Triestina, nogometni klub iz TrstaNikada u povijesti talijanskog nogometa nije se dogodilo da jedna nogometna momčad u samo tri godine prevali dug put od četvrte do prve lige. Ove godine taj će uspjeh postići nogometni klub Triestina iz Trsta, vodeća momčad talijanske druge lige koja je još u sezoni 2000./01. igrala u četvrtoj ligi. Riječ je o momčadi skromnih financijskih mogućnosti koja je nakon ispadanja iz prve lige 1959. stalno tonula, ne bi li prije tri godine, nakon dolaska novog predsjednika Amilcarea Bertija i novog trenera Ezija Rossija, počeo uspon. Usponu se prošle godine pridružio i Al-Saadi Gadafi, sin Moamera Gadafija, koji je prošlog ljeta za četiri milijuna eura kupio 33 posto dionica kluba i tako postao suvlasnik.

Uspon Triestine jedan je od općih pokušaja ekonomske revitalizacije grada koji već dugo izgleda kao slijepo crijevo Italije. Sa 220 tisuća stanovnika Trst već dugo izgleda kao grad neiskorištenih potencijala. Samo 16 posto stanovnika zaposleno je u industriji naspram 35 posto državnog prosjeka, te grad živi od trgovine, luke i banaka kojih u Trstu ima tridesetak. Ekonomski pasivan grad počeo je gubiti snagu kao trgovačko važno središte te se već godinama govori o potencijalima Trsta koji nikada nisu ostvareni. Trst je postao jednim od glavnih gradova preko kojih se odvija trgovina ljudima s istoka prema zapadu Europe. Trstom trenutačno vlada desna koalicija koja je gradu već donijela dosta političke štete: lani je 25. travnja, Dan oslobođenja od fašizma, proglasila danom pomirbe i odavanja počasti svim žrtvama za slobodu, što su osudile sve političke stranke u Italiji.

Iako malen klub, Triestina ima jedan od najljepših stadiona u drugoj ligi. Na igralištu smo zatekli radnike kako razbijaju led a glasnogovornik kluba Marco Cernaz, kojem je otac Buzećanin a majka Lošinjanka, telefonom nam je javio kako je zbog zaleđenog terena trening preseljen u mjestašce Visco, 7 km od Palmanove. Cernazov pomoćnik Gabriele Lagonigro dočekao nas je uz ispriku na igralištu u Viscu: “Znate, jučer su se klupski navijači ponudili da razbijaju led. Rekli su nam kako će za gajbu piva očistiti cijelo igralište, ali iako su radili cijeli dan, nisu uspjeli. Zato smo morali angažirati profesionalce da dovrše posao”, objasnio nam je Lagonigro i upoznao nas s trenerom Rossijem.

Zanimljivo, 40-godišnji Rossi još je prije četiri godine aktivno igrao u drugoligašu Trevisu. Nakon toga postao je trener i uveo Triestinu iz četvrte u treću ligu, iz treće u drugu i sada su prvi u drugoj ligi. Mnogi ga uspoređuju s Luigijem Del Nerijem, trenerom Chieva, koji s nepoznatim igračima i malim proračunom postiže odlične rezultate. Postoji još jedna sličnost s Del Nerijem, i jedan i drugi stalno govore “bitno je osigurati opstanak u ligi” iako su njihovi klubovi stalno u vrhu tablice.

“Previše se puta spominje kako je novac jedini način na koji se vrednuju igrači i da jedino novac pokreće igrače, a ja vam kažem da to nije istina. Igrači Triestine preživjeli su svašta, bankrote kluba, poslovne promašaje, ispadanja u niže rangove natjecanja i u nama se stvorilo nešto posebno, nešto što nas je motiviralo da napokon napravimo nešto za ovaj klub i grad Trst. Ima nešto u nama što je jače od svih nogometnih varijanata”, ukratko nam je objasnio Rossi koji je i sam nekoliko sezona igrao za Triestinu. Da novac u njihovu slučaju nije bitan, potvrdio nam je i Lagonigro koji je rekao kako Sampdoria, trenutačno četvrtoplasirana momčad druge lige, ima 15 puta veći godišnji proračun od Triestine. Kao drugi primjer Lagonigro je naveo Cataniju, momčad koja se bori za opstanak u drugoj ligi a koja svog igrača Luisa Oliveiru plaća dva milijuna eura godišnje, što je novac kojim Triestina plati sve svoje igrače u jednoj godini. Ni jedan igrač Triestine ne prima godišnje više od 125 tisuća eura.

I igrači i trener Rossi smatraju da su razlozi njihova uspjeha ozračje i opuštenost u igri. “U Italiji se viđa jako malo lijepog nogometa jer su igrači pod golemim pritiscima radi pobjeda a postoje i razni drugi interesi koji djeluju na momčad. Moje je mišljenje da se momčad mora pripremati u opuštenoj atmosferi jer samo tada igrači mogu ponuditi maksimum, što donosi dobre rezultate”, tvrdi Rossi i dodaje da njegovi igrači imaju unutarnji mir. “Oni znaju da je pogreška u igri nešto sasvim normalno i da se zbog toga ništa loše neće dogoditi. Zbog toga i igraju tako atraktivan i zahtjevan nogomet jer znaju da im u opuštenoj atmosferi nitko neće zviždati ako ponekad pogriješe”, objasnio je Rossi. U to smo se uvjerili na treningu na kojem Rossi ni u jednom trenutku nije povisio glas, a kamoli opsovao.

Kad je prije tri godine Rossi postao trener Triestine, naišao je na samo dvije tisuće gledatelja na stadionu, klub prepun problema i veliku želju grada da se nešto promijeni. Na njegovu sreću klupski predsjednik je postao Amilcare Berti, manager iz Pordenonea koji prije toga nije imao nogometnog iskustva. Radio je kao manager koji se bavio spašavanjem tvrtki koje su propadale a bio je poznat kao čovjek koji je spašavao i informatičku kompaniju “Olivetti” od potpune propasti. S takvim je ciljem došao i u Trst, uložio vlastiti novac u naoko neprofitabilnu investiciju kakva je bila Triestina, da bi je sada doveo do vrha druge lige. Međutim, u posljednje vrijeme Berti najavljuje da bi se mogao povući iz cijelog projekta jer ulazak u prvu ligu iziskuje povećanje klupskog proračuna a u ovom trenutku Triestina nema sponzora. Berti tvrdi da mu Triestina još nije vratila novac koji je uložio u nju i da je u minusu od 10 milijuna eura.

“Klub nema sponzora jer je godinama bio izvan sportskih događanja, bio je nevažan, nije bilo interesa za sponzorstvo. Međutim, nadamo se da će se i to uskoro promijeniti”, smatra Mariano Fabiani, sportski direktor kluba koji je posjetio igrače na treningu. Fabiani je tek godinu dana u klubu i dio je nove uprave koju je sastavio Berti. “Današnja Triestina nudi puno mogućnosti sponzorima. Organizacijski želimo biti poput Chieva, ali za to treba strpljenja. Naš je cilj s malo novca postići dobre rezultate jer ima mnogo primjera kako se s puno novca postižu loši rezultati”, smatra Fabiani.

Uloga Al-Saadija Gadafija nije dokraja objašnjena i u klubu ga predstavljaju kako poslovnog čovjeka koji je uložio novac u klub, ali nisu željeli govoriti ništa više. Dapače, kad smo ih zamolili da nam ustupe fotografiju Gadafija i predsjednika kluba Bertija, rekli su da takve fotografije postoje, ali nam ih ne mogu dati. Fabiani tvrdi da je do susreta Bertija i Gadafija došlo posredstvom Juventusa jer je Gadafi prvo kupio 5 posto dionica Juventusa. “Al-Saadi Gadafi prepoznao je Bertijev poduzetnički duh koji odlično vodi klub i nakon toga je izrazio želju da uloži novac u Triestinu”, objasnio nam je Fabiani. Mnogi smatraju da je Triestina rezervna momčad Juventusa te da je možda Gadafiju kupnja Juventusovih dionica bila uvjetovana ulaganjem u Triestinu, ali Fabiani odbacuje takve špekulacije. “Istina je da su odnosi Juventusa i Triestine odlični, ali Triestina će uvijek biti samostalan klub. Triestina je jednako tako u dobrim odnosima i s Milanom i s Interom koji su prepoznali Triestinu kao dobro organiziran klub”, odgovorio nam je Fabiani i kao dokaz rekao dao u Triestini igraju tri juniora Juventusa, ali i tri juniora Milana te da Triestina dijeli vlasništvo nad tim igračima s njihovim matičnim klubovima. Ipak, kad smo pitali dolazi li Al-Saadi Gadafi na utakmice Triestine, Fabiano nam je odgovorio potvrdno, dok je trener Ezio Rossi odgovorio da ga nikad nije vidio na utakmici.

Igrač koji je također vidio Gadafija na utakmicama Triestine jest Jehad Muntasser, 24-godišnji Libijac koji igra za Triestinu. Muntasser je još 1995. došao u Italiju, igrao u Atalanti, nakon toga u Engleskoj, u Arsenalu i Bristol Cityju, da bi se nakon toga vratio u Italiju i zaigrao za Triestinu. “Gadafi je pasionirani ljubitelj nogometa. Kad je u Trstu, gleda naše utakmice i uvijek mi se javi”, kaže Muntasser koji je reprezentativac Libije. Uspoređujući Triestinu i Arsenal, Muntasser tvrdi da je razlika između engleskog i talijanskog nogometa velika. “U Engleskoj je mnogo toga dopušteno, igrači prije utakmica jedu meso i piju pivo, što je u Italiji zabranjeno, ovdje je sve strože. Talijanski nogomet mi se sviđa jer nije agresivan poput engleskog”, tvrdi Muntasser koji je prvi igrač iz Libije koji je zaigrao u talijanskoj i engleskoj ligi i zato je vrlo popularan u svojoj zemlji. Sada je popularan i u Trstu, kaže kako više ne može ni popiti kavu u gradu a da ga ljudi ne prepoznaju na ulici.

“Naša popularnost u gradu vidi se i po tome što nam je mnogo toga dopušteno, primjerice, policajci nam znaju progledati kroz prste kod sitnijih prekršaja, čak i onim igračima koji manje igraju”, kaže 32-godišnji Mirco Gubellini, najbolji igrač Triestine kojem je ovo osma sezona u Trstu. S obzirom na svoje iskustvo u klubu prisjeća se kako je bilo u ona vremena kad Berti i Rossi nisu vodili klub i igrače. “Nekoć su se igrači neprestano svađali, u klubu je vladao mrak, ali sada smo pretvoreni u stabilnu skupinu ljudi. Klima u klubu je takva da nas nitko ništa ne pita niti nas ne kritizira. Jedino što se traži jesu ozbiljnost i zalaganje, a tko to ne može pratiti, otpada. Rezultat su naši opušteni izlasci na teren i zbog toga mnogo bolje igramo”, smatra Gubellini koji misli da Triestina igra najljepši nogomet, tako da se publika zabavlja gledajući ih kako igraju.

Trener Ezio Rossi smatra da su posljednjih dana Tršćani čak previše počeli pričati o Triestini: “Dogodit će se čudo ako uđemo u prvu ligu.” Dodaje da igrače motivira to što ni jedan talijanski klub nije došao iz četvrte u prvu ligu u najkraćem mogućem roku. “Ako u travnju budemo vodeći u talijanskoj drugoj ligi, počet ću vjerovati da možemo ući u prvu ligu”, kaže Rossi. Prije početka ove sezone Triestinine šanse za ulazak u prvu ligu na kladionicama su iznosile 1:100 a danas nitko ne sumnja u njihov uspjeh. Ne začuđuje što su Tršćani uvjereni u to jer prve četiri momčadi ulaze iz druge u prvu ligu. Ako se to dogodi, bit će najvažnije, kaže Rossi, da svi igraču budu plaćeni na vrijeme. To je zasad i jedino što je Rossi tražio od predsjednika kluba. Igrače koje Rossi odabere trenerski tim u Triestini pomno provjeri.

Odabir igrača očito je pogođen jer u prvoj momčadi igraju samo dvojica igrača koji imaju iskustvo druge lige, svi ostali nikad dosad nisu igrali u drugoj ligi. Kad su ušli u drugu ligu, mnogi igrači iz druge i treće lige počeli su im se nuditi, ali Berti kaže da su tražili nevjerojatan novac. No stručni tim Triestine pronašao je Favu, igrača iz trećeligaškog Varesea koji je ubrzo postao najbolji strijelac Triestine. Sve te igrače ukomponirao je Rossi koji nam je rekao kako “za lijep nogomet trener mora imati mentalnu slobodu” kakvu on očito ima. Kaže da stalno mijenja sustave igre, ne cijeni trenere koji se vežu uz samo jedan sustav igre. Kritizira brojne talijanske trenere čije momčadi, po njemu, uopće ne igraju nogomet.

Svima u klubu jasno je da ulazak u prvu ligu donosi nešto sasvim novo. Bit će potrebno povećati proračun a predsjednik Berti još ne zna tko bi u Trstu mogao uložiti velik novac u klub. Pitanje je hoće li se ovi igrači zadržati u klubu pa je jasno zašto igrači i uprava Triestine ponavljaju jedno te isto: “Ne želimo razmišljati o prvoj ligi.”

Nogometni klub Triestina osnovan je 18. prosinca 1918. Nogometne su se utakmice isprva održavale na sportskom terenu u Muggii, gradiću kraj Trsta, a tek 1929. prvi su put zaigrali na nogometnom terenu u Montebellu. Deset godina poslije počela je gradnja tribina, a cijeli je stadion završen tek 1967. i nazvan Grezar. Tijekom II. svjetskog rata Triestina je sudjelovala u natjecanjima Alta Italia a utakmice su često prekidana zbog bombardiranja. Već u prvoj poslijeratnoj nogometnoj sezoni 1946./47. Triestina je tako loše igrala da je ostala u Prvoj nogometnoj ligi samo zahvaljujući intervenciji Talijanskog nogometnog saveza koji je smatrao da je taj klub povijesno značajan za talijanski nogomet, ali je nakon sezone 1956./57. ipak završila u Drugoj ligi. Zahvaljujući sposobnostima legendarnog igrača Nerea Rocca, klub se već sljedeće sezone vratio u prvu, ali samo na godinu dana. Početkom 60-ih Triestina je potonula u 3. ligu, a početkom 70-ih dospjela je čak u četvrtu. Sve do nogometne sezone 1980./81. prelazi iz treće u četvrtu ligu i natrag, a tek se 1983./84. uspjela vratiti u Drugu ligu. U sezoni 1985./86. dobila je 10 kaznenih bodova te je ponovno završila u trećoj ligi, a u drugu se vratila tek 1990./91. Klub Triestina je 1994. bankrotirao a 27. lipnja te godine Giorgio del Sabato osnovao je klub Nuova Unione Sportiva Triestina koji se počeo natjecati u amaterskoj ligi. Već te godine plasirali su se na drugo mjesto, tako da su već sljedeće sezone počeli igrati u četvrtoj ligi. Godine 1998. i 1999. sudjelovali su u play-offu, ali se nisu uspjeli plasirati u treću ligu. To im je pošlo za rukom tek 2000/01., a već sljedeće plasirali su se u Drugu ligu, a prema ovogodišnjim rezultatima najvjerojatnije će sljedeće sezone zaigrati u Prvoj.