Objavljeno u Nacionalu br. 364, 2002-11-06

Autor: Dean Sinovčić

Kukočev nasljednik u NBA

Najbolji strijelac Memphis Grizzliesa

Gordan Giriček (25), bivši igrač Cibone i moskovskog CSKA, koji od ove sezone igra za NBA klub Memphis Grizzlies, u predsezonskim utakmcama, na iznenađenje mnogih, počinjao je u prvoj petorci i postizao najviše koševa za Memphis. Za Nacional govori o svom novom klubu, suigračima, Memphisu i svojim košarkaškim planovima u najjačoj ligi na svijetu

U društvu djevojkeU društvu djevojkeU prvoj utakmici nove NBA sezone Gordan Giriček postigao je za svoj novi klub Memphis Grizzlies 29 koševa za 31 minutu igre. Iako je Memphis poražen od Dallas Mavericksa 119:108, u povijesti NBA lige samo su četiri debitanta u NBA ligi u prvoj službenoj utakmici postigli više koševa, posljednji je bio Allan Iverson 1996. godine s 30 koševa. Međutim, budući da je Giriček u pripremnim utakmicama za ovu sezonu igrao vrlo dobro, ovakav početak možda se mogao i očekivati.

Smješten sam u centru grada, u iznajmljenom stanu od 100 kvadrata. Ako sezona bude dobra, i šefovi budu zadovoljni sa mnom, sljedeće sezone kupit ću kuću, nešto veliko i lijepo Kondicijski trener mi je rekao da ove sezone trebam dobiti 2,5 kilograma mišića, a tijekom sljedećeg ljeta još toliko tako da bih na kraju imao 102 kilograma “Od Gordana Giričeka želim stvoriti novog Predraga Stojakovića”, izjavio je Jerry West, generalni menedžer Memphis Grizzliesa kad je dovodio Giričeka u Memphis. Jerry West zna što govori, Stojaković je prvi strijelac Sacramento Kingsa, West je stvorio momčad Los Angeles Lakersa koja je u 80-ima osvajala naslove NBA prvaka, u 90-ima je uspio dovesti Kobea Bryanta u L.A. Lakers, a sada nastoji stvoriti jake Memphis Grizzlies. Gordan Giriček (25) na najbolji način dokazuje da West ne griješi, već je predsezonske utakmice odigrao bolje no što je itko očekivao. U sedam od osam pripremnih utakmica Giriček je igrao iznenađujuće dobro, od prve protiv Houston Rocketsa, kad je uz dosta treme postigao osam koševa pa do sedme protiv Chicago Bullsa kad se lakše ozlijedio, ali se oporavio do početka NBA sezone.

Gordan Giriček počeo je košarkašku karijeru u trećeligašu Jedinstvo iz Zagreba, kao 16-godišnjak prešao u Cibonu u kojoj je pravu šansu dobio u sezoni 1997./98. Već 1999. našao se na NBA draftu gdje su ga uzeli Dallas Mavericksi koji su ga odmah proslijedili u San Antonio Spurse u zamjenu za jednog igrača. No Giriček nije iz Cibone otišao u San Antonio, lani je otišao u moskovski CSKA da bi ga ove godine u novoj zamjeni igrača San Antonio proslijedio u Memphis Grizzliese. Protekla sezona u Moskvi za Giričeka je bila najbolja, prosječno je u Euroligi postizao 23 koša po utakmici.

Giriček je potpisao ugovor na dvije godine vrijedan 2,94 milijuna dolara u kući u Los Angelesu u kojoj je Jerry West donedavno živio. Dobio je dres s brojem 10 koji je silno želio a to mu je omogućeno jer je taj dres nosio Mike Ninny koji je iz Grizzliesa otišao u Sacramento Kingse. Giriček se u Memphis doselio sa svojom djevojkom Natašom Gulan.

NACIONAL: Kako je izgledala prva službena NBA utakmica protiv Dallasa na kojoj ste bili najbolji strijelac? – U prvom poluvremenu nisam baš najbolje igrao, nisam previše šutirao na koš. No tada sam na nagovor svoje djevojke Nataše, koja je također nekoć igrala košarku, odlučio uzeti stvar u svoje ruke. Znam gdje ona sjedi u publici i kad sam je pogledao, rekla mi je da više prodirem pod koš i ja sam je poslušao. U drugom mi je poluvremenu krenulo, igrači su shvatili da sam “vruć” pa su mi suigrači stalno dodavali loptu kako bih završavao napade. Čak je i trener Sidney Lowe u jednom time-outu rekao da Dallas ima problema sa mnom i da se što više igra na mene.

