Tom HanksKada na Američki filmski festival u francuskom grad Deauville dođu glumačka imena kao što su Tom Hanks, Harrison Ford, Gwyneth Paltrow, Matt Damon, Sylvester Stallone i drugi, kao i redatelji Sam Mendes, Kathryn Bygelow, Rob Cohen, Steven Soderbergh i Neil LaBute, onda je to znak da on i dalje ozbiljno konkurira venecijanskoj Mostri i da se ravnopravno nosi s onim u Torontu. Sva tri festivala održavaju se u isto vrijeme, ali onaj u Deauvilleu okuplja najveće i najkomercijalnije filmske zvijezde, što potvrđuje i način na koji je organiziran dolazak zvijezda u Veneciju i Deauville. S obzirom da se oba festivala održavaju u isto vrijeme (u Deauvilleu od 30. kolovoza do 8. srpnja, a u Veneciji počinje dan ranije), postojao je primjerice prešutan dogovor da zvijezde poput Harrisona Forda i Toma Hanksa dođu na sam početak festivala u Veneciji ali da se nakon dva dana pojave u Deauvillu te i tamo promovaju svoje filmove “Road to Perdition” i “K-19: The Widowmaker”. Uz to, mnoge druge zvijezde došle su samo u Deauville – primjerice redatelj Rob Cohen i glumica Asia Argento zbog trenutno ogromnog filmskog hita “XXX”, Matt Damon i redatelj Doug Liman zbog filma “Bourneov identitet”, Gwyneth Paltrow i redatelj Neil LaBute zbog filma “Possession”. Kako su se pohvalili organizatori ovogodišnjeg, 28. po redu festivala, u Deauville je stigao svaki film i svaka filmska zvijezda koju su pozvali osim Stevena Spielberga i njegovog posljednjeg filmskog hita “Minority Report”. Razlog tome je vjerojatno Spielbergova povrijeđena taština: prošle je godine na festivalu prikazan njegov film “A. I. – Umjetna inteligencija” koji je u Francuskoj i ostatku svijeta bio vrlo slabo prihvaćen pa je Spielberg ove godine u Deauvilleu gotovo osvetoljubivo odbio prikazati svoj novi film.

Zašto američki filmaši toliko vole festival u Deauvilleu? Prvo, na njemu se prikazuju isključivo američki filmovi. U sklopu festivala prikazuje se većina ljetnih filmskih hitova koji se krajem ljeta i početkom jeseni počinju prikazivati u Europi, pa im ovakav festival daje snažan marketinški poticaj. Nadalje, u Deauvilleu se dijele i filmske nagrade, ali kako u konkurenciju ulaze isključivo filmovi koje su proizvele nezavisne filmske kompanije, velikim se hitovima ne može dogoditi da budu poniženi nagrade osvoje filmovi koji su koštali pedesetak puta manje. Osim toga, Deauville je miran gradić, koji izgledao kao u bajci te u kojem medijski pritisak nije kao u Cannesu, Veneciji i Berlinu, pa se mnogi glumci rado odazivaju na poziv organizatora. Zbog svega ovoga ni ne čudi da je filmski festival u Deauvilleu popularniji u Americi nego u Europi. To je potvrdio u nedjelju i Oscarom nagrađivani redatelj Steven Soderbergh, izjavivši novinarima kako je festival u Deauvilleu izuzetno popularan u Americi, dodajući kako je već treći put u Deauvilleu, a u dijeljenju komplimenata najdalje je otišao Tom Hanks koji je izjavio da nije vidio ljepšu kino dvoranu od ove u Deauvilleu.

Najveća zvijezda prvih nekoliko dana ovogodišnjeg festivala u Deauvilleu bio je Tom Hanks koji je stigao s redateljem Samom Mendesom kako bi promovirali “Road to Perdition”, film o profesionalnom ubojici iz Chicaga krajem tridesetih godina. Hanks je na konferenciji za novinare izgledao potpuno premoreno, u jednom je trenutku zatvorio oči tako da se činilo da će svakog trenutka zaspati, a njegovi odgovori bili su vrlo često mehanički. S obzirom da je mnogo vremena potrošio na promociju ovog filma, očigledno je da je sva novinarska pitanja naučio napamet pa sada samo ponavlja odgovore. Malo se razbudio kada su ga priupitali hoće li svojoj djeci dopustiti da vide ovaj film s obzirom da u njemu dominira nasilje i on kao ubojica. Odgovorio je negativno objašnjavajući kako se u filmu nasilje nameće kao način rješavanja problema, a njegova su djeca premala da bi shvatila takav film. “Uostalom, ima mnogo filmova koje nisam dopustio mojoj djeci da vide – već sam navikao na svađe s njima oko nekih filmova”, odgovorio je Hanks i dodao kako će svojoj djeci radije dopustiti gledanje nekog filma s puno erotike no nekog s puno nasilja jer je erotika ipak dio ljubavne veze.

Sam Mendes, redatelj nagrađen Oscarom za film “Vrtlog života”, koji je u Deauville došao bez svoje djevojke, glumice Kate Winslet, morao se braniti od tvrdnji da film poprilično odstupa od knjige prema kojoj je napravljen, odnosno da je u odnosu na knjigu hollywoodski komercijaliziran, na što je Mendes priznao da je napravio samo jednu veliku promjenu – 12-godišnji sin plaćenog ubojice kojeg glumi Hanks u knjizi postaje svećenik, ali on, kako kaže, u to nije vjerovao pa je taj dio promijenio.

Najljepša zvijezda prvog dijela festivala bila je Monica Potter, koja je ujedno ponudila najatraktivniju konferenciju za novinare. Monica Potter je glavna glumica filma “I’m with Lucy” redatelja Jona Shermana, koji je i otvorio festival u Deauvilleu. U filmu ona glumi djevojku koja između petero zavodnika traži idealnog muškarca, a tema je vrlo slična njezinom filmu “Martha, volimo te”, u kojem ona bira između tri zavodnika. S obzirom da ponavlja filmske teme, mnoge je zanimalo na koji način bira muškarce u privatnom životu, a umjesto očekivanog izbjegavanja odgovora ova 31-godišnja plavuša gotovo je priznala da joj je odnos s muškarcima očajan. “Vjenčala sam se u visokoj trudnoći s 18 godina a najzanimljiviji trenutak na vjenčanju bio je kada je guzica mog oca zaglavila u WC školjci”, priznala je Monica Potter, koja ima dvoje djece ali muža već odavno nema. Na pitanje je li netko od petorice zavodnika iz filma muškarac po njezinom ukusu rekla je da je sa svakim osjetila neku kemiju, počela lascivno oblizivati svoje usne, uhvativši se u jednom trenutku za grudi. Bio je to njezin način osvajanja novinara jer je očigledno bila iznenađena time koliko novinari pridaju pažnje njezinom partneru iz filma Davidu Boreanazu. Ovaj televizijski glumac poznat je iz serije “Angel”, nastavku serije “Buffy the Vampire Slayer”, koja je očigledno vrlo popularna u Francuskoj pa u prvoj polovici konferencije za novinare nitko nije uputio niti jedno pitanje Monici Potter sve dok ova nije podviknula “pa zašto sam ja uopće ovdje”.

Mnogi su se pitali što uopće na ovom festivalu radi film Stevena Soderbergha “Full Frontal” s Ronom Underwoodom i Juliom Roberts u glavnim ulogama. Film autora koji je režirao “Seks, laži i videovrpce”, “Oceanovih 11”, “Traffic”, “Erin Brockovich” i mnoge druge, dobrim je dijelom pseudodokumentarac koji govori o privatnim životima ljudi iz industrije zabave. “Ovaj film je eksperiment, a najbolje ga je ocijenio jedan moj prijatelj koji je rekao da se tijekom gledanja filma osjećao kao da ga je netko izbacio iz aviona tijekom leta. Stoga pripremite padobrane”, izjavio je Soderbergh publici prije projekcije filma a mnogi su se doista osjećali izbačenima jer je dosta gledatelja napustilo projekciju. Čini se da su se uzvanici više zagledali u njegovu djevojku Jules Asner, bivšu manekenku a sada tv voditeljicu. Za Soderbergha to ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje, film je u američkim kinima financijski neuspjeh već doživio tijekom ljeta. Suprotno tome, ruke zadovoljno trlja redatelj Christopher Nolan, prošlogodišnje hollywoodsko otkriće zbog “Mementa”, filma u kojem je filmsku priču prikazao u obrnutom smjeru, od njezina kraja prema početku. Iako s novim filmom “Insomnia”, trilerom s Al Pacinom i Robinom Williamsom, nije ponudio nikakvo iznenađenje – čak je i sam film remake pet godina starog švedskog filma – publika u Deauvilleu mu je pljeskala dugo po završetku projekcije i pozdravljala njega i njegovu suprugu Emmu Thomas. Mnogi su očekivali dolazak Robina Williamsa u Deauville jer se on pojavljuje u još jednom festivalskom filmu, trileru “One Hour Photo” redatelja Marka Romaneka, ali Williams se ipak neće pojaviti na festivalu. U oba filma Williams glumi negativce, što je značajna promjena u njegovoj karijeri, budući da smo ga navikli gledati u ulogama u komedijama, koje su međutim u posljednje vrijeme bile sve lošije i lošije.

Iako mnogi ne žele progovoriti ni riječ engleskog čak i onda kada vas i te kako dobro razumiju, Francuzi se doista ne trebaju žaliti na to što Hollywood ovim festivalom izvodi filmsku invaziju na Normandiju. Naime, prošle su godine u Francuskoj domaći filmovi bili gledaniji od američkih – gledanost u kinima iznosila je 56:44 u korist francuskih filmova. U prvih osam mjeseci ove godine situacija se promijenila u korist američkih, koji sada vode s rezultatom 58:42, no u Deauvilleu se zbog toga nitko ne zabrinjava, iako će se uskoro vjerojatno početi zabrinjavati jer se od 1. rujna ukida zakon po kojem se filmovi ne smiju reklamirati na francuskim tv postajama. Zbog tog zakona francuski film je i ostvarivao određenu prednost jer je tv reklama najjače propagandno oružje Hollywooda, pa se sada očekuje velika promjena odnosa snaga u korist američkih filmova. S druge strane, velika im je utjeha što je francuska kompanija Vivendi vlasnik američke kompanije Universal, a upravo je predsjednik ovogodišnjeg žirija u Deauvilleu donedavno bio jedan od bivših čelnih ljudi kompanije Vivendi Universal.

Pierre Lescure (57) isprva je bio predsjednik nezavisne francuske filmske kompanije Canal Plus koja je uslijed naglog uspjeha prije nekoliko godina kupljena od Vivendija. No, Vivendi Universal prošle je godine ušao u financijske probleme pa je došlo do sukoba između Lescurea i predsjednika Vivendi Universala Jean-Marie Messiera. Na vrhuncu sukoba, u svibnju ove godine, Lescure je morao napustiti kompaniju iako je Messier bio označen kao osoba koja se ponaša kao Staljin filmske industrije. Za utjehu, samo dva i pol mjeseca kasnije, i Messier je najuren. S obzirom da je Lescure kao čelni čovjek Canala Plus godinama davao značajnu podršku festivalu u Deuvilleu, ove su ga godine sa zadovoljstvom postavili za predsjednika žirija, što je i on sam proglasio povratkom na filmsku scenu. Nažalost, ovdje ga novinari ponajviše pitaju shvaća li postavljanje na mjesto predsjednika žirija kao osvetu Messieru, ali to je i shvatljivo budući da su, kada je Lescure bio smijenjen u svibnju, na ulicama Pariza organizirane velike demonstracije, što dovoljno govori o njegovom ugledu u filmskom svijetu.

Iako se o tome manje govori, njegovo predsjednikovanje žirijem, koji se sastoji isključivo od francuskih filmskih djelatnika, ući će u povijest zbog promjene izgleda nagrade koja se dodjeljuje autoru-pobjedniku. Naime, dosadašnji kipić nije izgledao kao ozbiljna filmska nagrada, radilo se o figuri tri suncobrana na šetalištu uz more, napravljenih od običnog metala, tako da su neki dosadašnji pobjednici s laganim podsmijehom gledali na dobivenu nagradu. Ove godine naručen je novi kipić, koji izrađuje ugledna draguljarnica “Fred”, i koji će imati naziv “Flame”, a zadnji dan festivala vidjet će se kako i izgleda. Organizatori naglašavaju kako će ta nagrada u dogledno vrijeme imati važnost canneske Zlatne palme, berlinskog Zlatnog medvjeda i venecijanskog Zlatnog lava.

Konkurencija filmova u Deauvilleu uopće ne izgleda loše, ponajviše se očekuje od filma “Sonny”, redateljskog prvijenca glumca Nicolasa Cagea, koji neće doći u Deauville, kao ni njegova glumačka ekipa, ali je za tu priliku organizirana konferencija za novinare s video linkom koji će povezati novinare iz Deauvilla i glumačku ekipu, što će vjerojatno biti zanimljivo iskustvo. U konkurenciji je i film “The Good Girl” redatelja Miguela Artete u kojem glavnu ulogu glumi Jennifer Aniston. Film je dobio sjajne kritike u Americi, pisalo se kako je Jennifer Aniston konačno dokazala kako nije samo supruga Brada Pitta i glumica iz serije “Prijatelji”. Tu je i spomenuti film “One Hour Photo”, kao i mračna komedija “Secretary” o seksualnom odnosu šefa, kojeg glumi James Spader, i njegove sekretarice koju glumi Maggie Gyllenhaal. Iskreno, konkurencija ipak nije ono zbog čega mediji i filmski svijet dolaze u Deauville, razlog postojanja ovog festivala još uvijek su američki komercijalni hitovi.