željko Kovačić, dodajući da će biti maksimalno uklopljen u ambijent. Neandertalci su živjeli u tzv. polušpiljama, vodom izdubljenim rupama u okomitim, golim stijenama, uglavnom bez raslinja, koje su bile zaštićene sa tri strane. Otvor je bio samo s prednje strane tako da su mogli nadzirati dolazak neprijatelja. Tako će i muzejsko, dvoetažno zdanje izvana biti gotovo nevidljivo, nalikovat će na “betonsku polušpilju” koja će biti zatrpana pijeskom. Prostirat će se na 1200 četvornih metara, imat će dvije etaže, a vremenom će kiša, mahovina i vjetar pridonijeti njegovoj autentičnosti.

“Kad posjetitelj uđe u udolinu, naći će se pred golemim staklenim zidom, čime sam htio istaknuti posvemašnju odvojenost Muzeja od današnjeg vremena, ali i prodor u još neistražen svijet pretpovijesnog života”, objasnio nam je Kovačić i dodao da će taj dojam podcrtati i žubor potoka Krapinica ispred ulaza u muzej. “Prelazak posjetitelja preko rječice trebao bi simbolizirati dug protok vremena, te označiti ulazak u sigurnost doma – špilje, odnosno, novog svijeta,” zaključuje Kovačić.

Ulaz i atrij Muzeja zamišljeni su kao stilizirana neandertalska nastamba, a staklena stijena kao veliko platno na kojem će se stalno projicirati desetominutni film o životu krapinskih neandertalaca. Film još nije snimljen, ali scenarij će svakako iskoristiti najnovije rezultate znanstvenih istraživanja koji neandertalce prikazuju u novom svjetlu. Na temelju ostataka kostiju pronađenih na Hušnjakovom brijegu rekonstruirat će se priča o pračovjeku kojem je stradala desnica, vjerojatno u borbi sa životinjama, no pleme ga nije napustilo. Pomoću ljekovitih trava njegova je ruka zacijelila, a on je još dugo poživio. Snimit će se i priča o djetetu koje je umrlo od upale srednjeg uha, što se zaključilo na temelju jedne lubanje. Ideja je da se snimi i neandertalka, čija je anatomija rekonstruirana na temelju čuvene lubanje C, najslavnije u krapinskoj zbirci, koju je prije sedam godina na naslovnici objavio i poznati svjetski časopis National Geographic Magazine.

Razgledavanje Muzeja počelo bi u prizemlju s desne strane, u prvoj izložbenoj dvorani gdje će biti prikazana srednjoeuropska Krapina iz Gorjanović-Krambergerova doba i sva tadašnja pučka znanja. Slijedit će “kabinet” europskih znanstvenika 19. stoljeća, u kojem će posjetitelji moći podignuti telefonske slušalice obješene na lutke s likovima poznatih znanstvenika 18. i 19. stoljeća, na primjer, biologa Jean Baptista de Moneta Lamarcka i Charlesa Darwina, ili zoologa i paleontologa Georgesailia Cuviera, i saznati njihova mišljenja o podrijetlu i razvoju čovjeka. U trećoj dvorani bit će kompletna, vjerna rekonstrukcija nalazišta praljudi na Hušnjakovu: tu će biti izložene najvažnije kopije nalaza, od lubanja i čeljusti praljudi do kostiju špiljskog medvjeda, nosoroga, dabra i jelena. Također, bit će ispričana priča o samom otkriću, te iznesena Gorjanović-Krambergerova metodologija proučavanja i tumačenja nalaza, kao i odjeci otkrića u svijetu. U sljedećoj dvorani prikazat će se nastanak svijeta, od Velikog praska do pojave neandertalskog čovjeka. Autori su prelazak na prvi kat iskoristili tako da prostor i penjanje stvore začudnu virtualnu stvarnost. Ulaskom u svojevrsnu spiralu, odnosno dvostruku uzlaznu pužnicu, posjetitelj postaje svjedokom kozmičke, kemijske i organske Zemljine evolucije.

Potom će uslijediti golema diorama sa 19 likova, najimpresivniji dio muzeja, s potpunom rekonstrukcijom i hiperrealističkim prikazom života neandertalaca. “Najnovija znanstvena otkrića opovrgavaju dosadašnje poimanje neandertalaca kao divljaka, bestijalnih stvorova tupavih pogleda, i razotkrivaju ih kao humana bića s dušom koja su mogla komunicirati i imala su ljudske kvalitete. Bit će vidljivo da su krapinski neandertalci pomagali jedni drugima i brinuli se za mlađe, nemoćne i bolesne, što ukazuje da su bili na višoj stepenici evolucijske ljestvice nego što se do sada pretpostavljalo. No i dalje će ostati otvoreno pitanje srodstva s današnjim ljudima, o čemu se polemizira već desetljećima”, objašnjava nam Jakov Radovčić.

Za izradu skulptura neandertalaca angažirana je francuska kiparica Elisabeth Daynès, najbolja svjetska ekspertica za hiperrealističke dermoplastičke skulpture. Njezin pariški Atelier Daynès do sada je skulpturama opskrbio muzeje u Francuskoj, SAD-u, Nizozemskoj, Belgiji, Austriji, Izraelu i Japanu. Puno je radila i za kazalište, film i televiziju. Iako su njezine skulpture vrlo skupe, za novi krapinski muzej napravit će 19 dermoplastičkih skulptura za veliku, središnju scenu života neandertalaca u olušpilji. “Naravno, nije radila napamet”, istaknuo je Kovačić, “dali smo joj crteže, simulacije, fotografije i paleontološka istraživanja krapinskih nalaza.” Njezin je rad specifičan jer ona kombinira suvremenu tehnologiju, recentna paleontološka dostignuća i vlastito umijeće, a rezultat je uvijek fascinantan. Njezine skulpture vjerno dočaravaju izgled živih ljudi pa dodirnete li skulpturu, ostaje udubljenje. S puno strpljenja “ugrađuje” dlačicu po dlačicu kako bi dobila što vjerniji izgled.

Šetnja muzejom završit će u dvorani koja će prikazivati kulturnu evoluciju ljudskog roda nakon neandertalaca, nakon čega će uslijediti šetnja stazom po obronku Hušnjakova brijega prema izvornom nalazištu krapinskog neandertalca, ili čak i dalje. Naime, muzej je samo dio šireg projekta koji podrazumijeva i uređenje Prapovijesnog parka krapinskih neandertalaca i rekonstrukciju Kneippova lječilišta, gdje je danas Muzej evolucije, te obnovu samog nalazišta. “Ideja je da se oživi mističan svijet neandertalaca, da se park pretvori u Neandertalland, što bi odredilo Krapinu kao zanimljivu točku hrvatskog, ali i svjetskog turizma,” zaključuje Kovačić.

Park bi se prostirao na 240 tisuća četvornih metara i radikalno bi se izmijenio njegov izgled. Prema Kovačićevu mišljenju, plansko pošumljavanje brežuljaka Josipovac i Hušnjakovo zadnjih desetljeća dovelo je do lažne slike te regije: posađeno drveće ne odgovara autohtonoj vegetaciji tog kraja ni pretpovijesnom ambijentu u kojem su živjeli krapinski neandertalci. Budući da su oni tu obitavali u zadnjem velikom interglacijalu, dakle u toplom razdoblju, kada nije bilo bujne vegetacije, predviđeno je da se zemljište ogoli, a tek zatim zasade termofilne biljke. Postupno bi se u projekt uključila i gradina Leh, u okolici poznata po brojnim legendama o krapinskoj prošlosti. Projekt predviđa što vjernije oživljavanje razdoblja prijelaza iz 19. u 20. stoljeća kada je živio Dragutin Gorjanovićn Kramberger. Sadašnja neugledna, socrealistička zgrada Muzeja evolucije srušila bi se i na njenom bi se mjestu izgradila nova, slična pitoresknom Kneippovu lječilištu iz 1903. U njoj bi bili smješteni biblioteka, soba za kustose, predavaonica, suvenirnica, dvorana za izložbe i ugostiteljski dio. Čak bi se i okoliš uredio prema starim razglednicama, kao tipičan francuski park s fontanom i bazenom.