Pokojna Ena BegovićZa smrt hrvatske glumice Ene Begović odgovoran je njezin posinak Leo Radeljak, a ne automobilska kompanija “Daimler Chrysler”, što sudskim putem u SAD želi dokazati njezin suprug, poduzetnik Josip Radeljak zvani Dikan. To potvrđuje nalaz sudskog vještaka Vinka Ugrine, koji je, pregledavši automobil na mjestu nesreće, o vještačenju 25. kolovoza 2000.napisao izvještaj. Utvrdio je da navodni kvar na mehanizmu automatskog mjenjača na Radeljakovu automobilu, koji Dikan Radeljak smatra uzrokom nesreće u kojoj je poginula njegova supruga te zbog toga optužuje “Daimler Chrysler”, ne postoji.

'Mjenjač je bio u položaju R' 'Pregledom automobila na mjestu nezgode ustanovio sam da je mjenjač u položaju R - vožnja unazad', piše u vještačenju Vinka UgrineEna Begović smrtno je stradala u bizarnoj prometnoj nesreći 15. kolovoza 2000. u Splitskoj na otoku Braču. Na uskoj, strmoj betonskoj stazi na Enu Begović prevrnuo se “jeep grand cherokee limited” registarskih oznaka ZG 774-UH. Josip i Leo Radeljak, te Ena Begović i njihova kćer Lana krenuli su k obiteljskoj prijateljici Bosiljki Vidović na ručak, gdje ih je očekivalo poveće društvo. No, netko ih je, vjerojatno pogrešno, uputio na betonsku stazu što se penje na glavnu cestu prema restoranu “Panorama”.

Ispred obiteljske kuće Stipice Kalođere i njegove supruge Maruške Šinković Radeljakov sin Leo kao neiskusan vozač, tada i bez položena vozačkog ispita u Hrvatskoj, nije mogao savladati nagib betonske staze od 20 posto, pa je zaustavio vozilo kako bi njegov otac pokušao vozilom doći na vrh brijega.

Leo Radeljak podignuo je ručnu kočnicu, ostavio automatski mjenjač vozila u položaju R (za vožnju unatrag) i krenuo van kako bi zamijenio mjesto s ocem, ali vozilo se počelo kretati unatrag. Uplašena Ena Begović, u strahu za svoju tek rođenu kćer Lanu, pokušala je izaći iz vozila, ali je ono palo na nju i zadalo joj ozljede nakon kojih je ubrzo preminula. Za život njihove kćeri Lane liječnici su se nekoliko dana borili, i ona je, na sreću, preživjela.
Odmah nakon toga pokušalo se rekonstruirati uzroke nesreće. Josip Radeljak tvrdio je da je njegov sin Leo izašao iz vozila nakon što je mjenjač ostavio u položaju P (namijenjenom za parkiranje vozila), te nakon što je podignuo ručnu kočnicu. Međutim, na vještačenju je sudski vještak Vinko Ugrina izjavio da je mjenjač bio u položaju R (za vožnju unazad).

Slobodna Dalmacija dobila je 25. kolovoza 2000. službenu potvrdu da tada 18-godišnji Leo Radeljak nije u Hrvatskoj imao položen vozački ispit.

Unatoč tvrdnjama sudskog vještaka, Josip Radeljak tvrdi da je mjenjač vozila bio u položaju P. On time želi spasiti sina Lea od optužnice koja je 11. srpnja 2001. protiv njega podignuta zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz nehaja, sa smrtnom posljedicom, i na temelju koje on može biti kažnjen zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina. Tu optužnicu je Vijeće Općinskog suda u Splitu 25. listopada 2001. učinilo pravomoćnom, odbivši žalbu odvjetnika Lea Radeljaka.

Sve donedavno mislilo se da će postupak protiv Lea Radeljaka zasigurno otići u zastaru, posebice zato što se predmet vodi u Splitu, gdje se i u puno značajnijim slučajevima događaju brojni pravosudni propusti bez ikakvih posljedica. Postupak protiv Lea Radeljaka je tek na početku, a zbog okolnosti nesreće, moguća zastara tog predmeta ne bi odveć uzbudila hrvatsku javnost i obiteljska tragedija polako bi bila zaboravljena.

No, sve se promijenilo početkom kolovoza 2002. kada je Radeljak najavio da namjerava optužiti automobilski koncern “Daimler Chrysler” za smrt Ene Begović, i to zbog serijskog kvara na mehanizmu automatskog mjenjača svog jeepa marke “grand cherokee”, što je, kako je uvjeren Radeljak, glavni krivac za nesretnu i tragičnu smrt njegove supruge.

Josip Radeljak tu je kampanju otpočeo nakon što je jedna neovisna udruga za zaštitu potrošača početkom 2002. najavila da bi kompanija “Chrysler” u SAD-u uskoro mogla početi ugrađivati mehanizme dodatnog, zvučnog upozorenja, što će definitivno potvrditi kada vozač pomakne ručicu automatskog mjenjača na vozilima “grand cherokee jeep” u položaj P (za parkiranje).

“Chrysler” je tu odluku donio zato što su američki vozači vrlo komotni i nepažljivi, pa se vrlo često događalo da ostave motore svojih vozila upaljene i ručice automatskog mjenjača izvan propisanog položaja za parkiranje, te da samo uz podignutu ručnu kočnicu napuste vozilo kako bi obavili neki posao. Kako su se u takvim situacijama događale nezgode i štete na vozilima, odlučili su u modele automatskog mjenjača, kakvi su na njihove jeepove ugrađivani od 1993. do 1998., početi ugrađivati i zvučni signal, bez čijeg uključivanja vozač ne bi trebao napuštati vozilo, jer bi to sugeriralo da ono nije propisno zaustavljeno. Dodatni zaštitni mehanizmi trebali su se početi ugrađivati samo na jeepove proizvedene za američko tržište.

U tvrtki “Euroline”, hrvatskom zastupniku za vozila marke “daimler chrysler”, početkom kolovoza izjavili su kako su iz SAD-a povučena neka vozila te marke radi poboljšanja mjenjačkog mehanizma, a ne zbog kvara. Ovaj slučaj nisu htjeli komentirati.

Hrvatski dnevni tisak prenio je vijest da je u SAD-u radi dorade mjenjača povučeno dva milijuna jeepova nakon što je utvrđena greška u automatskom mjenjaču. Međutim, na američkom tržištu još nije započela ugradnja novog elementa osiguranja, što znači da se ne radi o grešci.

Kako je Radeljakov “grand cherokee jeep” proizveden 1993. u njemu je isti tip automatskog mjenjača kao i u spomenutim američkim vozilima, pa je uoči dvogodišnjice tragične smrti svoje supruge angažirao američke odvjetnike iz ureda “Sommers, Schwartz, Silver & Schwartz” sa sjedištem na adresi 2000 Town Center Suite 900 u Southfieldu u američkoj saveznoj državi Michigan.

Odvjetnici Bob Tyler i Robert Caldwell, trebali bi u Michiganu u ime Josipa Radeljaka započeti sudski proces, u kojem žele dokazati da je upravo kvar na automatskom mjenjaču u njegovu vozilu uzrokovao smrt Ene Begović. Odvjetnici su hrvatskim novinarima neslužbeno dali podatak da je u SAD-u bilo 865 prigovora vlasnika na te mjenjače, te 359 nesreća u kojima je pet osoba poginulo, a 184 su ozlijeđene.

Tyler i Caldwell proveli su početkom kolovoza u Supetru na Braču privatnu istragu i izjavili kako su gotovo sigurni da je do prometne nesreće u kojoj je Ena Begović smrtno stradala došlo zbog serijski neispravna mehanizma u automatskom mjenjaču Radeljakova “grand cherokee jeepa”.

Njihovu uvjerenost da je kobnu nesreću prouzročio kvar na automatskom mjenjaču Josip Radeljak prihvatio je kao apsolutnu istinu.

Nacional, međutim, posjeduje dokumente i informacije, koji dokazuju da bi Josip Radeljak morao znati da je njegova kampanja protiv “Daimler Chryslera” potpuno neutemeljena jer pokazuju da serijska greška na automatskom mjenjaču njegova “grand cherokee jeepa” nije uzrokovala kobnu nesreću.

To ponajprije potvrđuje nalaz sudskog vještaka Vinka Ugrine, stalnog sudskog vještaka za strojarstvo i cestovni promet, koji je 25. kolovoza 2000. u Splitu pismeno ustvrdio da nikakav kvar na mehanizmu automatskog mjenjača na Radeljakovu automobilu ne postoji.

U dijelu svog izviješća u točki 2.2, gdje je opisao oštećenja na automobilu nastala nakon nesreće, konstatirao je i sljedeće:
“Pregledom automobila na mjestu nezgode ustanovio sam da je ručica mjenjača brzina u položaju R (vožnja unazad – rikverc). Djelatnici policije kazali su da su dobili informaciju da se vozač žalio da mu je popustila ručna kočnica. Kod pregleda automobila ustanovio sam da ručica pomoćne kočnice – ručne ide do kraja, odnosno ista zahvaća na zadnjem jedanaestom zubu (u pravilu poluga pomoćne kočnice trebala bi hvatati i potegnuti se najviše od tri do pet zuba). Nakon 11. zuba, poluga nema više fizičke mogućnosti da se povuče prema gore. Poluga birača brzina je u položaju R. Kada je ručica brzina postavljena u položaj P – automatsko blokiranje i parkiranje automobila, te automobil povučen s hidraulikom vučnog vozila, proba je pokazala da se automobil ne može pomaknuti jer su sva četiri kotača blokirana.”

Već ovaj dio nalaza pokazuje da Ugrina nije primijetio nikakav kvar na automatskom mjenjaču. U točki 3.4, koja opisuje način nastanka prometne nezgode, Ugrina je naveo da se nesreća ne bi ni dogodila da su Radeljakove tvrdnje istinite.

“Kako je ručica brzina bila u položaju R, a motor radio, onda kod automatskog mjenjača i rada motora, motor je usmjeren na vožnju unazad. Pomoćna ručna kočnica predviđena je i dimenzionirana da zadrži automobil na usponu do 16 posto, a to je jedna vrsta pomoćnog osiguranja automobila. Sve ovo da je kočnica tehnički ispravna, a u ovom slučaju jest, a da je ista u potpunosti zategnuta – u konkretnom slučaju povučena na 11. zub. Kod automatskih mjenjača ručica mjenjača brzina trebala je biti postavljena u položaj P, gdje bi došlo do automatske blokade sva četiri kotača, pa i u slučaju ako i ne bi bila ispravna kočnica, nema teoretske šanse da se automobil vrati unazad i pri usponu od 20 posto. Da je ručica mjenjača brzina bila u položaju P, automobil se ne bi vratio unazad niti bi sletio van kolnika”, piše Ugrina.

Radeljakovo vozilo s ručicom automatskog mjenjača u položaju R i podignutom ručnom kočnicom vjerojatno bi se i na puno manjem nagibu počelo kretati unatrag. Vozila s automatskim mjenjačem postavljenim u položaj R i na ravnim površinama sama od sebe kreću unatrag, tako da se ručna kočnica u slučaju ove nesreće borila i s nagibom koji, prema tvorničkim uputama, ne može savladati, ali i s motorom vozila koji je vozilo također gurao unatrag. Pod takvim okolnostima nesreća se doista nije mogla izbjeći.

Iako je Ugrina naveo da je ručna kočnica na vozilu u trenutku nesreće bila tehnički ispravna, upitno je da li je ona bila maksimalno funkcionalna. Ugrina napominje da bi se u normalnim okolnostima ručna kočnica morala moći zategnuti tek do trećeg, a najviše do petog zuba. Ona se samo teoretski može povući do 11. zuba. Kako je to bio slučaj kod ove nesreće, može se pomisliti i to da ta ručna kočnica jednostavno nije bila dovoljno zategnuta, te da bi vozilo tada moglo početi kliziti unatrag i na manjem nagibu.

Da nije bilo nikakva kvara na automatskom mjenjaču, ukazuje još jedna okolnost. Ugrina nije naveo da je automatski mjenjač oštećen, a upravo to bi se dogodilo da je ručica automatskog mjenjača nekim neprirodnim ili, prema Radeljakovim tvrdnjama, neobjašnjivim načinom iz položaja P prešla u položaj R.

Da se to dogodilo, na automatskom bi mjenjaču popucalo više dijelova, a najvjerojatnije i osovina mjenjača. Mehanizam mjenjača u tom bi slučaju bio potpuno neupotrebljiv, a kako to nije bio slučaj, jer je tijekom tehničkog pregleda mjenjač normalno radio, ta okolnost dodatno isključuje mogućnost da je nesreću prouzročio nekakav serijski kvar na automatskom mjenjaču Radeljakova vozila.

Osim toga, ta vrsta mjenjača tek nedavno se prestala ugrađivati u vozila marke “grand cherokee jeep”, a još uvijek se ugrađuje u vozila marke “cherokee jeep”. Riječ je, tvrde stručnjaci, o izvanrednom mjenjaču koji, doduše, nije autentičan “Chryslerov” proizvod, nego se izrađuje u Japanu.

Uz sve navedeno, Radeljak će svoju kampanju protiv “Daimler Chryslera” vrlo teško uspješno okončati i zbog još nekoliko elemenata koje bi mu protivna strana u sudskom procesu mogla navesti radi osporavanja njegovih tvrdnji.

Prema Nacionalu dostupnim informacijama, u Hrvatskoj još nitko nije vidio servisnu knjižicu Radeljakova vozila, pa nije poznato je li vozilo prije nesreće bilo redovito održavano te jesu li ga održavali ovlašteni serviseri.

Nakon nesreće na Braču, Radeljak nije vozilo odvezao na popravak nijednom od ovlaštenih “Chryslerovih” servisa u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da je on to vozilo popravljeno negdje u splitskom zaleđu, u okolici Solina. Na vozilu su izmijenjeni neki dijelovi, vrata i prozorska stakla. Prije nekoliko mjeseci, vozilo je dovezeno na manji popravak u Žrnovnicu, pokraj Splita, u radionicu “I&S” kod ovlaštenog “Chryslerov” prodavača i servisera Ivice Amižića, gdje je dodatno dotjerano i ponuđeno na prodaju.

Jedan od potencijalnih kupaca tog automobila Nacionalu je potvrdio da je odustao od kupnje kada je ustanovio da je riječ o jeepu koji je usmrtio Enu Begović. Vozilo nije htio kupiti ni zato što mu prodavač nije mogao ponuditi servisnu knjižicu na uvid. Potencijalnom kupcu bilo je sumnjivo i to što su na nekim prozorima bile odstranjene gravure u uglovima stakala. Kako bi u slučaju krađe lakše pronašli svoje vozilo, neki vozači u uglovima stakala ugrade sebi prepoznatljive brojeve, koji će poslužili kao dokaz da je to njihovo vozilo. Potencijalni kupac Radeljakova vozila uočio je da su takve oznake s tih stakala skidane, pa je posumnjao da to nisu originalna stakla. I doista, poslije je ustanovljeno da su ta stakla na Radeljakov automobil stavljena s drugog polovnog automobila, što u ovlaštenim servisima ne čine nego mušterijama prodaju zamjenska stakla. Ustanovljeno je i to da stakla nisu bila ukradena nego da su uzeta s nekog polovnog automobila, baš kao i prednja lijeva vozačeva vrata, čiji serijski broj nije odgovarao serijskom broju Radeljakova automobila.

Potencijalni kupci njegova automobila zbog tih sitnih preinaka na staklima mogli bi imati neugodnosti ako bi tim vozilom napuštali Hrvatsku, jer granična bi policija mogla posumnjati da je vozilo sastavljeno od ukradenih dijelova. Važna je činjenica da je to vozilo uglavnom popravljano kod neovlaštenih servisera, što će pravnicima “Chryslera” dodatno olakšati mogući sukob s Radeljakom.

“Ene više nema: to nitko i ništa ne može promijeniti. Saznanje da je njezinu smrt prouzročila greška na vozilu, neće nam život bez Ene učiniti ni lakšim ni manje bolnim. Ali može nam pružiti utjehu da nitko od nas nije kriv za onaj kobni trenutak”, izjavio je nedavno Josip Radeljak.

Takvu utjehu Radeljakovi, prema svemu sudeći, neće dobiti i zbog toga što je njegovo vozilo proizvedeno i namijenjeno europskom tržištu, što dodatno isključuje mogućnost da sudskim procesom u SAD-u dokaže da je Enu Begović usmrtila greška na “Chryslerovu” vozilu.

Zbog svega toga propast će i Radeljakov, navjerojatnije visok, odštetni zahtjev spram “Daimler Chryslera” jer se opravdano može pretpostaviti da je Radeljak američke odvjetnike uspio angažirati tek nakon što su oni procijenili kako bi se taj sudski proces u SAD-u mogao i vrlo unosno naplatiti.