NACIONAL: Je li te iznenadila vlastita igra budući da ste desetak dana prije toga bili ozlijeđeni? – Posljednjih desetak dana gotovo i nisam trenirao s momčadi, radio sam samo u teretani i pucao na koš koliko mi je to ozljeda dopuštala. No uoči utakmice s Dallasom dobro sam se zagrijao, namazao se s posebnim mastima pa ozljedu nisam osjećao. Nisam počeo u prvoj petorci. Uostalom, trener Lowe je rekao: “Nije bitno tko počinje utakmicu, bitno je tko je završava.” A ja sam završio utakmicu s Dallasom.

NACIONAL: Je li vam smetalo što vas je San Antonio lani prepustio Memphisu pa sad igrate u klubu koji nema veliku reputaciju? – Nije bilo nikakvih osjećaja. Za San Antonio me vežu ugodne uspomene jer su mi pomogli u rehabilitaciji ozlijeđenog koljena. To je posao, oni su na kraju odlučili uzeti argentinskog reprezentativca Emanuela Ginobilija, vrhunskog igrača, koji je bio jedan od najboljih bekova u Europi. Ne bih potpisao za Memphis da mi se klub nije sviđao jer sam imao dovoljno ponuda iz Europe. Možda Memphis Grizzlies posljednjih godina nisu imali previše uspjeha, ali u NBA ligi u samo nekoliko godina može se stvoriti vrhunska momčad. A u klubu je i Jerry West, čovjek koji je stvorio sjajnu momčad L.A. Lakersa 80-ih. Kad sam vidio koga imaju na mojoj poziciji, poziciji bekova, znao sam da ću dobiti šansu da igram, a na meni je da je iskoristim.

NACIONAL: NBA stručnjaci predviđali su da ćete u Memphisu biti 11. od 12 igrača a vi ste se iznenada našli u prvoj petorci. – Michael Dickerson, koji igra na mojoj poziciji i moja je konkurencija, ozlijeđen je, ali mi se čini da će on odigrati barem dio sezone. U ovom trenutku, u predsezonskim utakmicama, klub ga ne koristi u strahu od pogoršanja ozljede. Za mene je to dobro jer sam iskusio ritam utakmica, stalnih putovanja, igrao sam u prosjeku 36 minuta. To su nevjerojatni napori, nakon prve utakmice bio sam užasno umoran. Ruke i noge su mi teške, ima puno kontakata tako da u svakoj utakmici dobiješ neki udarac pa te nešto boli. Još ne nosim gumeni štitnik za zube, stavit ću ga nakon što prvi put dobijem po zubima. Teško je igrati toliko mnogo minuta, pogotovo meni koji sam ovdje novi i koji se prvi put susrećem s takvim načinom igre i takvim ritmom života.

NACIONAL: Kako to da ste odmah ušli u dobru formu i postali najbolji strijelac Memphisa? – Stjecaj okolnosti, imao sam sreću da sam zahvaljujući Dickersonovoj ozljedi odmah dospio u prvu petorku i u prvim utakmicama dobro odigrao obranu. Na prvoj utakmici predsezone, protiv Houston Rocketsa, nisam odmah počeo u prvoj petorci jer je počeo Dickerson. No njemu se tada vratila ozljeda koja ga je mučila cijelu prošlu sezonu. Ušao sam u igru i, iako sam imao šut 1:8, trener je vidio da sam aktivan i dobro igram obranu pa sam već u sljedećoj utakmici bio u početnoj petorci.

NACIONAL: Jeste li bili impresionirani velikim momčadima protiv kojih ste igrali, poput L.A. Lakersa? – Iskreno rečeno, nisam. Nisam više 18-godišnjak, imam 25 godina i mogu reći da igram ozbiljniju košarku od nekih koji su u NBA ligi tri godine. Ja sam ipak pet godina igrao u Euroligi i bio sam jedan od glavnih igrača u tadašnjim klubovima.

NACIONAL: Vjerojatno je olakotna okolnost i to što su mnogi od vas lošiji europski igrači, poput Turčina Turkoglua, dobro igrali u NBA ligi. – To mi je bio jedan od poticaja. Mnogi igrači iz Europe proigrali su u NBA. Pokazalo se da i ja mogu igrati.

NACIONAL: I najbolji igrač Memphisa je Španjolac, Paul Gasol. – Gasol je iznimno darovit igrač, vrlo spretan za svoju visinu i sigurno će biti još bolji. I Jason Williams je sjajan momak. Za njega sam prije mislio da je, sa svim onim tetovažama, potpuno lud, ali niti je divlji, niti noću banči, ide spavati u 22 sata. Dobar je i rookie Drew Gooden kao i Stormile Swift i Lorenzo Wright. Ima mnogo vrhunskih mladih igrača.

