Objavljeno u Nacionalu br. 361, 2002-10-16

Autor: Dean Sinovčić

Najekskluzivnije okupljalište hrvatskog jet-seta

Elitni bar za 500 odabranih

Koktel bar 'Hemingway', koji je nedavno otvoren pokraj zagrebačkog kina 'Tuškanac', za kratko vrijeme postao je 'top' mjesto zagrebačkog jet-seta: vlasnik bara Mario Kovačević najavljuje skoro uvođenje 500-tinjak iskaznica s kojima će u bar moći dolaziti samo članovi kluba

Konobari su ugovorom obavezani kako nigdje neće pričati što su vidjeli u baruKonobari su ugovorom obavezani kako nigdje neće pričati što su vidjeli u baru“Bar ‘Hemingway’ priča je o Ernestu Hemingwayu, o njegovu životnom putu. ‘Hemingway’ u Opatiji priča je o Hemingwayevu boravku na Kubi, ‘Hemingway’ u Medveji je ‘beach bar’, Hemingway lovi ribu, a ‘Hemingway’ u Zagrebu priča je o Hemingwayevu boravku u Parizu gdje je on boravio neko vrijeme i napisao neke knjige”, slikovito objašnjava Mario Kovačević (30), vlasnik bara “Hemingway” što je prije tri tjedna otvoren, nakon Opatije i Medveje, u Zagrebu i u kratkom roku postao elitno mjesto zagrebačkog jet-seta, sportaša, glazbenika i mladih poslovnih ljudi. Česte promocije, partyji poput oproštajnog Zvonimira Bobana, ali i “word of mouth” pridonijeli su da “Hemingway” postane “top” zagrebačko mjesto. Paradoksalno, ali svega toga ne bi bilo da Kovačević nije prije deset godina slučajno preživio napad četničke bande kod Mrkonjića, kada je s obitelji bježao iz Banje Luke prema Splitu jer su on i njegova obitelj označeni ustaškim.

PRAVILA ELITNOG UGOSTITELJSTVA U 'HEMINGWAYU' 'U bar se ne može ući u tenisicima niti u trenirci nakon fitnessa, a konobari su ugovorom obavezani kako nigdje neće pričati što su vidjeli u baru' “Hemingway” se nalazi iza kina “Tuškanac” u prostoru podijeljenom na dvije razine, koji je prije tri godine uredio tadašnji direktor “Kinematografa” Davor Kovačević. No kako je Davor Kovačević ubrzo smijenjen, prostor je dugo čekao zakupca sve dok se nije pojavio Mario Kovačević s idejom otvaranja novog “Hemingwaya” za koji su do tada znali svi oni koji su posjećivali taj bar u Opatiji. Kovačević kaže kako je prije tri godine tražio prostor u Zagrebu za takav lokal, ali ga je pronašao u Opatiji pa je ondje u lipnju 2000. otvoren prvi “Hemingway”, nakon čega su slijedili Medveja i Zagreb.

Mario Kovačević rođen je u Mainzu u Njemačkoj gdje su njegovi roditelji radili kao gastarbajteri. Sa sedam godina vratio se u Banju Luku, gdje je krenuo u osnovnu školu, a uskoro su se vratili i njegovi roditelji. Zarađeni novac u Njemačkoj obitelj je uložila u pekare, trgovine i lokale pri čemu je zapošljavala više od 60 radnika. “Prvi smo uveli pekarstvo u Banjoj Luci, proizvodili smo sve vrste peciva i čim smo s time postigli uspjeh, počeli smo se širiti”, prisjeća se Kovačević života krajem osamdesetih u tom gradu. Međutim, na početku devedesetih život za Hrvate u Banjoj Luci postaje nesnosan tako da su 1992. Kovačevići morali napustiti grad. “Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, počeli smo dobivati prijetnje, na jedan naš lokal bačena je bomba, a u novinama su nas proglasili velikim Hrvatima koji su uvozili oružje za Hrvatsku. A mi smo zapravo uvezli strojeve za pekaru”, kaže Kovačević koji se s obitelji jednog dana na brzinu spakirao, sjeo u auto i krenuo za Split.

Do Splita je tada trebalo tri sata vožnje, no put Kovačevića potrajao je dva dana. “Dva puta su nas zaustavili i zarobljavali a jednom su nas izveli na strijeljanje. Naime, kod Mrkonjića nas je zaustavila banda, izvela iz auta i opljačkala. Odveli su nas na jednu poljanu, ali tada je naišla JNA koja nam je spasila život i čiji su vojnici uhitili bandu koja nas je zaustavila”, priča Kovačević koji se u tom trenutku još nadao kako će se uskoro vratiti u Banju Luku. To se nikada nije dogodilo, gotovo sva obiteljska imovina im je opljačkana, uspjeli su spasiti tek pet posto od ukupne imovine.

Nakon što je došao u Hrvatsku, Mario Kovačević bio je podstanar u Opatiji i prva dva mjeseca nije znao hoće li morati ostati u Opatiji. Kada je shvatio da se neće vratiti u Banju Luku, odlučio je pokrenuti ugostiteljski posao jer je već od 15. godine pomagao ocu u njegovim lokalima u Banjoj Luci. Posudio je novac i zakupio lokal “Hotelski fakultet”, koji je u to vrijeme imao 50 njemačkih maraka dnevnog prometa. Već s prvim lokalom u Hrvatskoj Kovačević je postigao uspjeh.

“Nakon što smo uredili lokal, počeli smo surađivati s diskotekama, i to tako što smo se međusobno reklamirali pa je uskoro postalo uobičajeno da mladi prvo dolaze u moj lokal a zatim odlaze u diskoteku. Počeli smo organizirati razne događaje, a prvi put smo uveli i ‘happy hour’ od 19 do 21 sat, kada su se za cijenu jednog dobivala dva pića”, objašnjava Kovačević koji je u lokalu počeo nuditi i hranu pa je s “Hotelskim fakultetom” ugovorio prehranu studenata za studentske bonove, što ni jedan lokal u Opatiji u to vrijeme nije radio. “Naplata bonova tekla je sporo, ali se napravio dobar posao jer se stvorila fama i gužva”, prisjeća se Kovačević koji je od zarađenog novca otvorio u Opatiji zabavni salon s biljarima i fliperima koji su u to vrijeme bili popularni. I to se pokazalo dobrim potezom pa je Kovačević sljedeće godine kupio 70 posto jedne zgrade u Opatiji, potpuno je preuredio te otvorio slastičarnicu i pokrenuo proizvodnju kolača i sladoleda, što mu nije bilo nepoznato s obzirom na pekarsko iskustvo u Banjoj Luci. Biznis se nakon toga počeo širiti, Kovačević je kupio lokal u Medveji, pet kilometara udaljenoj od Lovrana, zabavni salon proširio na dio šetališta iznad kupališta Slatina te ga pretvorio u dnevnu terasu. “Radio sam kombinacije dnevnih i noćnih lokala, želio sam da se cijeli dan neprekidno nešto zbiva”, priča Kovačević. S takvim poslovnim tempom gotovo da nije bilo vremena za privatni život, samo za odricanja, pa tako kaže kako osam godina nije bio na godišnjem odmoru, sve do prošle godine, kada je bio na Tajlandu i u Riu de Janeiru. Privatno, vremena ima za svoju izvanbračnu sedmogodišnju kćerkicu Nikole, a u ljetnoj sezoni, kada ima najviše posla, spava u prosjeku tri do četiri sata.

Prije tri godine Kovačević je pronašao oglas u kojem se nudio prostor u Opatiji u kojem se mogla ostvariti priča o Hemingwayu. “Hemingway je bio boem, a ljudi koji zalaze u lokale na neki su način boemi, ne kao Hemingway, ali njegovo ime i njegova životna priča dobar su temelj za lokal s temom jer lokal bez teme nije ništa”, kaže Kovačević koji je “Hemingway” u Opatiji proširio na terase pa je tako taj prostor postao jedan od najvećih lokala u županiji. “Forsirao sam neke programe, znalo se da je četvrtak dan za party, nedjelja za neko predstavljanje ili sličan događaj”, kaže Kovačević ističući pomoć barmena Marina Nekića, najboljega hrvatskog barmena posljednjih pet godina, u popularizaciji opatijskog “Hemingwaya”. Njegovo znanje i iskustvo bilo je iznimno korisno pa ga je Kovačević postavio za bar menedžera koji se brine o barmenima “jer ako nemate dobrog barmena i konobara, sve pada u vodu”. A tajna uspjeha barmena u “Hemingwayu” je, po Kovačeviću, njihova animacija. “Oni animiraju goste dok pripremaju piće, bacaju boce u zrak, nije im problem popeti se na šank, skinuti košulju, zapaliti šank, sve je to dio naše ponude”, kaže Kovačević koji ističe kako opatijski “Hemingway” nudi 250 koktela a on takvu ponudu nije vidio u cijeloj Europi. Ništa čudno, ipak je Nekić prvak Hrvatske u pripremanju koktela a na prošlogodišnjem svjetskom prvenstvu u Rio de Janeiru njegov koktel osvojio je četvrto mjesto. Osim toga, on smatra da je pogodio pravo vrijeme za otvaranje koktel barova jer sada traje neka vrsta “koktelizacije” barova u Hrvatskoj.

Opatijski “Hemingway” vodi Kovačevićev 22-godišnji brat Danijel, ostale lokale njegovih pet bratića, a jedan od njih, Marko Tadić, vodi “Hemingway” u Zagrebu kada je Mario odsutan.

“Vidio sam da Zagrebu nedostaje mjesto u koje ne može svatko ući”, navodi Kovačević jedan od razloga što je otvorio bar ovdje. Čim se spomene kako će “Hemingway” biti elitni klub, on kaže kako je najlakše reći da je neko mjesto elitno, ali je mnogo teže doista stvoriti takvo mjesto. Zato će “Hemingway” do kraja godine biti otvoren za sve goste i za to vrijeme će se, kaže Kovačević, “profilirati gosti koji su zadovoljni nama i mi njima”. Za te goste izdat će se iskaznice i u ovom trenutku Kovačević pretpostavlja da bi ih moglo biti izdano oko 500. No to neće automatski značiti da vlasnik iskaznice ulazi u klub, nego on mora najaviti svoj dolazak. “Neka pravila moraju postojati jer tako je svuda u svijetu, ako vas nema na listi gostiju, onda ne možete ući. Jednom prilikom sam želio ući u jedan elitni klub u Munchenu, tek toliko da vidim kako izgleda. Nudio sam 100 eura na ulazu, ali nisam mogao ući jer gosti najavljuju svoj dolazak dva tjedna unaprijed”, objašnjava svoje poteze Kovačević. Nakon nekog vremena izdavat će se silver iskaznica s kojom će se moći ući u klub bez rezerviranog dolaska, a nakon toga će slijediti gold iskaznica, i za vlasnike tih iskaznica bar će organizirati ekskluzivne promocije i posebne događaje. “U ovom trenutku svi pitaju za karticu, ali počet ćemo ih dijeliti tek od Nove godine”, kaže Kovačević.

“Hemingway” je već sada “in” mjesto u Zagrebu, a Kovačević kaže kako poznaje mnoge sportaše, glazbenike i ostale ljude još iz Opatije tako da su mu se odmah u Zagrebu javili u želji da organiziraju neke događaje u njegovu baru. Neka vrsta profiliranja već sada postoji, u bar se ne može ući u tenisicama ili u trenirci nakon fitnessa jer Kovačević kaže “ako je netko došao sređen i želi se osjećati ugodno, onda se ne može dekomodirati s osobama koje žele biti posebne”. I ne samo to, u “Hemingwayu” za konobare vrijede posebna pravila, oni se ugovorom obvezuju kako nigdje neće pričati što su vidjeli u baru tako da neka osoba ne može biti izložena javnim tračevima.

Sa selekcijom gostiju “Hemingway” će postati i slow food restoran. “I to je dio priče o Hemingwayu u Parizu, slow food prati francusku kuhinju i predviđamo da će gosti u ‘Hemingwayu’ poželjeti jesti između 20 i 24 sata”, nada se Kovačević. Vrlo brzo pročulo se da je “Hemingway” skup bar gdje nema jeftinijeg koktela od 35 kuna a coca-cola stoji 14 kuna. “Cijena je primjerena ponudi, ali to ne znači da se tako radi selekcija gostiju”, govori Kovačević koji smatra da bi se lokali trebali selektirati sustavom kategorizacije “gdje bi gost znao je li riječ o lokalu s dvije, tri ili pet zvjezdica te bi gost sam znao gdje je dobrodošao a vlasnici lokala bi se borili da njihovi lokali dobiju što više zvjezdica”.

No ne treba misliti kako je zagrebački “Hemingway” kraj svega onoga što je Kovačević želio ostvariti u svom životu. Prije dva tjedna kupio je u Opatiji bar “Harbour”, koji se nalazi tik do “Hemingwaya”. Taj će prostor postati dnevni bar koji će raditi od šest ujutro, a “Hemingway” će biti otvoren od 20 sati navečer pa do šest ujutro. Osim toga, Kovačević uskoro otvara Učilište za obrazovanje ugostiteljskog kadra i čeka da Ministarstvo prosvjete verificira program kako bi učilište počelo s radom. Teorijski dio te srednje škole odvijao bi se u Opatiji, a praksa bi se obavljala i u Opatiji i u Zagrebu. Osim toga, priprema se i program prekvalifikacije kadrova jer Kovačević smatra kako danas svatko misli da može biti konobar bez ikakve stručne naobrazbe. Takvi potezi pokazuju da lanac “Hemingway” barova nije završen. Uostalom, Ernest Hemingway neko je vrijeme živio na otočiću Key West kraj Floride, ratovao je u Španjolskoj, stradao je u avionskom letu nad Afrikom a izvršio je samoubojstvo i pokopan je u gradiću Ketcham u američkoj državi Idaho. Dovoljno motiva za još nekoliko barova.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika