Objavljeno u Nacionalu br. 362, 2002-10-23

Autor: Željka Godeč

Stambene malverzacije udovca Ene Begović

Radeljak sagradio ilegalni stan na Cvjetnom trgu

Josip Radeljak nelegalno je iskoristio potpise stanara zgrade na Cvjetnom trgu u Zagrebu da bi uzurpirao terasu i na njoj bez građevinske dozvole proširio postojeći stan

Stan bez građevinske dozvole u centru ZagrebaStan bez građevinske dozvole u centru ZagrebaBiznismen Josip Radeljak, poznatiji kao bivši muž Bebe Lončar i pokojne Ene Begović, posljednjih deset mjeseci prometnuo se u dobrotvora: na sedmom, zadnjem katu na Trgu Petra Preradovića 5, u istoj zgradi u kojoj je živio s Enom Begović, luksuzno uređuje stan po najvišim standardima, navodno za obitelj Balenović.

Formalni vlasnici stana na terasi, Katica i Ivan Balenović, Radeljaku služe ako pođe po zlu: oni snose svu odgovornost ako će se tražiti krivac za teška kršenja zakonaU stvarnost tog igrokaza, u jednoj od najreprezentativnijih zgrada u središtu Zagreba, koju je sagradila Srpska pravoslavna crkva, i danas vlasnik 53,7 posto zgrade, već mjesecima Josip Radeljak i njegov prijatelj i poslovni partner, odvjetnik Dragan Suša, pokušavaju uvjeriti susjede, odvjetnike, inspekcijske službe i općinske suce. I novinarka Nacionala trebala je povjerovati u ono što je teško razumljivo i prosječno inteligentnima – da Ivica i Katica Balenović, s invalidskom mirovinom i plaćom prodavačice u Konzumu, financiraju raskošno uređenje, rekonstrukciju i ostakljivanje stana po posljednjoj modi. A da je Josip Radeljak, koji se svakodnevno pojavljuje u stanu na sedmom katu i izdaje naloge majstorima, samo duh koji se priviđa i susjedima i prolaznicima na Cvjetnom trgu.

Sretni izabranici kojima je Radeljak odlučio omogućiti da u zreloj dobi upoznaju ono što su dosad gledali samo na televiziji jesu Ivica Balenović, koji je veći dio svog radnog vijeka živio od socijalne pomoći, da bi sa 11 godina staža otišao u invalidsku mirovinu, i njegova supruga Katica. Toliko mu je stalo da Balenovići napokon uživaju u raskoši, dostojnoj najimućnijih biznismena: protuzakonito je udvostručio kvadraturu nekoć malog stana od 44 četvorna metra, ogradio ga od vanjskog svijeta modernom staklenom stijenom, proširio ga, postavio kamin, žardinjere za cvijeće, gradi im novo dizalo jer je staro vozilo samo do šestog kata…Ni najzadrtiji aktivisti odbora za ljudska prava ne bi se toliko skrbili da Balenovići osjete ugodu bogataškog načina življenja: poštedio ih je čak i gnjavaže s majstorima, a njih je smjestio u garsonijeri kućice u Pojatnom i preuzeo brigu oko majstora i rokova na svoja leđa. A s obzirom na to da je velebna rekonstrukcija sedmog kata protuzakonita i bespravna, zbog čega je i nadležna inspekcijska služba Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja donijela rješenje o rušenju i naložila da se stan vrati u prvotno stanje, Radeljak je Balenovićima ustupio i svog odvjetnika Dragana Sušu, koji je usput i prokurist u tvrtki Leora, u vlasništvu Radeljakova sina Lea. Dapače, pozamašnu investiciju siromašnih Balenovića Josip Radeljak spreman je zaštititi i svojim tijelom. Policijski zapisnici svjedoče da je Radeljak vrijeđao Milenka Popovića, protonamjesnika SPC-a, nazivajući ga četnikom, i naguravao ga.

Priča o tome da ljudi na rubu egzistencije troše desetke tisuće maraka za atraktivno uređenje stana zapravo je scenarij po kojem se Josip Radeljak pokušava jeftino domoći ne samo stambenih kvadrata u središtu Zagreba, nego i osigurati odgovorne krivce koji bi na sudu, umjesto njega, trebali objašnjavati zbog čega su uređujući stan prekršili niz propisa. Jer supermoderna nadogradnja na sedmom katu Preradovićeva trga 5 bespravno je podignuta, bez lokacijske i građevinske dozvole, na zajedničkoj terasi koja pripada svim suvlasnicima zgrade. Zbog toga je SPC kao većinski vlasnik zgrade Josipa Radeljaka, Ivicu i Katicu Balenović i njihova odvjetnika u svibnju tužio sudu. Uređenje je sporno i stoga što je zgrada na Cvjetnom trgu zaštićena kao spomenik kulture pa u skladu s tim ni jedna intervencija nije moguća bez odobrenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

S pričom o ostvarenju američkog sna s invalidskom mirovinom novinare Nacionala dočekao je i Ivica Balenović, koji je stan na Cvjetnom trgu naslijedio od svog oca Mije i u njemu je jedva krpao kraj s krajem. Uvjerljivost njegove priče pokvarilo je, doduše, mjesto susreta – nismo ga pronašli na sedmom katu zgrade na Cvjetnom trgu nego u Pojatnom.

U prizemlju kućice u Ulici Ljudevita Gaja 17 b u Pojatnom, koja se sastoji tek od hodnika i jedne veće sobe, pronašli smo Ivicu Balenovića. On je ostavio dojam zbunjena čovjeka, koji se nastoji držati uputa svoga odvjetnika, ali koji ni uz najbolju volju ne može suvislo objasniti kako se našao u Pojatnom, u ulozi tuženoga, pa je stalno mijenjao mišljenje: negirao je da posjeduje ugovor o najmu terase koji je potpisao s Radeljakom. Izjavio je da je uputio zahtjev GSKG-u da otkupi dio terase i ujedno priznao da odgovor nije dobio i da gradi bez dozvole. Nadogradnju na sedmom katu i proširenje stana uopće ne smatra spornima, jer, kako je stalno isticao, “ako su mogli susjedi na šestom katu zatvoriti balkone, zašto se ja ne bih mogao malo proširiti.”

U Pojatnom smo ga zatekli slučajno, uvjeravao nas je on, jer inače zapravo uređuje stan na sedmom katu na Cvjetnom trgu. A uređuje ga zato što “želi živjeti u staklu”. Iako je u 20-minutnom razgovoru sebe uporno nazivao investitorom, jedanput tvrdeći da ga je adaptacija koštala svega 20.000 maraka, drugi put da je to njegova privatna stvar, u razgovoru mu se, ipak, omaklo treće lice: “Nije to ništa sporno, on je stan samo ostaklio”. Objašnjavajući svoj aranžman s Josipom Radeljakom, novinarki Nacionala tumačio je kako nije čudno da je čovjek njegova iskustva dobar s Radeljakom. Budući da je dugi niz godina bio korisnik socijalne pomoći, zanimalo nas je na kojim je to poslovima radio s Radeljakom. Ali ni na to pitanje nije bilo suvislog odgovora: “Ja sam kao radnik radio na odgovornim poslovima”. Jedino ga nije začudilo to što Josip Radeljak svakodnevno instruira majstore na sedmom katu: “Radeljak je uvijek moj dragi gost, koji može doći kad hoće…”

Nacional raspolaže opsežnom dokumentacijom koja svjedoči da je pravi investitor zapravo Josip Radeljak, koji je poduži popis svoje nepokretne imovine, reprezentativnog stana na splitskim Mejama, stana u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, trokatnice u Zlatarskoj ulici u Dubrovniku, te vile u Rimu, odlučio proširiti i novim stanom na Cvjetnom trgu. I to za što manje novca.

U pismu protonamjesnika SPC-a Milenka Popovića upućenom Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, u kojem Upravu za inspekcijske poslove moli da zaustavi bespravne radove, piše: “Iz razgovora s izvođačima radova saznali smo da je glavni pokretač i investitor radova gospodin Josip Radeljak koji stanuje u zgradi, ali u njoj nema nikakvo vlasništvo. Također smo saznali da između gospodina Josipa Radeljaka i vlasnika pomenutog stana Ivice i Katice Balenović postoji interni ugovor po kojemu je gospodin Radeljak iselio vlasnike u Pojatno kod Zagreba, a preuzeo dugoročno korištenje tog stana…”

