DAMIR MILOŠ natjecao se na regati samaca s brodom Knauf koji je bio najopremljeniji za tako tešku regatu pa su ga svi smatrali izrazitim favoritomDva tjedna nakon Regate Sv. Nikole, koja je dobila neviđeni publicitet zbog melodramatskog zapleta s 36-satnim nestankom jedriličara Damira Miloša, nastupio je veliki obrat. Mogući rasplet mogao bi skupo koštati upravo Miloša: na traženje Hrvatskog jedriličarskog saveza, organizator Regate Sv. Nikola za samce, JK Mornar iz Splita, dostavio je svoj službeni izvještaj s pismom velikog broja splitskih jedriličara koji upozoravaju da je nestanak Damira Miloša samo velika prijevara. Predsjednik JK Mornara Damir Višić u ime organizatora od HJS-a traži stegovni postupak protiv Miloša. Jedriličari optužuju Miloša za prijevaru, po scenariju već viđenom na profesionalnim utrkama na Atlantiku, te traže istragu i naplatu troškova potrage od Miloša. Oni zahtijevaju da HJS Milošu uzme licencu i doživotno mu zabrani jedriličarske aktivnosti. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza priopćilo je da će za znatne troškove zračne i pomorske potrage za Milošem zatražiti naplatu. U Mornaru odbijaju i primisao da bi oni snosili troškove dvodnevne potrage. Smatraju da je njegovo odustajanje samo 15-ak milja prije cilja 160 milja dugačke Regate Sv. Nikole, na relaciji Komiža – Palagruža – Blitvenica – Split, bilo namjerno, planirano u funkciji vlastite promocije. Predsjednik Mornara i jedriličari, autori pisma, iznose niz argumenta da Miloš nije odustao zbog nevremena nego da je namjerno skrenuo s rute, sakrio se, dopustio potragu, a nakon 36 sati osvanuo u Korčuli.

'Kad je vidio da će, usprkos tome što ima najbolji brod, biti zadnji, Miloš je odlučio nestati: otplovio je tamo gdje ga nitko neće naći i čekao da se sve pretvori u medijsku senzaciju u kojoj će opet biti glavni junak' 'Ako se naše sumnje potvrde, netko bi od Miloša trebao zatražiti da sam plati troškove potrage za njim, enormne troškove zrakoplova, brodova', kaže Damir Višić, predsjednik JK MornarLjuti i povrijeđeni Miloševim protuslovnim objašnjenjima, “suprotnim elementarnim jedriličarskim znanjima i iskustvima”, ogorčeni “nebulozama i nemoralom iz Miloševih priča”, sumnjama upućenim organizatorima, stotinjak splitskih jedriličara odlučilo je “raskrinkati Damira Miloša”. Predsjednik JK Mornara Damir Višić i idejni tvorac regate za samce, predsjednik Organizacijskog odbora i pobjednik ove naporne utrke Miljenko Nikolić i sami su iz razgovora s Milošem stekli dojam o marketinškom planu i prijevari uz pomoć i zlouporabu medija.

Višić je za Nacional prepričao telefonski razgovor Damira Miloša i Miljenka Nikolića nakon završetka “avanture”. Miloš je 9. prosinca telefonirao Nikoliću i rekao mu: “Sada je regata izreklamirana. Sada neće biti nikakvih problema s novcima! Hoćemo li početi s organizacijom slijedeće?” Kad mu je Nikolić rekao da nije baš najbolje razumio što mu govori, Miloš ga je pitao: “Jesi li ti nešto ljut ne mene!” “Nisam ljut, ali baš se ne veselim”, rekao je Nikolić, na što mu je Miloš spustio slušalicu. Istina je, priznaje Višić, da je Miloš medijski “podigao” jedrenje. “Ali na takav način srlja u nedopuštene radnje, gubi se sportski duh. Na sastanku kormilara Miloš je zagovarao ideju da ovakve regate ne mogu organizirati klubovi nego da ih može organizirati netko privatno. Predlagao je da njih osam koji su startali uzmu regatu pod svoje i imaju ekskluzivitet. Mornar postoji već 54 godine. Za svoju 55. obljetnicu ne kanimo se blamirati”, tvrdi Višić.

“Dok smo pripremali izvještaj koji je kao presedan zatražio HJS, u kojem smo zatražili da Stegovna komisija povede stegovni postupak protiv Damira Miloša, dobili smo pismo revoltiranih jedriličara koji su također rekli: ‘Dosta!’”, kaže predsjednik Mornara, jedriličarskog kluba u kojem jedre svjetski prvaci, viceprvaci, olimpijci. “U klubu i oko kluba počelo se razgovarati o pismu, nadopunjavalo se, izmjenjivali su se e-mailovi i sastavljeno je 14 kartica pisma. To je pismo glas struke i analiza onoga što je Miloš rekao da mu se dogodilo, onoga što se nije dogodilo i onoga što se zaista dogodilo. Ako Stegovna komisija potvrdi analizu u pismu, Miloš treba odgovarati za svoje postupke, koje su naši članovi već nazvali nepomorskim i protujedriličarskim. Ako se potvrde tvrdnje iz pisma, HJS može Milošu oduzeti sve jedriličarske licence i doživotno zabraniti službene jedriličarske aktivnosti. Ako se naše sumnje potvrde, netko bi od Miloša trebao zatražiti da plati troškove potrage. Zbog njegove neodgovornosti sutra netko može tražiti od Mornara da snosi te enormne troškove, više desetaka tisuća kuna. Stoga smo Miloša prijavili Savezu. Ako HJS utvrdi da nije postupio po jedriličarskom kodeksu, očekujemo da ga kazni”, izravan je Višić, koji ističe da mornarovcima uopće nije stalo do medijske pompe nego do koncesije i sudskog spora zbog klupskog prostora.

“Regata Sv. Nikole za samce duga je 160 milja, najduža u Hrvatskoj”, veli Miljenko Nikolić, jedriličarski as, idejni začetnik regate za samce, jedan od osnivača Mornareve regate “Sušac 100×2” (100 milja za dvojicu jedriličara). Nikolić je u 40 godina jedrenja osvojio bezbroj nagrada i trofeja, pa i prvo mjesto na ovoj prvoj Mornarovoj regati za samce. “Na regati je bilo osam brodova. Osim Miloševa, nastupili su brodovi koje opslužuju kompletne posade i koje teško vozi jedan čovjek. Miloš je vozio pravi regatni brod ‘LB Knauf’ i bio favorit, jer je njegov brod baš namijenjen većim brzinama i jedrenju za samce. Svi ostali vozili su charter brodove, Damir Čargo ‘Way Point’, Alen Krstulović ‘Issu’, Marko Stipčević ‘Vesnu’, Mario Hrvoj ‘Marinu charter’, Tomislav Bašić ‘Zrno soli’, Goran Delić ‘Lolitu Electrolux’. Ja sam vozio ‘Britvulin’, krasni ‘Beneteau First 36.7’, vlasništvo PBZ Leasinga, što mi je organizirao Miloš. Moj brod ‘Izazivač’ nije brod za tako dugu regatu”, ističe Nikolić i dodaje da su sve Mornarove regate organizirane bez ikakvih problema.

U pismu jedriličari optužuju Miloša: “Kad si vidio da si zadnji, posljednjih 15-ak milja prije cilja, odlučio si se povući (i prijeći na plan B). Kad je pao mrak, odvojio si se neprimjetno od posljednjeg pratitelja, isključio sve stanice i za sve i za svakoga sljedećih 36 sati odlučio nestati. Po mraku, da te nitko ne vidi, tamnim brodom izaći iz regatne rute i zaputiti se u vjetar tako da nitko ne pomisli da si možda u tom pravcu.” Višić objašnjava da je Miloš nestao između Drvenika i Šolte, na liniji Blitvenica -Split, na najmanje problematičnom dijelu staze, gdje uvjeti ni izdaleka nisu bili strašni kao oko Palagruže. “Iz podataka i izvještaja koje je Miloš dao, cijela priča je potpuna nebuloza i jako podsjeća na poznatu prijevaru na Atlantiku kad je jedna posada, po dogovoru sa sponzorom, inscenirala nestanak i privukla veliku medijsku pozornost. Pregledao sam sve što je Miloš napisao u svom elektronskom časopisu Morsko prase, u Novom listu, Gloriji. On opisuje da je triput pao na kosti. Ne tvrdim da Miloš laže. Možda je on doista sve to prespavao i prosanjao. Prvo je tvrdio da svojim regatnim brodom nije mogao ući između Drvenika i Šolte”, kaže Višić. “Po buri sam se spustio do svjetionika Arhanđeo i odlučio prema cilju uploviti između Drvenika i crvenog svjetionika nasuprot Drveniku. Međutim, uz neprestano mijenjanje smjera vjetra i jačine, u četiri pokušaja nisam uspio proći namjeravanim kursom. Bilo je potrebno dići veća jedra, ali za to nisam imao snage. Zbog toga sam odlučio krenuti oko Šolte i u Split ući kroz vrata”, napisao je Miloš u službenom izvještaju koji je zatražio Nikolić i čekao na njega više od dva dana. “Iza Miloša je u razini Drvenika plovio Alen Krstulović brodom ‘Issa’. Taj je brod prevelik za jednog čovjeka i na njemu je sve teško raditi”, govori Damir Višić. “Kad se prestrašio da bi mogao udariti u obalu, Krstulović je nožem prerezao konop za natezanje jedra i tako se riješio pogona. Kad je opasnost prošla, ponovno je uvezao jedro i u mnogo težim okolnostima od Miloša prošao ispod Šolte. Potom je Miloš u izvještaju tvrdio da se nije mogao probiti ni kroz Splitska vrata. Ističe da je čak šest puta pokušavao i uvijek dolazio na isto mjesto. To govori i o kvaliteti jedriličara. Nakon toga on 7. prosinca navečer u 23 sata ide spavati i budi se sutra ujutro u 5 sati na punti Pelegrin na Hvaru. Ali u međuvremenu se vrijeme nije mijenjalo. Kroz Hvarski kanal puhao je istočnjak. Bilo bi prirodnije da se Miloš probudio blizu Maslenice na Šolti, a ne Pelegrina na Hvaru! Tko god je otišao do Pelegrina, zna da se na jedra može proći kroz Vrata i doći u splitsku luku ili na glavu od Čiova”, veli Višić. I tek tada nastupaju najneuvjerljiviji Miloševi potezi. “On se, umjesto da se spušta, odlučio za slobodno penjanje. Miloš je odlučio proći kroz lijevak između Bola na Braču i kopna koje zatvara Stari Grad na Hvaru, što je jako teško i s potpunom posadom. Ako se ide prema cilju, sasvim je nelogično prolaziti niz cijeli Brač, zaobilaznim putem”, ističe Višić. “Pojedinosti koje je iznio Miloš, pa to je da se naježiš! Navodno je brodom negdje udario u kraj i ostao zakvačen. I kad nisu puna, jedra rade, kad se plovi na jedra, vjetar stalno baca brod u kraj. Zakvačeni brod stalno je morao udarati u obalu. Posebna je priča njegova radiostanica. Prvo, ne koristi kanal 16, za službenu komunikaciju s obalnom stanicom Split-Radio, nego samo kanal 23 za međusobnu komunikaciju. Potom Miloš ističe da mu radiostanica uopće nije bila upaljena. Možda njemu ne treba, ali uvijek nekome pokraj njega može zatrebati. Miloševo ponašanje može se opisati samo kao bahato. Izvan pameti je ploviti, a ne upaliti radiostanicu, makar u punim satima kad se daju vijesti. Postoji zakonska obveza po kojoj radiostanica mora biti upaljena i stati na 16. kanalu. Što bi bilo da se na njegovoj ruti netko utopio?”, pita Višić. Stoga su jedriličari u pismu svoje sumnje pretočili u optužbe: “Čestitamo ti, Damire, kampanja ti je uspjela. Ti koji si jedini imao pravi regatni brod za samačko jedrenje, ti jedini od preostalih neozlijeđenih koji nisi uspio doći do cilja, ti koji si se ponašao totalno antijedriličarski, antipomorski, zbog čijih su sebičnosti i čijih postupaka spasitelji sebe izlagali riziku i smrzavali se, ti koji si samo radi sebe i svoje promidžbe opet iskoristio svoje prijatelje koji su te okruživali i na regati kao organizatori i na moru kao jedriličari, ti si opet svojim postupcima sve njih zasjenio, jer tko su taj Mario Hrvoj, koji je ovu tešku regatu prvi završio, i tko je taj Miljenko Nikolić, koji je na kraju pobijedio, tko su ostali koji su stigli do cilja. Kod ljudi koje ti cijeli život iskorištavaš i od kojih živiš, izazivaš divljenje svojom slatkorječivošću, ali kod ljudi od mora, koji to more cijene, izazivaš mučninu i morsku bolest, i to na kopnu.”

“Miloš je sudjelovao u dvije regate. U jednoj preko Atlantika zauzeo je odlično četvrto mjesto u konkurenciji četiriju brodova. Na regati Giro d’Italia 1995. ostvario je najlošije rezultate, usred natjecanja vratio se kući”, ogorčen je Višić. “Nakon ovoga što se dogodilo ljudi su revoltirani. Takve nebuloze o Milošu kao najuspješnijem hrvatskom jedriličaru u medijima se objavljuju već godinama. Ružno je kad se na podjeli nagrada na regati Elan cupa u Vodicama, koje organizira Adriatic Nautical Academy, kažu Miloševa tvrtka, najavljuje predsjednik regatnog odbora kao najbolji jedriličar svih vremena u Hrvata. Miloš izlazi na binu i bez nelagode gleda u prvake svijeta i prave sportaše. Poput mornarovaca Tonka Kuzmanića, prvaka na SP-u u klasi laser-radial, Marina Mišure, drugog juniora svijeta u klasi fin, Karla Krpeljevića, prvaka na SP-u u klasi laser-radial, Tončija Stipaničeva, juniorskog prvaka svijeta u klasi laser 4.7 ili Mate Arapova, 12. seniora na svijetu u klasi laser-standard i čovjeka koji je već osigurao nastup na Olimpijadi 2004. u Ateni. Ova je kap prelila čašu! Svi su bili ljuti kad su čuli da je otišao u Korčulu”, govori Višić. “S obzirom na vremenske prilike i smjer vjetra, bilo bi logično da se Miloš javio iz Vodica ili s Krka. Korčula s tom pričom nema nikakve veze. Miloš je u javnosti ispao nedodirljiv, znalac i junak. Ali ono što je učino, moglo bi se ovako opisati: krenuo je cestom iz Zagreba prema Karlovcu, a probudio se u Krapini”, rezolutan je Višić.

Višić i Nikolić suglasni su s pismom. “Iz svega je vidljivo da je Miloš svojim postupcima, površnošću, nesportskim i nepomoračkim ponašanjem uvrijedio profesionalne pomorske službe”, kaže Višić, ako je točno sve što je izjavio, Miloševo neznanje i nesposobnost su očiti. Priču da je pokušao proći kod Šolte i kroz Splitska vrata, on može prodati onome tko se u jedrenje ne razumije. Ako je sve što je rekao samo laž i manipulacija, Miloš mora biti primjereno kažnjen.” Na dodjeli osam gotovo identičnih pehara svi su bili utučeni. Kad su novinari otišli, Višić je od svih zatražio da kažu svoja iskustva i doživljaje. “Pitao sam i Miloša. Odgovorio je: ‘Nemojte me pitati zašto sam otišao u Korčulu? Ne znam!’”

“Organizirali smo regatu po svim pravilima i u dogovoru sa Savezom. Međutim, događaji oko Miloša dobili su žalosnu dimenziju”, ističe Nikolić. “Vrlo rano su nas prozivali na HTV jesmo li rano izvijestili Centar za spašavanje na moru i pokrenuli potragu i jesmo li angažirali brod pratnje doličan takvoj regati. Kad je Miloš najavio konferenciju za tisak, zamolio sam ga da skine te sumnje s organizacije. Ali nigdje nisam pročitao da je Miloš to dolično objasnio. To je bila uvreda ne samo za Mornar nego i za Lučku kapetaniju, Split-Radio, s kojim korektno surađujemo, i prije svih HRM. Što bi bolje trebalo pratiti jedriličare osim patrolnog broda HRM-a? Možda nosač aviona?” Višić dodaje da je najgore to što je Miloš u Sportskim novostima prozvao organizatore, koji bi trebali biti zreliji i iskusniji kako bi predvidjeli sve okolnosti. “Organizator je u oglasu regate istaknuo da svaki sudionik regate jedri na vlastitu odgovornost. Time je odgovornost organizatora isključena. Cijela ruta osigurana je ophodnim brodom pratnje, patrolnim brodom HRM-a, unaprijed dogovorenom vezom s obalnom radiostanicom Split-Radio te gliserom stacioniranim u luci Komiža”, ističe Nikolić. Damir Čargo je ozlijedio rame, nije mogao dalje ploviti. Gliser je došao iz Komiže i pomogao mu. Sva oprema je pregledana i ispravnost provjerena prije starta. U dogovoru sa Lučkom kapetanijom, ističe predsjednik Mornara Višić, utvrđena je obveza javljanja svakih šest sati. “Da ironija bude veća, na Miloševu inicijativu organizator je tu obvezu pooštrio na četiri sata. Miloš se samo jedanput javio, i to na svjetioniku Palagruža. Kad je uplovio i zadnji brod Alena Krstulovića u nedjelju, 8. prosinca u šest sati ujutro, čekali smo svaki čas kad će se pojaviti i Miloš. Pretpostavka je bila da se umorio, uplovio u neku valu, spustio jedra i otišao spavati. To bi bilo puno bolje od svega što mu je palo na pamet. Treba imati srca i dopustiti da se za ovakvu banalnost alarmira Centar za spašavanje na moru, koji organizira kompletnu potragu. Između 11 i 12 sati u nedjelju, 8. prosinca, alarmiran je Centar, kojem su dani svi podaci. Digli su se avioni, brodovi Lučke kapetanije Šibenik isplovili su i pretraživali. Tražili su tamo gdje zdrav razum nalaže da bi trebao biti. I nisu ga našli. Ali nikom nije bilo ni nakraj pameti da mu se što dogodilo. Imao je potpuno siguran brod, imao je plutajuću splav. I stoga su se svi naljutili kad su čuli da je otišao u Korčulu”, kaže Damir Višić.

Osam tvrdnji u Miloševu izvještaju koje splitski jedriličari smatraju nemogućim:

Počet ćemo od početka kad je zadnji put viđen, dakle što je po jedriličarima nemoguće u njegovoj avanturi, a što po njima mogućnost.
1.Oko 18.00 kraj Drvenika nisam mogao ući u kanal (pokušavam 4-5 puta, ali ne ide)?!?

• Nemoguće, kada su uvjeti za jedrenje (kako govore ostali sudionici regate, a i oni koji su tada tamo prolazili na povratku sa regate iz Biograda) bili izrazito povoljni, a po buri se vozi direktno u kanal bez manevara (svi su prošli bez ikakve naznake bilo kakvog problema, jedino ˝naš najveći jedriličar˝ na najboljem brodu nije)?!?
  2. Dobro, nakon što nije ušao u kanal odlučuje ići van Šolte i proći kroz Splitska vrata (do kojih dolazi oko 20 h)?!?
• Nemoguće, ako nije mogao, zbog kako on kaže nepovoljnog vjetra ući u kanal, što je mislio, što ga čeka sa južne strane Šolte i u kojem će kursu tamo jedriti?!?
• I na kraju nemoguće da je od Drvenika do Splitskih vrata, južnom stranom Šolte po buri došao za manje od 1 sata.
  3. Dobro, sada kada je došao do Splitskih vrata, opet ne može ući u vrata?!?
• Opet isto, zna se da se od strane Brača po buri vrata prolaze od repiketa odnosno na jednim uzdama i da se sve do Čiova može doći bez viravanja odnosno promjene uzda.
  4. Dobro, u vrata pokušava ući par sati, ali ne uspijeva. Sada je već umoran, stavlja brod u zaustavni položaj i ide malo odspavat
• Nevjerojatno da se za cijelo ovo vrijeme nikome nije javio, a da ispred Splitskih vrata stavlja brod u zaustavni položaj i odlazi spavati. Kako netko može ispred prolaza zaustaviti brod i ići spavati? Pa to je ruta svih brodova koji prometuju za Split i iz njega, tu brodovi non-stop prolaze. Koliko je od kopna i je li promislio što mu se sve može dogoditi i gdje bi mogao završiti.
  5. Dobro, i to je prošlo, nije spavao 15 min nego 4-5 sati. Budi se! Bura ga je za to vrijeme odnijela sve do punte Pelegrina (Hvara)?!?
  Zbog nepovoljnog vjetra odlučuje ići oko istočne strane Brača pod Biokovo i onda do Splita?!?
• Nemoguće, kao prvo bura nosi znatno zapadnije od Pelegrina.
  Kao drugo sada odmoran i spreman, prvo što je trebao napraviti, na bilo koji način uspostaviti vezu sa organizatorom (on to nije napravio).
  Kao treće, svatko zna da se po buri od Pelegrina do Splitskih vrata jedri od rute.
  Kao četvrto i najinteresantnije (ovo još splitsko jedrenje nije nikada zabilježilo u povijesti), ne znamo kako bi uopće nazvali osobu koja ide jedriti po buri od Pelegrina do Splita na način na koji je on odlučio, dakle oko cijelog Brača odnosno u čistu orcu, repiketavanjem (letanjem) cijelim Hvarskim kanalom do istočne punte Brača, a onda preko Vrulje i pod Biokovo prema Splitu (ha ,ha, ha pa tko je tu lud, on bi sigurno po buri jedrio od Cresa do Opatije oko Krka i kroz Senjska vrata, došao do Senja i onda uz kopno se spustio do Rijeke).
  6. Dobro idemo dalje, on ˝navodno˝ stvarno jedri Hvarskim kanalom u orcu i onda nakon 12 sati shvaća da ne može više, jer je totalno iscrpljen i tek tada 24 sata od zadnjeg javljanja, on odlučuje stanicom obavijestiti Split radio da odustaje od regate.
• Nemoguće da ne koristi i 16 kanal nego samo 23 kanal i pazi on Split-Radio jako dobro čuje, ali ne zna čuju li oni i njega. Pa je li on normalan? Kao prvo koje kanale koristi, a kao drugo, ako ih jako dobro čuje onda je valjda shvatio da oni njega ne čuju. Niti to nije napravio kako treba.
  7. Dobro sada je sve gotovo, odustao je, totalno iscrpljen i sa zadnjim atomima snage, što sada?
• Svaki jedriličar i pomorac bi okrenuo brod u poju odnosno niz vjetar i sklonio se u prvu i najbližu mirnu luku i u miru i zavjetrini do daljnjega skupljao snagu za dalje. Ali gle, naš heroj odlučuje napraviti još kojih 40-tak milja odnosno jedno 10-12 sati noćnog jedrenja i kreće ni manje ni više nego u Korčulu ?!?
  Do tamo kako piše njegov elektronski list, a i drugi dnevni listovi: pada, ruši se, bespomoćan nepomično leži, nasukava se, sa podignutim jedrima uklještava se provom među stijene, prikaze mu pale motor i odsukavaju ga, ali bez većih oštećenja.
• A ovo, da je brod sa podignutim jedrom po buri ukliješten i nasukan među stijenama bez oštećenja?!? Prikaze mu pale motor i odsukavaju ga dok on nepomično leži na leđima?!?
  A što i kako uopće komentirati, je li normalan i kome on ovo pokušava prodati i što želi dokazati.
  8. Dobro, stigao je u ACI Marinu u Korčulu, je li se vezao sam bez problema kako piše autorizirani članak u Morskom prascu ili uz pomoć ACI-jevog mornara. Nije bitno, važno je da se vezao, odmah traži telefon da se može ujutro u 5 sati javiti familiji da je živ i zdrav, ali se čudi kad mu oni u 6 sati ujutro govore da je velika potraga za njim (Pazi, to što on prvo i odmah ide tražiti telefon za javiti se familiji da je OK je normalno, ali se čudi, jer kako to da je mogla potraga krenuti za njim, kada on uopće nije zvao may-day, ma baš čudno i to da su organizatori regate pokrenuli potragu za njim nakon što ga nitko nije ni čuo ni vidio 20-tak sati).