Barbara NolaProšlog tjedna održana je izvanredna sjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika na kojoj je desničarska grupacija na čelu s Anjom Šovagović-Despot pokušala srušiti Krešimira Dolenčića s mjesta ravnatelja kazališta “Gavella” i zauzeti vlast u njemu. Kao povod poslužili su im koprodukcijska kazališna predstava “Galeb” nastala u suradnji “Gavelle” i Crnogorskog narodnog pozorišta i novinski tekst Ante Tomića u kojem je pisac ismijao glumce koji odbijaju kulturnu suradnju sa SRJ. I dok su na sjednici desničari poput Slobodana Praljka, Zlatka Viteza i Hrvoja Hitreca napadali takvu suradnju, jedino je Barbara Nola glasno rekla da ne želi slušati takve gluposti. Od četvero zagrebačkih glumaca koji su glumili u koprodukciji “Galeb”, predstavi koja je odigrana u Podgorici a potom i u Zagrebu, dok njezini mlađi kolege nisu imali hrabrosti izreći svoje mišljenje, ona je jedina okupljenim dramskim umjetnicima rekla da koprodukcija s Crnogorcima nije nikakvo obnavljanje Jugoslavije nego obična kulturna suradnja. I dok je Anja Šovagović-Despot, predvodnica pobune, u posljednjih pet godina odigrala samo dvije premijere u matičnom kazalištu “Gavella”, Barbara Nola je u istom kazalištu kudikamo zaposlenija. Samo u ovom mjesecu ima ulogu u dvije kazališne premijere – “Galeb” i “Paraziti” – a u kinima će se 19. prosinca početi prikazivati film “Potonulo groblje” redatelja Mladena Jurana u kojem ima glavnu ulogu.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će se zbog jedne koprodukcije s Crnogorskim narodnim pozorištem podići ovakva medijska halabuka i galama unutar kazališta? – Nipošto to nisam očekivala. Kod nas su se sada uskovitlali problemi koji to zapravo i nisu. Naš problem nisu ni novinari ni nesporazumi oko koprodukcije nego je to Zakon o kazalištu. Za mene je šokantno to što je od koprodukcije s crnogorskim kazalištem nastao problem, u prvom redu zato što se radi o Crnoj Gori a ne o Srbiji. Mislila sam da ljudi razlikuju Srbiju i Crnu Goru. Razlike postoje, Crna Gora se ispričala se za događaje u ratu. Nadalje, razlike u jeziku nisu toliko velike kolike bi bile da se radi o koprodukciji s beogradskim kazalištem, ipak u Crnoj Gori govore ijekavicom. Crna Gora ima svoju vladu, svog ministra kulture, svoju državotvornu spiku. Ja sam glumeći u Crnoj Gori, osim užasno mnogo isprika, osjetila i veliku naklonost prema Hrvatskoj kao nekakvoj zemlji-uzoru.

NACIONAL: Jesu li se problemi mogli naslutiti nakon sastanka glumaca kazališta “Gavella”, kad je ravnatelj Dolenčić objavio tu koprodukciju i rekao glumcima da ne moraju u njoj glumiti ako neće? – Na tom je sastanku nastala opća uzbuna. Ono što je meni smetalo jest to da me nitko nije želio saslušati, da nisam mogla iznijeti svoje dojmove s nastupa u Crnoj Gori. Kad sam odlazila na nastup u Crnu Goru, dva najvažnija aduta bili su mi Čehov kao autor djela i Paolo Magelli kao redatelj. Na to sam pomislila: “Idem vidjeti je li to moguće izvesti u Crnoj Gori.” I sama sam imala velike predrasude prema tome, ne samo zbog rata. Nikad prije u životu nisam bila u Crnoj Gori, dok sam u Srbiji bila jednom, i to pola dana kad sam posjetila prijatelja u vojsci u Pirotu. Stoga sam rekla samoj sebi – ako doživim mrvicu neugodnosti u Crnoj Gori, odmah se vraćam natrag. Nema tog ugovora ili prijateljstva koji bi me mogao zadržati tamo. Nisam doživjela ništa loše. No na sastanku u “Gavelli” nisu me htjeli saslušati. Želim reći da čeznem za normalnom pravnom državom, pa ako je ravnatelj kazališta potpisao koprodukciju, za što je ovlašten, onda je to u redu. Ako već postoji sporazum o kulturnoj suradnji između dviju država, sve je legalno. S Dolenčićeve strane je bilo korektno što je pitao ljude hoće li ili neće glumiti u toj koprodukciji, jer apsolutno shvaćam one koji nikada neće htjeti imati veze sa Srbijom i Crnom Gorom. Ali očito nekima nije bilo dovoljno to što su mogli birati hoće li ili neće prihvatiti ulogu.

NACIONAL: Kakve su bile reakcije u Crnoj Gori nakon nastupa koprodukcije u Podgorici? – Nakon razgovora s mnogim ljudima u Podgorici shvatila sam da su brojni Crnogorci reagirali protiv rata više nego što sam ja znala. Takvi su ljudi došli vidjeti našu predstavu. Bilo bi lijepo da su nas ljudi došli vidjeti samo radi prekrasne predstave nastale po Čehovu i zbog fantastičnog Magellija koji je bio u punoj formi. No vjerojatno su na premijeru došli ljudi koji su sretni što smo mi došli, onima kojima to nije bilo drago nisu se pojavili. Uostalom, tako je bilo i u Zagrebu.

NACIONAL: Jesu li glumci shvatili da se izvanredna skupština HDDU-a održava radi pokušaja rušenja Dolenčića s mjesta ravnatelja “Gavelle” a pod krinkom rješavanja problema u hrvatskom kazalištu? – Trebate shvatiti da sam tih dana radila, imala probe i umalo nisam ni došla na tu sjednicu. Trebala sam sutradan imati predstavu i u jednom sam trenutku pomislila – ma kakva sjednica, ne dam se dekoncentrirati. Međutim, predstava je odgođena zbog bolesti glumca Krune Šarića i ja sam došla na sjednicu, ali uopće nisam razmišljala o tome što bi se na njoj moglo događati. Kad sam vidjela dnevni red, doista sam mislila da će se na sjednici lomiti koplja oko Zakona o kazalištu i nisam očekivala da će se iznositi referati o našoj koprodukciji s Crnogorcima. Općenito govoreći, prvo me šokiralo to što je u novinama iscurila informacija s tog sastanka, iako je bilo dogovoreno da se s time ne izlazi u javnost. Mi se možemo međusobno uvjeravati, ali neko dostojanstvo treba zadržati. A onda sam se na sjednici HDDU od nekih ljudi naslušala raznih svjetskih teorija zavjere. Želim ih pitati kako to da nemaju povjerenja u vlastitu državu. Odgajana sam tako da vjerujem da će Hrvatska kad-tad biti samostalna država. Danas sam sigurna da je Hrvatska jaka država i nikada neće biti ponovno u Jugoslaviji. Meni je nejasno kako danas netko može pričati takve stvari. Ispada da sam ja dio nekakve zavjere. To neka mi ne imputiraju. Mislim da sam veleposlanik Hrvatske, da širim hrvatsku kulturu i želim da jednog dana, pa makar i za 30 godina, bude isto otići s kazalištem u Španjolsku i Crnu Goru.

NACIONAL: Anja Šovagović je pitala na kojem je jeziku predstava izvedena i tko vam je bio lektor? – To jest izvjestan problem, ali kako se radi o ijekavici, i nije tako velik. Bilo je nekoliko riječi za koje su nađene neutralne varijante. Oni govore “da” s prezentom umjesto našeg infinitiva, što se može nazvati lingvističkim neredom koji nekomu može užasno smetati. No, ako bi neki glumac iz Crne Gore došao raditi u našem kazalištu, lektor bi mu pomogao da kroatizira neke rečenice.

NACIONAL: Jesu li nakon ovih događaja upitne preostale dvije predviđene koprodukcijske predstave, također po Čehovljevim djelima? – Doista ne znam. Ja sam predviđena za ulogu u tim predstavama jer je cilj da ansambl bude isti kako bi se moglo putovati. Kako je Magelli već doživio uspjehe na svjetskim festivalima sa svojim predstavama, pozvan je i na festivale s tri svoja nova Čehova. Na festivalima obično vole velike pakete predstava kakva su ta tri Čehova. Sada se imputira kako se te predstave zovu na festivale jer se radi o koprodukcijama s Balkana, što je netočno. Organizatorima su bitna tri Čehova. Tako mi je Magelli rekao i ja mu vjerujem.

NACIONAL: Je li među hrvatskim glumcima bilo razmirica između vas koji ste sudjelovali u koprodukcijskoj predstavi i onih koji nisu htjeli sudjelovati? – Ne, nitko me nije krivo pogledao. Dapače, prije nego što sam otišla u Crnu Goru pričala sam s puno ljudi o tome i svi su govorili – idi, zaradi novce, odradi lijepu ulogu. Taj dio, zaradi novce, gotovo sam zaboravila, a to je važan argument. Imam dvoje djece i u kući imamo samo jednu sigurnu plaću, a to je moja plaća. Prema tome, novci su vrlo važni. Ali bitno je naglasiti da je to koprodukcija između dviju država.

NACIONAL: Anja Šovagović tvrdila je da uopće nije trebalo pitati glumce tko želi a tko ne želi glumiti s Crnogorcima. – Nisam shvatila što se time htjelo, na kraju se izgurala teza “nemojte nas tjerati da se tako dijelimo”. Pa valjda svatko ima pravo na svoje mišljenje, ne mislim da je to ikakvo dijeljenje.

NACIONAL: Mislite li da će se ovi događaji negativno odraziti na glumački ansambl u “Gavelli”? – Voljela bih da svi o svemu normalno razgovaraju. Mrzim sukobe, to me tako potrese i zastraši da mi je slabo od toga. Glumci su prijatelji, ne bih željela da se zbog toga sada posvađaju međusobno.

NACIONAL: Kako komentirate kolumnu književnika Ante Tomića u Jutarnjem listu u kojoj se okomio na glumce koji odbijaju kulturnu suradnju sa SRJ? Ta je kolumna osuđena na sjednici HDDU-a. – Na to ne treba gledati ni katastrofično ni dramatično. Tomić se izražava u slikama koje su mrvicu povišene i to treba tako shvatiti. I u svojoj knjizi on ima trenutke koji nisu realistični nego su s malim pomakom. Meni se čini da je on u kolumni spomenuo sve glumce. Možda je trebao reći poneki glumci ili je trebao reći da među glumcima ima genijalne škvadre. Ja ću to njemu reći kad ga vidim, on za mene nije sada smrtni neprijatelj. Uostalom, novinari nisu naš najveći problem, mi glumci imamo tisuću problema koje moramo riješiti.

NACIONAL: Bez obzira na te probleme vi mnogo radite u posljednje vrijeme. – Ovaj mjesec imam tri premijere i to je valjda vrhunac mog profesionalnog života. Dvije su kazališne premijere – “Galeb” i “Paraziti” – a treća je filmska premijera “Potonulog groblja” redatelja Mladena Jurana po scenariju Gorana Tribusona. Radi se o “poeziji strave”, kako to kaže Juran. Glumim usamljenu i neurotičnu damu po imenu Merilin.

NACIONAL: Jurica Pavičić kritizirao je film tvrdeći da je Juran uništio Tribusonovu knjigu, a Juran ga je na to nazvao početnikom. – A što da ja radim? Mislim da film ima tjeskobnu atmosferu praznog grada koja je opisana u knjizi. Juran i kamerman Slobodan Trninić to su vizualno jako dobro napravili. Ja sam u tom filmu sobom zadovoljna. To je ipak glavna ženska uloga, vrlo zanimljiva. Uostalom, kad pročitam scenarij za neki film i vidim žensku ulogu, odmah bih pristala na neku od muških uloga jer su bolje napisane. Čini mi se da je u ovom filmu moj lik najbolje napisan. Ona je bezobrazna i snažna, tako da sam na snimanju pomislila: “Vidiš, baš sam ja ta.” Mislila sam da sam kombinacija Modesty Blaise i Marilyn Monroe.

BARBARA NOLA
1968. rođena u Zagrebu
1991. diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti
Kazališne uloge u predstavama:
1991. Zrinski i Frankopan, Kolo
1992. Velika magija
1993. Važno je zvati se Ernest, Noćni let
1995. Osam lakih komada, Glorija, Imago, Milovanja
1996. Mačka na vrućem limenom krovu
1998. Zimska priča
1999. Od jutra do ponoći, Mjesec dana na selu, Ah, Nora, Nora
2000. Kultura u predgrađu, Woyzeck
2001. Kuća & Vrt, Paraziti, Galeb
Filmske uloge:
1991: Hrvatske katedrale, Mirta uči statistiku
1992. Mor
1993. Dok nitko ne gleda
1994. Između Zaglula i Zaharijusa
1997. Rusko meso; Puška za uspavljivanje
1998. Tri muškarca Melite Žganjer
2001. Nebo, sateliti, Sami
2002. Potonulo groblje