Pitanje koje se logično nameće jest zašto platežno sposobni biznismen Radeljak nije jednostavno otkupio stan od Balenovića, nego je do njega došao kroz zamršen labirint raznih ugovora. Odgovor je prozaičan: sve do srpnja bila je na snazi odluka prema kojoj su izvorni vlasnici stanova u nekoć nacionaliziranim zgradama imali pravo prvokupa i mogućnost da otkupe svoje stare stanove po istoj cijeni po kojoj su ih otkupili i nositelji stanarskog prava. Predstavnici SPC-a nisu pristali na Radeljakovu ponudu – da se odreknu prava prvokupa za deset posto tržišne vrijednosti stana, pa je, po svemu sudeći, Radeljak izigrao SPS potpisujući s Balenovićima interni ugovor. Stoga je, kako doznajemo od odvjetnice Milke Savić, ona u ime SPC-a u svibnju i lipnju podnijela dvije tužbe; jednu protiv formalnih vlasnika stana Ivice i Katice Balenović te Josipa Radeljaka zbog ometanja posjeda i bespravne gradnje, drugu protiv Josipa Radeljaka i Dragana Suše radi utvrđenja ništavnosti međuvlasničkog ugovora. Doduše, upućeni tvrde da bi i sami Balenovići uskoro mogli potražiti sudsku zaštitu, jer ni kućica u Pojatnom nije vlasništvo Radeljaka i na toj adresi oni ne mogu biti trajno zbrinuti.

Da bi se dobro razumio poduzetnički duh Josipa Radeljaka, koji se zaratio s većinom vlasnika-stanara zgrade, treba se vratiti u prosinac 2001. Tada je Radeljak svoje susjede uvjeravao kako on sa svojom reputacijom i iskustvom, dobrim političkim i inim vezama može poboljšati standard svih suvlasnika: on će kao biznismen bolje od njih izboriti dobru tržišnu cijenu za najam atraktivnih poslovnih prostora u prizemlju. A novcem od najma poboljšat će se uvjeti stanovanja.

Tako su suvlasnici zgrade 9. prosinca 2001. potpisali Radeljaku punomoć da u njihovo ime kao izabrani koordinator potpiše ugovore o najmu zajedničkih dijelova, prostora i uređaja zgrade, ali uz uvjet da pribavi njihovu suglasnost i ponaša se kao dobar gospodar i privrednik. Tekst punomoći napisan je na jednom listu papira, a na drugom listu potpisali su se suvlasnici zgrade. Tako se Radeljek domogao potpisa koji će mu poslije poslužiti da se izdaje kao njihov punopravni i jedini nesmjenjivi predstavnik. Susjedi danas tvrde da je to jedini dokument koji su potpisali Josipu Radeljaku i da je te potpise on zloupotrijebio za realizaciju svojih stambenih zamisli. Vjeruju da je on te potpise priložio kao specijalnu punomoć kad je sklopio ugovor o depozitu, na temelju kojeg je novac svih suvlasnika od najma poslovnog prostora, 254.821,58 kuna, prebacio na račun svog odvjetnika.

Lani 26. prosinca Milenko Popović, arhijerejski namjesnik zagrebački, u ime Srpske pravoslavne crkvene opštine potpisao je međuvlasnički ugovor u kojem se Josip Radeljak imenuje predstavnikom suvlasnika. Međutim, to se pokazalo brzopletom i pogrešnom procjenom: s obzirom na oskudnu sudsku praksu u pitanju međuvlasničkih odnosa u zajedničkoj zgradi, ni Popović zacijelo nije znao da se sporni ugovor može raskinuti samo pravomoćnom sudskom odlukom. Ali to je očito dobro znao Radeljak, jer je to isticao svaki put kad su ga pokušali smijeniti: izabran sam na tri godine i mogu raditi što me volja.

Međuvlasnički ugovor trebali su blagosloviti i ostali vlasnici zgrade. Ali suočeni s odredbama ugovora poput one da suvlasnici moraju troškove, ako prihodi od pričuve ne budu dostatni za njihovo pokriće, namiriti iz svog džepa, zaključili su da će im s Radeljakom na čelu zgrade, koji ju je odlučio urediti po svom ukusu, znatno porasti troškovi života. Popis prioritetnih radova koje im je najavio Radeljak nadmašio je njihove mogućnosti: osim ličenja zgrade, novih brava, portafona, tu su se našli i popravak fasade, uređenje roleta, ograde na krovnoj terasi, novi lift, lusteri, uklanjanje uređaja toplane i uvođenje etažnog grijanja. Etažno grijanje, koje bi trebali srediti u godinu dana, pobudilo je sumnje da Radeljak kani zaposjesti cijeli sedmi kat, na kojemu je i kotlovnica za zajedničko grijanja ne samo njih nego i stanara u Preobraženskoj 2 i 4.

Nezadovoljstvo većine suvlasnika pretvorilo se u revolt kad se otkrilo da je potpisivanje međuvlasničkog ugovora s Popovićem bilo samo pokušaj naknadnog legaliziranja nezakonite odluke koju je Radeljak donio sam. Ne konzultirajući se ni s kim od susjeda-vlasnika, Radeljak je 12. prosinca, prije potpisivanja međuvlasničkog ugovora s SPCO-om, potpisao ugovor koji nije imao pravo potpisati: da tvrtka Upravitelj STAN bude zadužena za upravljanje zgradom i njeno održavanje. Pokazalo se također da Radeljak po Zakonu o vlasništvu uopće ne može predstavljati suvlasnike zgrade i štititi njihove interese, jer nije vlasnik stana na trećem katu u kojem živi. Taj se stan formalnopravno vodi kao poslovni prostor tvrtke Leora, čiji je jedini osnivač i član uprave Leo Radeljak, sin Josipa Radeljeka, a on sam prijavljen je na adresi u Dubrovniku.

Ubrzo je međuvlasnički ugovor osporilo i vodstvo SPC-a, jer nije prošao proceduru nadležnog crkvenog odbora, kako je propisano njihovim pravilima o raspolaganju imovinom. Ugovor je SPC proglasio nevažećim i umjesto Popovića kao opunomoćenika postavio Marinka Juretića, koji također živi u zgradi.

Ali to Josipu Radeljaku više nije bilo važno. Njemu je međuvlasnički ugovor poslužio kao pokriće za niz protuzakonitih poteza, imao je i žig zgrade na Preradovićevu trgu 5. Samo dva tjedna poslije, 9. siječnja 2002., Radeljak je u tajnosti, u ulozi novopečenog predstavnika suvlasnika, sklopio ugovor o dugoročnom najmu dijela terase, za čije su postojanje suvlasnici doznali tek na ročištu o ometanju posjeda. Ugovor je potpisao pod uvjetima na koje ne bi pristao ni čovjek potpuno lišen poslovnog duha, a kamoli biznismen zadužen da štiti interese suvlasnika. Sročen je tako da ne ostavlja mnogo sumnje da je jedini njegov smisao da se Radeljak domogne zajedničke terase: terasu od oko 70 četvornih metara, premda točnu kvadraturu tek treba utvrditi sud, ustupio je u najam na 60 godina Katici i Ivici Balenoviću za 4000 kuna godišnje. Radeljak je najmoprimcima ponudio i jednokratnu opciju plaćanja najma za samo 30 posto ionako niske najamnine. “U tom slučaju najamnina za svih 30 godina iznosi 60.000 kuna.”

Vrhunac cinizma je članak 19. koji propisuje da “najmodavac dozvoljava najmoprimcima da se u svim svojim potraživanjima koja bi iz ovog ugovora oni mogli imati prema najmodavcu, izvrši ovrha na svim novčanim sredstvima najmodavca”. Drugim riječima, krenu li stvari po zlu, odluče li gradske i inspekcijske službe porušiti raskošnu nastambu talijanskog biznismena, rizik protuzakonite adaptacije snosit će svi suvlasnici zgrade!

Ta je odredba djelomično objašnjenje zašto Radeljak nije obustavio radove ni kad je 26. travnja na adresu Ivice i Katice Balenović stiglo rješenje Građevinske inspekcije Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja u kojem im se naređuje da u roku od 15 dana uspostave prvotno stanje na sedmom katu, jer se rekonstrukcija izvodi bez građevinske dozvole.

Radeljak je najmoprimcima, a zapravo samome sebi, ponudio i ono što je u praksi gradskih službi strogo zabranjeno: da dio terase mogu dati u podnajam bez suglasnosti najmodavca! Tom je odredbom omogućio da Balenovići, koji ionako samo figuriraju kao najmoprimci, potpišu ugovor s krajnjim korisnikom terase kojeg susjedi, a i uporniji promatrači mogu vidjeti golim okom s Cvjetnog trga – Josipom Radeljakom. Zanimljivo je i tumačenje zašto se Balenovićima za sitan novac poklanja terasa: “terasu su oni koristili samu po sebi, pa se ona više od 36 godina nalazi u posjedu najmoprimaca, koji imaju malen stan površine 44,13 četvornih metara…”

Poremećen sustav vrijednost i dvostruki kriteriji Josipa Radeljaka mogu se iščitati i iz njegova izvještaja suvlasnicima u kojem ih obavještava da će potpisati ugovor o reklami na krovu za 5000 eura mjesečno. Usporedimo li cijene najamnine, dobivamo začudnu matematiku: golem stambeni prostor na terasi Radeljak u skupljoj varijanti obračunava mjesečno sa 480 kuna najamnine, a djelić krova za reklamu 37.500 kuna!

Za Dragana Sušu, prokurista tvrtke Lea Radeljaka i odvjetnika Josipa Radeljaka, ugovor o najmu je kristalno razumljiv: Katica i Ivica Balenović godinama su koristili terasu izravno iz svog stana. No njemu nije jasno zašto se susjedi bune sada kad su Balenovići odlučili svoj status i pravno osnažiti i platiti ono što su godinama koristili besplatno!

Dragan Suša, kako najavljuju odvjetnici SPC-a, trebat će Hrvatskoj odvjetničkoj komori objasniti kako je mogao sudjelovati u kreiranju protuzakonitih ugovora. On ne vidi ništa sporno ni u tome što je novac stambene zgrade završio na njegovu privatnom računu, jer su tako, priznat će on, “osigurali pokriće troškova za izgradnju novog lifta”. Naime, u svibnju, kad su odvjetnici SPC-a najavili tužbe i blokadu računa zgrade, Radeljak je novac stambene zgrade, 254.821,58 kuna, prebacio na račun svog prijatelja odvjetnika Dragana Suše. Tako je osigurao da po svaku cijenu podmiri troškove kupnje novog lifta, probijanja betonske deke kako bi lift vozio do Radeljakova novog stana, što je izazvalo niz prosvjeda većine suvlasnika.

SPC je uz potporu ostalih suvlasnika, čiji udio čini 76,7 posto vlasništva u zgradi, ugovor proglasio ništavnim i raskinuo ugovor s Upraviteljem STAN i sklopio novi s Gradskim stambenim komunalnim gospodarstvom. To je izazvalo provalu bijesa Josipa Radeljaka. Malo bi se tko tako energično borio da ostane na funkciji predstavnika suvlasnika, na kojoj ga većina suvlasnika nije željela, bojeći se da će odluke o njihovoj “zajedničkoj dobrobiti” biti zakonski i moralno sporne. U pismu upućenom Upravitelju STAN obavijestio je Dubravka Belaića da ignorira ugovor s GSKG-om jer je posrijedi srpska urota u Zagrebu koju vodi, napisao je, “primitivna i latinično nepismena osoba koja skribomanski piše i piše uzurpirajući sve i svakoga svojim bolesnim idejama o nekim višim interesima srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj…kao da smo u nekoj seoskoj patrijaršiji”… I nadalje, tvrdeći da mu je “dosta naredbi iz Beograda i na ćirilici, te da besposlen pop i jariće krsti”, pozvao je Belaića da i dalje upravlja zgradom.

Radeljakova ljutnja zbog toga što se SPC našao na putu njegovih stambenih fantazija sljedećih se mjeseci pretvorila u erupciju mržnje. Osim o prozirne demagogije i oskudne pismenosti, pisma odaju da je Radeljak svoje protuzakonite poteze pravdao obranom hrvatskih nacionalnih interesa, a sebe proglasio širokogrudnim mecenom.

Radeljak će na sudu morati odgovoriti na niz konkretnih pitanja. Zašto nije htio odstupiti s funkcije predstavnika suvlasnika i zlorabio je za ostvarenje svojih privatnih ambicija? Kako je uopće mogao biti predstavnik suvlasnika, a sam nije vlasnik ni jednog stana u zgradi? Zašto je manipulirao potpisima suvlasnika, s kojim pravom je za mizeran iznos prisvojio više od pola zajedničke terase i na njoj bespravno sagradio stan, suprotno interesima i volji većine vlasnika zgrade na Trgu Petra Preradovića 5?

Vezane vijesti

Barba Lukina posla: Bebić zamijenio vojni za duplo skuplji državni stan

Barba Lukina posla: Bebić zamijenio vojni za duplo skuplji državni stan

Predsjednik Sabora, Luka Bebić, domogao se vlasništva nad stanom Ministarstva obrane 1994, otkriva Večernji list. Do stana u zagrebačkom naselju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika