Uskok ponovo istražuje Grupo: Ortaci Pašalić, Kutle, Pavić i Grubišić pod istragom zbog malverzacija dionicama Nove TV Kako Nacional doznaje iz pravosudnih krugova, već gotovo dva mjeseca istražitelji USKOK-a bave se opet “aferom Grupo”, rekonstruirajući vlasničko-dioničke malverzacije četvorice tajnih ortaka, Ivića Pašalića, Miroslava Kutle, Vinka Grubišića i Nine Pavića. Istraga je ovaj put inicirana u Novoj TV koju je ortačka četvorka u svojim šifriranim ugovorima, zbog veće tajnosti, ubilježila kao zajedničko vlasništvo pod konspirativnim nazivom “Oskar”. Tajni ugovori koji svjedoče kojim sve novinama, radijskim i televizijskim postajama u potaji upravljaju spomenuti ortaci, otkriveni su i objavljeni u dnevnom listu Republika u prosincu 2000. No kako je Pašalićev politički utjecaj na Državno odvjetništvo tada još bio vrlo snažan, skandal je, nakon kraćeg Pavićeva i Grubišićeva uhićenja, završio bez pravosudnih posljedica.

Istražitelji Uskoka već gotovo dva mjeseca pokušavaju rekonstruirati vlasničko-dioničke malverzacije četvorice tajnih ortaka Ortačka četvorka, skrivena iza tuđih imena i paravan-tvrtki, želi prisvojiti televizijske odašiljače koji pripadaju Operativnoj kompaniji Damira Tusa i Ivana Čalete “Aferu Grupo” reaktivirao je, potpuno nehotice, direktor GRP Medije kaznenim prijavama protiv nekolicine dioničara Nove TV, optužujući ih za pljačku, falsifikate i namjerne prijevare. Provjeravajući optužujuće navode, istražitelji USKOK-a došli su do saznanja, ne samo da su optužbe vjerojatno potpuno točne, nego da je opseg ortačkog kriminala u televizijskoj kući mnogo širi.

Smisao posljednje akcije ortačke četvorke, skrivene iza tuđih imena i paravan-tvrtki, jest prisvajanje televizijskih odašiljača koji pripadaju Operativnoj kompaniji Damira Tusa. Operativna kompanija, kako mnogi vjeruju, dio je konglomeracije poslovnih partnera Ivana Čalete koju zbog toga nazivaju “Čaletinom grupom”. Tajni ortaci koji i danas vladaju povećim sektorom Nove TV procijenili su da su odašiljači mnogo unosniji izvor zarade i medijske moći od samog televizijskog programa, kao što je distribucijski lanac Tiska značajniji od svih novinskih izdanja koja prodaje na svojim kioscima. Kao vlasnici odašiljača, ortačka četvorka za sebe bi osvojila tehnološku infrastrukturu za svoj daljnji medijski juriš na sadašnji Treći program nacionalne televizije; odašiljače bi, usto, mogli, prema potrebi, iznajmljivati i drugima. Pašalić je, naime, osnovao vlastitu stranku, Hrvatski nacionalni blok, i njemu se jako žuri da prije budućih izbora stvori jaka medijska uporišta. Od televizije pak nema moćnijeg političkog instrumenta.

Projekt bi formalnopravno možda čak bio legitiman da u njega nije unaprijed ukalkuliran stari običaj ortačko-medijske mafije: kako pri tome ne potrošiti ni kune vlastitog novca i pokrasti tuđu imovinu.

Ovaj put namjerili su se na dostojne protivnike.

Operativa kompanija ekskluzivni je partner Nove TV. Prema ugovorima koji su definirani još 2000. vlasnik je odašiljača koje stavlja na upotrebu televizijskoj kući, dok god Nova TV koristi i plaća isključivo marketinške usluge GRP Media, tvrtke poslovno bliske Operativnoj kompaniji. Nakon pet godina te poslovne simbioze odašiljači će postati imovina Televizije. Interese četvorice tajnih ortaka na Novoj TV štiti Vinko Grubišić, javno poznat i kao nominalni vlasnik OTV-a i Jadran filma. Kako su njegovi nevidljivi pokrovitelji i suučesnici postali nestrpljivi, na prisvajanje odašiljača bacili su se mnogo prije isteka ugovorenog vremena. Uzvraćajući istom mjerom, osnivači Operativne kompanije počeli su kupovati dionice Nove TV kako bi u tom trenutku vlasničkog spajanja Televizije i njene distributivne mreže u eteru bili gospodari i jednog i drugog. Prednost Operativne kompanije sadržana je u činjenici da je osvojene dionice Nove TV stjecala financijskim aranžmanima koji se mogu dokazati legalnim, dostupnim i javnim dokumentima, ovjerenim kod javnog bilježnika.

