Mirko GalićZbog kritike međunarodne zajednice Račanova vlada u posljednji je trenutak, na sastanku užeg premijerova kabineta, odlučila povući iz procedure kontroverzni prijedlog Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji koji je izradila ekipa predvođena ministrom kulture Antunom Vujićem. Ali unatoč Vladinu odstupu skandal s tim zakonskim prijedlogom dodatno je otežao položaj Republike Hrvatske – namjera donošenja novog Zakona o HRT-u koji bi izazvao neizbježnu smjenu sadašnje uredničke postave, dovela je do negativne ocjene rada Račanove vlade u najnovijem izvješću OESS-a koje će biti predstavljeno u četvrtak u Beču. Premda je Vlada trebala raspravljati o Zakonu o HRT-u u četvrtak, 21. studenoga, čini se da će pod pritiskom inozemnih diplomatskih krugova njegovi autori biti prisiljeni na unošenje važnih izmjena.

Informacija o još jednom vanjskopolitičkom fijasku Račanova kabineta Nacionalu je potvrđena iz diplomatskih krugova u Zagrebu, prema čijem mišljenju nakon odugovlačenja s donošenjem zakona o manjinama upravo situacija na HTV-u najviše kompromitira Vladu. Stvari dodatno otežava to što je prošlotjedni posjet Hrvatskoj Karola Jakubowicza, predsjednika Stalnog odbora za prekograničnu televiziju Vijeća Europe koji je napisao izvješće o HRT-u, izazvao žestoku svađu na državnoj televiziji.

Sve je počelo Jakubowiczevim gostovanjem u emisiji “Meridijan 16”, gdje je kritizirao najnoviji zakonski prijedlog Vujićeva ministarstva. Predstavnik Vijeća Europe upozorio je Vladine predstavnike kako je neprihvatljivo pretvaranje HTV-a u medij parlamentarne većine jer to odstupa od načela javne televizije. Kritizirao je i ideje o promjeni sastava Vijeća HRT-a u kojem bi približno četvrtina članova bili političari iz vlasti i oporbe. Dok danas od 25 članova Vijeća ni jedan nije političar, ubuduće bi vjerojatno bila četvorica, i to u Vijeću koje bi imalo samo 15 članova. Opaske koje je Jakubowicz izrekao u nekoliko minuta intervjua toliko su naljutile direktora HRT-a Mirka Galića da je hitno od Jasne Ulage-Valić zatražio objašnjenje kako je poljski ekspert mogao dobiti priliku da se pojavi na državnoj televiziji.

Potom je u ponedjeljak, 11. studenoga, održan sastanak na kojem su se Galić, Ulaga-Valić i njihovi najpovjerljiviji suradnici prepirali je li predstavniku Vijeća Europe mjesto na televiziji ili nije. Već sljedećeg dana Galić je Jasni Ulagi-Valić uputio pismo u kojem je na pune dvije stranice optužuje za urušavanje profesionalnih kriterija, pita zašto uz Jakubowicza nije zatražila mišljenje nekoga od autora prijedloga zakona nastalog u Ministarstvu kulture. Dodao je i da je novinarka koja je radila sporni intervju bila posve nepripremljena pa nije uspjela postaviti ni jedno kritičko pitanje.

Galićeva je ljutnja razumljiva uzme li se u obzir da je Jakubowicz autor prošlogodišnjeg OESS-ova izvještaja o zakonima o radioteleviziji i telekomunikacijama u kojem je kritizirao Vladu za pokušaj uspostave političke kontrole na HRT-u. Upozorio je i na mogućnost da se ministri miješaju u rad nacionalne televizije, uz nedvosmisleno upozorenje: “Prave ovlasti u organizaciji ostavljene su Upravnom vijeću koje izravno imenuje Sabor te će ono stoga biti produžena ruka sadašnje saborske većine, a samim tim i Vlade, što je u izravnoj suprotnosti s međunarodnim normama o jamstvu neovisnog emitiranja”.

Dva dana nakon što joj je Galić poslao pismo u istoj je formi odgovorila Jasna Ulaga-Valić. Upozorila je direktora da je miješanjem u uređivačku politiku prekršio svoje ovlasti i Statut HRT-a. Iako to nije objavljeno, na Televiziji se priča kako glavna urednica i njezini suradnici direktoru prijete čak i podizanjem sudske tužbe. Podsjećaju i da je Galić u posljednjih godinu dana donio nekoliko protuzakonitih odluka, poput one kad je odbio potpisati ugovor o zasnivanju radnog odnosa sa Željkom Markić koja je trebala postati urednicom dnevno-informativnih emisija. Argument kojim je eliminirana Željka Markić bio je to što je završila Medicinski fakultet, a ne studij društvenog smjera, ali nedavno je službena inspekcija potvrdila da je Galić time prekršio zakon. Već skoro godinu dana traje žestoki sukob dvaju klanova koji žele vladati HTV-om, jednog koji predvode Mirko Galić i njegov pomoćnik Vanja Sutlić, i drugog u kojem su uz Jasnu Ulagu-Valić njezini pouzdani suradnici Nikola Kristić, Oliver Dražić i Katja Kušec.

Međuklanske optužbe već su postale zamorne. Preko svojih ljudi u medijima razmjenjuju optužbe o krađama, financijskom reketu, nepoznavanju temeljnih zanatskih pravila i sve lošijem programu. Kako bi pokazali da njihovi protivnici urušavaju HTV, prije nekoliko mjeseci Galićevi ljudi pustili su informaciju o padu gledanosti ove godine. Nedavno im je kontrirala urednička ekipa plasiranjem vijesti da istraživanja pokazuju 14-postotni porast gledanosti za koji su, dakako, zaslužni upravo oni.

Paradoks je da su obje strane u pravu, jer informativno-politički program i dalje je loš, posebno Dnevnik, a nije tajna ni to da Galić nije otpustio više od tisuću fiktivno zaposlenih koji ništa ne rade a primaju plaću. Dobro obaviješteni izvori iz Vlade tvrde da su takvim direktorovim poslovanjem izrazito nezadovoljni premijer Račan i Slavko Linić, koji bi ga smijenili bez oklijevanja kad bi imali svog kandidata. No za eliminaciju ravnatelja trebali bi podršku HSS-a, a to bi uvjetovalo niz kompromisa na koje SDP-ovi čelnici nisu spremni.

U takvim okolnostima Antun Vujić je prije nekoliko mjeseci formirao stručnu ekipu koja je trebala pripremiti nacrt zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Kad je nedavno predstavljen članovima Vlade, postalo je jasno da ju u njemu formalizirano Vujićevo višekratno javno izraženo nezadovoljstvo. U nekoliko intervjua i javnih nastupa on je aktualne urednike optužio za pad profesionalizma, loše izvještavanje o radu, posebno apostrofirajući HTV-ov tretman krize u Piranskom zaljevu i odnos prema Željki Antunović prilikom njezina posjeta Kninu.

Vujićev zakonski prijedlog nimalo ne odudara od njegova privatnog stajališta pa već u uvodnoj ocjeni stanja iznosi da je u raspravama istaknut “pad profesionalizma, i to osobito u informativno-političkim emisijama, političko-komentatorska pristranost nasuprot potrebi objektivne informiranosti, privatizacija pojedinih segmenata programa, izostanak civilizacijski potvrđenih vrednovanja pojedinih događanja, nepoštovanje profesionalnih kriterija pri izboru urednika”. Sve te kritike svode se na isto: Vlada je, nezadovoljna sadašnjim programom, odlučila smijeniti urednike i sudjelovati u postavljanju novih. Kako je takvo što nemoguće sve dok djeluje sadašnje Vijeće HRT-a u kojem zahvaljujući Anti Čoviću i njegovim istomišljenicima Jasna Ulaga-Valić ostaje nedodirljiva, bilo je potrebno donijeti novi Zakon o HRT-u koji bi predvidio i izbor novog Vijeća.

Predviđene su tri varijante: s 11, 15 ili 25 članova, pri čemu srednje rješenje predviđa i uključivanje zastupnika u tijelo koje potvrđuje izbor urednika. Ipak, predstavnicima OESS-a najviše je zasmetala odredba po kojoj bi ravnatelja birao Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom, dok bi izabranik na temelju osobne procjene potom predlagao Vijeću kandidate za ravnatelje javne ustanove HRT-a. Važna je i uloga ravnatelja Hrvatske televizije koji nakon natječaja ima diskrecijsko pravo predložiti Vijeću kandidate za direktora programa i glavnog urednika informativnog programa. Kako Sabor izabire ravnatelja, a on gotovo samostalno odlučuje o budućim urednicima, ne iznenađuje negativna ocjena predstavnika Vijeća Europe. Umjesto stvaranja javne televizije koja će biti neovisna o politici, aktualni zakonski nacrt u praksi bi mogao dovesti do presudnog utjecaja politike na postavljanje urednika i ravnatelja na HTV-u.

Koliko god u vladajućoj koaliciji tvrdili da je svrha zakona povećanje profesionalnosti na HRT-u, očito je da njihovo mišljenje ne dijele u Vijeću Europe i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju. Diplomati stacionirani u Zagrebu već su Vladine predstavnike upozorili da zakon sadržava nekoliko neprihvatljivih aspekata i pretvara HTV u glasilo vladajuće koalicije. Dodaju li se tomu i neispunjena obećanja o donošenju zakona o pravima nacionalnih manjina, spori povratak izbjeglica i povremeni neuspjesi u povratu njihove imovine, ustrajavanje na ozakonjenju eliminacije nepoželjnih televizijskih kadrova sasvim bi sigurno dodatno smanjilo hrvatski položaj u međunarodnoj zajednici. Zato, ako Račan i njegovi ministri doista odluče stornirati Vujićev zakon, bit će to samo manji korak u rješavanju agonije na Prisavlju. Na onaj drugi, kojim bi se eliminirala korupcija i doveli kvalitetni kadrovi, još će se prilično dugo čekati.