NACIONAL: Što vam igrački nedostaje kako biste napredovali u NBA ligi? Obično europski igrači moraju tjelesno ojačati. – Rekao sam kondicijskom treneru da bih želio biti masivniji, tjelesno jači, a da uz povećanje mišićne mase ne izgubim na brzini i skočnosti. Rekli su mi da bih trebao doći do 100 kg a sada imam 97,5. Kondicijski trener kaže da već ove sezone mogu dobiti 5 kg. Rekao mi je da trebam dobiti 2,5 kg polaganim radom a sljedećeg ljeta još 2,5 kg, kako bih na kraju imao 102 kg.

NACIONAL: Kako izdržite treninge za koje su svi hrvatski NBA igrači govorili da su iznimno naporni? – Tako je, osobito u predsezoni. Mnogo se trči i agresivno igra jer se svi borimo za poziciju u momčadi. Ja sam došao u Memphis početkom rujna i tada bi jedan trening trajao između tri i tri i pol sata. Sedam dana prije početka predsezone počinje kamp na koji igrači dolaze spremni i tu se trenira dva puta dnevno po dva do dva i pol sata. Treniram vrlo intenzivno jer se ne želim obrukati. NBA treneri točno procjenjuju igrače i znaju tko što može. Zato sam u Memphis stigao nešto ranije kako bi uočili moje nedostatke i rekli mi što trebam raditi.

NACIONAL: Jesu li vam pronašli veće nedostatke? – Ništa u mojoj igri nisu okarakterizirali kao velik nedostatak. Jednostavno moram na svemu pomalo raditi, na šutu, brzini i tako dalje.

NACIONAL: Osim treninga naporna su i putovanja, igrači pričaju da ponekad ne znaju u kojem su se gradu probudili, protiv koga te večeri igraju? – Nisam još osjetio takvo što jer još traje predsezona. Suigrači su mi rekli da se u sezoni događa da u 10 dana promijeniš osam gradova. Zasad su moja iskustva s gostovanja dosta dobra. Odmah se nakon utakmice putuje iz jednog grada u drugi, avion nas čeka na posebnom mjestu na aerodromu i ne moramo prolaziti kroz aerodromsku zgradu nego nas autobus doveze ravno do ulaza u avion. Ne moramo se brinuti za prtljagu, drugi brinu za to. Ako mi nešto zatreba, avionsko osoblje odmah priskače da mi pomogne. To je klupski avion.

NACIONAL: Gdje ste smješteni u Memphisu? – U središtu grada, u zgradi s apartmanima za iznajmljivanje. Ovu sezonu živjet ću u tom apartmanu a sljedeće ću vjerojatno uzeti manji stan jer mi je ovaj prevelik. Ima dvije velike spavaće sobe, velik dnevni boravak, kuhinju i dvije kupaonice. To je oko sto četvornih metara. Ja nisam na razini NBA igrača koji imaju goleme vile. Kad budem kupovao kuću za sebe, odabrat ću nešto veliko, ovaj stan nije moj nego je iznajmljen. Nakon ove sezone sve će biti mnogo jasnije, vidjet ću hoće li klub produljiti ugovor sa mnom. Tada bih mogao kupiti kuću i auto. Prije nekoliko dana iznajmio sam auto, Toyotin džip four runner, velik i komforan.

NACIONAL: Što radite kad ne trenirate, jeste li upoznali grad? – Kad ne treniram, gledam kod kuće filmove na DVD-u. Nisam mnogo švrljao Memphisom, Nataša i ja još nismo bili ni u Gracelandu, muzeju Elvisa Presleyja, samo smo prošli pokraj njega. Danju nemam previše slobodnog vremena, kad dođem s treninga, želim se odmoriti. Navečer smo samo jednom prošetali Beale Streetom, ulicom s brojnim restoranima u kojima se nudi sve od meksičke hrane pa do roštilja i kavana sa živom glazbom. U Memphisu se ponose s Elvisom Presleyjem.

NACIONAL: Kako vaša djevojka Nataša provodi vrijeme u Memphisu? – Gotovo je i ne vidim. Prije nekoliko dana krenula je na fitness i prve satove engleskog. Tu i tamo dođe na utakmicu, čuje se sa suprugama nekih suigrača, npr. sa suprugom Shanea Battiera. Bili smo i na otvorenju njegova restorana. Dobar sam sa svim igračima, ali mnogi su oženjeni iako su vrlo mladi pa baš ne izlaze previše i slobodno vrijeme provode u svojim domovima.

NACIONAL: Na pripremnim utakmicama igrali ste i protiv igrača iz SRJ, jeste li popričali s njima? – Naravno da jesam. Srpski košarkaši su mi rekli da se bore za svoje pozicije u momčadi kao i ja. Teško im je kao i svakom novaku.

NACIONAL: Sjetite li se ponekad početaka u Ciboni kad ste prije pet godina gotovo bili višak u momčadi? – Kad sam počeo igrati imao sam 20 godina a Cibona nikad nije imala jaču bekovsku liniju: Zdravko Radulović, Damir Mulaomerović, Davor Marcelić, Slaven Rimac i Veljko Mršić. Ja sam bio šesti bek, rezerva, i stjecajem okolnosti u utakmici sa Splitom ušao sam u igru u trenutku kad smo gubili velikom razlikom. Odigrao sam nakon toga odličnu utakmicu protiv Partizana i tada sam počeo igrati. Sezonu prije toga ništa nije bilo sigurno. Koliko ja znam, Cibona je mene trebala posuditi drugom klubu a Dubravko Zemljić je trebao igrati. Ja sam 1997. bio u reprezentaciji za Mediteranske igre a Zemljić je igrao pripremne utakmice za A reprezentaciju, no kako sam ja odigrao dobro a Zemljić nešto lošije, ja sam otišao u A reprezentaciju a Zemljić u mediteransku, pa me ni Cibona nije posudila.

NACIONAL: Prošlu godinu u Moskvi ste igrali za CSKA. Možete li usporediti Rusiju i SAD? – Jako sam zadovoljan godinom provedenom u Rusiji. U Americi je surovi profesionalizam. Budući da sam stranac, moram imati tisuću dokumenata, kad nešto kupujem, sve moram plaćati unaprijed, ni jedan problem ne mogu riješiti telefonom. To me živcira. S druge strane, ovdje se lijepo živi, ljudi su srdačni, vrijeme je lijepo, atmosfera u klubu je dobra. Za Rusiju mogu reći da mi je druga domovina. Boraveći u Moskvi jako sam promijenio mišljenje o Rusiji.

NACIONAL: U Rusiji ste pustili kosu. – Nisam znao kako da im objasnim kako da me ošišaju pa sam pustio kosu. A i vjerovao sam da je snaga u kosi. Prije nekoliko dana bio sam u frizerskom salonu u koji zalaze pretežno crnci. Jedan momak iz menedžmenta kluba se tamo šiša pa mi ga je preporučio. Riječ je o predgrađu u kojem se ne preporučuju noćni posjeti i zadržavanje na semaforima. Nije baš da me najbolje ošišao, ali nije ni loše. Oni su navikli na crnačke frizure, užasno kratke, šiša samo mašinicom, pa se nije najbolje prilagodio mojoj kosi.

NACIONAL: Je li točno da jedva čekate utakmicu na kojoj ćete igrati protiv svog idola Michaela Jordana? – Jordan sigurno ostavlja košarku nakon ove sezone a pratio sam ga od trenutka kad se NBA pojavila na Hrvatskoj televiziji. Moj najbolji prijatelj iz Slavonskog Broda ima gomile videokaseta Michaela Jordana koje smo stalno gledali. Uvijek mi je bio idol i najbolji NBA igrač. No moj jedini pravi idol je Dražen Petrović koji je izdržao sjedenje na klupi u prve dvije sezone NBA lige da bi nakon toga zabijao 22 koša u prosjeku za New Jersey. Dosad me impresionirao Steve Francis iz Houstona. Zabio nam je 30 koševa, igrao je s lakoćom. Ima dvije finte koje je doveo do savršenstva a i viši je nego što sam mislio.

NACIONAL: Hoćete li igrati za reprezentaciju Hrvatske ili vam je to zbog NBA obveza nemoguće? – Neću biti na raspolaganju ove zime u kvalifikacijskim utakmicama za Europsko prvenstvo. Vidjet ćemo što će biti sljedećeg ljeta kad se igra EP. Na predavanjima za novake predočen nam je bio proglas po kojem igrači koji žele igrati za nacionalne reprezentacije moraju biti osigurani. Bez plaćenog osiguranja igrač neće dobiti plaću jer poslodavac me plaća da igram za njega. Moj poslodavac odlučuje o meni dok me ima pod ugovorom. Moje je mišljenje da moram slušati poslodavca. Navodno novaci koji su imali veću minutažu u sezoni neće morati igrati ljetnu ligu, ali o tome opet odlučuje poslodavac. Gasol nije morao igrati ljetnu ligu. Postupit ću kako mi poslodavac kaže.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika