Objavljeno u Nacionalu br. 357, 2002-09-18

Autor: Nina Ožegović

Prvi projekti poticane stanogradnje u Zagrebu

Čačićevi stanovi

Četiri 'Čačićeve' zgrade u Španskom i Dubravi gradit će se prema projektima šestero arhitekata: iako limitirani zadanim elementima, Sanja Filep, Mario Volović, Helena Knifić-Schaps, Goran Rako, Nataša Jakšić i Toni Borković projektirali su stanove prema najnovijim trendovima obiteljske stanogradnje

“Zagarantirano, kvaliteta tih stanova bit će puno bolja od stanova koje grade drugi poduzetnici u Zagrebu”, rekla nam je bez dvoumljenja arhitektica Sanja Filep, koja je na hrvatskom natječaju za POS – poticanu stanogradnju, poznatiju pod nazivom “”, dobila čak dvije prve i dvije druge nagrade. Naime, ti stanovi, kao i cijeli program POS-a, u koji je dosad uključeno čak 75 gradova gdje će 25 građevinskih tvrtki graditi 3367 stanova, već su u javnosti kritizirani, najviše na račun kvalitete i rasporeda prostorija. Jer potencijalni kupci s pravom strahuju što će zapravo dobiti za 850 eura po četvornome metru. Odnosno, sjećajući se nekadašnjih socijalnih stanova, pitaju se hoće li za tu cijenu dobiti primjerenu vrijednost ili će biti prevareni.

U Zagrebu će se za sada graditi 150 stanova u četiri zgrade u Španskom i u Dubravi, koje je projektiralo šest arhitekata: Sanja Filep, Helena Knifić-Schaps i Mario Volović, Goran Rako i Nataša Jakšić, te Toni Borković. Svi su se složili da je zadani program POS-a u arhitektonskom smislu bio limitirajući, ali da inicijativa Ministarstva obnove zaslužuje čestitke. Smatraju da će to pomoći i arhitektima i građevinskoj industriji, a najviše ljudima. Također, pomoći će u “čišćenju od bavarskog stambenog kiča naraslog u podsljemenskoj zoni i na Trešnjevci”. Program POS-a podrazumijevao je zgradu od pet katova točno propisane kvadrature, a stanovi su mogli biti jednoipolsobni od 45 četvornih metara, dvoipolsobni od šezdesetak, te troipolsobni od stotinjak četvornih metara. Najviše je dvoipolsobnih jer se takvi najviše traže. Inzistiralo se na tzv. obiteljskom stanovanju, koje ne podrazumijeva luksuzni tip stanovanja. Također, propisanim normama nije se ni pokušalo pratiti modernije trendove u stambenoj arhitekturi kao što je na primjer formiranje prostora za igranje djece. Tražila se prije svega fleksibilnost stanova tako da se uz minimalne preinake mogu promijeniti. Kako nam pričaju, takav tip gradnje u inozemstvu se naziva budžetskim projektiranjem, a karakterizira ga racionalna potrošnja, što znači da u sklopu takvih objekata ne postoje podzemne garaže i trgovine, jer bi to jako poskupjelo cijenu četvornog metra stana. Naime, natječaj je limitirao i maksimalnu potrošnju od 600 eura po četvornome metru, što zapravo uopće nije mala svota, osobito kada se uzme u obzir da država daruje zemljište, priključke i razne dozvole.

Po mišljenju Sanje Filep (41), taj će natječaj biti veliki pomak u stambenoj arhitekturi Hrvatske, jer će podići njezinu kvalitetu. Koliko god propozicije natječaja bile striktno određene, konačni rezultat bit će oštrija konkurencija među arhitektima i raznovrsnija ponuda stanova na tržištu. “Natječaj je zapravo nova nada za sve arhitekte, jer ćemo napokon vidjeti i realizaciju naših ideja”, objasnila je svoje oduševljenje natječajem Sanja Filep, dodajući da su arhitekti frustrirani jer godinama konkuriraju s projektima na raznim natječajima, a oni uglavnom završavaju u ladicama administracije. Prva mjesta na natječaju za stanove u provinciji uglavnom su dobili mladi arhitekti, a govori se da stara garda, koja je također konkurirala, nije uspjela do prvih pozicija.

Ta tvrdnja Sanje Filep ima određenu težinu: ona je docentica na Arhitektonskom fakultetu gdje radi kao asistentica na katedri za arhitektonsko projektiranje. Doktorirala je u Stuttgartu na Tehničkom fakultetu kod poznatog arhitekta Borisa Padreke, radila je neko vrijeme u Njemačkoj, a tijekom desetogodišnje suradnje s arhitekticom Vesnom Mikić dobila je nekoliko prvih nagrada na raznim natječajima, na primjer, za projekt Pantovčak / Zelengaj.

Njezina stambena zgrada gradit će se u zagrebačkom naselju Špansko u Ulici Gustava Krkleca i već će se po izgledu razlikovati od bezličnih zgrada iz doba socijalističke gradnje. Kako je sama naglasila, željela je projektirati jednostavnu zgradu u duhu tradicionalne, zagrebačke škole, što podrazumijeva racionalan pristup, a u oblikovanju minimalizam, bez arogantnog kičeraja. Sastojat će se od dva objekta, koji će biti originalno povezani otvorenim prostorom sa stubama, dizalima i natkrivenim hodnicima, odakle će se ulaziti u stanove. Tako će se postići dojam da svaki stanar ulazi u vlastitu kuću, što je u današnje vrijeme, kada ljudi teže za privatnošću, itekako važan detalj. Stanovi će biti različite veličine, varirat će od 43 do 100 četvornih metara, neki od njih bit će dvoetažni, a svi će imati velike lođe. Njezin arhitektonski pristup ima dvije specifičnosti. Prvo, stanovi neće imati hodnike, nego samo ulazni prostor s garderobnim ormarom, pa će se komunikacija u stanu odvijati iz jedne u drugu prostoriju. “Hodnici su nepotrebni, jer ih ne koristimo, a plaćamo njihovu kvadraturu”, kaže Sanja Filep. Drugo, dnevni boravci bit će odijeljeni od spavaćih soba i kuhinja pomičnim vratima, a kad se ta vrata uklone, dobit će se golemi, otvoreni prostor bez pregradnih zidova.

Arhitekti Helena Knifić-Schamps i Mario Volović iz “Arh projekta” imaju dugogodišnje iskustvo u usmjerenoj stambenoj gradnji, popularnoj u socijalizmu, a njihovi projekti iz te faze mogu se vidjeti od Staglišća u Zagrebu do Mokošice u Dubrovniku. Za sebe kažu da se mogu kategorizirati “kao arhitekti opće prakse, jer rade sve, od tvorničke hale i zahoda do mljekare i interijera”. Od važnijih projekata u njihovoj se karijeri ističu rekonstrukcija poznate Kuće Mažuranić u Jurjevskoj ulici, u kojoj je sada rezidencija španjolskog veleposlanika, interijer BP Cluba i butika “Modissa”, te mnoge stambene kuće.

Za razliku od stanova kakve su nekada projektirali, POS-ovi u Španskom bit će komforniji, suvremenijih tlocrta i s kvalitetnijom opremom. Tako će, primjerice, podovi u sobama biti od lameliranog parketa, kuhinje i sanitarije imat će keramičke pločice, balkoni i terase gres pločice, a u hodnicima će se postaviti terazzo pločice ili kamen. Napomenuli su da će možda baš njihovi stanovi biti najtradicionalniji od svih u te tri nove zgrade. Naime, odlučili su se za klasičan, obiteljski stan, u kojem je spavaći dio sa sanitarnim čvorom zatvoren i odvojen od dnevnog dijela. “Opredijelili smo se za racionalnu gradnju i izričito gradsko oblikovanje, što znači da smo tradicijske elemente zagrebačkog podneblja i hrvatske moderne iz tridesetih godina prošlog stoljeća interpretirali na suvremeni način”, objasnili su svoj pristup. Taj će objekt jedini imati u prizemlju dva stana, koji će imati i vrt, dok će na krovu biti zajednička terasa. “Nekad su postojale velike predrasude o ravnom krovu jer se mislilo da takve kuće obvezno prokišnjavaju. Nekad je zaista i bilo tako. No danas je takvo gledište besmisleno, jer postoje novi, vrhunski materijali, koji su vrlo elastični i mogu se prilagoditi svim atmosferskim neprilikama, pa ne može biti govora o prokišnjavanju. Pa cijeli Helsinki ima ravne krovove!”, objasnili su nam zablude o ravnom krovu.

Treću zgradu u Španskom projektirali su arhitekti Nataša Jakšić i Goran Rako (50) iz “Konstruktora”, koji je najviše poznat po svom projektu muzeja Narone, bolnici u Novoj Bili, te zgradi Kongresnog centra u Japanu, čiji su nacrti čak bili izloženi u newyorškoj galeriji i publicirani u tamošnjim novinama. Osim toga, Rako je docent na Arhitektonskom fakultetu i drži vježbe iz sportske i školske arhitekture, a Nataša Jakšić je znanstvena novakinja kod profesora Vladimira Bedenka. Na izravno pitanje jesu li zapravo POS-ovi stanovi nastavak nekadašnje socijalne gradnje i podrazumijeva li to automatski lošiju kvalitetu stanova, Rako je odgovorio sljedeće: “Ako se POS povezuje sa socijalnim stanovima, to nije loše, jer je to u socijalizmu bila dobra stvar. Osim toga, socijalnih je stanova puno više izgrađeno u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj ili Danskoj negoli u Hrvatskoj. Na Zapadu se novac za socijalne stanove izdvaja iz mirovinskog fonda, i to je odličan način da mladi ljudi dođu do prvog stana”, zaključio je Rako, dodavši da su u ovom konkretnom slučaju POS-ovi stanovi namijenjeni svim građanima, a ne pripadnicima određenih stranaka.

Ta je zgrada izgledom najoriginalnija: sastoji se od četiri različita kubusa, zapravo, mini-nebodera, koji imaju zajedničku jezgru sa stubištima i dizalima. Specifičnost zgrade je u tome što ima čak 27 razina, koje se međusobno razlikuju tek za jedan metar, tako da ne postoje dva stana na istoj etaži. Kako su kubusi određeni žutom, crvenom, plavom i zelenom bojom, gotovo u maniri slavnog arhitekta Le Corbusiera, što će se lijepo označiti i na ogradama lođa, tako i stanovi nose oznaku žutih ili crvenih stanova. “Takvim konceptom htjeli smo postići da svaki stan bude na vlastitoj etaži kako bi stanari imali svoju privatnost i živjeli u mikrosvijetu neometano od drugih obitelji”, objasnila je Nataša Jakšić, naglašavajući da su u prizemlju jednog kubusa zamislili i natkriveni prostor za igranje djece, na što su jako ponosni. I stanovi su zanimljivo riješeni i imaju kružni tok: dakle, mogu se kružno obići. Kako ističu, “orijentirani su na različite strane svijeta, čvrsta, mokra jezgra s kupaonicom, kuhinjom i sanitarnim čvorom je zbijena na jednome mjestu, gotovo u središtu stana, sobe su smještene jedna drugoj nasuprot do kojih se dolazi preko lođa, što omogućuje kružnu šetnju stanom”.

Zgrada Tonija Borkovića (33), vlasnika tvrtke “Septum” u kojoj radi zajedno sa suprugom Željkom Hrs-Borković, gradit će se na jedinoj slobodnoj parceli u Oporovečkoj ulici u Dubravi, blizu Jadran filma, što je, po njegovu mišljenju, “ugodna” stambena četvrt. Kaže da će zgrada biti jednostavna, ravna krova, s toplinskom žbukom, posve u skladu s današnjim propisima u hrvatskoj gradnji, koja je u svijetu “poznata po kvaliteti”. “Zapravo, kvaliteta će biti viša, jer će vanjski zidovi biti pojačani, svaki će stan imati etažno grijanje, pa neće ovisiti o toplani, koristit će se parketi prve klase, ali neće biti luksuza”, naglasio je Borković, koji je dosad pretežito radio interijere, ali i veće projekte, na primjer rekonstrukciju Energetskog instituta. Argumentirajući tvrdnju da se neće montirati pipe od tri tisuće kuna nego solidne Armalove od 500 kuna.

U njegovu stambenom konceptu dominira ideja o proširenju stana prema van, na prostrane lođe, jer smatra da se u Zagrebu balkoni mogu koristiti punih osam mjeseci. Na dnevnim boravcima i spavaćim sobama, koji imaju lođe, prostranije od kvadrature propisane normativima natječaja, zamislio je staklene stijene koje se mogu pomaknuti i tako se unutrašnji prostor spaja, odnosno proširuje vanjskim. Staklene stijene bit će posebno projektirane i napravljene od specijalnog izo-stakla, koje ne propušta toplinu iz stana. To je poskupjelo cijenu samo 170 kuna po četvornome metru, a uljepšalo je ambijent i atmosferu u stanu. Zahvaljujući izo-staklu toplina će se zadržavati u stanu tako da se stanari ne trebaju bojati hladnih zima i velikih računa za grijanje. Poštujući propisanu fleksibilnost, Borković je projektirao jednoipolsobni stan od 47 četvornih metara, koji se jednostavnom pregradnjom velike dnevne sobe može začas pretvoriti u dvosobni. Tako se dobiva mala dječja soba, koja također ima staklenu stijenu i izlaz na lođu.

Stanovi u Španskom i u Dubravi još čekaju lokacijsku dozvolu, koja samo što nije ishođena, pa gradnja može početi.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika