Objavljeno u Nacionalu br. 354, 2002-08-28

Autor: Dean Sinovčić

Pozadina Spajićeva otkrića o potplaćivanju sudaca

Katuša je samo dio vrhunski organizirane grupe korumpiranih sudaca

Utakmice nogometnog prvenstva kupuju se i prodaju već godinama, svi znaju cjenik, znaju suce s kojima se može 'dogovoriti' ali HNS ništa ne poduzima

Ivan KatušaIvan KatušaNakon godina sumnje i pretpostavki o korumpiranosti nogometnih sudaca i Hrvatskog nogometnog saveza prošlog je tjedna Stjepan Spajić, prvi čovjek Hrvatskog dragovoljca, odlučio prekršiti zavjet šutnje priznanjem da je ovog proljeća pokušao podmititi suca Ivana Katušu prije utakmice Hrvatskog dragovoljca sa Slaven Belupom, na kojoj je Katuša sudio. Za sada, Spajićeve tvrdnje tek se trebaju dokazati ali pokažu li se istinitima, prljava strana hrvatskog nogometa, u koji su se godinama uplitali najviše pozicionirani političari, u koji su najveće tvrtke ulagale ogroman novac, zbog kojeg su navijači korišteni kao predizborna politička masa a reprezentativci doživljavani kao najveći idoli, bit će demaskirana kao nikada do sada. Tko zna koliko ljudi bi tada trebalo završiti u zatvoru, tko zna koliko će se sudskih procesa povesti, ali takvo nešto moglo bi vratiti vjeru kako u hrvatsku policiju i pravosuđe tako i u hrvatski nogomet.

Stjepan Spajić, čelnik Hrvatskog dragovoljca, otkrio je ovih dana da je sucu Ivanu Katuši, koji se sudio utakmicu Dragovoljca i Slaven Belupa, dao 10.000 eura: Nacional otkriva da je potplaćivanje sudaca dobro uhodan posao za koji znaju mnogi čelnici HNS-a i sudačke organizacijeNekoliko nogometnih sudaca i nogometnih djelatnika potvrdilo je za Nacional kako nema nikakve sumnje da je Stjepan Spajić dao novac Ivanu Katuši. Javna je tajna kako se već godinama kupuju i prodaju utakmice hrvatskog nogometnog prvenstva, kako velika većina onih koji imaju neke funkcije u Hrvatskom nogometnom savezu – ako ne i svi – znaju za to, ali nitko ne želi prstom mrdnuti jer se radi o vrhunski organiziranoj ekipi ljudi koji okreću nevjerojatan novac. Kako nam je to rekao jedan sugovornik, “slobodni strijelci, ljudi s poštenim namjerama nemaju nikakve šanse u takvom okruženju jer se svaka osoba koja uđe u HNS nagradi nekom funkcijom i tako ga organizacija veže za sebe, on postaje poslušnik”, a jedini način da se ova situacija razriješi jest brza reakcija državnog odvjetništva koje mora prikupiti dokaze o lažiranju utakmica, pa i čitavih nogometnih prvenstava.

Stjepan Spajić ovog je proljeća Katuši dao 10.000 eura, ali je Hrvatski dragovoljac utakmicu protiv Slaven Belupa ipak izgubio, rezultatom 2:1, a mnogi koji su gledali tu utakmicu rekli su kako je Spajićeva momčad pokradena. Nakon utakmice Katuša je vratio novac Spajiću, što je ovome bio dovoljan znak da posumnja kako su ljudi iz Slavena Belupa dali Katuši još veći mito te da je Spajić pri licitaciji izgubio. Cijela Spajićeva priča se smatra vjerodostojnom, ali upućeniji sumnjaju kako Spajić ne govori istinu u jednom dijelu, kad kaže da je sudac Katuša njega tražio novac, nego tvrde suprotno: da je Spajić tražio Katušu kako bi ga podmitio, odnosno – kako to opisuje Spajić – kako bi ga ponukao na pošteno suđenje.

Nekoliko tjedana nakon što je shvatio da je izigran, Spajić je nekim sportskim novinarima u internim razgovorima ispričao cijelu priču ali isprva ona nigdje nije objavljena. No, u reportaži s ljetovanja Stjepana Spajića Sportske novosti od 4. kolovoza ipak objavljuju njegove riječi kako je platio suca Katušu. Tada se, međutim, nitko nije osvrnuo na Spajićeve riječi, dobrim dijelom vjerojatno zbog toga što Spajića nitko ne shvaća ozbiljno a sve se moglo pripisati i tome da je kivan zbog ispadanja Hrvatskog dragovoljca u drugu ligu. Spajić doista jest kivan i vjerojatno nikada ne bi progovorio da klub nije ispao u drugu ligu, kao što možda ne bi progovorio da je Katuša izbačen s liste sudaca prve HNL, ali nakon što je prošlog tjedna još jednom javno ispričao priču o podmićivanju suca, došlo je do prve reakcije. Stjepan Djedović, predsjednik Zbora nogometnih sudaca, pokrenuo je postupak protiv Katuše te se spominje i kako će se USKOK pozabaviti tim slučajem. Na sve to osumnjičeni Katuša odgovara kako je Spajić lakrdijaš, braneći se pitanjem: “Tko bi povjerovao u njegove tvrdnje?”, dok Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, sve komentira riječima da je “lako optužiti, ali sve to treba i dokazati”.

Kako je moguće da već godinama “svi sve znaju”, da se zna kako se kupuju i prodaju utakmice, a da zbog toga nitko nije ni zbog čega osumnjičen a kamoli smijenjen i osuđen? Glavni problem leži u Hrvatskom nogometnom savezu u koji čelni ljudi ulaze po komunističkom delegatskom sustavu, odnosno po ključu, kao predstavnici županijskih ili nekih drugih nogometnih organizacija, pa ih zato nitko ne može smijeniti, a njihove “baze” uvijek su čvrsto uz njih. U takvoj konstelaciji nitko nije ni za što odgovoran i nitko ne može biti smijenjen jer nije ni biran za to mjesto. Tako se određuje 15 članova svojevrsne nogometne vlade, odnosno Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog savezam tijela koje donosi najvažnije nogometne odluke. Tako je, primjerice, Nevenko Herjavec član IO-a jer je predsjednik Udruge profesionalnih klubova prve lige, Pero Šarić je predsjednik Zagrebačkog nogometnog saveza, Stjepan Djedović je predsjednik Zbora sudaca i tako dalje. Sve njih kontrolira Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, za kojeg će mnogi reći kako je jedini “pošten u ludnici” ali kako nema ni volje ni hrabrosti obračunati se s kriminalcima u HNS-u, vjerojatno zato jer zna da nema ni podršku unutar kuće da tako nešto napravi.

Ispod IO HNS-a nalaze se Zbor nogometnih sudaca, kojim predsjedava Stjepan Djedović, i Stručna komisija Zbora nogometnih sudaca, kojom predsjedava Dragutin Karlo Poljak. Nekoliko sadašnjih i bivših nogometnih sudaca potvrdilo nam je da oba tijela i te kako dobro znaju sve o podmićivanju sudaca ali su predobro umrežena u sve te aktivnosti. “Nakon Spajićevih riječi sudačke organizacije moraju biti razriješene, ovo je idealan trenutak za to. U suprotnom, doći će do održavanja status quoa”, rekao nam je jedan bivši nogometni sudac. Sudačka organizacija kriva je utoliko, kažu naši sugovornici, što u većem dijelu nogometnog prvenstva kvalitetni suci sude utakmice koje odlučuju o nogometnom prvaku Hrvatske dok oni nekvalitetni sude utakmice u kojima se odlučuje o ispadanju iz lige. S obzirom da se pod nekvalitetu suđenja smatra i psihička labilnost suca, što znači da je takav podložniji mogućem podmićivanju, dolazi se do paradoksa da se daleko više novaca troši na podmićivanje sudaca na utakmicama koje odlučuju o opstanku u ligi no na one koje odlučuju o prvaku. Da je tome tako, govori u prilog procjena jednog našeg sugovornika da 60 posto nogometnih sudaca prve lige ne zadovoljava mentalne, psihičke, fizičke i mnoge druge uvjete za obavljanje tog posla.

Zbor nogometnih sudaca brani se tvrdnjama kako se suci za pojedine utakmice određuju ždrijebom tako da oni ni na koji način ne utječu na to koji će sudac suditi na pojedinoj utakmici. Međutim, bolje upućeni kažu kako to nije uvijek istina te da se pojedinog suca uvijek može “naštimati” za određenu utakmicu. Oni upućeniji kažu kako sve počinje time što iz određenog nogometnog kluba nazovu “svog” čovjeka pri sudačkoj organizaciji i preporuče mu ime suca kojeg žele za određenu utakmicu. Usput se preporuči i ime delegata utakmice jer bi bilo dobro da se “njihov” sudac zaštiti tako što će mu delegat dati barem prolaznu ocjenu za njegovo suđenje. Naravno, “njihov” čovjek pripada njihovom lobiju u HNS-u, najčešće stvorenom prema regionalnoj pripadnosti, a sudac je “njihov” ako je klub već prije s njim “surađivao” na obostrano zadovoljstvo. Dalje sve ide lako, potrebno je samo dogovoriti cijenu.

Stjepan Spajić je dao 10.000 eura, što je najniži iznos koji neki sudac primi za namještanje utakmice – u ovom slučaju očigledno je bio premalen jer nije donio pobjedu Hrvatskom dragovoljcu. Kako se približava kraj prvenstva, tako i cijena za podmićivanje sudaca raste, preko 25.000 eura pa do 50.000 eura, koliko se daje sucima u posljednjem kolu prvenstva. I što je paradoksalno, ali govori u prilog već rečenom, tih 50.000 eura prije će dobiti sudac koji sudi na utakmici za opstanak u ligi nego ako sudi na utakmici koja odlučuje o prvaku države.

S obzirom da Stručna komisija Zbora nogometnih sudaca i sam Zbor sudaca imaju ogroman utjecaj u hrvatskom nogometu, postoji permanentni rat između ta dva tijela, kao i unutar samog Zbora nogometnih sudaca. Tako je, primjerice, u siječnju ove godine Zbor sudaca pokušao smijeniti Dragu Poljaka s mjesta predsjednika Stručne komisije s izlikom da je Poljak “individualac koji ne želi surađivati” i to u trenucima kada se zaključivalo kako se razina kvalitete suđenja navodno podigla zahvaljujući i radu Drage Poljaka. I ne samo to, Poljak je tog dana bio na seminaru u Slovačkoj, što je zanimljiv način smjenjivanja.

Poljak je ostao na svom mjestu zahvaljujući nepoštivanju procedure. Upućeniji su nam rekli kako je Poljak doista pomogao da suđenje postane bolje ali je kvaliteta suđenja viša i zato što se u klubovima vrti manje novca nego prije te se nešto manje troši na podmićivanje, zbog čega se suci posljednje dvije godine ponašaju nešto korektnije. Uostalom, Poljak već godinama ima epitet nezgodne osobe s kojom se ne može uvijek raditi što se hoće. Sve vuče korijene još od 1993. godine kada je kao sudac Poljak prijavio tajnika NK Pazinke da ga je ovaj pokušao podmititi s 5000 DEM. Tajnik Pazinke je kažnjen ali je Poljak došao na loš glas kao osoba s kojom se ne možeš dogovarati. Zato ga i drže na mjestu predsjednika Stručne komisije kada treba dokazivati poštenje, ali ga i smjenjuju čim im počne kvariti planove.

Rat unutar Zbora nogometnih sudaca koji čine suci i (opet po automatizmu uključeni) predsjednici županijskih zborova sudaca još je veći i u osnovi se sastoji u pokušaju rušenja Stjepana Djedovića s mjesta predsjednika. Početkom ove godine grupacija na čelu s Renom Sinovčićem i Veselkom Bebekom, bivšim predsjednikom Zbora sudaca, bila je na korak od smjenjivanja Djedovića zbog neprihvaćanju njegova izvješća o radu ali je raznim igrama i nadigravanjima Djedović ostao na svom mjestu. Veliku zaslugu za ostanak Djedovića ima i vrh HNS-a: tajnik Zorislav Srebrić agitirao je za njega jer bi pobjeda Rene Sinovčića značila početak Sinovčićeva puta prema rušenju Vlatka Markovića s mjesta predsjednika HNS-a.

Nekoliko tjedana kasnije Reno Sinovčić uklonjen je iz hrvatskog nogometa nakon što je Marin Lalić, nogometaš Hrvatskog dragovoljca, javno rekao kako ga je Sinovčić želio potkupiti prije utakmice sa Zadrom. Sinovčić i delegat Stipe Čačić suspendirani su na godinu dana, a branili su se tvrdnjama da je sve obavljeno bez dokaza. Zanimljivije u cijeloj priči je da policija nije prstom mrdnula, kao što nije ništa učinila ni nakon što je Zdravko Mamić ove godine optužio suce da su mafijaši te da ih je i on plaćao. Nikome razumnom nije jasno zašto je policija šutjela. Tek je u posljednja dva tjedna policija nakon što je Nacional objavio nove dokaze o lažiranju prvenstva 1999. godine te nakon potpisanog priznanja Stjepana Spajića o davanju novca sucu Ivanu Katuši, čime je hrvatska javnost konačno dočekala prvi korak k raščišćavanju kriminala u nogometu.

Cjenik podmićenih sudaca
Spajić je ponudio prenizak iznos jer 10.000 eura podmićeni suci primaju samo na početku prvenstva: kako se približava kraj prvenstva cijena raste preko 25.000 eura sve do 50.000 eura koliko se daje sucima u posljednjem kolu prvenstva

Vezane vijesti

Mamić i Gobac žele vlast nad 143 milijuna kuna

Mamić i Gobac žele vlast nad 143 milijuna kuna

Zdravku Mamiću nije ovih tjedana jedina briga postavljanje nove vlasti u Hrvatski nogometni savez. Medijski manje zanimljiv, ali financijski bitan,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika