Dino Rađa i Goran Ivanišević, također grade na MarjanuSve su glasnija upozorenja da su gradnja stambenih objekata i betoniranje park-šume Marjan poprimili tako alarmantne razmjere da splitskoj zelenoj zoni više nema spasa. Splitski statut iz 1312. godine, kojim se propisuje način zaštite Marjana, zabranjuje sječa drva i ispaša stada, određuju novčane kazne i zapošljavaju dva stražara da svakodnevno čuvaju Marjan, povijesni je dokument koji svjedoči da su se vlasnički, graditeljski i drugi apetiti i zlouporabe na Marjanu uspješno zaustavljali jednostavnim, ali provedivim rješenjima.

Najveći problem na Marjanu Obiteljske kuće unutar par-šume naglo bujaju jer se odstupa od usvojenih planova, pa prizemnice postaju višekatnice sa stanovima za prodaju Iako je danas Marjan zaštićen dvama rješenjima Republičkog zavoda za zaštitu prirode, iz 1964. i 1988., iako mu po Zakonu8 o zaštiti prirode pripada poseban status i zaštita, iako su Generalnim urbanističkim planom iz 1978. određene nove granice park-šume i smanjene zone stanovanja unutar Marjana, iako zakonske ovlasti nad skrbi o splitskoj park-šumi, posve nelogično, ima županijska Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, a Grad Split, stvarno zainteresiran za sudbinu Marjana, sustavno ulaže novac u njegovo održavanje – istina je da je ilegalna i legalna graditeljska invazija na Marjan poprimila katastrofalne razmjere. Bageri i dizalice, kamioni i miješalice na sjevernoj i na južnoj padini Marjana sve češće i uz državne dozvole ulaze u park-šumu, a javnosti poznati Mihanovići, Ivaniševići, Mrduljaši, Štimci, Rađe i nepoznati Budići, Banići, Đogaši, Ferići, Benci na Marjanu grade i nadograđuju svoj domove, garaže, plaže ili unosnom gradnjom za tržište računaju na dobru zaradu. U samo nekoliko sati pobrojali smo tridesetak nedavno izgrađenih ili građevina u nastajanju.

Nade ipak ima. Treba samo cjelovitim rješenjem utvrditi granice park-šume, neusklađene GUP-om i Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode. Poglavarstvo grada namjerava uvesti red te se od skorog donošenja novog GUP-a Splita i za Marjan očekuju bolji dani. “Grad Split zainteresiran je za to da park-šuma Marjan bude u njegovoj nadležnosti. Naravno, gradska uprava tražit će nove oblike veće zaštite Marjana”, ističe Eduard Katačić, član Poglavarstva zadužen za urbanizam. On najavljuje zaustavljanje, inventuru vlasničkog stanja i otkup zemljišta gradskim novcem. “Od Drugog svjetskog rata grad na Marjanu nije otkupio ni kvadrat zemljišta, a to je najbolja prevencija. Grad i sada, iako time krši zakon, izdvaja novac za održavanje putova i marjanskih cesta, posebno se skrbi o protupožarnoj zaštiti. Predlažemo osnivanje fondacije za otkup privatnog zemljišta na Marjanu.”

Oba rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode predvidjela su na tom području zone stanovanja unutar park-šume. Do 1988. granice park-šume obuhvaćale su cijeli marjanski poluotok. Tada je iz park-šume izdvojena stambena jedinica Meje. No zone stanovanja, od lučice Spinut na sjevernoj strani Marjana, preko dijela najstarijeg gradskog naselja Varoša i Nazorova prilaza do najpoznatijeg marjanskog vidikovca, dalje do Zvončaca i poznatog bazena sportskog kluba Jadran, te Meštrovićeva šetališta – na kojem su raskošne vile Ferić, Tresić-Pavičić i “Villa Dalmacija” – ostale su unutar park-šume. Donoseći Rješenje o smanjivanju granica park-šume netko je zaboravio te granice uskladiti s onima utvrđenim GUP-om iz 1978. Tako prema GUP-u unutar park-šume kao zaštićenog područja, koje obuhvaća 307 hektara, postoje različite zone namjene. Uz čistu park-šumu površine 250 ha, unutar granica zakonom zaštićenog područja, jesu i zona kupališta, zona komercijalnog turizma, zona javnih sadržaja, zona lučica i zona stanovanja. “Neosporno je da unutar zaštićenog područja postoje legalna područja za gradnju. Takvo stanje donosi niz udara na Marjan. Na rubovima park-šume moguća je stambena gradnja”, ističe Katačić. “Ali prijedlog izrađivača GUP-a povukao je granicu park-šume na štetu građevinskog zemljišta. Vjerujem da će to zaustaviti investicijski i graditeljski nalet .” Međutim, neki vlasnici zemljišta u toj zoni na vrijeme su se snašli. Uz veću ili manju naklonost državne administracije ili asistenciju bivših gradskih čelnika, posebno dok je gradonačelnik bio Ivica Škarić, ishodili su niz dozvola i detaljnih planova uređenja koji su omogućili stanogradnju i plansku devastaciju park-šume. Jedna je od dvojbenih odluka Gradskog vijeća u doba Škarićeva mandata da se stopostotnim invalidima Domovinskog rata na sjevernoj strani Marjana, usred zaštićene zone park-šume, daruju četiri parcele za stambenu izgradnju. Uskoro će usred zelenog pojasa bageri i dizalice naići na nezadovoljstvo građana.

Najpoznatiji je Detaljni plan uređenja koji je u travnju 2000. Gradsko vijeće, uz prethodnu suglasnost Ministarstva i Državne uprave za zaštitu prirode, usvojilo za prostor sjeverozapadno od križanja Mihanovićeve i Supilove ulice u predjelu Meja. Iza elitnih vila, poznatih u Splitu kao “generalske”, na građevinskom zemljištu upravo se smješta 12 novih obiteljskih objekata, među kojima je najpoznatija impozantna kuća braće Barić. Obiteljske kuće unutar park-šume trebale su imati podrum, prizemlje i jedan kat, ali se odstupa od usvojenih planova.”Do donošenja GUP-a ova gradska uprava neće pokrenuti nijedan detaljni plan uređenja na Marjanu”, veli Katačić. Očito, detaljni urbanistički planovi u Splitu su postali sredstvom masovne zlouporabe. Poseban detaljni plan za izgradnju svoje velebne kuće još je potkraj 80-ih uspio ishoditi slikar Zvonimir Mihanović. Iako je na rubnom području, unutar zone građevinskog zemljišta i izvan zaštićenog područja park-šume, Mihanović se pri gradnji nije držao plana pa njegova kuća dominira cijelim područjem. Mihanović je navodno uzurpirao dio zemljišta svojih prvih susjeda. Sličan slučaj upravo se zbiva na sjevernoj strani Marjana, na križanju Nazorove i Ulice Lisinskoga, odakle se pruža najljepši panoramski pogled na Split. Na mjestu nedavno srušene obiteljske vile Tudor s golemim vrtom, na temlju dozvole Državne uprave za izgradnju dvojnog niskog stambenog objekta, izvođači, splitske tvrtke “Spliting” i “Janaso”, podižu višekatnicu. Lošije sreće bila su braća Mrduljaš. Otac i stric skladatelja lakih nota Tome Mrduljaša u nedalekoj Puntarskoj ulici dobili su od Dražavne uprave lokacijsku dozvolu da na građevinskom zemljištu, uz samu ogradu park-šume, podignu dvije stambene zgrade s po 20-ak stanova. Sporan je bio pristup jer su putovi prolazili kroz park-šumu. Kad se oko toga digla buka, gradske administracija žurno je poništila potiho izdanu suglasnost za parcelaciju, bez koje zasad Mrduljaši ne mogu graditi.

Osim detaljnih planova iskorištena je i izravna primjena izvoda iz prostornog plana za niske stambene objekte. U slučaju kuće Đogaš u Mihanovićevoj ulici, Državna je uprava u tri navrata odbijala takvo traženje, ali je Ministarstvo za zaštitu okoliša, na mjestu stare kuće, 1998. Vani Đogaš dalo lokacijsku dozvolu za niske stambene objekte. Umjesto prizemlja, jednog kata i kosog krova, zgrada je narasla do sedam katova, jer su se iskapanjem terena ispod nulte kote graditelji ukopali i tako dobili još dva “podrumska” kata. Jednako je s obližnjom golemom višekatnicom obitelji Budić. Obje su namijenjene prodaji na tržištu stanova. Čudan način gradnje, zahvaljujući gluposti države i lošoj zakonskoj regulativi, dogodio se iznad ulaza u marjanski tunel s južne strane. Na terenu na kojem je već izgrađena zelena višekatnica, čiju su gradnju investirali poduzetnik Slobodan Ljubičić, član Uprave Hajduka, Igor Štimac i Hajdukov financijer Cigo Marinović, nekoć su se nalazile prizemnice. Njih je, na zemljištu u bescjenje otkupljenom od stvarnih vlasnika, nakon Drugog rata, u sklopu socijalnog programa, sagradio grad Split. Nositelji stanarskog prava sredinom 90-ih dobili su mogućnost otkupa stanova u gradskim prizemnicama, a potom zatražili da prema novom Zakonu o vlasništvu dobiju i pravo na okućnicu, pa i vlasništvo nad velikom gradskom parcelom. Kad su stanari dobili i pravo na zemlju, prodali su je Ljubičiću, koji na tom zemljištu želi sagraditi još deset višekatnica. Ljubičić je zatražio Detaljni plan uređenja, ali šanse da ga dobije nisu velike.

Poseban je slučaj izgradnja kuće invalida Domovinskog rata Vladimira Benca na Zvončacu, usred park-šume. Za gradonačelničkog mandata Nikole Grabića grad je Bencu dopustio gradnja obiteljske kuće uz prethodnu izmjenu GUP-a. Benac je osnažio svoje pravo upadom u ured Ivice Škarića naoružan kalašnjikovom, a potom je ispred Policijske uprave protestirao naoružan zoljom. Prema GUP-u parcela od 600 četvornih metara, koja je dodijeljena Vladimiru Bencu, nalazila se u zoni kupališta u kojoj je bilo moguće podići samo kupališni objekt uz deset posto izgrađenosti. Škarićevo Poglavarstvo zadužilo je stručne službe da u mjesec dana područje iz zone kupališta prenamijene u zonu stanovanja. Tako je izmjenom GUP-a u ožujku 1998. uvedena posebna kategorija “stanovanja u zelenilu”. Umjesto prizemlja i nadgrađa, kuća Vladimira Benca danas ima i podrum i kat više. Uz Benčevu kuću izgrađen je teniski teren. Kako je kuća iznad pokosa na kupalištu Zvončac, Benac je pravilno zaključio da je pravno neosnovano da on bude investitor saniranja pokosa kojem je prijetilo urušavanje. Vlasnik pokosa, Grad Split, na tu je sanaciju navodno potrošio 300.000 DEM.

Tenisač Goran Ivanišević odlučio je sagraditi obiteljsku kuću na Meštrovićevu šetalištu, preko puta Vladimira Benca i nedaleko od Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Kupio je staru kuću Ban u zoni javnih sadržaja, prema GUP-u unutar park-šume Marjan i tu dotrajalu kućicu naumio zamijeniti reprezentativnim zdanjem, što iziskuje intervenciju u GUP. Kako bi udovoljili Ivaniševiću, a da ne oštete ostale zainteresirane za tu zonu, gradski vijećnici su u ožujku 2001. odobrili Ivaniševićev zahtjev, ali su iste uvjete ponudili i drugima. S izmjenom namjene cijele zone nije se složilo Ministarstvo zaštite okoliša, smatrajući da nije pametno svima u toj zoni dopustiti gradnju. Građevinsku dozvolu dobio je samo Ivanišević. Košarkaš Dino Rađa kupio je oronulu prizemnicu ispod crkvice Sv. Nikole, usred zaštićenog dijela park-šume i u zoni koja nema građevinsku namjenu. Iako je bio upozoren da za to nikad neće dobiti dozvolu, iako je zakonom i obvezom prvokupa to zemljište trebalo biti ponuđeno javnoj ustanovi, Rađa je kupio to zemljište i gradit će unutar park-šume, ali u Supilovoj ulici, u zoni u kojoj je gradnja dopuštena. Toni Kukoč kupio je zemljište na rubnom području. Zasad je njegovo zemljište u zoni građenja, ali prema novom GUP-u i prijedlogu nove granice park-šume, ostat će bez građevinske dozvole.

Ali na području Bambine glavice, unutar najuže zaštićene zone park-šume, i pitoreskne marjanske uvale Kašjuni, u zoni kupališta, rasplamsala se bespravna gradnja. Niz stambenih objekata skriva se u podnožju Bambine glavice. Bez ikakvih je dozvola unutar park-šume i izvan područja za gradnju sagrađena kuća obitelji Ferić. Iako je Građevinska inspekcija Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša izdala rješenja o rušenju, već godinama ni jedan od 15-ak bespravno sagrađenih objekata nije srušen bez rješenja o izvršenju. Isto vrijedi i za bespravno sagrađene objekte na obali, betoniranje plaža na području Kašteleta, koje je poduzeo poduzetnik Dragan Jurišić Jenki uz poznati klub Obojena svjetlost. “Gradsko vijeće još je 1997. usvojilo prioritete rušenja bespravno sagrađenih objekata. Bambinu glavicu unutar park-šume Gradsko je vijeće stavilo na prvo mjesto, čak prije Žnjana i Pazigrada”, ističe Katačić. Urbanisti i arhitekti angažirani na izradi GUP-a bili su pod pritiskom vlasnika zemljišta i objekata te pojedinih političara da prenamijene područje od Čivoske ulice do Bambine glavice i tako cijelo to područje iz negrađevinskog pretvore u stambenu zonu. Katačić i tim arhitekata odbili su takve pritiske pa se može povjerovati kako za Marjan ipak još ima nade.