Ivo Pogorelić, svjetski poznat hrvatski pijanist, ima novu izabranicu: Uttu Schneider, poslovnu ženu iz Švicarske. Neki tvrde da je ona, pet godina nakon smrti prve Pogorelićeve supruge Alise Keseradze, postala i njegova supruga.

“Jesu li se oženili ili ne, neće se znati, jer je takva njihova odluka, ali žive zajedno”, rekao je Nacionalov sugovornik koji odlično poznaje Uttu Schneider, dok drugi, bliži Ivi Pogoreliću, smatra da brak svakako formalno postoji te da je Utta Schneider uzela i Pogorelićevo prezime. Trenutačno ne mogu provoditi mnogo vremena zajedno jer on najveći dio vremena živi u hotelu “Kvarner” u Opatiji.

Utta Schneider i Ivo Pogorelić upoznali su se 1996. na njegovim dobrotvornim koncertima u Švicarskoj, a kad je 1997. organiziran njegov dobrotvorni koncert u Sarajevu za njegovu zakladu “Sarajevo Charitable Foundation”, ti su susreti postali učestaliji, a posebno su intenzivirani zadnju godinu dana. Doveli su i do toga da se Pogorelić, nakon potpunog povlačenja sa scene, odlučio prije sedam mjeseci vratiti sviranju, što je najavio ponovnim posjetom Sarajevu kada je dao stipendije za usavršavanje četvero bosanskohercegovačka liječnika.

Oni koji Pogorelića dobro poznaju tada su, kako doznajemo, “naslućivali jednu veću dozu srdačnosti” prema Utti Schneider, “kod njega koji je inače u kontaktima hladan i nezainteresiran”. Oni pak koji dobro poznaju Uttu Schneider znali su da se on nešto prije toga na nekoliko mjeseci preselio u njenu kuću u Zugu iznad Zuricha. S vremenom se doznalo i da su u zadnje dvije godine mnogo bili zajedno, da Utta Schneider putuje s njim na nastupe i da se “u Luganu pod krov stavlja kuća koju su njih dvoje zajedno napravili na prekrasnom mjestu uz jezero, tako da se planira i zajednički život. Je li on već počeo i formalnopravno, i hoće li ikad tako biti, znaju samo njih dvoje”.

Nije tajna da je Pogorelić boravio u kući Utte Schneider u teškom razdoblju svog života koje je počelo 1997. smrću njegove prve supruge, 13 godina starije Alise. Hipersenzibilan, kapriciozan i nepredvidljiv pijanist prošao je kroz razdoblje u kojem su se dani ludovanja u kvarnerskim diskotekama, kada su ga i fotoreporteri ovjekovječili u plesu s mladim djevojkama, smjenjivali s mjesecima izolacije, zadržavanja u kući, nesanice i umora. Otkazivanju koncerata uvijek sklon pijanist tada je to činio još češće, a nije ni vježbao.

Upravo zato pojava Utte Schneider u njegovu životu, kako doznajemo, vrlo je “korisna” jer riječ je o ugodnoj, šarmantnoj, smirenoj i vedroj, poslovno vrlo uspješnoj i spretnoj ženi. Rođena je u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, bila je udata, ali nema djece, a već je 30 godina u poslovnom svijetu vezanom uz ultrazvučnu dijagnostiku, te blisko surađuje s dr. Asimom Kurjakom. Jedno vrijeme bila je zaposlena u europskom uredu velike japanske tvrtke “Aloka”, koja ima 7000 radnika i isključivo se bavi ultrazvučnom dijagnostikom. Kasnije je osnovan “Ecotron”, ispostava “Aloke”, gdje je bila zamjenica direktora, a sad je direktorica i vlasnica njihove europske ispostave u Zugu. Svojedobno je bila prvakinja Švicarske u maratonskom plivanju. Pliva i danas po nekoliko sati, posebno kad je u Dubrovniku; voli hrvatska jela i bijelo vino, ribu, a poznata je i po tome što ima veliku zbirku s više od tisuću swatchovih satova, voli slikare Željka Lapuha i Mersada Berbera, čije slike i skuplja.

Prijateljima je rekla kako joj Ivo kod kuće s veseljem kuha, a kad dođe s posla čeka je sjajan ručak jer on zna i voli kuhati. “Pogorelić je čovjek kojeg se ne može mjeriti svakodnevnim parametrima, kao što je raskošan talent tako je i svojeglav, s njim duže može komunicirati samo onaj tko ga prihvati onakvog kakav je, nema puno prijatelja niti ih stvara na duže staze. Obično odabere jednu osobu kojoj je potpuno predan, a ta osoba u ovom trenutku je Utta Shneider,” kaže naš sugovornik .

Nova gospođa Pogorelić nije, dakle, postala jedna od mladih djevojaka koje su se motale oko njega u danima neobuzdanih zabava, niti za njega, navodno, dugo zainteresirana španjolska princeza. Tamo je svake godine imao koncert, a dugo se po europskim tabloidima pisalo da je riječ o obostranim simpatijama. Povremeno se viđao u javnosti i s beogradskom pijanisticom Mirjanom Jeftić, prijateljicom iz djetinjstva; a osvanule su i slike s ljetnog druženja s glazbenicom Sanjom Drakulić.

No od svega toga nije bilo ništa. Tijekom jednogodišnjeg boravka u Opatiji, kad ga je uvježbavala Marina Ambokadze, najbolja prijateljica njegove pokojne supruge koja i sad s njim vježba, i kad je izbio požar u hotelu “Ambasador” u kojem je gotovo stradao, veza s Uttom Schneider već je uvelike trajala. Četrdesetčetverogodišnji Pogorelić, izabravši Uttu Schneider koja je prešla pedesetu, ponovno je dokazao da ga zanimaju ozbiljne veze.

U tome je njegov drugi brak vrlo sličan prvom s Alisom Keseradze, gruzijskom pijanisticom s kojom se kao student upoznao u Moskvi i s kojom je u braku proveo 15 godina, sve do njezine smrti od raka jetre 1997. Alisa i Pogorelić upoznali su se 1976., kada mu je ona počela predavati, a on bio impresioniran njenim znanjem. Fatalni razgovor zbio se na koktelu, kad je on sjeo za klavir i malo “sviruckao”, naravno Chopina, a ona mu prišla i rekla: “A kad biste namjestili ruku na ovaj način pa onda odsvirali to isto?” na što ju je on, ne odvojivši ruku od klavijature pogledao i upitao: “Odakle vam tako golemo znanje, odakle vam to?”

Kad su se oženili, živjeli su uglavnom u Londonu, a njihovi prijatelji pričaju kako je Ivo, često ćudljiv, znao biti i izvanredan domaćin, kuhati, brinuti se za Alisu, hvaliti sve njene postupke. Poznavao je njeno rodoslovlje – po njemu, ona je bila plave krvi, iz gruzijske carske obitelji. Živjeli su s njenim sinom Georgom, koji je do prije nekoliko mjeseci bio oženjen mladom Talijankom. Ivo Pogorelić poklonio mu je vilu u Dubrovniku, gdje je ovog ljeta i Pogorelić, prvi put nakon smrti supruge, proveo nekoliko mjeseci. Kuću u Londonu na St. Georges Hillu prodao je, kao i stan u New Yorku – previše su ga podsjećali na Alisu.

Običavalo se govoriti da mu je Alisa bila i “supruga, i prijateljica, i učiteljica, i majka”. I, kako kažu oni koji ga vrlo dobro poznaju, kao što je ona u njegovoj mladosti odigrala važnu ulogu kao profesorica, i kasnije je kao izvanredna poznavateljica klavira bila najvažnija osoba za njegovu karijeru i njenu stabilnost.

“Stoga nas sve veseli da se vraća tamo gdje mu je pravo mjesto – koncertima, s krajnjom serioznošću i pripremama koje u trajale godinama. U Dubrovniku se ovog ljeta pojavio samo dva puta, kod Gverovića na ručku, vježbao je i odmarao se, što se sada i vidi. Uskoro, nastavit će i sarajevsku humanitarnu akciju,” doznaje Nacional.

Radi se o već spomenutoj humanitarnoj akciji “Sarajevo Charitable Foundation”, za vrijeme koje su se i zbližili Pogorrelić i Utta Schneider. U organizaciji tih koncerata ona je odigrala veliku ulogu. Zaklada je osnovana 1994. sa sjedištem u Ženevi, a u upravi su tri ugledna odvjetnika, dva švicarska i jedan engleski. S hrvatske strane predsjednikom je bio imenovan dr. Asim Kurjak, a s bosanke Kasim Trnka, tadašnji bosanskohercegovački ministar pravosuđa. Prvi izvršni predsjednik bio je Ino Mirković koji je organizirao nekoliko koncerata u Luganu, gdje su se Utta Schneider i Pogorelić vjerojatno i upoznali. Godine 1996. na Pogorelićev prijedlog za izvršnog direktora imenovana je Utta Schneider. Radila je odlično, posebno u Švicarskoj, gdje je s njom surađivala i Greta Santrić, te je organizirala sedam koncerata. Tada je organiziran i privatni posjet Sarajevu, odletjelo se privatnim avionom, napravljena sarajevska promocija akcije na kojoj su bili i Alija Izetbegović i Sulejman Demirel, na čiji je poziv Pogorelić kasnije održao i dva koncerta u Istanbulu.

Zahvaljujući, dakle, i Utti Schneider, jedan od najvećih, a po mnogima i najveći pijanist današnjice, vratio se koncertima. Nažalost, zagrebački koncert koji se trebao održati početkom studenog otkazan je, no za ljubljanski i zadarski koncert nekoliko dana kasnije Pogorelić je dobio izvrsne kritike. Smatra da je u odličnoj glazbenoj formi. Za početak sljedeće godine najavljeni su njegovi koncerti u Ateni, Berlinu, Muenchenu, Beču i Stuttgartu.