Goran Gajić“Kako sam dobio posao u Americi? Režiranje kazališne predstave “Antigona” i jedne epizode “Babylona 5” dobio sam, naravno, preko kreveta, ostale srećom i upornošću.” Tako je redatelj Goran Gajić (39) prokomentirao što je njegova redateljska karijera u Americi, u Hrvatskoj ostala u medijskoj sjeni njegove supruge Mire Furlan, poprativši izjavu grimasom smješka i mrštenja.

Premda Gorana Gajića hrvatska javnost pamti kao jednog od autora, uz Zorana Pezu i Vladimira Slavicu, filma “Kako je propao rock’n’roll”, sada se nakon godina zatišja, mogla osvjedočiti i u njegov američki uspjeh. Slovenska televizija je emitirala njegovu epizodu “The Bill of Wrongs” popularne tv serije “OZ”, koja se bavi životom u zatvoru različitih subkulturalnih grupa: pedofila, homoseksualaca, nacista, fašista, crnih Muslimana, Crnaca gangstera, religioznih fanatika… Serija “OZ” rađena je prema scenariju proslavljenog televizijskog pisca Toma Fontane, autora popularne serije “Odjel za umorstva”.

Redateljska karijera tog Zagrepčanina, nekoć novinara Poleta i suradnika Starta, osnivača Vesele televizije, autora dokumentarca o Laibachu, beogradskog studenta režije, koji je debitirao filmom “Video jela, zelen bor”, u produkciji Bandur filma, prvog privatnog poduzeća za filmsku i videoprodukciju u bivšoj Jugoslaviji, prekinuta je koncem 1991. kada je sa suprugom otišao u New York.

Iako sam kaže da se još uvijek prilagođava američkom načinu života, u kojemu nikad nema sigurnosti, njegova karijera više nije tako neizvjesna kao što je bila prije jedanaest godina kada je radeći na dokovima New Yorka imao samo dva telefonska broja svojih prijatelja. U početku se bavio svim i svačim: snimao je namjenske videokasete, restaurirao fotografije, radio CD za jednu japansku banku… Režirajući za Toma Fontanu, našao se u društvu svjetski poznatih imena: Kathy Bates, Chazza Palminteri, Stevea Buscemija, radio je i s Ritom Moreno, Lukeom Perryjem, košarkašem Rickom Foxom iz LA Lakersa…

“Mršavko s luđačkim sjajem u očima” – kako se Gajić s osebujnim humorom opisuje kada je nakon snimanje filma, svog prvog u nezavisnoj produkciji, izgubio osam kilograma – na Brijune nije doputovao sa suprugom, nego tek na dan premijere “Medeje”. ”Zato su me i pretresali sedam puta, i u Los Angelesu i u Londonu, kad sam putovao u Hrvatsku”, dodaje. Zasad bezimen film, teško prevediva radnog naziva “Potluck”, što znači zajednička večera na koju svi moraju donijeti po neko jelo, financirao je Tommy Warren, teksaški magnat koji se obogatio trgujući nekretninama. Riječ je, otkriva Gajić, o bračnom paru koji priređuju zabavu za rođendan svoje prijateljice i koji proživljavaju tešku krizu nakon što je žena operirala rad dojke, a bolest poremetila njihove odnose. Glavnu mušku ulogu glumi Michael O’Keefe, koji je bio nominiran za Oscara u filmu “Veliki Santini”, a trenutačno ga gledatelji mogu vidjeti u repriziranoj seriji “Zapadno krilo”, a glavnu žensku ulogu glumi Barbara Williams, poznata po ulozi u filmu “Grad nade” Johna Saylesa. Gajić planira snimati film prema tekstu što ga je napisala Mira Furlan, a koji govori o životu žene izbjeglice.

NACIONAL: Koji je bio prijelomni trenutak u vašoj američkoj karijeri? – Prije “OZ-a” snimao sam u New Yorku seriju “The Beat”, o dva policajca, jedan od njih bio je sjajni Mark Ruffalo, koji tek uče posao i rješavaju uglavnom kretenske slučajeve; kad se netko skine na ulici ili ubije goluba. To je bila zanimljiva forma snimanja: sve scene iz privatnog života snimane su filmskom, a iz policijskog života videokamerom. Taj projekt je, nažalost, propao, ali sam svejedno od njega profitirao: upoznao sam Toma Fontanu kojemu sam se svidio pa me je odmah pozvao da radim na sljedećoj sezoni “OZ-a”. U Americi je rad s Fontanom izuzetno cijenjen: godišnje se snima samo osam epizoda, drugdje se može više zaraditi, steći veća popularnosti, ali raditi s njim je neprocjenjivo iskustvo i meni izuzetno drago. On ne samo da je fenomenalan pisac, nego je još bolji producent i čovjek. Dopustio mi je veliku slobodu koja je ključna stvar za jednog režisera, pogotovo na televiziji. Kad sam gledao prvu seriju “OZ-a” potpuno sam se oduševio, a kad sam dobio prvi posao – još i više.

NACIONAL: Je li vas strah hoće li “Potluck” uspjeti? – Naravno da je mnogo teže raditi filmove u nezavisnoj produkciji, jer je neizvjesna distribucija kad film nije vezan uz velike producentske kuće poput 20th Century Foxa. Ali mislim da nećemo imati problema. U Americi se smatra da se film ne može napraviti ispod šest milijuna dolara budžeta, a nezavisna produkcija radi mnogo brže, s mnogo manje ljudi i mnogo manje novca. No, uvjeren sam da je sama kvaliteta, ipak, presudna. Svi znamo kako je užasno teško napraviti dobar film. Ne samo da sve mora biti na svome mjestu, nego mora postojati i element magije koja se ne da definirati, niti kupiti novcem, jer bi u suprotnom svi hollywoodski filmovi bili remek-djela. Rad na “Potlucku” me oslobodio hollywoodskog pritiska, shvatio sam da se može napraviti nešto dobro i izvan velikog studijskog sistema.

NACIONAL: Koliko vam je diploma redatelja kad ste došli uopće pomogla, i kako to da ste upisali beogradsku, a ne zagrebačku Akademiju? – Za većinu stvari u životu vrlo sam se teško izborio, ali danas znam da su neuspjesi i odbijanja bili dobra priprema za Hollywood. Teško mi se baviti “bajanjem”, zašto me nisu primili na zagrebačku Akademiju, a na beogradskoj jesu. Ne znam jesam li kao mladi i nadobudni književni kritičar uspio povrijediti neke od ljudi koji su predavali na Akademiji, ili su me krivo procijenili. Danas smatram da me je kao režisera to zapravo spasilo jer se u Beogradu tada o tom zanatu mnogo više radilo i učilo. Meni je već i Vesela TV bila izvrsna škola, stalno smo vitlali kamerom i svaki četvrtak slavili Novu godinu u Lapu s ljudima koji su se znali smijati svojim glupostima. Poslije sam u Beogradu morao snimiti po dva filma godišnje i Akademija je osiguravala novac za to, što u Zagrebu nije bio slučaj. Nakon diplome, većina mojih filmskih i poslovnih veza bila je u Beogradu, pa je bilo logično da tamo i ostanem. Ujesen 1989. bio sam na vrhuncu zagrebačke karijere: Vesela TV snimala je četvrtkom u Lapu, paralelno se u Studentskom centru prikazivao film “Kako je propao rock’n’roll” i dokumentarac o Laibachu. I gdje poslije toga – nego u Hollywood?

NACIONAL: Kako vam je bilo prvih mjeseci u New Yorku? – Kad smo došli u Ameriku, ni Mira ni ja nismo imali jasnu predodžbu što ćemo sa sobom. Ali shvatili smo da moramo početi živjeti, što je u našim profesijama, zbog goleme konkurencije, tamo prilično teško. Činjenica da sam u džepu imao diplomu redatelja nikad nikome ništa nije značila, osim mojoj mami, a pogotovo ne u Americi, gdje za diplomu pitaju vjerojatno samo liječnike. Tamo ti nitko ništa ne kaže zbog straha da ćeš ti sutra biti u poziciji da ga odbiješ, pa je teško procijeniti realne šanse za posao. Ali, kad jednom stvari krenu, otvaraju se brojne mogućnosti. A onda se učiš svladavati ritam posla: svaki dan moraš biti spreman kao nikad u životu, ali na svu sreću filmski radnici u New Yorku su svi odreda fenomenalni tipovi.

NACIONAL: Kako s današnje distance gledate na svoju odluku da napustite zemlju? – Odluka nije bila nagla, nego racionalna i dobro promišljena. Znali smo da se nećemo moći nositi s tim kaosom i tom količinom mržnje. Nije nam palo na pamet da ostanemo ni u Hrvatskoj ni u Srbiji, gdje sam živio od studentskih dana. Otišli smo jer smo pokušavali sačuvati zdrav razum. Sve ono što se dogodilo s Mirom, otkaz u kazalištu, medijski linč, bila je ne kap koja je prelila čašu, nego vodopad.

NACIONAL: Zašto ste izabrali baš Ameriku? – Zato što Amerika ne samo da je bila dovoljno daleko, nego što je još uvijek jedina otvorena zemlja na svijetu, a New York jedini grad u kojemu staneš nogom na asfalt i prestaješ biti strancem. Postaješ punopravnim građaninom zemlje u kojoj imaš šansu otkriti se i dokazati, iako je kapitalizam okrutan, pogotovo prema režiji i glumi, i teško je stvoriti krug suradnika i prijatelja s kojima dijeliš sličnu povijest, isti ukus prema glazbi, filmovima, knjigama.

NACIONAL: Kako ste se snašli u ulozi roditelja? – Rođenje djeteta je sigurno najljepši događaj u životu, premda sam prije toga pripadao grupi ljudi koja je smatrala da se na djecu odlučuju samo oni koji ne znaju što će sa svojim životom. Ali s rođenjem Marka sve se potpuno promijenilo. Klik mi se dogodio u trenutku kad se rađao, to je bilo jedino čudo kojemu sam prisustvovao u životu. Očevo prisustvovanje porodu propisao bih obveznim u svim zemljama na Balkanu. Možda bi se tada više počeo cijeniti i svoj i tuđi život. U filmu “ako je propao rock’n’roll” ostoji scena kad frajeri puše ispod prozora i čekaju da im s prozora žene-majke daju znak i pokažu jel’ dijete muško ili nije. Mira je rodila carskim rezom, jer se porod zakomplicirao, tako da danas mogu reći da svoju suprugu poznajem i izvana i iznutra.

NACIONAL: Kako doživljavate to što je ista medijska kuća koja je poticala linč protiv vaše supruge, danas medijski pokrovitelj “Medeje”? – To su, valjda, životni paradoksi i kompromisi, ali čini mi se da su bili potrebniji toj izdavačkoj kući i ovoj sredini negoli nama. Naš problem nije bila medijska kuća, nego konkretni ljudi koje smo smatrali prijateljima, a poticali su histeriju oko Mire. Ali što da ja radim s tim činjenicama? Ako oni mogu živjeti s time, mogu i ja…i moram. Ni Mira, ni ja ne spadamo u ljude koji mogu dugo nositi bijes u sebi i hraniti se lošim emocijama. Nama su Globusovi tekstovi zapravo bili vjetar u leđa, jer su nam poručivali – zaboravite sve što je bilo, niste poželjni, Amerika je sada vaša realnost.

NACIONAL: Jeste li nakon promjene vlasti očekivali da će sud vašoj supruzi, ipak, priznati pravo na stan u Petrovoj, koji vam se sudskim putem pokušava oduzeti jer ste napustili Hrvatsku? – U bilo kojem smislu, pravnom, emotivnom, moralnom, taj stan Miri pripada, u njemu je ona odrasla. Meni je taj sudski proces potpuno sumanut, ali odlučio sam na njega gledati filozofski: to je, ipak, samo prolazna materijalna vrijednost, koja, istina, za nas ima više emocionalnu, nego konkretnu financijsku vrijednost, ali mnogo ljudi je u ratu izgubilo živote, članove obitelji, a mi u ovom trenutku možemo izgubiti još samo stan.

NACIONAL: Vidite li sebe opet u Hrvatskoj? – Sad smo već dovoljno stari da znamo da nema konačnih odluka, da je život čudna pojava koja se stalno mijenja i demantira stavove. Sebe definitivno vidim kao stanovnika Zemlje i ne znam gdje ću živjeti sutra.

-tv serija “OZ” , režirao epizodu Revenge is Sweet i The Bill of Wrongs – tv serija “Sheena”; epizoda Return of the Native, Treasure of the Sienna Mende
-tv serija “Level 9”, epizoda Wetware
-tv serija “The Beat”, epizoda Dark End of the Street
-predstava “Antigona” u Hudson Guild Theatre u LA-u – tv serija “Babylon 5”, epizoda All My Dreams Torn Asunder
-bivša Jugoslavija:
“Video jela, zelen bor”
“Kako je propao rokenrol” – “Ne šalji mi pisma”
Laibach: Pobeda pod suncem
Jedan od osnivača Vesele Televizije