Objavljeno u Nacionalu br. 375, 2003-01-22

Autor: Zlatko Rendulić

Saddamova strategija

Amerikanci će morati razoriti cijeli Bagdad uz velike gubitke civilnog pučanstva i antipatije cijelog svijeta

Kopnene borbe u Iraku moguće su samo zimi: već početkom ožujka bit će prevruće za upotrebu plinskih maski, a pustinjski vjetrovi i pijesak onemogućit će lasersko nišanjenje

Bez obzira na nalaze UN-ovih inspektora, Irak će biti napadnut sredinom veljačeBez obzira na nalaze UN-ovih inspektora, Irak će biti napadnut sredinom veljačeNaravno da u SAD-u ima i drukčijih mišljenja od Cheneyjevih. Mnogi ugledni političari (bivši potpredsjednik SAD-a Al Gore, senator Kennedy, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Samuel Berger, pa i sam bivši predsjednik SAD-a Clinton) dali su svoje mišljenje o iračkom gordijskom čvoru. Svi se oni slažu da je Saddam Hussein kršio odredbe UN-a i da se njegova nastojanja da se dočepa nuklearne bombe još ovog desetljeća ne mogu ignorirati.

OPASNE ULIČNE BORBE Američke će snage imati snažnu potporu iz zraka, ali u uličnim je borbama ta potpora nesigurna pa se ne može ratovati bez gubitaka AMERIČKI MARIONETSKI REŽIM Srušivši režim Saddama Husseina SAD će u Iraku ustoličiti emigrantski režim. A Irak posjeduje 10 posto svjetskih rezervi kvalitetne nafteIpak, svi oni smatraju da bi jednostrani napad SAD-a, bez suglasnosti Vijeća sigurnosti, bio najgore rješenje. “Činjenica da je Amerika u stanju voditi takav rat sama ne znači ujedno da je i pametno to učiniti. Mi smo djelovali jednostrano u Afganistanu, ali je cijeli svijet bio uz nas i našu akciju smatrao legitimnom, spreman pomoći. Ako smo mi upravu u opasnosti koju objektivno predstavlja Irak, neće biti teško dokazati cijelom svijetu da je potrebno poduzeti mjere za sprječavanje Iraka da se domogne nuklearnog oružja”, smatra Al Gore i dodaje da će velike simpatije svijeta, koje je Amerika stekla nakon 11. rujna, nestati preko noći ako jednostrano napadne Irak. “Najgore je to što se time neće ništa postići u borbi protiv međunarodnog terorizma. Sve simpatije arapskih i drugih islamskih zemalja, koje su nam pomagale u borbi protiv međunarodnog terorizma, nestat će.” A ne bi se smjelo učiniti ništa što bi otežalo tu borbu. Pomoć Iraka međunarodnom terorizmu nedokazana je i zanemariva. Prema tome, svrgavanjem Saddama Husseina tu se ništa ne dobiva, ističu pobornici takvog razmišljanja. Treba sagledati i tko je mogući nasljednik Saddama Husseina. Kako će SAD nakon takvog rata održati tu zemlju i regiju u miru? Vidi li se taj problem kao Južna Koreja, gdje je SAD pomogao izgraditi demokratsku državu, ali držanjem američke vojske tijekom cijele ljudske generacije?

I doista, nitko u SAD-u nije tako naivan da vjeruje kako će nakon rata u Iraku, gdje će možda biti teških gubitaka civilnog stanovništva, ljudi izaći na ulice i uz klicanje veselo dočekati američke vojnike kad oni uđu u razrušeni Bagdad. I sam bivši predsjednik Clinton, koji se na kongresu Laburističke stranke u Londonu dotaknuo i te teme, izjavljuje da je pristaša nove, sadržajnije rezolucije UN-a o radu inspektora u Iraku, ali ne i jednostranog američkog napada na Irak bez suglasnosti UN-a.

Irak nije Afganistan

U Afganistanu najveći teret u borbama na zemlji protiv talibana i Al Qaede pao je na leđa Sjevernog saveza, uz precizno i ubojito bombardiranje američkog zrakoplovstva. Premda nije ostvaren glavni cilj, hvatanje Bin Ladena i njegovih glavnih suradnika, taj je rat dobiven i režim u Afganistanu je smijenjen.

No oružane snage kojima raspolaže Saddam Hussein nisu talibani nego znatno jače snage Republikanske garde, slijepo odane Saddamu, i regularne vojske, slabo plaćene i s kudikamo slabijim moralom. Ta vojska ima 11 divizija s po 8000 ljudi. Prema američkim podacima, časnici regularne vojske su korumpirani i često podijele vojničke plaće među sobom. Naravno, postoji i iračka opozicija protiv Saddamova režima. Mnogi članovi opozicije nalaze se izvan Iraka, a SAD im financijski pomaže. No politički su jako podijeljeni, pa se uopće ne mogu složiti kako bi Irak trebao izgledati nakon svrgavanja Saddama. I da dobije oružje od Amerikanaca, ta opozicija nije ništa slično Sjevernom savezu u Afganistanu.

Plan američkog napada na Irak sadržava postupke iz poznate doktrine zračno-kopnene bitke. Savršenom senzorskom tehnikom i preciznim oružjem uništavaju se radarski sustav, sustav protuzračne obrane, aerodromi i centri veze, zapovjedni centri, skloništa vlade i samog Husseina. Zatim se paralizira promet, uništavaju električne centrale, opskrba vodom –paralizira cjelokupni život u Iraku. U toj fazi počinju napadi na trupe kopnene vojske, kako bi se što više dezorganizirala i uništila prije nego što počnu borbe na zemlji. Plan Pentagona ne predviđa veliko angažiranje američke kopnene vojske, koje bi poslije sudjelovale u uličnim borbama u Bagdadu i drugim gradovima. Početne operacije imaju za cilj preciznim napadima iz zraka uništiti što više Republikanske garde, a regularnu vojsku samo izolirati pa tako stvoriti razdor među njima. Zadatak iračke opozicije bio bi da podmićivanjem i zastrašivanjem ostvari prijelaz regularne armije na svoju stranu. U napadima iz zraka na skladišta kemijskog i biološkog oružja, centre veze, zapovjedne centre i raketne rampe upotrebljavalo bi se novo snažno mikrovalno oružje za uništavanje elektronskih uređaja. Tako bi se spriječilo da dim od otrovnih supstancija pri razaranju kemijskih i bioloških skladišta zatruje okoliš, čega je bilo u Zaljevskom ratu.

Generali ne vjeruju u ‘cakewalk’

Nakon toga američke trupe mogu se iskrcati u Iraku, ali ih neće biti u velikom broju. Pentagon nikako ne želi da se znatne snage američke kopnene vojske uvlače u borbu u Iraku. I američki generali više bi voljeli da to bude akcija pod zastavom UN-a, uz odobrenje Vijeća sigurnosti, nego jednostran pothvat, odobren samo od predsjednika SAD-a. Generali se ljute na dopredsjednika Cheneyja koji izjavljuje da će takva akcija biti samo “cakewalk” (šetnja, nakon što se pojede komad torte).

U Zaljevskom ratu iračka vojska bila je u Kuvajtu u borbenom poretku. Tenkovske postrojbe u borbenom poretku ne mogu se uspješno kamuflirati. A kad se tom poretku otkrije glava, zna se i gdje će mu biti rep. Posve drukčija situacija bila je na Kosovu, gdje se nije očekivao napad NATO-a sa zemlje pa je jugoslavenska vojska bila ukopana na mnogo većem razmaku i u nepravilnom poretku. Tu je napadima iz zraka bilo uništeno deset puta manje borbene tehnike nego što je procjenjivao NATO. U Iraku Amerikancima će biti najteže ako se Republikanska garda i regularna vojska razmjeste po velikim gradovima, spremne na ulične borbe. Tada će snage SAD-a morati uništiti cijeli Bagdad, uz goleme gubitke civilnog pučanstva. Amerikanci će morati u Iraku angažirati znatno veće kopnene snage nego u Afganistanu. One će imati snažnu potporu iz zraka, ali u uličnim borbama ta je potpora nesigurna pa se ne može ratovati bez gubitaka. Ako Iračani upotrijebe pravilnu strategiju, Amerikancima neće biti lako.

Dok je zima u Afganistanu uvelike otežavala operacije, u Iraku je obrnuto. Tamo se borbe na kopnu mogu voditi samo zimi, što osobito vrijedi za američkog ili europskog vojnika. Optimalno vrijeme za vojne operacije u Iraku su siječanj i veljača, najkasnije do početka ožujka. Tada počinju puhati snažni vjetrovi koji podižu oblake pijeska i prašine, a za petnaestak dana već postaje vruće. Ti oblaci onemogućuju djelovanje sustava laserskog, infracrvenog i televizijskog vođenja inteligentnog oružja, a takav je najvećim dijelom arsenal taktičke namjene. Preostaju još oružja na principu GPS (global position system), ali to su malobrojnije velike bombe i rakete.

Budući da se ne može isključiti mogućnost da u posljednjoj obrani Hussein uporabi kemijsko i biološko oružje, nužna oprema američkih vojnika bit će plinske maske i zaštitna odijela. Već od početka ožujka vojnik se ne može boriti pod plinskom maskom i u zaštitnom odijelu. Američki vojnik u takvim uvjetima traži 55 litara vode dnevno, a rukama ne smije dotaknuti ni tenk ni top izložen suncu, na 40 stupnjeva Celzija.

Kad se očekuje napad

Zbog toga su siječanj i veljača jedini pogodni mjeseci za kopnene operacije u Iraku, uz upotrebu plinske maske i zaštitne odjeće. Ako Amerikanci jednostrano uđu u rat, glavne operacije u Iraku vodit će se u siječnju i veljači. U opskrbi kemijskim i biološkim oružjem međunarodni terorizam ne ovisi o Iraku, a za razvoj nuklearne bombe Husseinu treba najmanje godinu dana. To pruža dovoljno vremena diplomaciji da problem riješi mirnim putem. Lako je dokazati da je Iranu sada lakše izraditi nuklearnu bombu nego Iraku, a posljedice za SAD bile bi jednako negativne.

Sjeverna Koreja, kao treći član “osovine zla”, dalje od Iraka odmaknula je u razvoju raketa zemlja-zemlja s povećanim srednjim dometom, dakle onakvih protiv kojih SAD gradi svoj antibalistički raketni sustav. Čemu stoga tolika žurba američke administracije u rušenju režima Saddama Husseina? Većina članova Vijeća sigurnosti i dalje smatra da se taj problem može riješiti bez rata. Kao najbogatija zemlja na svijetu, SAD je i najveći globalni zagađivač, a ne želi potpisati sporazum o ograničenju zagađivanja. SAD se uvijek zalagao za suđenje ratnim zločincima, a jedini među razvijenim državama ne pristaje da se sudi i njegovim vojnicima. Srušivši režim Saddama Husseina SAD će u Iraku ustoličiti emigrantski režim. A Irak posjeduje oko 10 posto svjetskih rezervi nafte.

Naše vrijeme donosi opasnosti, kaže američki dopredsjednik Cheney, ali i mogućnost ostvarenja naših ciljeva. Sada možemo graditi sigurniji svijet nakon rata protiv terora. Naravno, u tom sigurnijem svijetu SAD bi kontrolirao iračku naftu.

Sjeverna Koreja javno je priznala da raspolaže nuklearnim oružjem. Analitičari procjenjuju da ima najmanje dvije nuklearne bombe, ali i rakete povećanog srednjeg dometa, savršenije od iračkih. SAD ipak smatra da takvu izravnu ugroženost vlastitih trupa u Južnoj Koreji može riješiti diplomatskim putem. Sjeverna Koreja osim dosta oružja nema ništa drugo, čak ni dovoljno hrane za svoje stanovništvo. No Sjeverna Koreja nema 10 posto svjetskih rezervi najkvalitetnije nafte.

Vezane vijesti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

Sjedinjene Države uputile su Hrvatskoj čestitku u povodu Dana državnosti 25. lipnja. "U ime predsjednika Baracka Obame i naroda Sjedinjenih Država,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika