Novi Rolls-RoycePrvog radnog dana ove godine predočen je napokon javnosti jedan od najtajnovitijih dizajnerskih projekata u povijesti automobilske industrije, Rolls-Royce Phantom, prvi novi model slavne britanske tvrtke nakon dugog niza godina. Vozilo je teško oko 2,5 tone, dugačko oko 6 metara a stajat će 350.000 dolara i biti jedan od najskupljih automobile na svijetu. Phantom je viši od luksuznog jeepa Grand Cherokee, širi od Cadillac Escalade i dulji od Lincoln Navigatora, najluksuzniji u svojoj kategoriji a donekle će mu konkurirati samo “Mercedesov” Maybach. Iako će se izrađivati u novosagrađenoj tvornici nedaleko od Chichestera u južnoj engleskoj pokrajini West Sussex, za Phantom se već govori da je to “”. Naime, to je prvi model lansiran na tržište nakon što je marku “Rolls-Royce” preuzeo njemački koncern BMW, koji sada želi revitalizirati sve slabiju prodaju Rolls-Royceova.

Proizvodnja automobila u Britaniji već je dugo u krizi, pa je u britansku automobilsku industriju ušao američki, japanski i njemački kapital. BMW je prije nekoliko godina kupio prava za proizvodnju nekoć jako popularnih jeftinih britanskih automobila marke “Mini” pa je nakon lansiranja novog modela taj projekt njemačkog proizvođača u Britaniji jako dobro krenuo, a prema posljednjim podacima Mini se odlično prodaje i u SAD-u. Sredinom 90-ih u teškoćama se našao i “Rolls-Royce Motor Cars” i Britanci su se teško mirili s tim da bi stranci mogli preuzeti ponos britanske automobilske industrije.

Rolls-Royce je već desetljećima simbol Britanije kao jedan od britanskih industrijskih proizvoda nenadmašne kvalitete. Britanija voli isticati da je najstarija industrijska sila na svijetu pa njena tradicija na mnogim područjima jamči kvalitetu.

Automobil Rolls-Royce nosi prezimena dvojice ljudi koji su ga stvorili, Charlesa Rollsa i Fredericka Roycea. Rolls je bio sin baruna, unuk grofa, plemić školovan u Etonu i Cambridgeu. Taj pustolov, zaljubljenik u letove balonom, sudionik prvih automobilskih trka, pionir zrakoplovstva, prvi čovjek koji je preletio La Manche u oba smjera, još je 1896. kupio svoj prvi automobil. Nakon studija uz očevu financijsku pomoć počeo je preprodavati inozemne automobile, a jedna od prvih njegovih prodavaonica automobila nalazila se u Ulici Conduit u Londonu.

Frederick Royce bio je sin siromašnog propalog mlinara, koji je ostavši bez mlina s cijelom obitelji otišao u London, nadajući se da će naći dobar posao, ali u tome nije uspio. Frederick je do 15. godine bio u školi samo godinu dana, ali mu je teta plaćala 20 funti godišnje školarine za naukovanje u mehaničarskoj radionici britanskih željeznica. Royce je mehanika toliko zanimala da se njome bavio i u slobodno vrijeme. Svladavši zanat mehaničara u Manchesteru je s partnerom otvorio radionicu za izradu strojeva. Pokazao se domišljatim konstruktorom strojeva, dinama, dizalica, dijelova za automobile. Na prijelazu stoljeća zaradio je već toliko na proizvodnji dizalica da se odlučio na izradu cijelog automobila, unaprjeđujući francuske modele. Prijatelji su mu govorili da je njegov automobil jako dobar, ali da od toga neće imati ništa ne pronađe li sposobnog prodavača. Jedan od njih uspostavio je kontakt s londonskim trgovcem automobila Rollsom, no ovaj je prodavao samo inozemne automobile, britanski ga nisu zanimali. Ipak, nagovorio ga je da dođe u Manchester i iskuša Royceov automobil.

Rolls je sjeo u Royceov auto i odmah uočio da je to jako dobro vozilo. Pristao ga je prodavsati pa su sklopili sporazum kojim su 1904. zapravo osnovali tvrtku “Rolls-Royce”. Već u katalogu za sljedeću godinu Rolls je obavještavao kupce da se u njegovu dućanu u Ulici Conduit može kupiti i auto što ga je proizveo Royce, koji je “siguran i udoban”, motor mu je vrlo tih, a “taj automobil može se mjeriti s najboljim kontinentalnim modelima”. Automobil se dobro prodavao pa je Royce odlučio napraviti novi, bolji model. Tako se dvije godine poslije pojavio Silver Ghost, koji je Rolls reklamirao kao “najbolji automobil na svijetu”. Prodaja je izvrsno krenula i tvrtka se počela se širiti. No Rolls je 1910., kada su mu bile tek 33 godine, poginuo u avionskoj nesreći. Royce je nastavio voditi kompaniju. Umro je 1933.

Ortaštvo dvojice tvoraca tvrtke trajalo je samo šest godina, no duh njihova zajedništva nastavio je njegovati Royce, pa i kasniji šefovi. Uspjeh se sastojao u nenadmašnoj kvaliteti vozila, koje je moralo biti udobno, sigurno, pouzdano i luksuzno, te u odličnom marketingu, koji je plasirao vozilo na tržište kao posebno vrijednu stvar, namijenjenu samo najbogatijima, najcjenjenijima, najvažnijima. Da bi se zadovoljili ukus i zahtjevi najbogatijih, automobil je morao biti besprijekorno izrađen pa je tvrtka zapošljavala samo najbolje majstore. Dok su se druge kompanije trudile da na tržište izbace što više što jeftinijih automobila, pa su radile na tekućoj vrpci s radnicima, koji su spretno obavljali samo jedan posao, “Rolls-Royce” je tražio da se automobili izrađuju što kvalitetnije, koliko god to trajalo. Da bi se 80-ih izradio jedan automobil u “Rolls Royceu”, od početka rada na njemu do posljednje kontrole automobil je u tvornici bio 76 dana. Kontrola i ispravljanje grešaka trajali su prosječno 164 sata. Za neke modele čak se i karoserija izrađivala ručno, pomoću starih preša za savijanje limova i drvenih maljeva. Kompanija je zapošljavala čak 40 umjetničkih obrtnika za izradu drvene instrumentne ploče i ostalih luksuznih dijelova unutarnjeg uređenja od drva i kože. Samo za izradu hladnjaka automobila bilo je potrebno 12 sati rada, a japanska tvrtka “Toyota” za to vrijeme s tekuće vrpce izbaci cijeli automobil. “Rolls-Royce” je novi model izbacivao na tržište tek svakih 17 godina, dok druge automobilske tvrtke izbacuju nove modele gotovo svake godine.

Zbog takve proizvodnje Rolls-Royceovi su bili jako skupi pa je sredinom 90-ih na američkom tržištu najjeftiniji model Bentley Brooklands stajao 138.000 dolara a najskuplji Silver Spur II 318.000 dolara. Mušterija koje su spremne platiti tako mnogo nema baš mnogo pa se godišnje proizvede malo automobila te tvornice. Najviše ih se prodalo 1991. – ukupno 3300. No dvije godine poslije, zbog recesije u SAD-u, broj prodanih automobila u toj zemlji pao je s 1300 na samo 400. Za Rolls Royce njegova je velika kvaliteta postala velik problem, jer čovjek koji bi ga jednom kupio ne bi ga sljedećih desetljeća mijenjao novim modelom, kao što to čine vlasnici drugih automobila. Od oko 100.000 automobila koliko ih je “Rolls Royce” proizveo u svojoj povijesti, oko 50.000 još je u voznom stanju. “Rolls Royce” se stoga sredinom 90-ih našao u teškim gubicima pa je hitno promijenjeno vodstvo.

Novo vodstvo brzo je smanjilo troškove i povećalo produktivnost. Odlučeno je da tvornica bude profitabilna sa 1300 prodanih automobila. Uvedena je automatizacija gdje god je bilo moguće, smanjen je broj zaposlenih za 50 posto, na 2400 ljudi. Produktivnost je povećana za 30 posto ali kompanija ipak nije uspjela dosegnuti nekadašnje uspjehe. Ponešto je porasla proizvodnja pa je 1997. prodano 1700 automobila. Kompanija “Vickers”, vlasnik tvrtke “Rolls-Royce”, ipak je zaključila da to nije dovoljno da “Rolls-Royce” ostavi u svom sastavu.

Kad je u studenom 1997. objavljeno da se tvornica prodaje, za “Rolls-Royce” su se zainteresirale dvije velike njemačke kompanije, BMW i “Volkswagen”. Veći je novac ponudio “Volkswagen” i kupio “Rolls Royce Motor Cars” za oko 600 milijuna dolara. No “Volkswagen” je potom otkrio neugodnu činjenicu da, kupivši tvornicu, nije kupio i marku automobila Rolls-Royce, jer vlasništvo te marke nije pripadalo automobilskom dijelu tvrtke “Rolls-Royce Motor Cars” nego avionskom dijelu tvrtke “Rolls-Royce P.L.C”. Prethodnih godina automobilska tvrtka “Rolls Royce” proširivala je svoju aktivnost te je počela proizvoditi i avionske motore, koji su joj donosili i najveću zaradu. Automobilski dio tvrtke odvojio se 1971. od ostatka. No vlasništvo nad samom automobilskom markom “Rolls-Royce”, začudo, ostalo je zrakoplovnom dijelu tvrtke.

Da bi “Volkswagen” mogao proizvoditi automobile marke “Rolls-Royce”, trebao je otkupiti i marku “Rolls-Royce”, ali avionska tvrtka “Rolls-Royce P.L.C” nije bila sklona prodati tu marku “Volkswagenu”. “Rolls-Royce P.L.C” već je otprije odlično poslovno surađivao s BMW-om na projektima avionskih motora pa je potkraj 1997. marku “Rolls-Royce” za 60 milijuna dolara prodao BMW-u. No BMW je tu marku smio preuzeti tek 1. siječnja 2003., a dotada je “Volkswagen” smio nastaviti dotadašnju proizvodnju postojećeg modela automobila marke “Rolls-Royce”, Silver Seraph.

Tako je nastala apsurdna situacija: “Volkswagen” je bio vlasnik tvornice u Creweu, koja je dosad proizvodila Rolls-Royce, ali tu marku nakon 2003. nije više smio proizvoditi i prodavati, a BMW je postao vlasnik marke “Rolls-Royce”, ali nije imao tvornicu za proizvodnju tih automobila. “Rolls-Royce Motor Cars” osim Rolls-Roycea proizvodio je i automobile Bentley, također namijenjene imućnoj klijenteli, no ne tako skupe kao Rolls-Royce. “Volkswagen” je, kupivši “Rolls-Royce Motor Cars”, dobio pravo na marku Bentley pa je intenzivno proizvodio i reklamirao te automobile, dok je Rolls-Royce potpuno zapostavio. Zbog toga je prodaja Bentleyja posljednjih godina napredovala, a prodaja Rolls-Roycea pala je na samo 500 komada godišnje.

BMW je pak mučilo kako da iskoristi slavnu marku automobila za koju nije imao tvornicu. Trebalo je napraviti projekt novog automobila koji će nositi staro ime i slijediti tradiciju dosadašnjih modela, sagraditi tvornicu gdje će se automobil izrađivati, pronaći stručne radnike i stvoriti službu prodaje, mrežu dilera, marketinšku službu. Za to je BMW imao samo 53 mjeseca.

U Londonu je 1999. okupljena manja skupina vrsnih inženjera koji su počeli potajno raditi na projektu RR01. Okupljali su se u napuštenoj filijali banke National Westminster nedaleko od Hyde Parka. Svi njihovi papiri i računala svake su večeri bili zaključavani u blagajnu banke. Odlučili su napraviti auto koji će izgledom biti u tradiciji Rolls-Roycea iz 30-ih godina, velikih dimenzija, agresivnog dizajna, vrlo visok, visokih prednjih kotača, nalik na buldoga. Prvi glineni model izrađen je u velikoj tajnosti u filmskom studiju u londonskoj četvrti Holborn. Odlučeno je da se od starih modela zadrže samo zaštitni znak Rolls-Roycea, kipić žene raskriljenih krila na haubi automobila, te karakteristični rešetkasti hladnjak na prednjem dijelu. Dizajneri su k tomu za novi Rolls-Royce Phantom odlučili iskoristiti sve ono što je već razvijeno za luksuzne automobile tvrtke BMW, pa se novi automobil ima unaprijeđeni BMW-ov motor a i stražnji prijenos zapravo je prijenos njemačkog modela BMW 7. Mjenjač je izrađen u Austriji, školjka u Njemačkoj i sve se to dovozi u Englesku gdje će se sklapati u novosagrađenoj tvornici i potom ručno dorađivati pri sastavljanju automobila.

BMW se dugo kolebao gdje da sagradi tvornicu. Trebala je to biti lokacija gdje bi imao na raspolaganju i kvalitetnu radnu snagu, ali i da tvornica bude dostupna kupcima, koji vole dolaziti u nju i naručivati posebni unutrašnji dizajn ili dodatne uređaje prema izboru. Isprva su u BMW-u razmišljali da tvornicu izgrade u nekom od industrijskih središta srednje Engleske, gdje bi na raspolaganju imali najbolje metalske radnike, potom se razmišljalo da to bude blizu londonskog aerodroma Heathrow, što bi moglo biti pogodno za kupce, ali su na kraju tvornicu izgradili u malom mjestu Goodwoodu nedaleko od Chichestera u West Sussexu na obali La Manchea. Ondje nikad nije bilo automobilske industrije, ali postoji snažna tradicija brodogradnje, pa su u BMW-u zaključili da upravo ondje postoje i pravi majstori za “finiširanje” takvih luksuznih automobila. Budući da se u završnoj fazi Rolls-Royce Phantom izrađuje rukom, uposleno je 350 obrtnika, posebno spretnih u obradi kože, plemenitog drva, u montiranju moderne elektronike, jer će se posebna pozornost posvećivati luksuzu. Objavljeno je da su neki od zaposlenih majstora dosad izrađivali skupocjeni unikatni namještaj i glazbala. Chichester je izabran jer je blizu aerodroma velikog lučkog grada Plymoutha, gdje mogu slijetati privatni avioni, a oni koji kupuju Rolls-Royce obično posjeduju i avion. Chichester je jako jedriličarsko i jahtaško središte pa ga posjećuju ljudi koji bi mogli biti potencijalni kupci Rolls-Roycea. Iz tvornice će tjedno izlaziti 20 novih Rolls-Royce Phantoma. U njima će biti 85 posto dijelova izrađenih izvan Britanije, no 15 posto britanskih dijelova i završna obrada britanskih obrtnika u unutarnjem dizajnu sačuvat će “engleski duh”.

Prvo predstavljanje Rolls-Royce Phantoma izazvalo je pohvale. Ljude u BMW-u posebno veseli veliko zanimanje kupaca, posebno u SAD-u, gdje je ovih dana Phantom predstavljen na automobilskom salonu. Kupci već dolaze u tvornicu pokraj Chichestera, a jedan od prvih donio je uzorke unutarnjeg uređenja svoje vile, aviona i jahte, pa želi da mu tako bude uređena i unutrašnjost Phantoma. U BMW-u se nadaju da će u prvoj godini udvostručiti lanjsku prodaju i prodati svih tisuću komada koje kane proizvesti 2003. Već se uzimaju predbilježbe za Phantome koji će se isporučivati početkom 2004.