Objavljeno u Nacionalu br. 361, 2002-10-16

Autor: Dean Sinovčić

Investicija od 100 milijuna USD

Plivin hi-tech institut za novi Sumamed

Prošlog tjedna Pliva je na površini od 24 tisuće četvornih metara otvorila hipermoderni istraživački institut, koji zapošljava 400 znanstvenika

Plivin "Dream team"Plivin "Dream team"Prošloga je tjedna u Zagrebu otvoren novi Istraživački institut farmaceutske kompanije “Pliva” vrijedan 100 milijuna dolara koji se po mišljenju čelnih ljudi “Plive” ne razlikuje od mnogih sličnih zapadnoeuropskih instituta. Tako je na površini od 24.000 četvornih metara grupirano oko 400 “Plivinih” stručnjaka koje je u posljednjih nekoliko godina skučeni prostor ponekad zaustavljao u razvijanju ideja i lijekova. Odluka o gradnji instituta donesena je prije pet godina. Izgradnja same zgrade stajala je 60 milijuna dolara dok je vrijednost opreme u zgradi 40 milijuna dolara.

DR. SPAVENTI O PLIVINOJ STRATEGIJI 'Naša je strategija smanjiti ovisnost Plive o prihodima od patenata za azitromicin odnosno Sumamed, prvenstveno kroz razvijanje konkurentnih generičkih lijekova' “Institut nije samo zgrada. On je kao institucija bio jednako dobar, važan i značajan prije petnaest dana kao i danas, kad smo otvorili novu zgradu. Preseljenje u nove prostorije je tehnološki napredak jer smo došli u situaciju da nismo više mogli uvoditi novu tehnologiju jer nismo imali prostora, ali esencija istraživanja u smislu znanja i inovacija postojala je i u starim prostorima”, objašnjava dr. Radan Spaventi (40), član uprave “Plive” i glavni direktor za istraživanje, dodajući da se “Pliva” više ne mjeri s lokalnim nego s globalnim okruženjem pa je bio potreban ovaj “radikalno dobar korak”. “Mi sebe ipak prepoznajemo kao međunarodnu farmaceutsku kompaniju, ako ne i globalnu, i standardi koje sada postavljamo za sljedećih nekoliko godina moraju biti globalni”, kaže dr. Spaventi koji je direktor istraživačkog instituta postao 1995. godine a član uprave “Plive” 1999. godine.

Prije preseljenja istraživači “Plive” bili su smješteni u više zgrada na više lokacija, od Kalinovice do Šalate, a sada su u četiri puta većem prostoru na jednom mjestu. Dr. Spaventi kaže da je novi prostor prema svjetskim standardima primjeren broju četvornih metara u laboratoriju po jednom istraživaču. “Druga je važna stvar to da su tehnološki zahtjevi koji se postavljaju pred znanost i istraživanje složeniji nego prije 30, 40 godina a zgrade u kojima smo mi funkcionirali do sada izgrađene su upravo tada”, nastavlja dr. Spaventi, “a istraživanje u ‘Plivi’ raslo je kudikamo brže nego infrastruktura koja takva istraživanja mora pratiti.”

Je li “Pliva” možda zakasnila s izgradnjom instituta, je li trebalo najprije izgraditi institut, a tek onda kupovati inozemne tvrtke? “Pliva” je, kao što je poznato, u posljednjih nekoliko godina kupila AWD iz Dresdena, Lachem iz Češke, Mixis iz Francuske, Polfa iz Poljske i Sidmak Laboratories iz SAD-a, na što je utrošeno oko 400 milijuna dolara. Mnogi stručnjaci procjenjuju kako je kupnja tvrtki u Poljskoj i Češkoj bila sasvim nepotrebna, kupnja dresdenske tvrtke nešto bolji potez, dok je američki Sidmak Laboratories stabilna tvrtka, ali sa samo 100 milijuna USD godišnjeg prihoda. Za dr. Spaventija radi se o dva usporedna procesa koji su podjednako bitni. “Kad smo započeli internacionalizaciju poslovanja, prepoznali da nam je lokalno tržište koje se smanjilo s 25 na 4,5 milijuna stanovnika premaleno, izašli smo 1996. na burzu i počeli vući paralelne poteze. Akvizicijama smo počeli brzo osvajati nova tržišta, kupujući time mjesto, znanje i kapacitete na tržištu. Usporedo smo ulagali u istraživanje, u razvoj, u nove proizvode i u tehnološki napredak kompanije, kao u novi pogon za proizvodnju azitromicina ili novi pogon lijekova koji smo nedavno otvorili”, odgovara dr. Spaventi.

Pitanje je i koliko je otvaranju novog instituta pridonijelo i to što će za dvije godine isteći licenca po kojoj je “Pliva” prodala “Pfizeru” prava na prodaju antibiotika Sumameda, najvećeg “Plivina” otkrića koje ih je izdvojilo iz gomile malih tvrtki, u Americi, Japanu i zapadnoj Europi, za što svake godine dobije 200 milijuna dolara. “Pfizer” taj proizvod prodaje pod imenom Zithromax i nakon što licenca istekne “Pliva” više neće dobivati novac koji danas iznosi trećinu godišnjeg prihoda. Naravno, potraga za novim takvim otkrićem iznimno je važna za “Plivu”, ali dr. Spaventi kaže kako je institut izgrađen bez obzira na budućnost Sumameda: “Otkriće azitromicina, makrolidnog antibiotika koji se na ‘Plivinu’ tržištu pojavio pod imenom Sumamed, bio je za ‘Plivu’ važan u svim proteklim godinama. No, kao i svaki lijek koji ovisi o patentnoj zaštiti, on nije vječan pa je jedan od važnih dijelova naše strategije kako usmjeriti ‘Plivu’, da ne bude ovisna o azitromicinu.” Dr. Spaventi objašnjava kako u sklopu te strategije “Pliva” razvija generičke lijekove, one kojima je istekao patent pa ih imaju pravo proizvoditi druge farmaceutske tvrtke. Ti su lijekovi manje rizični, ali donose i manju nagradu, pa se ujedno ulaže i u rizičnije opcije koje mogu donijeti veliku zaradu. Rizik se odnosi na to da se neki potencijalni lijek može istraživati godinama, da bi se nakon toga shvatilo kako on ne donosi nikakve rezultate. “Danas možemo reći da je azitromicin za nas važan, ali daleko od toga da je presudan, kao što neće biti presudan ni 2005. godine. Naša je strategija postupno smanjivati ovisnost o prihodima na osnovi patenta za azitromicin, u prvom redu razvijanjem konkurentnog generičkog portfelja lijekova. Zahvaljujući kontinuiranom povećavanju prihoda koji nisu povezani s rojalitetom, njegov relativni udio u našim prihodima opada tako da, primjerice, očekujemo da će u slijedećoj godini on biti manji od 20 posto. S druge strane, zarada koju predviđamo samo od novih generičkih lijekova 2005. bit će veća od očekivanih rojaliteta te godine. Potvrda ispravnosti te naše strategije svakako su izvještaji burzovnih analitičara koji već danas prestanak prihoda rojaliteta ne doživljavaju kao značajnu opasnost za kompaniju i, štoviše, vrednuju naš portfelj novih generičkih proizvoda u 2005. godini na više od 200 milijuna dolara te predviđaju porast cijene dionice na 750-800 kuna”, zaključuje dr. Spaventi. Sadašnja je vrijednost “Plivine” dionice oko 455 kuna, prije afere “Baxter” iznosila je 600 kuna a nakon nje stropoštala se na 365 kuna.

Razvoj i posebno pronalazak lijekova ključan je za svaku farmaceutsku tvrtku pa tako i za “Plivu”, a na pitanje je li “Pliva” nadomak otkrića novog lijeka koji bi se mogao uspoređivati sa Sumamedom, dr. Spaventi odgovara: “Imamo nekoliko projekata u višim fazama razvoja, tijek istraživanja je očekivan i svaka sljedeća faza s pozitivnim ishodom statistički smanjuje rizik promašaja. Dva projekta, lijek protiv sistemskih gljivičnih oboljenja i lijek protiv upalne bolesti crijeva, upravo su u fazi 2 kliničkih ispitivanja, dok je lijek za trombocitopeniju pri kraju faze 1. Osim tih projekata, koji suna naprednijim stupnjevima razvoja, radimo i na nizu drugih zanimljivih potencijalnih lijekova koji će u te faze ući sljedećih godina. U tu skupinu projekata spada i razvoj antibiotika koji bi trebao biti stvarni nasljednik azitromicina, a koji uspješno razvijamo zajedno s multinacionalnom kompanijom GlaxoSmithKline”.

U fazi 1 kliničkog istraživanja lijek se ispituje na zdravim dobrovoljcima, u fazi 2 ispituje se učinkovitost i određuje moguća doza lijeka, dok se u fazi 3 lijek testira na velikom broju pacijenata, što je i najskuplja faza ispitivanja. Statistički, izum i proizvodnja novog lijeka stoje između 600 i 700 milijuna dolara.

Koliko će novi institut ubrzati otkrivanje i proizvodnju novih lijekova, moći će se vidjeti za nekoliko godina. “Sigurno je da ovdje postoje svi preduvjeti da će se raditi brže, da će biti veća sinergija među strukama i istraživačima, što je dosad bilo vrlo teško, da ćemo moći brže uvoditi nove tehnologije koje dosad nismo mogli jer smo bili ograničeni prostorom. Nadam se da će ljudi više uživati u radu u ovim prostorijama i da će im to biti dodatni stimulans”, smatra dr. Spaventi i ističe da institut izvana izgleda fantastično, ali je još fantastičniji iznutra, i to u onim dijelovima koji se ne vide, jer se tehnologija nalazi iza zidova.

Ipak, vredniji od tehnologije su ljudi, istraživači kojih u “Plivi” ima 650 i koji rade na tri kontinenta. Od tog broja 450 istraživača radi u Zagrebu, a njih oko 400 smješteno je u novom institutu. Trećina ima doktorat ili magisterij, mnogi od njih dobili su svoje titule u inozemstvu. Dva mlada istraživača koja smo susreli u institutu imala su sve preduvjete da ostanu raditi u inozemstvu jer su ondje živjeli s roditeljima, ali su se odlučili na povratak u Hrvatsku i rad u Plivi. Zvonimir Šiljković (28) rođen je u Zagrebu, ali je s dvije godine s roditeljima otišao u Ameriku. Diplomirao je u Chicagu, magistrirao na Perdueu ali kaže kako je svake godine ljetovao u Hrvatskoj: “Imao sam osjećaj da nakon stvaranja države moramo stvoriti nešto novo i ne bi bilo fer da ja ne pomognem.” Šiljković je krislograf, što znači da se bavi strukturnom biologijom, strukturama proteina i molekulama poput azitromicina a kod magistarskog rada riješio je novu strukturu proteina, što je bilo vezano za otkrivanje raka u ranoj fazi. Raspitao se i čuo je kako je “Pliva” tvrtka kojoj bi koristilo njegovo znanje te je na blef poslao svoj rezime. Dobio je odgovor u najkraćem roku kao i posao i sada kaže kako je prezadovoljan jer “nisam očekivao da ću u ‘Plivi’ naučiti toliko mnogo koliko sam naučio u posljednje dvije godine”. Planira doktorat u Zagrebu a o povratku u Ameriku uopće ne razmišlja. Slična je situacija i s Antunom Hutincem (35) koji je s roditeljima živio u Tubingenu u Njemačkoj, fakultet je završio u Zagrebu ali je magistrirao i doktorirao na sveučilištu u Tubingenu. Doktorirao je na sintetskoj organskoj kemiji a u Zagreb se vratio zbog “Plive” i sadašnje supruge. “U institutu radim u terapijskoj skupini jedan, bavimo se antibiotskim lijekovima kao što je Sumamed, razvijamo novu generaciju azitromicina, novi Sumamed”, kaže Hutinec koji nije ni tražio posao u Njemačkoj iako ne sumnja da bi ga bez problema dobio jer u ovom trenutku na tržištu nema mnogo sintetskih kemičara te su trenutno vrlo traženi. “Prije no što sam došao u ‘Plivu’ mislio sam da je velika razlika između uvjeta u Njemačkoj i u ‘Plivi’, ali sada vidim da je ovdje bolje, imam bolji pristup novoj tehnologiji nego na sveučilištu u Tubingenu. Tu se bavimo novim tehnologijama, čime se ne bave u drugim tvrtkama. Primjerice, sada ubrzavamo sintezu novih spojeva tako da brže dolazimo do lijekova”, objašnjava Hutinec razloge svog zadovoljstva.

“Ovaj institut može se mjeriti s mnogim zapadnoeuropskim institutima, a i ljudi koji dođu iz Amerike duboko uzdahnu kad vide što radimo i s čime radimo”, kaže dr. Roberto Antolović (40) koji je doktorirao u Njemačkoj na biokemiji, od 1999. je u “Plivi” gdje vodi grupu za istraživanje protubakterijskih lijekova, odnosno razvijanje novih antibiotika. Dr. Spaventi objašnjava da se “Pliva” internacionalizacijom počela uspoređivati s drugima pa su brojni istraživači uvidjeli da su dobri kao i drugi, ako ne i bolji. “Mi smo u nekim područjima istraživanja svjetski vrh. Recimo, u istraživanju makrolidnih antibiotika, a to je grupa u koje pripada azitromicin, ‘Pliva’ je jedna od tri najbolje kompanije u svijetu. Velike multinacionalne kompanije žele raditi s nama pa smo traženi partner”, smatra dr. Spaventi, “a ‘Pliva’ je u prednosti jer je relativno mala kompanija pa je time i fleksibilnija i inovativnija.”

Novi institut, po dr. Antoloviću, donosi nekoliko prednosti jer “svi su ljudi na jednom mjestu, što omogućuje bolju komunikaciju i suradnju, bolju upotrebu zajedničke opreme i intelektualnih resursa. Tu su zajedno i istraživanje i razvoj, tu se odvija cijeli proces – od dobre ideje preko bazičnih ispitivanja pa do razvoja određene molekule. Iskustva koja se izmjenjuju između istraživača jako su važna.”

Među istraživačima je i dr. Linda Tomašković (36), dobitnica nagrade “Dr. Vladimir Prelog” za istraživanje u organskoj sintezi i stereokemiji, posebno spojeva nestabilnih konfiguracija. U “Plivi” radi u Terapijskoj skupini 2 koja se bavi protuupalnim lijekovima te se počela baviti novom grupom spojeva, steroidima koji su najdjelotvorniji lijekovi za liječenje astme, što je osnovni cilj njezine grupe. “Ovakav institut nudi goleme mogućnosti, to se ne može usporediti s onim dijelom života koji sam provela na fakultetu, gdje smo se borili za svaku bocu otapala, kemikalije, gdje su uvjeti rada bili nemogući. Sve su nam analize gotove u roku od jednog dana. Ja, primjerice, napravim spoj i nakon sat vremena imam cijelu njegovu analizu i vidim kakva mu je reakcija”, oduševljeno priča dr. Tomašković.

Iako su ljudi glavna snaga “Plive”, novac koji se ulaže u istraživanje i razvoj iznimno je važan a lani je “Pliva” izdvojila 50 milijuna USD u te svrhe, odnosno 9 posto od ukupnog prihoda, a očekuje se da se u sljedećem razdoblju ta sredstva povećaju na 100 milijuna dolara. “Mislim da ‘Pliva’ izdvaja adekvatno trenutačnoj situaciji i ne mislim da bi nam veća ulaganja u ovom trenutku bitno pomogla”, smatra dr. Spaventi koji uvažava činjenicu da je “Pliva” kompanija srednje veličine i u ovom se trenutku teško može mjeriti s tvrtkama kao što su “Pfizer” ili “Glaxo”, ali tvrdi da se po inovativnosti, kreiranju novih terapijskih rješenja osjeća ravnopravnom. “U brojkama smo manji, ali po sposobnosti da kreiramo novi lijek nismo lošiji od njih sve dok ne dođemo do faze skupog dijela razvoja koji ne možemo financirati pa nam tada, što je naša strategija, trebaju partneri”, objašnjava dr. Spaventi.

Dr. Predrag Novak (36) bavi se nuklearnom magnetnom rezonancijom i spektroskopijom a upravo je prije nekoliko dana Nobelova nagrada za kemiju dodijeljena za metode nuklearne magnetne rezonancije. On kaže da je farmaceutski biznis vrlo rizičan, može se mnogo ulagati a da na kraju to ne bude previše uspješno. “Međutim, mi smo svi entuzijasti i očekujemo da za nekoliko godina sva ova ulaganja i istraživanja dobiju tržišni smisao, odnosno da neki od tih finalnih proizvoda završi na tržištu”, kaže dr. Novak koji ističe da je za institut odobren velik novac kako bi se osnovala multidisciplinarna znanstvena sredina u kojoj ljudi različitih profila, od kemičara do liječnika, rade na novim lijekovima.

Slično razmišlja i Michaela Horvat (29) koja je ove godine magistrirala i koja radi na ispitivanju svih pretformulacijskih aktivnosti, uključujući i ispitivanje kompatibilnosti supstanci koje ulaze u tabletu ili kapsulu. Tako se dobiva proizvod koji je stabilan, koji se neće kemijski mijenjati ili pokvariti. “Laik ne može ni zamisliti na što se sve mora paziti pri razvoju lijeka. Jedna djelatna supstanca vas liječi, ali morate dodati i niz drugih koje će omogućiti da se napravi tableta. Mora se odabrati ambalaža, nije svejedno je li tableta u staklenoj ili plastičnoj posudi”, kaže Michaela Horvat i dodaje da je sve to dio dugotrajnog puta koji traje nekoliko godina dok se ne razvije jedan lijek.

Vezane vijesti

Plivi uručen certifikat Poslodavac partner

Plivi uručen certifikat Poslodavac partner

Na prigodnoj svečanosti Plivi je uručen Certifikat Poslodavac Partner koji se dodjeljuje za izvrsnost u upravljanju ljudskim resursima. Certifikat je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika