Objavljeno u Nacionalu br. 369, 2002-12-11

Autor: Maroje Mihovilović

Panika u talijenskoj vladajućoj koaliciji

Berlusconi i suradnici na nišanu mafije

Kad je talijanski premijer Silvio Berlusconi prije deset godina osnivao svoju stranku, obećao je mafiji u zamjenu za financijske i političke usluge olakšati najteže zakone koji su doneseni da bi razorili unutarnju strukturu te kriminalne organizacije: rok u kojem je to morao učiniti ističe 2003., pa se očekuje da će nezadovoljna Cosa nostra uskoro početi ubijati njegove suradnike

Talijanski premijer Silvio BerlusconiTalijanski premijer Silvio BerlusconiNeki sicilijanski suradnici talijanskog premijera Silvija Berlusconija sve su nervozniji jer Berlusconi nije ispunio ono što je još prije deset godina obećao sicilijanskoj mafiji, a oni bi to mogli platiti – vlastitim životima. Ovih je dana otkriveno da je taj dogovor Berlusconija i mafije jedan mafijaški pokajnik otkrio policijskim istražiteljima, a ovi novinarima, pa će mafija sad već zbog pitanja časti morati reagirati ne bude li ga se Berlusconi držao. U talijanskom tisku već se nagađa tko bi od Berlusconijevih najbližih suradnika mogao biti ubijen a najviše se spominje njegov dugogodišnji prijatelj i poslovni suradnik, senator Marcello Dell’Utri.

Prema otkrićima spomenutog pokajnika, sicilijanska mafija pomogla je Berlusconiju da dođe na vlast dobivši uvjeravanja da će on zauzvrat nešto učiniti za zatvorene mafijaše. Berlusconi još samo do jeseni sljedeće godine ima vremena da ispuni obećanje. Mafijaši su na njega bijesni jer zasad za to ne pokazuje osobitu volju. Talijanska tajna policija stoga očekuje – nakon skoro desetgodišnje šutnje mafijaškog oružja – vrlo brzi mafijaški odgovor.

Kad su 16. travnja ove godine na temelju anonimne telefonske dojave talijanski policajci postavili zasjedu blizu pastirske kolibe blizu sela Vicario u pokrajini Palermo u unutrašnjosti Sicilije, upravo kako im je anonimni glas najavio, do kolibe se dovezao “fiat punto” s dvije osobe. Policija je uhitila 57-godišnjeg Antonina Giuffrea i njegova vozača. Giuffre se krio od policije od 1993. a koliba je bilo jedno od njegovih tajnih skloništa. Giuffre je bio šef mafije područja Caccamo i najbliži suradnik i vjerojatni nasljednik sadašnjeg “bossa bossova” Bernarda Provenzana. Sa sobom je imao torbu prepunu dokumenata, iz kojih su se mogli rekonstruirati mafijaški financijski poslovi. Giuffre je isprva odbijao surađivati s istražiteljima, ali se ovog ljeta predomislio. Otkrivao je pojedinosti o davnim mafijaškim zločinima, kao o ubojstvu bankara Calvija koji je 1981. nađen obješen usred Londona ispod mosta na Temzi. Navodno je istražiteljima detaljno rekonstruirao strukturu mafije i objasnio kako funkcioniraju veze s naoko zakonitim poslovima raznih tvrtki vezanih uz mafiju. No posljednjih tjedana počeo je pričati i o vezama mafije i političara, a istražitelje je posebno zainteresirao 8. studenoga, ispričavši im kako je sicilijanska mafija u jesen 1993. sklopila sporazum s današnjim premijerom, tadašnjim televizijskim magnatom i političkim aspirantom Silviom Berlusconijem. Mafija je tada bila pod teškim udarom policije, a Berlusconi je upravo odlučio da, nakon propasti najvećih stranaka centra i desnice u korupcionaškim skandalima, osnuje vlastitu desnu stranke Forza Italia.

U nekim razdobljima nakon II. svjetskog rata vlast je tolerirale postojanje mafije, a u drugima je bila na udaru vlasti. Neposredno nakon rata sicilijanska mafija je bujala, jer je bila pod zaštitom vlasti, što je bila nagrada za pomoć mafije Saveznicima pri invaziji na Siciliju 1943. No 60-ih su se brojni mafijaši našli u zatvoru, a 1963. je policija uhvatila i “bossa bossova” Luciana Liggija, koji je osuđen na doživotni zatvor i u njemu umro 1993. Tada je “capo dei tutti capi” postao Toto Riina, šef mafije iz sicilijanskog grada Corleonea. Njegov klan na glasu je kao najratoborniji pa je Riina grubo i divlje vodio mafiju sljedećih desetljeća, obračunavajući se i sa svojim protivnicima unutar mafije, ali i s njenim vanjskim protivnicima. Mafijom ipak nije mogao vladati sasvim sam nego sa šefom mafije u Palermu, bivšim seljakom Bernardom Provenzanom. Iako neobrazovan, Provenzanoje bio poslovni i financijski šef mafije. Često je umirivao Riinu, tvrdeći da grube metode nisu dobre, jer smetaju poslovnim aktivnostima mafije, koja je 60-ih i 70-ih počela širiti poslove u legalne sfere, nastojeći iskoristiti tadašnje velike investicije koje je talijanska država ulagala u siromašnu Siciliju.

Početkom 70-ih mafija je promijenila strategiju, kako bi se okoristila konjunkturom, pa je počela ulagati novac u legalne poslove čak i izvan Sicilije kako bi oprala novac. Tada su razni poslovni ljudi stupili u kontakt s mafijom, a danas se uvelike sumnja da je i Berlusconi, kad je počeo karijeru poduzetnika u građevinarstvu, dobio za svoju tvrtku Fininvest novac i od mafije.

No ti poslovi nisu se mogli mirno obavljati zbog policije koja je provodila brojne istrage protiv mafijaša, pa su u vrhu mafije zaključili da taj problem treba riješiti političkom intervencijom. Odavno su mafijaši imali na Siciliji “svoje” političare, neke koji su sami izabrali, neke koje su podmitili, ali to su bili mahom ljudi na niskim položajima. Mafija je diskretno pokrenula svoje veze u političkim krugovima, kako bi došla do ljudi u vrhu talijanske države, koji su mogli zaštititi mafiju, uspostavljeni su kontakti, a potom i čvršći dogovori, u kojima su mafijaši obećali da će prekinuti spektakularne akcije protiv vlasti ako država popusti u policijskoj represiji protiv mafije. Kako se poslije tvrdilo, čovjek iz vrha vlasti koji je to dogovorio bio je sedmerostruki talijanski premijer, jedan od najmoćnijih demokršćana Giulio Andreotti. Navodno se on potkraj 70-ih i početkom 80-ih tri puta sastao s vodećim mafijašima, jednom i sa samim Riinom, a jedan je od mafijaških pokajnika tvrdio da je on vidio kako su se Riina i Andreotti poljubili na mafijaški način, što bi značilo da je sicilijanska mafija smatrala Andreottija svojim članom, te mu čak dala nadimak Grbavac. Zbog veza s mafijom 83-godišnjem Andreottiju upravo se sudi u Palermu.

No 1984. je s policijom počeo surađivati Tommaso Buscetta, jedan od vodećih ljudi talijanske i američke mafije, posebno blizak s istaknutim sicilijanskim mafijašem Gaetanom Badalamentijem. Buscetta je policiji otkrio unutrašnju strukturu mafije, što je talijanskoj policiji omogućilo opsežnu akciju protiv mafijaša. Unatoč brojnim uhićenjima i procesima Riina i Provenzano dobro su se sakrili, ali su se u zatvoru našli brojni njihovi pomagači i suradnici. No potkraj 90-ih počeo je žestok mafijaški protuudar u kojem su likvidirana čak tri istražna suca koji su vodili antimafijaške akcije policije na Siciliji, bombaškim atentatom 23. svibnja 1992. likvidiran je istražni sudac Giovanni Falcone. Mafijaši su pakleni stroj postavili ispod autoceste u mjestu Capaci nedaleko od Palerma i aktivirali ga u trenutku kad je prolazio Falconeov auto. Osim Falconea poginuli su i njegova supruga i tri čuvara. Tada su doneseni i oštri zakoni protiv mafije. Policija je u siječnju 1993. napokon uhvatila Riinu. Osuđen je na doživotni zatvor a novi “capo dei capi” postao je Provenzano.

Mafija je u proljeće 1993. odgovorila nizom bombaških atentata u Rimu, Milanu, Firenci, na prometnim mjestima blizu povijesnih spomenika, pa je u jednom atentatu teško oštećena i palača Uffizi u Firenci, deset je osoba ubijeno i 106 ranjeno. Bila je to poruka mafije vlastima da paze što rade. Iako je odobrio te atentate, Provenzano je bio uvjeren da je Riinina strategija pogrešna. Po njegovu mišljenju za mafiju je najbolje vrijeme bilo kad se pritisak vlasti na nju smanjivao na temelju dogovora između mafije i moćnih političara. Provenzano je želio da se opet postigne takav sporazum, no nije imao s kim pregovarati u političkim krugovima. Prijašnji mafijaški sugovornici iz Demokršćanske stranke, među njima i Andreotti, nestali su s političke scene u korupcionaškim aferama, koje su razotkrili energični tužitelji u akciji “Čiste ruke” početkom 90-ih. Nije bilo više ni Demokršćanske stranke, a ni Socijalističke stranke, s kojom je mafija u nekim razdobljima također surađivala. Sa strankama lijevog centra, koje su tada jačale, nije se moglo razgovarati, jer njihovi vođe nisu željeli paktirati sa mafijom.

No upravo u to vrijeme televizijski magnat Berlusconi najavio je osnutak vlastite stranke Forza Italia, kojoj su prišli mnogi demokršćani. Kako je tvrdio Giuffre, Provenzano se zajedno s još trojicom suradnika, među kojima je bio i Giuffre, početkom 1993. u skloništu u unutrašnjosti Sicilije dogovorio da mafija pokuša uspostaviti kontakt s Berlusconijem i ponuditi mu pomoć u organiziranju stranke na Siciliji, ako obeća da će, kad dođe na vlast, ublažiti pritisak vlasti na mafiju. Tada je odlučeno da se pokuša uspostaviti nekoliko paralelnih kontakata, kako bi se Berlusconija uvjerilo u ozbiljnost mafijaške ponude. Taj su zadatak dobila braća Filippo i Giuseppe Graviano, šefovi mafije u Palermu. Sličan je zadatak dobio i sicilijanski poduzetnik Giovanni Ienna, koji je imao veze s mafijom, ali je imao i dobre veze u visokim talijanskim poslovnim krugovima. Napokon, postojao je i kanal izravno do Barlusconija. Kao šef konjušnice na Berlusconijevu osobnom imanju u mjestu Arcore radio je Vittorio Mangano, koji je bio visoki pripadnik mafije. Kontakti su, tvrdi Giuffre, uspješno uspostavljeni i postignut je neformalan dogovor. Prema tom dogovoru, tvrdi Giuffre, Berlusconi je obećao da će, kad dođe na vlast, promijeniti četiri zakona koji su mafijašima najviše smetali. Najteže ih je pogađao tzv. zakon 41bis, koji regulira kazne za mafijaško djelovanje: osobe za koje se utvrdi da su pripadale mafijaškom vrhu, kažnjavaju se doživotnim zatvorom bez prava na pomilovanje, po posebno strogom režimu, u samici, bez kontakata s drugim robijašima, uz minimalni kontakt s vanjskim svijetom. Mafiji je smetao i zakon koji znatno ograničava žalbe na izrečene kazne i obnovu postupka. Žalili su se i na zakon o pokajnicima, koji je sudovima omogućavao da izriču presude za mafijaško djelovanje samo na temelju pokajničkih iskaza, bez drugih dokaza. Napokon, mafiji je smetao i zakon o konfiskaciji imovine osuđenih mafijaša. Ti su zakoni ugrožavali samu unutarnju strukturu mafije. Naime, prije su zatvorske kazne ipak bile vremenski ograničene pa bi mafijaši nakon izlaska iz zatvora nastavljali gdje su stali. Njihovi položaji u mafijaškoj hijerarhiji nisu se mijenjali, njihove obitelji bile su materijalno zbrinute, zaštićene i poštovane, jer se znalo da će se zatvorenici nakon sedam, deset ili 12 godina vratiti. No zakoni koji su uvedeni potkraj 80-ih i početkom 90-ih to su promijenili. Doživotni zatvorenici više nisu mogli upravljati svojim bandama, obitelji su im ostajale bez imovine, a to je plašilo i mafijaše na slobodi.

Provenzano je Berlusconiju dao deset godina da provede ono što su se dogovorili. Računao je da će mu toliko trebati da izgradi stranku, dođe na vlast i promijeni zakone. Provenzano se svojeg dijela dogovora držao. Od jeseni 1993., kad je postignut, nije više bilo ni jednog značajnijeg mafijaškog udara na policijskog šefa ili istražitelja, ni jednog mafijaškog bombaškog atentata. Provenzano se držao i druge svoje obveze: dao je upute mafiji da podrži stranku Forza Italia upućujući ljude na Siciliji da glasuju za nju, a prema nekim tvrdnjama i materijalno. Forza Italia je na Siciliji na posljednjim izborima bila najjača stranka. Prema Giuffreovim tvrdnjama mafija je na Siciliji posebno pomagala jednom od najbližih Berlusconijevih suradnika, Sicilijancu Marcellu Dell’Utriju. Dell’Utri se rodio u Palermu, nakon srednje škole preselio u Milano, diplomirao pravo a kao student sprijateljio s Berlusconijem, koji ga je pozvao da radi za njega. Povjeravao mu je važne poslove pa je bio direktor Berlusconijevih marketinških tvrtki. Kad je Berlusconi osnovao stranku, Dell’Utri je kao kandidat Forza Italia na Siciliji ušao u talijanski Senat, kako tvrdni Giuffre, uz pomoć mafije.

U Palermu je lani počeo i proces Dell’Utriju i još nekim osobama. Dell’Utri je odbijao sve te optužbe, tvrdeći da pokajnicima ne treba vjerovati jer izmišljaju kako bi zadovoljili očekivanja istražitelja i izbjegli da sami budu kažnjeni. U istrazi jedan je od pokajnika čak tvrdio da su Dell’Utri i Berlusconi imali veze s mafijom već otprije te da su čak bili umiješani u mafijaška ubojstva istražnih sudaca i istražitelja početkom 90-ih. Berlusconija je jedan pokajnik posebno povezivao s ubojstvom suca Paola Borsellina, jer je Borsellino nekoliko mjeseci prije ubojstva u jednom televizijskom intervjuu spomenuo da je Berlusconi imao veze s mafijom. No prije nekoliko mjeseci te su optužbe odbačene, ali se protiv Dell’Utrija i dalje vodi proces zbog veza s mafijom.

U sklopu tog procesa istražitelji su se bavili i vezama Berlusconija i mafije pa su prije nekoliko tjedana istražitelji iz Palerma zatražili prijem kod samog Berlusconija da ga ispitaju kako je skupio novac za pokretanje svoje tvrtke Fininvest, jer ima sumnji da taj novac potječe od mafije. Berlusconi ih je primio u sjedištu vlade u rimskoj palači Chiggi, bio je vrlo nervozan i odbio odgovarati na pitanja na temelju članka zakona koji omogućuje ispitaniku da šuti kako ne bi teretio samoga sebe. No 4. prosinca u sudski spis procesa Dell’Utriju ušao je zapisnik ispitivanja Giuffrea, koji bi mogao neugodno uplesti i Berlusconija.

Rimski dnevnik La Repubblica tvrdi da su mafijaši sve nervozniji jer polako istječe desetgodišnji rok što ga je Provenzano dao Berlusconiju. Mafijaši pomno prate što radi premijer Berlusconi u sferi pravosuđa i jako su razočarani što je zanemario njihove želje. Berlusconi je posljednjih mjeseci kroz parlament progurao neke zakone koji su bitno oslabili snagu pravosuđa u progonu pojedinih kategorija osumnjičenika i optuženika, no mafijaši tvrde da je tu gledao samo na vlastiti interes, kako bi spriječio da se privedu kraju procesi pokrenuti protiv samog Berlusconija zbog nezakonitosti u poslovanju i potkupljivanja sudaca pri preuzimanja tvrtki. Mafijaši su zamijetili da je Berlusconijeva stranka Forza Italia u zakonsku proceduru uvela samo dva amandmana na kazneni zakonik koji se njih tiče, i to u dijelu koji se tiče pokajnika, pa ako bi ti amandmani prošli, ne bi više za utvrđivanje krivnje bila dovoljna svjedočenja pokajnika nego bi izjava pokajnika morala biti potkrijepljena barem još nekim dokazom. To pak mafijaši smatraju nedovoljnim, a svoje nezadovoljstvo iskazivali su najavom zatvorskog štrajka.

Navodno su se unutar mafije Provenzano, Riinine pristaše i klan Corleone sukobili oko daljnje strategije. “Corleonesi” su jako nezadovoljni onim što je Provenzano radio u posljednje vrijeme te smatraju da njegova kompromiserska politika dogovaranja s političarima nije urodila plodom. Akcije policije su nastavljene, uhićeni su neki vodeći mafijaši, među njima i Giovanni Brusca, koji je aktivirao pakleni stroj u Capaciju i ubio Falconea, za kojeg se tvrdilo da će biti “capo dei tutti capi” sljedeće generacije. Uhićen je i Vittorio Spera, jedan od najbližih Provenzanovih pomoćnika starije generacije. Nije se popravio položaj zatvorenih mafijaša, nema promjene u talijanskom zakonodavstvu, koje je Provenzano najavljivao posljednjih deset godina, tražeći od mafijaša da budu strpljivi i diskretni. Čuje se čak da Riinini “Corleonesi” toliko bjesne na Provenzana da su izdali policiji njegova najbližeg suradnika Giuffrea kako bi ga upozorili da pazi što radi i dali mu do znanja da, ne promijeni li politiku, mogu izdati i Provenzana, koji se krije već 30 godina.

Prema tvrdnjama talijanskih tajnih službi, i ovaj sukob Riininih “Corleonesa” i Provenzanovih “Palermitana” pokazuje da nervoza u mafijaškim redovima raste, da su zahtjevi da se strategija mafije promijeni sve jači te valja očekivati obnovu mafijaške oružane aktivnosti. Po njihovoj analizi mafija će udariti na Berlusconijeve najbliže suradnike, jer će to biti najjasnija poruka Berlusconiju da je mafija na njega bijesna jer nije ispunio obećanje. U najvećoj je opasnosti da bude ubijen, tvrdi ta analiza, Dell’Utri, jer je njemu mafija izravno pomagala, a od toga nije imala nikakve koristi.

Vezane vijesti

Berlusconi je mafiji plaćao zaštitu

Berlusconi je mafiji plaćao zaštitu

Nekadašnji talijanski premijer Silvio Berlusconi sedamdesetih je plaćao velike iznose sicilijanskoj mafiji koja je njega i njegovu obitelj štitila od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika