Objavljeno u Nacionalu br. 368, 2002-12-04

Autor: Nina Ožegović

Skandal na Filozofskom fakultetu

Sanja Filep: 'Kritičarka Sandra Križić-Roban prepisala je moj doktorat'

Sanja Filep, docentica na Arhitektonskom fakultetu, doktorirala je 1999. u Stuttgartu kod poznatog arhitekta Borisa Podrecce temom o Novakovoj ulici u Zagrebu: za Nacional opisuje kako je unatoč upozorenjima da je likovna kritičarka Sandra Križić-Roban prepisala njene teze i zaključke ove godine obranila disertaciju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

Sanja FilepSanja Filep“To je intelektualna krađa i učinit ću sve da obranim vlasništvo nad svojim autorskim djelom”, kaže Sanja Filep (41), docentica na Arhitektonskom fakultetu, koja već tjednima pokušava dokazati hrvatskoj znanstvenoj zajednici da je likovna kritičarka Sandra Križić-Roban u nedopustivoj mjeri iskoristila njezin doktorski rad o Novakovoj ulici u Zagrebu za pisanje vlastite disertacije. “Premda su naslovi disertacija različiti, zapravo je riječ o ‘prepisanim’ tezama i zaključcima, te o korištenju slične metodologije, što je po pravilima znanstvenog rada neprihvatljivo”, kaže Sanje Filep dodajući da to nigdje u svijetu ne bi prošlo bez sankcija.

Međutim, u Zagrebu je doktorski rad Sandre Križić-Roban, nastavlja, prošao sve kontrolne mehanizme, od mentora do komisije za ocjenu doktorskog rada, i stigao do obrane. No zapeo je kod Jasne Galjer, docentice na Filozofskom fakultetu i članice komisije za ocjenjivanje doktorskog rada Sandre Križić-Roban na Filozofskom fakultetu. Ona se jedina nije složila s mišljenjem komisije i napisala je negativnu ocjenu disertacije Sandre Križić-Roban, što je najavilo znanstveni skandal, jer se ona suprotstavila dugogodišnjoj praksi u Hrvatskoj. Naime, poznato je da mnogi prepisuju znanstvene radove, magisterije i doktorate, ali o tome se šuti jer istina nikome ne bi odgovarala. Ni onima koji su prepisivali, niti onima koji su to tolerirali.

NACIONAL: Kako ste otkrili da je vaš doktorski rad o Novakovoj ulici iskorišten za pisanje druge disertacije? – Zvonko Maković i Jasna Galjer, članovi komisije za ocjenjivanje doktorata na Filozofskom fakultetu, pregledali su moj doktorat i onaj Sandre Križić-Roban “Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva rata” i ustvrdili da je ona na isti način kao i ja obrađivala Novakovu ulicu. Uz to, koristila je istu metodologiju i došla do istih zaključaka kao i ja, što je nedopustivo. Ta ulica u mojem doktoratu zauzima više od 50 posto, a kod nje četvrtinu rada. Čitajući njezin rad čak sam naišla na doslovce prepisane rečenice. Prema strogim kriterijima za prijavu magistarskog ili doktorskog rada tema mora biti nova i još neistražena, a ako je riječ o temi o kojoj se već pisalo, svakako mora u znanstvenom smislu donijeti pomak.

NACIONAL: Što je konkretno preuzeto iz vašeg rada? – Već na početku disertacije izašla sam s posve novom tezom da Novakova ulica nije zagrebački Weissenhof, kako su to svi prije kod nas tvrdili. To sam potkrijepila detaljnom obradom svake kuće u Novakovoj ulici i analizom ulice kao arhitektonsko-urbanističke cjeline, što je pokazalo razliku između Novakove ulice i Weissenhofa, te ostalih europskih naselja. Sandra Križić-Roban u svom radu iznosi tu tvrdnju kao svoje otkriće i potvrđuje da je prepisala moju tezu. Zatim, izdvojila sam zapostavljenog arhitekta Bogdana Petrovića, koji je projektirao i izveo šest kuća, a to je izdvojila i ona. Također, naglasila sam da je u Novakovoj ulici najvrjednija Vila Spitzer na broju 15, koja pokazuje izravni utjecaj Le Corbusiera, što je i ona ponovno ustvrdila. Ustvrdila je kao i ja da u Novakovoj ulici nije postojalo autorstvo kao u slučaju Weissenhofa, koji se pripisuje poznatom arhitektu Ludwigu Mies van der Roheu. Također, koristila je neke dokumente iz moje disertacije a da nije navela izvor. Na primjer, upotrijebila je Regulatornu osnovu Novakove ulice, koju sam ja prvi put objavila u svom radu, te Jutarnji list iz tridesetih godina.

NACIONAL: Objasnite ukratko koja je bila tema vašeg doktorata, kada i gdje ste ga obranili? – Tema je bila “Utjecaj Austrije i Njemačke između dva rata na hrvatsku modernu” s posebnim osvrtom na Novakovu ulicu, koju sam obradila u kontekstu nastanka tadašnjih europskih naselja, na primjer Weissenhofa u Stuttgartu, ali i u Beču i drugim gradovima. Doktorat sam obranila na Sveučilištu u Stuttgartu 1999., kod profesora Borisa Podrecce, a komentor mi je bio Miroslav Begović. Pisan je na njemačkom jeziku i do danas nije preveden na hrvatski, ali je nostrificiran na zagrebačkom sveučilištu i službeno je dostupan u biblioteci Arhitektonskog fakulteta te na Sveučilištu, a posjeduju ga i arhitekti Branko Silađin, Andrija Rusan, Vera Grimmer, profesorica Hildegard Auf-Franić i drugi. Budući da je moj rad na njemačkom jeziku, Sandra Križić-Roban vjerojatno je mislila da nitko neće moći otkriti da se ona obilato njime služila.

NACIONAL: Kako ste se osjećali u tom trenutku? Može li se njezin rad proglasiti plagijatom vašeg doktorata, odnosno intelektualnom krađom autorskog djela? – Riječ je o intelektualnoj krađi, jer je pokradena moja ideja, tema, metodologija i zaključci. Kad sam to shvatila, bila sam šokirana. Naime, svatko tko se bavio znanstvenim radom, mjesece provodio u arhivima, sam sa sobom rješavao konfliktne situacije i dileme i godinama živio u strahu hoće li netko drugi prije njega izaći sa sličnim ili istim podacima, zna kako se mukotrpno stvara znanstveno djelo i zato nije nimalo ugodno kada se nešto ovako dogodi. Neugodno su me iznenadile i reakcije nekih kolega, koji su mi rekli: “Ovo je Balkan, to je uobičajeno i prihvaćeno.” No više me uhvatila panika da će se velik dio mojeg dugogodišnjeg istraživanja naći u knjizi Sandre Križić-Roban, dakle, pod tuđim imenom. Naime, ona je zaposlena u Institutu za povijest umjetnosti, koji ima sjajne mogućnosti za objavljivanje.

NACIONAL: Kako je bilo moguće da je doktorski rad Sandre Križić-Roban prošao stručnu komisiju kad se zna da je vaš rad već napravljen na sličnu temu? – Da, to je nevjerojatno jer je moj doktorat, ponavljam, nostrificiran i dostupan u Zagrebu. Uz to, kolegica Darja Radović-Mahečić iz Instituta za povijest umjetnosti još je prije dvije godine upozorila njezina mentora Ivu Maroevića da je ona u svom magisteriju, obranjenom 1993., obradila zagrebačka tipska naselja poput Prve hrvatske štedionice i Cvjetnog naselja, čime se u drugom dijelu svog rada bavila i Sandra Križić-Roban, što je trebalo upozoriti da bi morala promijeniti temu. Također ga je upozorila da sam ja napravila doktorat o Novakovoj ulici. Na primjer, ja sam u Stuttgartu prvo prijavila doktorsku radnju o arhitektu Josipu Pičmanu, što je prihvaćeno. No moj mentor Boris Podrecca tražio je da provjerim je li u Zagrebu o njemu već nešto objavljeno. Otkrila sam da nije bio objavljen nijedan znanstveni rad, ali sam neslužbeno saznala da se arhitekt Andrija Mutnjaković bavio Pičmanovom arhitekturom. Pokazao mi je 40-ak stranica o Pičmanu, što je desetak godina poslije objavio i kao knjigu. Kad je to vidio moj mentor, zaključio je da ne dolazi u obzir da radim istu temu, jer se time netko već bavi. To se smatra znanstvenim fair-playom. Također, kad sam otkrila da je o Novakovoj ulici arhitekt Branko Silađin napisao kratki tekst u stručnom časopisu, pitala sam ga namjerava li se dalje baviti tom ulicom i da li bi imao nešto protiv da ja o toj temi radim doktorat. Nije imao ništa protiv, dapače, smatrao je to dobrom idejom.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će problem riješiti njezin mentor Ivo Maroević kao prvi kontrolni mehanizam, te komisija za ocjenjivanje disertacija? – Da, no to se nije dogodilo. Pošto je Jasna Galjer priložila svoje izdvojeno negativno mišljenje o njezinoj disertaciji, očekivala sam da će barem provjeriti njezine navode na Vijeću fakulteta. Na žalost, ništa od toga nije se dogodilo. Nakon konzultiranja s Ivanom Jurasom, dekanom Arhitektonskog fakulteta, i Dejankom Hirjan-Perković, tajnicom, koji su zaključili da je to moj privatni problem, ipak smo odlučili napisati pismo Vijeću Filozofskog fakulteta, u kojem bismo ih upozorili da se u doktoratu Sandre Križić-Roban nalaze dijelovi mog doktorata. No tada je Maroević nazvao mog dekana, koji je nakon tog razgovora, čiji sadržaj ne znam, povukao to pismo bez mog znanja. Dakle, Vijeće Filozofskog fakulteta do ključne sjednice nije dobilo pismo pa nije imalo potpunu informaciju. Osim toga, Maroević je na tom sastanku izjavio da sam ja pod neizdrživim pritiskom dvaju članova komisije – Jasne Galjer i Zvonka Makovića, započela cijelu priču. To nije istina, naime, u prvom sam redu štitila svoja autorska i intelektualna prava. Zbog toga sam službeno poslala pismo Filozofskom fakultetu u kojem sam ih obavijestila da je pismo povučeno bez mog znanja i zatražila ispriku od Ive Maroevića.

NACIONAL: Kako se u svemu postavio Zvonko Maković, predsjednik komisije za ocjenjivanje doktorskog rada? – Doktorski rad Sandre Križić-Roban dobio je jedva prolaznu ocjenu, što sam naknadno pročitala u zapisniku Vijeća, koji je svima dostupan na web stranicama Filozofskog fakulteta. Zvonko Maković je izjavio da je riječ “o neuobičajenom posezanju u drugo izvorno znanstveno djelo Sanje Filep”. Dodao je da je Sandra Križić-Roban upozorena da je iz disertacije Sanje Filep u prvoj verziji svoga rada doslovno prevodila njezine misli bez navođenja izvora. Doktorat joj je vraćen na doradu i ona je nakon 12 dana donijela drugu dorađenu verziju. U njoj su neke stvari izbačene, na primjer, dio u kojem govori o pretežno židovskom stanovništvu u Novakovoj ulici, što je preuzeto iz mog doktorata, a za neke moje rečenice napisala je u fusnotama da su moje. Dakle, Sandra Križić-Roban u prvoj verziji svog doktorskog rada nije citirala moj doktorat iako ga je obilato koristila, a za drugu prepravljenu verziju Maković je izrekao poražavajuću ocjenu: da kandidatkinja ne može postići više, da je pokazala minimalnu razinu dovoljnu za prolaznu ocjenu, te da doktorat nije jako dobar.

NACIONAL: Jeste li o tome obavijestili Nevena Budaka, dekana Filozofskog fakulteta? I je li itko pokazao zanimanje za vaš slučaj? – Budak mi je predložio da dođem na obranu disertacije Sandre Križić-Roban, što sam odbila jer mi ne odgovara uloga zločeste vještice nakon što zakažu njihovi kontrolni mehanizmi. Doduše, dao mi je na uvid sve službene dokumente u kojima sam vidjela da se neke od mojih teza pripisuju Sandri Križić-Roban. Uputio je i ozbiljnu kritiku Odsjeku za povijest umjetnosti što je dopustio pokretanje postupka za obranu disertacije Sandre Križić-Roban ako je smatrao da je radnja loša. Također je pozvao sve profesore da obrate pozornost na kriterije kod obrane magistarskih i doktorskih radova tako da ne može doći do situacije u kojoj se raspravlja je li neki doktorat za prolaznu ocjene ili nije. Na žalost, došlo je do neke čudne blokade i nijedno od mojih pisama upozorenja, koja su bila službeno urudžbirana, nije stiglo do članova Vijeća Filozofskog fakulteta, niti se o njima raspravljalo. Bila sam zaprepaštena činjenicom što službeno nitko nije reagirao i da su sve instance prelazile preko mojih argumenata. Najviše me zgranulo što je ova priča počela nalikovati na Kafku. Znam da je hrvatsko društvo u krizi, ali ako se ovakve nemoralne stvari događaju u znanosti, logično je da će se još gore događati u privredi. Osim toga, sramotno je i apsurdno što Ministarstvo znanosti plaća dva puta istraživanje iste teme.

NACIONAL: Kakav odnos imate prema kolegici Sandri Križić-Roban? – Protiv nje, kao ni protiv ikoga iz cijele te neugodne priče nemam apsolutno ništa osobno, čak mi nije u interesu da dođe do eskalacije ovog problema, pogotovo ne do skandala. Zbog toga sam reagirala na vrijeme dok se još mogla ispraviti nepravda, jer je moj osnovni motiv bio obrana mojeg intelektualnog vlasništva. Naime, obradila sam Novakovu ulicu specifičnom metodom kojom sam došla do određenih zaključaka, a ona je tu metodu preuzela od mene i potvrdila moje teze, dakle, nije donijela apsolutno ništa novo – ni u tezama, ni u dokumentima niti u zaključcima. No najgore od svega je bilo to što, po službenom mišljenju komisije, ispada da je njoj pripisan moj doprinos u izučavanju Novakove ulice.

NACIONAL: Što sada namjeravate poduzeti? – Svakako ću zatražiti zaštitu Sveučilišta.

Jasna Galjer, docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, jedina nije dala prolaznu ocjenu doktorskoj radnji Sandre Križić-Roban “Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva rata” i ustvrdila je sljedeće:

“U tom su radu sporni izvornost teme, metodologija i rezultati istraživanja, čak i teze, koje su neznatno preformulirane preuzete iz disertacije Sanje Filep, docentice na Arhitektonskom fakultetu. Iako je njezin mentor Ivo Maroević tvrdio da u tom doktoratu ništa nije sporno, smatram da taj rad ne zaslužuje prolaznu ocjenu jer su u njemu korišteni podaci iz prethodnih istraživanja, konkretno, četvrtina rada odnosi se na Novakovu ulicu, koju je u svom doktorskom radu u cijelosti istražila Sanja Filep. Taj je rad Sandri Križić-Roban očito bio poznat jer ga je citirala u jednoj spornoj fusnoti u prvoj verziji radnje, koja je predana članovima komisije. No uspoređujući ta dva rada ustanovila sam da je Sandra Križić-Roban koristila podatke iz postojećeg doktorata u takvoj mjeri koja je posve neprimjerena znanstvenom radu, a kamoli doktorskoj disertaciji.
No sporan je i drugi dio njezine radnje u kojoj se bavila tipskim, stambenim naseljima, jer je već objavljene podatke prezentirala kao rezultate novog istraživanja. To je zapravo falsificiranje tuđih rezultata. Naime, uvijek se mora navesti izvor s kojim se polemizira, ili se postojeće spoznaje na drugi način revidiraju, jer u protivnom magisterij ili doktorat nemaju smisla. Magisterij i doktorat uvijek moraju u znanosti donijeti nešto novo. Zbog toga nitko ne bi smio dobiti odobrenje za pisanje magisterija ili doktorata o temi kojom se netko drugi već bavio. Ako se to ipak dogodi, tada se mora polemizirati s prethodnom tezom. Kod utvrđivanja originalnosti i autentičnosti znanstvenog rada može biti odlučujući i mali postotak, dakle, ako je riječ o tezama i zaključcima, koji su presudni.
Imam primjedbe i na regularnost postupka: Ivo Maroević iskoristio je funkciju mentora da utječe na odluku fakultetskog vijeća, što je nedopustivo. Ali najstrašnije u svemu je to što ovaj primjer dovodi u pitanje i autentičnost ostalih doktorata, koji su napravljeni korektno. Naime, pokazuje da postaje svejedno prepisuje li znanstvenik radnju od nekog drugog ili do znanstvenih rezultata dolazi sam. Dakle, u kvaliteti se izjednačavaju svi radovi, što opet dovodi do daljnje devalvacije struke.”

Sandra Križić-Roban, Institut za povijest umjetnosti:
“Ne želim ulaziti u raspravu o toj problematici putem medija.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika