Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

Autor: Dean Sinovčić

Otac Mirne Jukić o pozivu za povratak u Hrvatsku

'Vrdoljak i HOO lažu da ćemo se vratiti'

Željko Jukić, otac i trener jedne od najboljih svjetskih plivačica Mirne Jukić, koja je nedavno na Europskom prvenstvu u plivanju u Riesi osvojila zlatnu medalju na 200 metara prsno i srebrnu na 100 m prsno, za Nacional govori o medijskoj kampanji da se Mirna i njen brat Dinko vrate iz Austrije i opet plivaju pod hrvatskom zastavom

Obitelj JukićObitelj JukićNa nedavno završenom Europskom prvenstvu u plivanju održanom u njemačkom gradu Riesi 16-godišnja Mirna Jukić osvojila je zlatnu medalju na 200 m prsno i srebrnu na 100 m prsno. Time je, nakon niza sjajnih rezultata na brojnim natjecanjima, još jednom dokazala da je jedna od najtalentiranijih svjetskih plivačica, koja je zbog nebrige ljudi iz Hrvatskog plivačkog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora prije tri i pol godine zajedno s ocem otišla u Beč. Austrijanci su im osigurali uvjete za plivanje i školovanje a Mirnina oca Željka zaposlili kao plivačkog trenera. Uskoro im se pridružio i sin Dinko koji je tri godine mlađi od Mirne, također je vrlo darovit plivač, tako da Mirna i Dinko imaju austrijskog državljanstvo. Međutim, prije desetak dana u medijima se oglasio Antun Vrdoljak koji je rekao kako je moguće da Mirna Jukić ponovno pliva za Hrvatsku te da dosadašnje plivanje za Austriju ne bi bio nikakav problem. Stvorila se medijska kampanja prema kojoj će Zlatko Mateša i čelnici HOO-a učiniti sve da uvjere Željka Jukića i njegovu obitelj da se vrate u Hrvatsku te da njegova djeca plivaju za Hrvatsku. U sklopu te akcije priopćenjem se oglasio i Zagrebački plivački savez u kojem se tvrdi da su otac i kći Jukić iz neobjašnjivih razloga napustili Hrvatsku jer su ovdje imali sve uvjete za treniranje. No čini se da Željka Jukića nisu previše pitali o tome, što on i obrazlaže u intervjuu za Nacional.

'Antun Vrdoljak nas zove da se vratimo: bio je predsjednik HOO-a kad smo morali otići iz Hrvatske, ali je tada ignorirao sve naše pozive' 'Pretpostavljam da ideja o povratku Mirne Jukić služi HOO-u kako bi od Ivice Račana dobili novac za pokrivanje milijunskih dugova' 'Milan Čolić, tajnik Zagrebačkog plivačkog saveza, koji tvrdi da smo u Hrvatskoj imali sve uvjete, isti je čovjek koji je Mirni zabranjivao da pliva na prvenstvu Zagreba i trenira na 'Mladosti' NACIONAL: Je li ostvariva ideja iz HOO-a da Mirna Jukić uskoro ponovno nastupa za Hrvatsku? – Svi su se Austrijanci uspaničili, zovu me i pitaju, a ja im kažem “sve je moguće”. To je Austrijancima zvučalo kao smrtna presuda. Trenutačno u mojoj obitelji ta tema nije aktualna. Ja s djecom živim u Beču, moja supruga živi i radi u Zagrebu kao nastavnica u Školi primijenjenih umjetnosti, četvrtkom i petkom dolazi u Beč kao vikend-mama. Mi tako funkcioniramo tri godine, do kada ćemo, doista ne znam. Jest da nam je teško, ali ni upola kao prije. Sve je, dakle, moguće, ali neka gospoda iz Zagreba moraju se prestati služiti lažima i obmanama. Moraju prestati gurati novinare u vatru s raznoraznim prijedlozima. Pa mogu li novinari meni osigurati jednu prugu na bazenu u Zagrebu? Mogu li mi novinari osigurati stan u Zagrebu? Mogu li mi novinari osigurati stipendiju za Mirnu? Dosad sam o svemu čitao u novinama. Ja u ovom trenutku ne znam čija je to ideja, je li to ideja nekog novinara, nekog plivačkog stručnjaka ili nekog iz HOO-a.

NACIONAL: Koliko znam, Antun Vrdoljak je prvi objavio takvu ideju. – Antun Vrdoljak je govorio i da će se skinuti gol ako netko nešto ne napravi. Problem je to što ja i moja obitelj više ne ovisimo o HOO-ua i Vrdoljak u mojim očima nije onoliko velik koliko on misli da jest. Moja egzistencija je negdje dalje i ja mogu o svemu otvoreno razgovarati. Pa Vrdoljak je bio predsjednik HOO-a kad smo mi morali otići iz Hrvatske, ja sam mu poslao pismo o tome, ali odgovor nikada nisam dobio iako imam povratnicu da je zaprimio to pismo. Na skupu na Ekonomskom fakultetu javno sam mu rekao da meni nije bitna stipendija za Mirnu nego pruga u bazenu na kojem će trenirati. Novac mi nije bio bitan, rekao sam Vrdoljaku da moje dijete ima što jesti, gdje spavati i da stipendiju mogu dati nekom drugom. Nama je trebala pruga jer su od mene u Zagrebu tražili da plaćam 16.800 kuna mjesečno za prugu u bazenu.

NACIONAL: Znači li to da biste se uz idealne uvjete u hrvatskom plivanju vratili u Hrvatsku? – A što su to idealni uvjeti? Pa koji je to Antun Vrdoljak koji će mene na prijevaru vratiti u Hrvatsku pa da nakon toga deset mjeseci ne dobijem plaću? Ja sam prošao puno toga u sportu, ali za razliku od njih ja sam radio i kad nije bilo novca u sportu. Bio sam trener košarkaša Borova u bivšoj Jugoslaviji i kad bi došlo nešto novca u klupsku blagajnu, ja bih rekao: “Dajte igračima koliko je moguće, treneru ništa, jer ja živim od rezultata mojih igrača. Kad bude više novca, platit ćete i mene”. Ja sam u svibnju 2000. objavio otvoreno pismo u novinama u kojem sam pitao kako je moguće da Mirna trenira u Austriji, Kožulj u Americi a oni u HOO-u sebi isplaćuju visoke plaće. Rekao sam neka se i dalje HOO brine za bugarske dizače utega i ruske odbojkašice.

NACIONAL: Teza o vašem mogućem povratku potkrepljuje se tvrdnjama kako niste najzadovoljniji trenerskim poslom i uvjetima u Beču. – Da sam razmišljao o uzimanju velikog novca, nikad ne bi došao u Austriju jer oni osim skijanja i nešto nogometa nemaju interesa za sport. Da mi je bilo do novca, otišao bih u Njemačku gdje je plivanje cijenjeno, da ne spominjem Australiju. Ja nemam ovdje posebne uvjete, imamo bazen s pet pruga koje nisu normalne širine i sve ove godine ovdje treniramo, Mirna nikada nije trenirala izvan Beča. Bazen uopće nije idealan niti je normalan za treniranje vrhunskog sportaša. No mi radimo i šutimo i sretni smo što imamo svakodnevnu mogućnost da plivamo. I onda će meni netko reći da smo mi dobili neke strašne uvjete. Jedino što živim u normalnoj zemlji i što primam redovito plaću koja uopće nije velika.

NACIONAL: Neki su u Hrvatskoj, poput Gordana Kožulja, rekli da je Mirnin povratak teško ostvariv i da bi se trebalo pobrinuti da vaš sin Dinko pliva za Hrvatsku. – Ne mogu shvatiti da netko razmišlja kako ću ja reći da će mi jedno dijete plivati pod austrijskom a drugo pod hrvatskom zastavom. Živiš u Austriji, radiš u Austriji, omogućeno nam je sve, a onda da plivamo pod hrvatskom zastavom. Tko to može napraviti? Ako Dinko nastavi plivati i ako postane kvalitetan plivač, normalno je da će plivati za zemlju u kojoj živi. Pa što bi u Hrvatskoj rekli da Nikolaj Pešalov živi u Splitu, trenira u Splitu, dobije stan u Splitu a nakon toga diže utege za Bugarsku? Bi li se u Hrvatskoj složili s time? Kad su doveli Čebukinu, Kirilovu i ostale odbojkašice, jesu li očekivali da one igraju za rusku reprezentaciju?

NACIONAL: Biste li prihvatiti razgovor sa Zlatkom Matešom, predsjednikom HOO-a, kad bi on došao k vama u Beč? – To su me novinari već pitali i ja sam ih na to pitao jesu li oni Matešini glasnogovornici, dogovaraju li mi to termin sastanka. Neka me nazove netko iz HOO-a, ne mora to biti Mateša ili Vrdoljak, i kaže da bi predstavnici HOO-a došli u Beč kako bi na sat ili dva popričali sa mnom. A ovako ja od drugih ljudi doznajem da 28. prosinca Mateša dolazi u Beč. Možda dolaze jer tada Janica Kostelić skija nedaleko od Beča pa bi možda tada jednim udarcem ubili dvije muhe. Ne moraju oni iz HOO-a doći u Beč, ja sam spreman s njima javno razgovarati u kontakt-emisiji na televiziji. Do dana današnjeg nisam dobio službeno informaciju iz HOO-a o njihovu dolasku. Možda ideja o povratku Mirne Jukić služi HOO-u kako bi od Račana dobili novac za pokrivanje milijunskih dugova.

NACIONAL: Zagrebačku plivački savez objavio je priopćenje u kojem tvrdi kako je vama i vašoj kćeri Mirni bio omogućen rad u Hrvatskoj, ali da ste vi na neobjašnjiv način odlučili otići iz Hrvatske. – To su notorne laži ljudi koji primaju novac u Zagrebu. Mi smo u progonstvu osnovali, odnosno obnovili plivački klub Borovo Vukovar najviše radi prognane djece, a plivanje je bilo odabrano jer sam ja bio najveći entuzijast. Moja su djeca već plivala u Mladosti a ja sam imao volju trenirati i drugu djecu, i to besplatno, osim što će roditelji financirati odlaske na natjecanja. Međutim, na Badnjak 1998. gospođa Sandra Perkov donijela mi je na bazen urudžbeni zapisnik kako bih potpisao da sam zaprimio jedan dopis. To sam i potpisao i dobio od nje plavu kuvertu. U njoj je bio dopis u kojem stoji da Borovo Vukovar od 1. siječnja 1999. ne može koristiti plivalište Mladosti na Savi. Pitam vas što mi je tada preostalo.

NACIONAL: Zašto je tako odlučeno? – Problem obitelji Jukić i ostale djece koju sam trenirao pojavio se kad su ta djeca počela ostvarivati rezultate koji su bili znanstvena fantastika za ostalu djecu koju ja nisam trenirao. Tada su roditelji počeli postavljati pitanja trenerima ostalih klubova: “Gospodo, što vi to radite kad onaj tamo jadnik trenira svoju djecu jednom dnevno a naša treniraju dva puta dnevno i pogledajte kakve rezultate oni postižu.” Odemo na natjecanje u Ljubljanu, ja i djeca u nekoj staroj “ladi”, vraćamo se s četiri Mirnina zlata i četiri Dinkova zlata. Mladost ode s dva autobusa, 78 djece, tri medalje osvoje. I onda sam 1998. na prvenstvu grada Zagreba Mirnu prijavio na natjecanje izvan konkurencije jer su se tako natjecala i djeca iz Siska, Tuheljskih Toplica i ostalih mjesta. Napravi se startna lista, uplatio sam startninu i otišao sa sinom Dinkom u Tuheljske Toplice. Mirna je ostala na rasplivavanju s majkom. Nakon sat vremena dolazi mi kći uplakana jer joj ne dopuštaju plivati izvan konkurencije na prvenstvu grada Zagreba.

NACIONAL: Zagrebačku plivački savez tvrdi da vam je nuđeno 10 tisuća kuna mjesečne plaće kao treneru, na što vi niste pristali. – Pa to je notorna laž, pa tko to tvrdi?

NACIONAL: Priopćenje je potpisao Milan Čolić, tajnik ZPS-a. – Pa to je obično đubre, to je čovjek koji nije dopustio da Mirna pliva na prvenstvu grada Zagreba. Zamislite, na 400 metara mješovito plivale su samo četiri djevojke, ostale pruge bile su prazne. Mirna se rasplivala i kad je došla na start, nisu joj dopustili da se popne na startni blok. I sada taj čovjek nešto govori, pa neka ga bude stid. Da sam ja bio tamo, došlo bi do incidenta. Oni meni nisu nudili ugovor, oni su imali trenera iz Mađarske, sada imaju trenera iz Rusije, jer po mojim informacijama ZPS ima određena sredstva za stranog trenera. Budući da ja nisam došao iz Srbije, nisam strani trener pa nisam dobivao novac niti mi je nešto nuđeno. Sramno je od Čolića što se služi takvim podvalama.

NACIONAL: U priopćenju se tvrdi da ste nekorektni kad tvrdite da ste istjerani iz Zagreba jer vam je od 1994. do 2000. omogućena upotreba bazena a da nikad niste platili ni jednu kunu. – To je notorna laž. Mirna počinje plivati 1994. u klubu Mladost i uredno sam plaćao članarinu. Dvije godine poslije shvatio sam da moje dijete trenira na pogrešan način i onda sam s prijateljima odlučio da oživimo plivački klub Borovo Vukovar. Kako Borovo Vukovar potkraj 1998. nije mogao egzistirati na tom bazenu, ja sam tražio rješenje i u siječnju 1999. imali smo viziju odlaska u inozemstvo i pojavio se Beč, ali trebalo je nastaviti trenirati do konačnog odlaska. Zato sam otišao k Borisu Volčanšeku, direktoru hrvatske plivačke reprezentacije, koji mi je puno pomogao pri osnivanju kluba Borovo Vukovar. Pitao sam ga bi li Mirna i Dinko mogli prijeći u Zagrebački plivači klub kako bi mogli trenirati te bi li me mogao staviti za službenog trenera ZPK-a kako mi nitko ne bi mogao praviti probleme pri dolasku na bazen. Volčanšek je sve to napravio i dobili smo papire kako ne bi netko rekao “ne mogu na bazen, nisu članovi ZPK-a”. I to su bili u stanju napraviti. Tako smo zapravo prijevarom ostali na bazenu do 1999. kad smo Mirna i ja otišli u Beč a Dinko je ostao plivati u Zagrebu za ZPK. Naš odlazak je mnogima odgovarao jer sam javno rekao kako nisu plivači limitirani nego treneri. Rekao sam im: “Ako niste 20 godina u stanju napraviti plivačicu koja će plivati 100 metara kraul ispod jedne minute, u kome je onda problem? Nije problem u djeci nego u vama trenerima.” To oni nisu mogli otrpjeti. A i dan-danas tako rade.

NACIONAL: Je li točno da je ZPK dobio sredstva za Mirnu Jukić za natjecanje u Beču gdje je Mirna nastupila za svoj novi klub iz Beča bez znanja ZPK-a? – To također nije istina. Neka se pokaže gdje sam ja potpisao da sam dobio novac. Neka pokaže i taj trenerski ugovor koji sam odbio. Pa taj Čolić je beskičmenjak.

OVOGODIŠNJI USPJESI MIRNE JUKIĆ

EP 2002. u 25-metarskom bazenu
200 metara prsno zlatna medalja
100 metara prsno srebrna medalja

EP 2002. u 50-metarskom bazenu
200 metara prsno zlatna medalja

Juniorsko EP 2002. u 50-metarskom bazenu
100 metara prsno zlatna medalja
200 metara prsno zlatna medalja

SP 2002. u 25-metarskom bazenu
200 metara prsno brončana medalja

Juniorsko EP u 25-metarskom bazenu
50 metara prsno zlatna medalja
100 metara prsno zlatna medalja
200 metara prsno zlatna medalja

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika