Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

Autor: Paula Bobanović

INTERVIEW

Franci Blašković - Najveći zagovornik istrijanstva protiv IDS-a

Razgovor s istarskim rokerom, predsjednikom Lige za borbu protiv turizma, autorom 11 albuma koje izdaje u svojoj kući 'Oštarija tours', o njegovoj 16-godišnjoj glazbenoj karijeri, predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovčiću te prešućenim činjenicama elitnog turizma i stranog kapitala u istarskim hotelima

Franci BlaškovićFranci BlaškovićIako s ponosom ističe da nikad nije bio član ni jedne stranke, ni partije, Franci Blašković, istarski kantautor, rocker, predsjednik Lige za borbu protiv turizma, a neki kažu i pjesnik, jedan je od moralnih utemeljitelja Istarskog demokratskog sabora. Priznaje da je njegovo djelovanje nemoguće objasniti prosječnom hrvatskom građaninu jer je on samo narodni tribun čije su pjesme i nastupi po istarskim gostionicama u posljednjih 16 godina zapravo bili politička platforma za stvaranje Istarskog demokratskog sabora. Hrvatska javnost upoznala ga je tek prije godinu i pol dana kad je na poziv organizatora Festivala A književnosti prvi put nakon 16 godina službeno prešao Učku i nastupio najprije u Zagrebu, a zatim i u Osijeku. Jednako dugo uporno je odbijao davati intervjue novinama koje izlaze u “ostatku Hrvatske”. Prošli tjedan napokon je odlučio progovoriti o situaciji u Istri i javno napasti čelne ljude IDS-a jer smatra da su iznevjerili osnovnu ideju stranke, zahvaljujući kojoj su na izborima 90-ih dobili povjerenje većine Istrana. Ipak, Franci Blašković za sebe kaže da je samo zabavljač: “Moj krajnji cilj je smijeh. To je moj bog, sve ostalo je kaco. A to što me u Hrvatskoj malo poznaju normalna je stvar. Hrvatska o Istri pojma nema, odnosno to što zna uglavnom je pogrešno. Zato Istra sve zna o Hrvatskoj. Eko, kad na primjer pukne vodovodna cijev u Ilici, u Istri se proglasi elementarna nepogoda. A Istra o Istri zna najmanje jer je to u interesu vodstva IDS-a.”

Razlog zavičajnog filinga koji je ustvari IDS prestao je postojati onog trenutka kad je Jakovčić uspio IDS poistovjetiti sa samim sobom, koji je danas moderna i lukavo ustrojena interesna zajednica Jedna izjava Ivana Jakovčića najslikovitije prikazuje njegov cinično-tehnokratski um: 'Bolje biti čistačica u hotelu s pet zvjezdica nego u hotelu s dvije zvjezdice' NACIONAL: Tekstove vaših pjesama i nastupe Istrani smatraju političkom platformom za stvaranje IDS-a. Kako biste opisali svoju ulogu u stvaranju te stranke? – Rekao bih da sam agitirajući za njih napravio presudan korak u odluci prosječnih IDS-ovih glasača. Mislim da sam na neki način kod većine glasača osvijestio razmišljanje koje su i oni dijelili, ali nisu to smatrali politički važnim. Jer to što sam ja radio nema veze s programom, nego je samo uobličavanje svega što se u povijesti i današnjici Istre zbivalo i zbiva.

NACIONAL: Rođeni ste 1947. u Puli, otac vam je Hrvat, a majka Talijanka. Kojim jezikom zapravo govorite? – Ni jednim. Zapravo, jezično sam nastrana varijanta jer je moj otac porijeklom kajkavac, a ja sam prvih godina života govorio uglavnom talijanski, ali ga nisam dobro svladao jer ga nisam stigao naučiti. Ubrzo se u Puli počelo govoriti hrvatski, a onda sam počeo kao i svi Istrijani slagati riječi iz oba jezika. E onda nam se desio turizam, pa smo usvojili i neke njemačke, engleske i francuske riječi koje se mogu naći i u mojim pjesmama. Uglavnom, sve što radim je poluproizvod koji se može svrstati u totalnu paniku koja izaziva smijeh.

NACIONAL: Kako je bilo živjeti u Puli 50-ih? Jeste li dočekivali Tita i pratili ga na Brijune? – Najviše smo voljeli dane kad bi Tito dolazio sa svojim prijateljima, pa taj dan ne bi bilo škole. Naravno da smo mahali Titu i borili se za zastavice, kojih je uvijek falilo. Svi smo bili tako lijepo jednoumni, ali kad smo malo stasali, taj nam je sistem počeo ići na živce, isto tako jednoumno. A bio je tako lijep taj osjećaj jednoumlja, koji se, eto, izgubio dolaskom demokracije.

NACIONAL: Bili ste uzoran Titov pionir, ali niste se iskazali kao Titov vojnik? – Da. Trebao sam služiti vojsku u Skopju, ali sam sedmi dan totalno puko i provalio u magazin s civilnom odjećom, ukrao je i pobjegao. Tragali su za mnom više od mjesec dana, a ja sam im bježao, vozio se autobusima po Istri, pa malo do Zagreba, pa natrag i na kraju su me uhvatili na autobusnoj stanici u Rovinju. Odmah sam dobio lisice na ruke i prepraćen sam u Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu na psihijatrijsko vještačenje. Srećom, liječnik koji me ispitivao vidio je u čemu je štos, a kako mi je prijetilo sedam godina zatvora zbog dezerterstva, napisao mi je da sam nesposoban za vojsku. Tada je to bila prava sramota. Sjećam se neke budale s kojom sam dijelio sobu i koja je doista bila nesposobna za vojsku, pa je zbog toga čak htio počiniti samoubojstvo.

NACIONAL: U Istri ste popularni jer uvijek “vozite” kontra struje, uvijek prvi progovorite o problemima dok ih još drugi ili ne vide ili se ne usude o njima govoriti na glas. U posljednje vrijeme agitirate protiv elitnog turizma, iako je upravo to vizija župana Jakovčića? – Ma Istra će kao najrazvijenija regija najbrže otić k vragu. Ona se samo najbrže otvorila novcu. Otvorila se svjetskom pritisku i globalizmu koji je na tragu kolonijalnih odnosa, s tim da ovaj put kolonijalni odnosi imaju samo predznak novca. Zato me užasno živcira kad čujem da uvjeravaju ljude da je to budućnost, da će super živjeti i da je to za njihov boljitak. Štos je u tome da se s tim “slobodnim tržištem” napravio jeziv ustupak, odnosno omogućilo se raznoraznim lukavim, spretnim, poduzetnim i pohlepnim tipovima s puno love da dođu u posjed svega što postoji jer je famozna krilatica “slobodna trgovina” kraj razuma, razumskog pristupa življenju koji u sebi sadržava ono što bi demokracija trebala biti. Kažu da je to sloboda. Kaco je to sloboda, jer sloboda uvjetuje konzumaciju, a konzumacija je, zna se, za one koji imaju novaca. Za ove druge nema konzumacije, ali su kao slobodni, a to što nemaju love, tko ih jebe. Dakle, taj minimum usklađivanja odnosa u životu i u konzumaciji življenja trebao bi biti ne sloboda, nego poštenje. Odnosno, ima jedan grafit koji sam zapamtio sa skupa antiglobalista u Seattleu – “Ne želimo slobodnu trgovinu, nego poštenu trgovinu”. E, sad dolazimo do tih Briona – koje je bolje sanjati i zamišljati, nego konzumirati, jer u toj mogućnosti konzumacije koju dobiva pučanstvo sadržana je strava trošenja za profit onih koji imaju novac i koji mogu i koji će raspolagati nečim za što bi bilo bolje da time nitko ne raspolaže.

NACIONAL: Zar niste zadovoljni kako župan Ivan Jakovčić upravlja Županijom? – Pa upravo je on izgovorio najgluplju stvar koja vrlo slikovito prikazuje njegov cinično-tehnokratski um, iako se on želi prikazati u sasvim drukčijem svjetlu. Kad je svojim glasačima tumačio svoje vizije budućnosti, kako on voli reći “za nas”, jer on sve što radi, radi samo za nas, on je tamo samo za nas i radi nas. Je, on je Isus Krist. Pa je tako rekao:”Bolje biti čistačica u hotelu s pet zvjezdica nego s dvije zvjezdice.”

NACIONAL: Bili ste jedan od udarnika IDS-a. – Ma ja sam bio IDS prije IDS-a. I Nino Jakovčić i Damir Kajin i svi oni bili su moja publika. I dok sam ja lajao na koncertima, oni nisu od straha to imali snage ni slušati, da bi poslije isti ti ljudi dokapitalizirali tu utopističku ideju Istre. Ali tu moramo krenuti od početka. To je zavičajni sindrom Istre, taj osjećaj i želja za čistom situacijom, u kojoj nemaš jebenu pripadnost vjeri, naciji, jeziku, koja bi te obvezivala na bilo što. Inače, kad je u pitanju vjera, moj odgovor je “SAMO RECI NE”. Crkva je starija partija od bilo koje partije, sve bi trebalo svesti na ono “ich bin, du bist und amen”.

NACIONAL: Možete li malo objasniti pojam istrijanstva? U velikom dijelu Hrvatske ono ima negativan predznak. Otkud takve predrasude? – U Istri oduvijek postoji osjećaj nekakve regionalne pušione. Nit smo ovo, nit smo ono, orijentirani smo prema susjedima, sve što nam treba možemo naći u susjedstvu, u krugu od 150 kilometara, i susjedi su nam bliži od Zagreba. I ja sam ovisnik o tom istrijanskom zavičajnom sindromu, koji nije nikad zapravo predstavljen kao nekakva politička opcija. Istra je svakom okupatoru znala reći da. Tu se nikad nije isticalo ni hrvatstvo, ni talijanstvo, a tko god je došao ovamo živjeti, ubrzo bi zaboravio svoj plemenski predznak i postao jednostavno Istrijanom. Istrijanstvo se podrazumijevalo kao osjećaj otpora svemu što se zbivalo na ovim prostorima kroz povijest koja uglavnom nije bila ni lijepa ni laka. Upravo na tim osnovama zasniva se moj rad. Ma, rad – ke glupa riječ! Ben! No kako se to desilo? Ja sam cijelu tu stvar pokrenuo kroz pjesmu, zapravo sam progovorio glasno o svemu onom što su ljudi kuhali u sebi, o čemu su razmišljali, o čemu su pričali na kampanji, u oštariji, na mrkatu, svuda. Ali ta ideja nikad nije bila profilirana kao politička želja. To je bio samo kvalitetni filing koji sam i sam osjećao. Razlozi su različiti i nebitni, ali počeo sam to izražavati kroz svoju glazbu i nazovipjesme, na mjestima na kojima to nije bilo uobičajeno i na način koji nije bio uobičajen. Nisu to zapravo bili koncerti, mislim da je pravi izraz besidarenje.

NACIONAL: Sve je počelo iz uvjerenja? – Ma najiritantnije je uvijek postaviti pitanje radi čega ti to radiš? Radiš uvijek nešto što zadovoljava tvoju projekciju življenja. Samo u mojem slučaju nije bilo političkih namjera, ni namjere osnivanja stranke, partije, saziva. Jedina namjera bila je iskazati svoje osjećaje. Upravo to smatram početkom nečega što je organiziralo misao kod ovih politički spretnijih tipova.
Ma ja sve njih, na žalost, poznajem. Oni su dolazili i na moje koncerte, oni su moju glazbu i slušali i pjevali. Oni su mi čak bili i sponzori, oh yeah! Puno današnjih članova IDS-a su mlađi ljudi koji u to vrijeme i nisu zalazili u gostionice jer ih nije zanimao taj milje, a osim toga ja sam tamo izvodio ono što nikad prije nije pripadalo u gostionicu, a tad se u Istri točno znalo što se u oštariji može, a što ne. Ben! Sad se u Istri u gostionici može sve, a moram priznati da sam bio pionir. Prvi sam svojim besidarenjem poremetio te prostore konzumacije. No, dakle, u vrijeme kad su oni osnovali IDS već su ideja i program bili formirani kroz moje ispade u gostionicama. Osim toga, sve ono što je njima bilo nezgodno reći i što ih je bilo strah, nakon što sam ja to već negdje izlajao, oni su se mogli pozvati na mene. Dakle, imali su feed back. Hoću reći da sam ja verbalizirao ideju, a oni su pokrenuli partiju i imali su u tome sve do nedavno moju nesebičnu podršku, iako nikad nisam bio član ni jedne partije, ni stranke, pa tako ni IDS-a.

NACIONAL: Odakle takva promjena u ponašanju današnjih IDS-ovih čelnih ljudi? – Ja bih rekao da su u početku i oni sami živjeli strast te ideje i definitivno nisu bili to što su danas. Ja ih poznam. Ali polako se učeći politici postali su prave političke mone najgore vrste.

NACIONAL: Hoćete to izbaciti u autorizaciji ili mogu baš tako napisati? – Nego kako? Još i gore! Oni su jeza!

NACIONAL: Hoćete reći da je pogrešna predodžba o jedinstvenosti velike većine Istrana u podršci prema politici IDS-a? Ipak, cijela Hrvatska doživljava Istru kroz IDS i stavove župana Ivana Jakovčića. – Pa u tome i jest problem jer je on vrlo lukavo posložio karte i majstorski odigrao. Onog trenutka kad je Jakovčić uspio IDS poistovjetiti sa samim sobom prestao je postojati razlog zavičajnog feelinga koji je zapravo IDS. IDS je danas moderno i lukavo ustrojena interesna zajednica nekolicine ljudi koja tobože ima humane namjere, u stilu “niko ne sme da vas bije”. Da, sasvim su nam dovoljne vaše vizije.

NACIONAL: No, ne može se poreći da je dao časnu ostavku na ministarsko mjesto u Vladi, i to iz uvjerenja. – Da? A što on to može napraviti iz uvjerenja, da čujem? Ako mislite na Istarski statut o dvojezičnosti, pitam vas što je danas s tim? Nemam pojma što se u tome otad napravilo. Pa se onda i pitam je li to bio razlog ostavke? Siguran sam da nije jer da je ostao, bio bi suodgovoran za ono što se u toj vladi zbiva. A ovako je otišao kao veliki frajer. To su sve predstave koje služe da se zadrži postojeća situacija.

NACIONAL: Koja je postojeća situacija? Zar Jakovčić nije u Istru doveo strani kapital, strane hotelske lance, razvija se seoski turizam i gospodarstvo? Jakovčić ima viziju Istre kao transnacionalne regije. – To su obične frazetine! To su političke floskule najgore vrste za pridobivanje glasačkog tijela. Kao on je dobio podršku Istrijana. Kaco je dobio! Dobila je podršku početna ideja IDS-a, o kojoj smo razgovarali. I ta ideja još uvijek ima podršku, ali je ona popušena, izlizana, ona je umorna, ona se stisla u ćošak, ona je iznevjerena.

NACIONAL: Ne zvučite li sad kao razočarani prvoborac? – Ja i jesam prvoborac, a Nino Jakovčić je obična mona. Najprije je narod glasao za IDS jer je u toj izvornoj ideji istrijanstva vidio izlaz iz postojeće situacije. Ali su ljudi koji danas vode ovu partiju naučili biti političari, pravi tehnokratski cinici kojima se sviđa biti to što jesu i kojima je politika donijela materijalnu korist. U vrijeme kad su i oni sudjelovali u toj ideji to se istopilo s vremenom i profilirano je u čistu ekonomiju. Jezivo je to što su se oni upušili u uloge pravih velikih vođa, da ih narod treba slijediti jer da su njihove vizije i ideje najbolje i da će donijeti bolju budućnost ovom prostoru. Mislim da bi tog čovjeka trebalo isti trenutak maknuti i promijeniti.

NACIONAL: Zašto? – Prateći ih što su u životu bili i čime su se bavili, shvatio sam da se to ne može popušiti i da je riječ o čistoj psihijatriji.

NACIONAL: Ako mislite konkretno na župana Jakovčića, on je bio uspješan privrednik, imao je vlastitu tvrtku u Austriji, pa zatim u Hrvatskoj. – Ben. Što je bio, to je i ostao. Ali onda ne može pričati o vizijama budućnosti koje bi cijelu regiju usmjeravale samo na ono što on vidi kao neko bolje sutra. Minimum normalnog bilo bi da shvati da je to što on misli isključivo njegova vizija života, a ne nešto što bi sve nas obvezivalo da slijedimo ideju velikog vođe. Nadam se da je s tim govnarijama gotovo i da konačno imamo svi pravo na svoje viđenje budućnosti. Sve te vizije boljeg sutra bi se trebale bar malo odraziti na bolju kvalitetu danas i sada. Ali ako stalno pričaš da treba žrtva za sutra, onda je to mrkva na dugom štapu. Onda je to najgore što se moglo dogoditi s idejom koju su zagovarali Istrijani.

NACIONAL: No nisu valjda ljudi uzalud povjerovali upravo Ivanu Jakovčiću? Vjerojatno im on nudi više od ostalih. – Ma evo kako je to bilo. Automatizmom se glasalo za IDS, automatizmom se glasalo za Ninu Jakovčića i polako se uspostavljala infrastruktura unutar stranke. O glasačima nisu morali brinuti jer su glasači ionako bili vjerni ideji IDS-a. Zato se unutar stranke organizirala logistika koja je uvijek usmjeravala prema Ninu. Čak ga se ove godine i pokušalo smijeniti, ali se sve svelo na ljuti boj za mjesto predsjednika stranke što samo govori o tragici i završetku izovrne ideje IDS-a. Sad se upalo u klasično političko sranje jedne osobe koja pošto-poto želi ostati vođa, koji je najbolji, najpametniji, najljepši, koji zna najljepše piti vino i koji zna najbolje jesti. Jakovčić je upravo to uspio i to je tragično za taj pokret.

NACIONAL: Kako se po vama to zanemarivanje polazne političke platforme, na kojem su dobiveni glasovi, odražava u svakodnevnom životu prosječnog Istranina? – Dovoljno je samo pogledati staračke domove ili bolnice po Istri, za koje sam siguran da bi se mogao priskrbiti novac. Tu se vidi da nema ni ljubavi niti brige za te najnemoćnije ljude. Ne možeš njima srat o virtualnoj budućnosti kad je on tu danas, a sutra ga više možda nema. Više se brinu o tome kako će izgledati vatromet, kako će izgledati stolovi na prijemima, hoće li se služiti dovoljno kvalitetna vina. A za underground življenja, kojeg ima koliko hoćeš, baš ih briga. Na žalost, moram priznati da danas na te tipove iz IDS-a gledam kao na frajere koji doma tuku ženu, a na van su gala tipovi, glumataju, pobiru si šminku i simpatije.

NACIONAL: Ali ne možete reći da Damir Kajin nije pošten i dobronamjeran? – Ma Kajin je simpatičan tip sa simpa stavom, ali isto što on priča u Saboru, čuješ u Istri na svakom šanku. Ne bi li on trebao napraviti korak više, biti nešto konkretniji u iznalaženju problema za plaću koju dobije, a ne opetovano ponavljati probleme. Fala, grazie. Znamo problem, nađi rješenje! Odgovornost za danas, briga me za sutra. Nije za sve uvijek kriv Zagreb.

NACIONAL: Slaže li se većina ljudi u Istri s vašim mišljenjem? – Ne znam. Ja i opet mislim da ljudi tako razmišljaju, ali još ne govore naglas. Strani kapital! Ma baš me za to briga! Je li donio nova radna mjesta, pa kao narod negdje radi? Došli su i kupili hotel koji je tu bio i prije, koji je zapošljavao određeni broj ljudi, dolazili su i neki jebeni turisti, znači stvar je bila čista. Sad je to prodano strancu koji je odmah uredio stvari po svom ukusu, znači sve što je bilo prije, fuck off! Ne treba mi pet ljudi, treba mi tri, pa su dva dobili nogu. Pa gdje završava novac koji zaradi? Gdje je tu obaveza reinvesticije dijela tog novca, pomaganje sportu, kulturi, invalidskim udrugama i onima koji se ne mogu brinuti o sebi? Vidjet ćete da će uskoro početi i štrajkovi u turizmu.

NACIONAL: Ima li razloga u Istri za štrajkove kad su svi hoteli ovog ljeta bili prepuni, a najviše noćenja ostvarila je upravo ova županija? – Ma jesu hoteli bili puni, ali pitam kakve su koristi imali ljudi koji u njima rade – naše sobarice, konobari, recepcionari, kuhari? Taj jebeni hotel koji se gradio takoreći od njihovih samodoprinosa i koji je hranio desetljećima njihove familije sad je kupio neki kreten koji ubire lovu, a ti si kod njega običan najamni radnik bez ikakvih prava. I još nisu shvatili da ih eksploatira. Osuđeni su ostati najamna radna snaga ovisna o dobroj volji gazde. Jebeš život s tom ovisnošću. To ti je vizija elitnog turizma – bogati još bogatiji, siromašni još siromašniji. Tko garantira da će vlasnik hotela s pet zvjezdica uzeti čistačicu iz hotela s dvije zvjezdice, ružnu, debelu, živčanu, ne zna jezike… On hoće zgodnu, mladu, 90-60-90. Njegov je hotel, on će odlučit po svom ukusu. Zato, čistačice svih kategorija, ujedinite se! Ili, Istrijani, svi u čistačice s pet zvjezdica!

NACIONAL: Vratimo se vašim pjesmama. Kad je počela vaša glazbena karijera? – Ma ke karijera? Baš suprotno. Mi nikad nismo htjeli nikakvu karijeru i sve smo radili da nemamo nikakvu karijeru, niti su to bili koncerti. To bih prije nazvao besidarenjem. A krenuli smo prije 16 godina iz gostionice “Lipi i grdi” u Kanfanaru, točno u podne za Vazam. I od tada sviramo samo po gostionicama. To što smo u samom početku najprije uspjeli u Zagrebu, pa tek onda u Istri, trebalo nam je zato jer su nam tada doma govorili da je to što radimo štupido. Kao, kakav istrijanski rock, tko je to vidio. E, tek kad su nas prihvatili u Zagrebu, vratili smo se doma da bismo mogli zajebati ove naše i pokazati im da je naša glazba dobra. I 1986. smo osnovali “Oštarioa tours” i upravo ovih dana slavimo 24 godine postojanja pretpremijernom promocijom dvanaestog albuma “Etnocid”.

NACIONAL: Iako ste osnovali Ligu za borbu protiv turizma, u mnogim svojim pjesmama ismijavate Istrane koji sanjaju bogate turiste, kao primjerice u pjesmi “Tri nonice stare”? – To je parodija istoimene pjesme Drage Gervaisa, “Tri nonice pred kućun su stale i kritikale…”, pa ona “Aj Madonna bile bičve ma”, pa “Istarska ekološka”…

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika