Robert Prosinečki u redovima Olimpije iz LjubljaneNogometni klub Olimpija iz Ljubljane, za koji je 33-godišnji Robert Prosinečki nedavno potpisao ugovor, deseti je klub u njegovoj profesionalnoj karijeri. Nakon Dinama, Crvene zvezde, španjolskog Reala, Barcelone, Ovieda, Seville, Hrvatskog dragovoljca, belgijskog Standarda i engleskog Portsmoutha, ovog se ljeta skrasio u glavnom slovenskom gradu u trenutku kulminacije hrvatsko-slovenskog graničnog sukoba. Unatoč tome, uspjelo mu je ono što nije ni jednom slovenskom ni hrvatskom političaru– sedam tisuća Slovenaca skandiralo mu je, odobravajući svaki njegov potez. Trener Brane Oblak ne krije oduševljenje njegovom igrom: “Zahvaljujući njemu, ponovno smo u krugu kandidata za naslov. Njegova igra zasjenjuje nedostatke ostalih”.

'Iako sam na korištenje dobio stan nedaleko stadiona, ne koristim ga prečesto jer radije svaki dan sjednem u auto i vratim se u Zagreb' Namjeravam pokrenuti sportski tjednik iako znam da su već mnogi krenuli s tom idejom i propali: unatoč svemu vjerujem da tržištu nedostaje kvalitetan i zanimljiv sportski tjednik te da će naći publikuGovori se da je njegov prijelaz u NK Olimpiju vrijedio tek 150 tisuća eura. Iako je na korištenje dobio stan nedaleko od stadiona, kako kaže, ne koristi ga često. Radije se svaki dan automobilom vrati u Zagreb jer je jedan od presudnih razloga potpisivanja za Olimpiju bio i obiteljski život.

U nedjelju, dva dana nakon pobjede u Ljubljani nad celjskim Publikumom, Prosinečki je na razgovor stigao sa suprugom Vlatkom, noseći u naručju 2,5-godišnju kćer Leu. Dobro raspoložen komentirao je posljednje dojmove s ljubljanske utakmice odigrane u petak.

NACIONAL: U Beogradu ste za Crvenu zvezdu počeli igrati uoči rata s Jugoslavijom, a sad ste otišli u ljubljansku Olimpiju uoči “ribarskog rata” sa Slovencima. – Doista ne znam što bih vam na to odgovorio. Premda me politika uopće ne zanima, ona me na ovim prostorima neprekidno prati. Da ste me prije tri mjeseca pitali gdje ću nastaviti karijeru, sigurno bih vam rekao da je gotovo i da više neću igrati nogomet. Situacija se promijenila kad su me nazvali čelni ljudi Olimpije. Tri su razloga zašto sam odabrao baš taj klub. Prvo, htio sam ostati uz obitelj u Hrvatskoj, pa nikakva ponuda iz Japana, Engleske i još nekih zemalja nije dolazila u obzir. O hrvatskoj ligi pogotovo nisam razmišljao jer sam ovdje karijeru definitivno završio, iako priča s Dinamom još nije gotova. Drugi razlog je moj otac koji me molio da odigram još jednu sezonu kako bi on mogao uživati gledajući utakmice, a treći razlog su ljudi iz Olimpije, koji su stvarno vjerovali da im mogu pomoći u stvaranju ekipe koja će osvojiti prvenstvo.

NACIONAL: Nije li vam dosadilo nakon dvadesetak godina igranja još uvijek svaki dan odlaziti na treninge, igrati utakmice? – Kad sam se ljetos, nakon dugo vremena odmarao i uživao u dobroj hrani, finom vinu, sunčanju i spavanju do 11, doista sam povjerovao da mogu bez nogometa. No, kad sam se vratio s ljetovanja ponovno se u meni probudila strast za igrom.

NACIONAL: Kako ste se osjećali pred publikom koja je vrištala na svaki vaš potez? – Osjećaj je fantastičan, tim više što je to druga država i nisam očekivao takav prijem. Sretan sam i zbog igrača, trenera i vodstva kluba kojima je najveća želju bila vratiti navijače na stadion. Olimpija kao momčad iz glavnog slovenskog grada, već šestu godinu za redom ne uspijeva osvojiti prvenstvo, pa se u Ljubljani već odavno ne pamti takav interes publike za nogomet. Mislim da bi u petak bilo i više ljudi, ali je u Ljubljani bila neka velika fešta pa su se mnogi raspršili po gradu zbog brojnih priredbi.

NACIONAL: U ljubljanskom Delu prozvali su vas asom, ali su prema ostatku ekipe bili vrlo kritični. Imate li problema sa suigračima, koji su većinom mladi i neiskusni? – To je vrlo perspektivna ekipa, ali su se svi prestrašili publike. Igrali su pod velikim pritiskom jer ih je do sad uglavnom gledala samo rodbina. Vidio sam da se mnogi nisu nadali takvoj atmosferi i da su se ukočili od treme. Cijelu utakmicu samo su gledali kako ću mi dobaciti loptu umjesto da su i sami stvarali prilike. Ali to je samo pitanje uigranosti i mislim da će iz meča u meč situacija biti sve bolja.

NACIONAL: Neki su bili sumnjičavi i prema vama, s obzirom na vaše godine. – Priznajem, ni ja još uvijek nisam u najboljoj formi. Do sad sam odradio tek nekoliko treninga, ali zadovoljan sam svojim učinkom. U Velenju sam asistirao pri prvom i dao drugi gol, a i u Ljubljani sam debitirao s pogotkom. Prave pripreme tek slijede, pa očekujem da ćemo se već u nastavku prvenstva pokazati u mnogo boljem izdanju – i ja i cijela ekipa. U idućih nekoliko tjedana pojačat ću intenzitet individualnih treninga i poraditi na snazi.

NACIONAL: Možete li se motivirati za utakmice slovenske lige nakon sudjelovanja na trima svjetskim prvenstvima, igranja za Real i Barcelonu, osvajanja Kupa prvaka i Interkontinentalnog kupa? – Kad izađem na teren samo se koncentriram na igru. Jednako se veselim svakom golu i svakoj pobjedi, bez obzira na to za koga igram i tko je protivnik. Nisam se došao zafrkavati, došao sam pomoći Olimpiji da osvoji prvenstvo.

NACIONAL: Je li prošlo vrijeme kad su hrvatski igrači imali astronomske cijene na europskom nogometnom tržištu i što je tome razlog? – Mislim da to nije samo slučaj s našim nogometašima. Općenito, nogometno je tržište u krizi, a iskreno, smatram da je bilo već i pomalo precijenjeno. Kad govorimo o hrvatskim nogometašima, jedan od razloga je i neuspjeh na posljednjem Svjetskom prvenstvu, ali i neuspjeh klubova na europskim natjecanjima. Prije četiri godine bili smo treća momčad svijeta, tadašnja Croatia dva je puta bila u Ligi prvaka i sve to utjecalo je i na cijenu naših igrača.
Igrači koji dolaze iz zemalja izvan Europske unije su stranci i njihov je broj u klubovima ograničen na tri. U tom slučaju prije će kupiti nekog Francuza ili atraktivnog Brazilca nego Hrvata. Još jedino Real može platiti 20 milijuna eura, ali za Ronalda.

NACIONAL: Slažete li se da je malo vrhunskih nogometaša kojima su svi nastupi na svjetskim prvenstvima ostali u tako traumatičnu sjećanju kao vama? – O mom odnosu s Ćirom Blaževićem već se sve zna. Kad je riječ o Mirku Joziću, cijenim ga, ali on ima velik problem sa stvaranjem atmosfere u momčadi. Stalno je htio nešto mijenjati, neprekidno je govorio “vi ste kod Ćire radili ovako, kod mene nećete”. U mjesec dana nismo imali ni jedan slobodan dan. Mislim da su to faktori koji utječu na raspoloženje i motivaciju igrača. Na kraju nisu bili sretni ni oni koji su igrali, a ni oni koji su sjedili na klupi.

NACIONAL: Poznato je da vam je najdraži trener u karijeri Srbin Radomir Antić, pod čijim ste vodstvom briljirali u madridskom Realu. Koje trenerske kvalitete mu pripisujete? – Antić je dobar psiholog, što mnogi naši treneri uglavnom nisu. Za uspjeh ekipe potrebni su red, rad i disciplina, ali to nije dovoljno jer iz igrača treba izvući maksimum. Neki igrači daju maksimum ako na njih vičeš, druge motiviraš razgovorom. Ja sam uvijek više cijenio razgovor. S trenerima koji su sa mnom htjeli razgovarati nikad nisam imao problema, a ni oni sa mnom. Nakon brojnih ozljeda i neuspjeha, Antić mi je vratio samopouzdanje, vratio me u igru i to se ne zaboravlja.

NACIONAL: Smatrate li dolazak Otta Barića dobrim rješenjem za reprezentaciju? – Ne kažem da Otto Barić nije kvalitetan stručnjak, ali smatram da je potrebna svježa krv. Između igrača i trenera je prevelik generacijski jaz i zato sam za pružanje šanse mlađim ljudima. Čak ni ja, koji sam jedva desetak godina stariji od ovih mladih momaka, ne mogu uvijek razumjeti njihov način razmišljanja, a kako će onda ljudi koji su od njih stariji 40 ili 50 godina. Vrijeme je da se počne stvarati potpuno nova ekipa. I javnosti i navijačima bit će potrebno mnogo strpljenja da dočekaju da se ovi mladi i talentirani igrači pretvore u vrhunske nogometaše, ali to je neizbježan proces. Ja sam trenutačno za novu i mlađu generaciju, kako igrača tako i vodstva, i mislim da je to jedino spasonosno rješenje za hrvatski nogomet.

NACIONAL: Mislite li da su i oni u stanju ponoviti uspjeh vaše generacije?
-Ma, prije svega mislim da treba prestati s takvim usporedbama. Nova ekipa tek se stvara i silno me živciraju usporedbe. Na nas treba zaboraviti. Mi više ne postojimo i gotovo. Neka nas lijepo pozovu na utakmicu s Brazilom, neka nam podijele po buket cvijeća, zahvale nam i kažu doviđenja. Mislim da smo to zaslužili i da bi to bio kulturan rastanak s jednom generacijom. Na žalost, mi smo euforična nacija i ni u čemu nema odmjerenosti, ni u slavlju ni u porazima. Kad pobjeđujemo onda smo bogovi, a kad gubimo onda smo ništarije koje treba rastjerati metlom, a prava istina je uvijek negdje u sredini.

NACIONAL: Je li točna informacija da u dogledno vrijeme namjeravate pokrenuti sportske novine? – Da, informacija je točna. Namjeravam pokrenuti sportski tjednik iako znam da su to mnogi već pokušali, i propali. Vjerujem da našem tržištu nedostaje kvalitetan i zanimljiv sportski tjednik, bez “žutila”, koji će naći svoju publiku.