Zahvaljujući manipulacijama velikim dijelom medija koje godinama iz pozadine kontroliraju, ortačka četvorka stvorila je u javnosti potpuno pogrešnu percepciju problema: kao okršaj dvaju istovjetnih klanova na Novoj TV koji se bore za kontrolu samo marketinškog i televizijskog prostora. Jedna je frakcija, navodno, solidarna s osnivačima televizijske tvrtke koji su 1999. ishodili koncesiju, drugu je, navodno, Čaleta instalirao ilegalno i zaobilaznim putem. Tako je na Novoj TV stvoreno dvovlašće, s dvije različite vlasničke strukture i dvije uprave. Kao predsjednik Uprave pojavljuje se sportski novinar Ivica Blažičko, a tajne ortake predstavlja Uprava Damira Vujinovića. U najneutralnijoj varijanti medijske prezentacije tih odnosa tvrdi se da jedni drugima, zbog neraščišćenih financijskih odnosa i uzajamnih dugovanja, osporavaju legitimitet.

Pri tome se uporno prešućuje sudbonosna činjenica: da je mjerodavni Trgovački sud Vujinoviću, eksponentu četvorice tajnih ortaka, zabranio sve upravljačke ovlasti.

Sam Čaleta nije suvlasnik Nove TV, ali su dionice preuzela neka poduzeća koja su s njime interesno povezana. Primjerice, Vinko Grubišić je još u rujnu i listopadu 2000. posudio pet milijuna kuna od GRP Medije. Kao osiguranje povrata kredita, zajamčio je vjerovniku dionice Jadran filma. Jadran film u tom je trenutku bio i vlasnik 24 posto dionica Nove TV. Vrijeme je prolazilo, Grubišić kredit nije vraćao, i kreditor je, držeći se ugovora, odlučio da mu dionički portfelj i službeno oduzme. Otkrilo se da su iste dionice u međuvremenu ustupljene Jagoru Grubišiću, njegovu trogodišnjem sinu.

Enver Hadžiabdić, jedan od eksponenata tajno-ortačkog klana, na sličan je način svoj dionički paket od 15 posto prodao čak dva puta. Hadžiabdićeve dionice Nove TV bile su u Trgovačkom sudu uknjižene kao vlasništvo njegova poduzeća Continental koje se bavi kupoprodajom filmova. Svoj filmski i video asortiman mjesecima je oglašavao na Novoj TV, ali pri tome nije plaćao televizijske termine. Kada je dug dosegao iznos od četiri milijuna kuna, blokiran je račun Continentala, uz sudsku odluku o ovrsi njegove imovine. U panici od stečaja i bankrota, Hadžiabdić je pristao da svoj dug isplati u dionicama Televizije. Sklopljen je sporazum s ovakvim odredbama: vjerovnik se pred sudom odriče ovršnog zahtjeva, Hadžiabdić dionice Nove TV prenosi na poduzeće Pitos koje mu, nakon svog upisa u knjigu dioničara, isplaćuje još i dodatak u gotovu novcu. Prijenos dionica odobrilo je i Vijeće za telekomunikacije.

Prema dostupnim papirima, Pitos je ispuno svoj dio obveza i povukao ovršni zahtjev. Ali je Hadžiabdić istih 15 posto svojih dionica odmah nakon toga prodao i Bošku Krisu Bojanoviću, kojeg je domaća javnost upoznala kao bivšeg direktora tada još Kutlina Tiska. U skladu s tradicionalnom politikom nemiješanja u medijsko podzemlje, Vijeće za telekomunikacije priznalo je i ovu vlasničku izmjenu. Ipak, nakon svega, u najtežoj situaciji našao se sam Hadžiabdić. Ne samo zato što USKOK transakcije smatra klasičnom financijskom prijevarom, nego zato što prodane dionice uopće nisu bile njegove. Bio je tek nominalni suvlasnik Nove TV, tih 15 posto dionica dobio je na čuvanje, kako se sumnja, od dvojice direktora Večernjeg lista koji su morali zamaskirati svoje “nezgodne” vlasničke relacije kada je zagrebački dnevnik u austrijskoj Styriji dobio novoga gazdu.

Najzanimljivija je, međutim, priča o dioničkim manevrima Ninoslava Pavića, koji je u osnivanju Nove TV sudjelovao kroz dva svoja poduzeća, Europapress Holding i Sportske novosti. Kada je krajem 2000. izbila “afera Grupo”, kao najskandalozniji detalj otkrila se njegova tajna ortačko-financijska alijansa s HDZ-ovim tajkunom Miroslavom Kutlom i ozloglašenim predsjednikovim savjetnikom Ivićem Pašalićem. Među ostalim, pokazalo se da u eri HDZ-ova režima Pavić nije bio tako neovisan novinski izdavač i tako dosljedan poklonik tadašnje oporbe, kako je to htio pokazati nakon HDZ-ova izbornog sloma. Zato je, prikrivajući svoju političku hipokriziju, s dionicama Nove TV izveo čaroliju kojom se tobože odriče starih aranžmana s kompromitiranim HDZ-ovcima, da bi ih ipak držao u “rezervi”. Dionice koje su do tada bile u vlasništvu EPH i Sportskih novosti prenio je na tvrtke Orlando F i Sportel KA-VA. Istražitelji USKOK-a otkrili su, međutim, da te tvrtke ne postoje, da su njihovi osnivači i direktori lažni, te da je prijenos suvlasničkih prava ovjeren falsificiranim žigom.

Da se mjerodavne institucije nisu opet zainteresirale za medijsko-ortačku družinu, Pavićev manevar bi izgleda ovako završio: u određenom trenutku njegovi pravni zastupnici “shvatili” bi da su ugovor o prijenosu dionica Nove TV potpisali s fiktivnim poduzećima, time bi se transakcija oglasila ništavnim i dionice TV Nove opet bi bile punopravna Pavićeva imovina kada se “afera Grupo” jednom skine s dnevnog reda. Kazneno bi odgovarali drugi ljudi koje je Pavić, posredstvom Grubišića, uvukao u lanac kaznenih djela: Orsat Zovko koji se lažno predstavljao kao direktor nepostojećeg Orlanda F, Davor Vrbanjac, nezaposleni novinar koji je stavio svoj potpis i krivotvoreni žig u ime izmišljenog Sportel KA-VA, te spomenuti Hadžiabdić koji je, dodatno, do grla umiješan i u ovu sekvencu priče. Kao predsjednik Nadzornog odbora, mimo znanja ostalih članova, osobno se pobrinuo da se nepostojeće tvrtke upišu u Knjigu dioničara kao novi i punopravni suvlasnici Nove TV.

Šaljući kaznene prijave protiv Grubišića i Hadžiabdića, novi dioničari u ekspanziji nisu znali da ulaze u rat s jezgrom medijsko-ortačke mafije koju čine Pašalić, Kutle, Grubišić i Pavić. Nova TV osnovana je 1999. i od tada joj se stalno mijenjala vlasnička struktura. Tako su se kaznene prijave odnosile na one protagoniste koji su u dioničkim knjigama posljednji ubilježeni. No kada se, reagirajući na njihove optužbe o vlasničko-dioničkim malverzacijama, USKOK zainteresirao za dramu na Novoj TV, iznenada su pojavili novi dokazi da je dobar dio njezinih dioničara – kako god se oni zvali – samo paravan za staru ortačku četvorku koja je, očito, nadživjela i HDZ-ov poraz na izborima i javno prokazivanje njihovih šifriranih ortačkih ugovora u Republici i Nacionalu. Jedan od tih dokaza, danas u posjedu USKOK-a, jest pismo Romana Bolkovića, vječnog Grubišićeva rivala s OTV-a, kojim upozorava poslovnu reprezentaciju Nove TV da znatna prava na to televizijsko poduzeće polaže i Miroslav Kutle, premda njegova imena nema ni u jednom dostupnom vlasničko-dioničkom dokumentu.

Pašalić, Kutle, Pavić i Grubišić udružili su novac i političke veze 1996. Potpisali su niz tajnih ortačkih ugovora koji su postali osnova zajedničkog, jednako tajnog, poduzeća Grupo. Svaki od njih u ortakluke je unio dio vlastitog kapitala: Pavić dionice svog izdavačko-novinskog koncerna, Kutle svoja suvlasnička prava u raznim lokalnim radijskim i televizijskim postajama, Tisku i Slobodnoj Dalmaciji, Grubišić – OTV i Jadran film. A Pašalić, kao neimenovani, duboko konspirativni ortak, umjesto imovine i novca zajamčio je osvajanje koncesije za nacionalnu TV mrežu. Procijenivši vrijednost svojih udjela, ortaci su sklopili još niz sličnih aranžmana vezanih uz podjelu zajedničkog profita. Osim zarade, podzemno ujedinjavanje imalo je jasan politički cilj: ovladavanje domaćim medijskim prostorom koje bi omogućilo da ostvare i svoje političke ambicije.

Znajući da takvo udruživanje nije u skladu sa zakonom, da je riječ i o gruboj zloupotrebi Pašalićeva tadašnjeg položaja predsjednikova savjetnika za unutarnju politiku, ortaci su međusobne obveze regulirali ugovorima u kojima su i sebe i svoje medijske projekte označili šiframa. Ako se dogodi da oni procure u javnost, nitko ih ne bi razumio. Zbog vlastitog snalaženja u mreži kodiranih ortakluka načinjen je priručni šifrarnik. Pošto su i ortački dokumenti i šifrarnik ipak dospjeli do javnosti, otkriven je nepregledni dijapazon novina, radija i televizija koji su uspjeli pridružiti zajedničkom Grupu. Za obmanjivanje javnosti i mjerodavnih državnih institucija, ista medijska poduzeća registrirana su na tuđe tvrtke i tuđa imena. Godine 1999. ortačka četvorka, kako je pisalo u jednom od njihovih ugovora, kao svoj strateški cilj zacrtala je osvajanje koncesionarskih prava na “Oskara”, što je u prijevodu značilo – komercijalnu televiziju s nacionalnom frekvencijom.

I doista, Grubišić, Kutle i Pavić, uz asistenciju Miroslava Lilića i Tomislava Marčinka i nekolicine svojih vjernih suradnika, osnovali su poduzeće Nova TV. Suvlasničke udjele rasporedili su, među ostalim, na svoja javno poznata poduzeća iz tajnog sastava Grupa. Istodobno, Pašalić je u Vijeću za telekomunikacije osigurao koncesiju, ali i partnerstvo Večernjeg lista koji se obvezao da će u isti ortački projekt investirati odašiljače. Premda je u to ime Večernji list dobio 15 posto udjela u novoj Televiziji, svoj dio investicijskih obveza nije uspio ispuniti zbog skandala oko njegove privatizacije. Kao spasonosno rješenje, ortaci su pronašli Operativnu kompaniju koja je stavila na raspolaganje odašiljače novosnovanoj televizijskoj kući. Ortaci su prekasno shvatili da bez odašiljača ne mogu učiniti nove korake u svojoj ekspanziji. Krenuli su u akciju koja bi im se, napokon, mogla vratiti kao bumerang.

Baveći se pozadinom vlasničko-dioničkih sukoba na najjačoj komercijalnoj televiziji u Hrvatskoj, istražitelji USKOK-a došli su u posjed dokumenta koji, van svake sumnje, dokazuje da je stvarni, prikriveni vlasnik NoveTV medijsko-ortačka tvrtka Grupo koju su osnovali Ivić Pašalić, Miroslav Kutle, Vinko Grubišić i Ninoslav Pavić.

Riječ je o fax-poruci koju je u svibnju 2000. Romano Bolković, bliski prijatelj Vinka Grubišića, uputio Miroslavu Liliću, jednom od nominalnih suvlasnika NoveTV, podsjećajući ga da Kutle polaže najveća vlasnička prava na istu Televiziju. U svibnju 2000., najpoznatiji HDZ-ov tajkun još čami u remetinečkom pritvoru zbog pljačke Tiska, pa Bolković, prema vlastitim tvrdnjama, pred ostalim tajnim ortacima zastupa Kutline interese.

Bolković, među ostalim, Liliću piše:”Da bih bio do kraja jasan, Miro, ponovit ću ti informacije za koje sam mislio da će biti razumljive bez pravnih formalizama: Miroslav Kutle posjeduje četvrtinu firme Grupo d.d., a zastupnik je još četvrtine udjela u toj firmi (Bolković aludira na Pašalićevu četvrtinu –op. a.)-; obzirom na dugove spram Mire Kutle, moglo bi se čak reći da je većinski vlasnik firme. Firma Grupo d.d. prema raspoloživoj i obilnoj dokumentaciji vlasnik je i Tv Nove. U skladu s punomoći koju posjedujem, interes Miroslava Kzutle zastupam ja – ne Vinko Grubišić, ne Nino Pavić, nego ja. Dapače, taj interes zastupam u svim odnosima Miroslava Kutle spram Vinka Grubišića i Nine Pavića. Drugim riječima, bilo kakva odluka vezana uz sudbinu TV Nove ne može se donijeti bez moje suglasnosti”.

Razgovarajući jutros s jednim od suradnika OTV-a i TV Nove, doznao sam da je u punom jeku priprema ponude Tvornice duhana Rovinj, baš kao što su poodmakle i programske pripreme.
Na žalost, unatoč dva prekrasna druženja, očito se usred vina i kartaških trikova nismo u potpunosti shvatili. Naime, moja je intervencija ili sasvim neshvaćena ili je shvaćena u suženom obimu. Ja nisam apelirao na tebe i Tomu kao čovjek koji je u bilo kakvom sporu s Vinkom pa da bih iz svojih interesa i razloga zabadao nos u TV Novu.
Upravo suprotno, bez ikakvih sam privatnih razloga, a u ime čovjeka koji me opunomoćio da zastupam njegove interese, dao cjelovitu informaciju o okolnostima u kojima sada funkcionira TV Nova.
Da bih bio do kraja jasan, Miro, ponovit ću ti informacije za koje sam mislio da će biti razumljene bez pravnih formalizama: – Miroslav Kutle posjeduje četvrtinu firme Grupo d.d., a zastupnik je još četvrtine udjela u toj firmi; obzirom na dugove spram Mire Kutle, moglo bi se čak kazati da je većinski vlasnik firme. – Firma Grupo d.d., prema svoj raspoloživoj i obilnoj dokumentaciji, vlasnik je i TV Nove. – U skladu s punomoći koju posjedujem, interes Miroslava Kutle zastupam ja – ne Vinko Grubišić, ne Nino Pavić, nego ja. Dapače, taj interes zastupam u svim odnosima Miroslava Kutle spram Vinka Grubišića i Nine Pavića. – Dakle, u TV Novoj Vinko Grubišić ne može zastupati interes Miroslava Kutle. – Drugim riječima, bilo kakva odluka vezana uz sudbinu TV Nove ne može se donijeti bez moje suglasnosti.
Ja shvaćam da je prijateljsko tapšanje po ramenu dio kupovine vremena, no mislio sam da ću i sam biti shvaćen: ja sam u svemu ovome ponajprije kao zaštitnik Mirina interesa, koji je bitno narušen upravo onim radnjama koje bi se u tako kupljenom vremenu trebale obaviti.
Uostalom, punomoć koja je stigla, provocirana je upravo tim događajima i postupcima Mirinih partnera.
Žao mi je što se sve to prelama preko nas, no što je, tu je.
A da je svemu ovome upravo tako kako ti javljam, potvrdit će i dopis iz odvjetničke kancelarije koja će vas tijekom dana pozvati na upoznavanje s relevantnom dokumentacijom, naprosto zato da vas poštedimo neugodnih, naknadnih razjašnjavanja.
Osobno pak jedino žalim zbog činjenice da unatoč dvije prekrasne večeri nitko od vas nije našao za shodno cjelovito me izvijestiti o svemu što se oko TV Nove zbiva. Naravno, to mi je sasvim shvatljivo: moja nepotpuna informiranost konstitutivni je moment prosperiteta TV Nove, kako ga vi vidite. Budući da je time moj interes – dakle interes osobe koju zastupam – u bitnom narušen, štoviše, naš se interes očigledno ignorira i ugrožava, to mi onda ne preostaje drugo nego da cijelu ovu stvar prepustim pravnicima, s osnovnom nakanom da se projekt zamrzne sve do trenutka u kojem će se u njega na mjerodavan način uključiti interes mog opunomoćitelja.
Naravno, o svemu ovome moram izvijestiti i Miru Kutlu: moje će izvješće zasigurno biti radikalno drukčije no prijetvorna umirivanja preostalih partnera da je sve u redu i pod kontrolom.
Posljednje je doduše točno: sve i je pod kontrolom, ali ne Mirinom.
To će Kutlu naročito veseliti, nadasve u svjetlu novih odnosa s Vinkom i Ninom, o kojima ćete ponešto doznati i u odvjetničkoj kancelariji Plišo.
Vjerujem da će susret u prisustvu odvjetnika otkloniti nuždu daljnje instance, opomene pred tužbu, o čemu imam izričitu pismenu Kutlinu instrukciju.
Svako drukčije obrazloženje, bilo da dolazi s Vinkove ili pak Ninine strane, moguće je uvažiti, ali sa sviješću o ovome što sam ja kazao i, naravno, o konzekvencama takva postupka.
Ako se dakle shvati ono što sam ionako već implicirao, a to je da Miro ima dijametralno suprotan interes od onog njegovih partnera – ta, inače ne bi ni slao svoju punomoć – onda je sasvim razumljivo zašto upozoravam na moguću divergentnost naputaka.
Još jednom, najbolje je priznati oči za svjedoke, i uvjeriti se na vlastite oči u prisustvu odvjetnika.
Pozdravlja te i moli kao Boga da nikada više ne moramo kvariti prijateljstvo poslovima, tvoj RB